Antonio Bajamonti

Is your surname Bajamonti?

Research the Bajamonti family

Antonio Bajamonti's Geni Profile

Share your family tree and photos with the people you know and love

  • Build your family tree online
  • Share photos and videos
  • Smart Matching™ technology
  • Free!

Share

Antonio Bajamonti

Birthdate:
Birthplace: Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia
Death: Died in Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia
Immediate Family:

Son of Josip Bajamonti and Elena Bajamonti (Candido)
Husband of Alojzija Bajamonti (Krušević)
Brother of Chiara Romagnolo and Niccolo Agostino Maria Bajamonti

Managed by: Private User
Last Updated:

About Antonio Bajamonti

Antonio Bajamonti (* Split, 19. veljače 1822. - † Split, 13. siječnja 1891.) bio je jedan od zaslužnijih gradonačelnika u razvoju grada Splita, po struci liječnik. Po političkoj pripadnosti bio je autonomaš i protivnik hrvatskog preporoda, ali je kao gradonačelnik bio zaslužan Splićanin.

Otac mu je bio Splićanin Giuseppe Bajamonti, plemenita porijekla, a majka Elena Candido, Šibenčanka.[1] U Splitu je završio gimnaziju, a potom u Padovi studij medicine. Diplomirao je 1849. godine. Iste godine oženio se Splićankom imenom Luigia Krussevich (Alojzija Krušević).

Nakon što je dvije godine radio kao liječnik u Sinju, odlučio se za političku karijeru. Zanimljivost je da je njegov stric Julije Bajamonti, poznati liječnik, polihistor, skladatelj, i općenito jedan od najvećih sinova grada Splita .

Od roditelja nije naslijedio mnogo, ali mu je teta ostavila novca i palaču u Veneciji.

Bajamonti, Ante (Antonio), hrvatski političar, splitski gradonačelnik (Split, 18. IX. 1822 – Split, 13. I. 1891). Studij medicine završio u Padovi (1849). Nakon toga kraće vrijeme bio liječnik u Sinju. Napustivši liječničku praksu počeo se baviti komunalnom politikom u Splitu. Tijekom studija prihvatio ideje talijanskoga narodnog preporoda, koje je 1848. pokušao promicati u Splitu, zbog čega je zakratko završio u zatvoru. Nakon izlaska iz zatvora 1849. izabran je za općinskoga prisjednika, a 1853. imenovan općinskim vijećnikom. Nakon 1860. istaknuo se kao jedan od prvaka dalmatinskih autonomaša. Protiveći se ujedinjenju Dalmacije s Hrvatskom, zagovarao je isprva ideju o posebnoj »slavo-dalmatinskoj naciji«, a u drugoj polovici 1860-ih stao se postupno priklanjati talijanskoj nacionalnoj ideji. Spomenuti izbor javno je iskazao 1867. pristupivši Klubu talijanskih zastupnika u bečkom Carevinskom vijeću. Kao splitski gradonačelnik (1860–80) stvorio je od Splita jedno od najjačih autonomaških uporišta. Pošto su 1882. pobjedu na općinskim izborima odnijeli narodnjaci, nastavio je djelovati u Dalmatinskom saboru, ali su automaši koje je predvodio izgubili političko značenje. Kao gradonačelnik mnogo je učinio za izgradnju Splita. Uz ostalo, dao je podići kazalište, započeo je izgradnju Prokurativa, rušio je stare, dotrajale kuće i podizao nove, otvarao nove ulice, a rekonstruirao je i rimski vodovod i opskrbio ga pitkom vodom. Zalagao se za izgradnju željezničke pruge Split–Zemun, od koje je 1877. ostvarena samo dionica Split–Siverić.

BAJAMONTI, Ante (Antonio), političar i splitski načelnik (Split, 18. IX 1822 — Split, 13. I 1891). Potječe iz građanske obitelji koja se doselila u Split oko 1700. Sin je Josipa i Jelene Candido. Školovao se u splitskom sjemeništu, a zatim je studirao medicinu u Padovi (1841–1849). Nakon studija bio je neko vrijeme liječnik u Sinju, ali je ubrzo napustio liječničku praksu i počeo se baviti komunalnom politikom u Splitu. Ideje talijanskoga narodnog preporoda i oslobođenja od Austrije, koje je upoznao u Italiji, B. je popularizirao u Splitu, pa se 1848. zakratko našao u zatvoru. Oslobođen za demonstracija nakon proglašenja ustava, bio je izabran za općinskog prisjednika. God. 1853. imenovan je općinskim vijećnikom. Međutim, njegova prava aktivnost i kao političara i kao splitskog načelnika (1860–1880) počela je nakon pada Bachova apsolutizma i obnove ustavnog života u Monarhiji (1860). Kako je tada bilo pokrenuto pitanje sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i kako je došlo do narodnjačke i autonomaške polarizacije s obzirom na njegovo rješenje, B. se ubrzo istaknuo kao jedan od autonomaških prvaka i odlučnih protivnika sjedinjenja. Djelujući na polju dalmatinske autonomije, podupirući umjetnu dalmatinsko-slavensku narodnost i pobijajući hrvatstvo, B. je – okretan demagog s golemim utjecajem na splitski puk (zvali su ga ćaća) – od Splita učinio jedno od najjačih autonomaških uporišta. Kada je Schmerlingov centralizam pogodio kako narodnjake tako i liberalne autonomaše i potaknuo njihovu suradnju u Liberalnom savezu (1864–1866), B. je bio među njegovim inicijatorima, ali je ipak prilikom njegova osnutka istaknuo dosljednu svoju autonomašku svijest i izbacio krilaticu: »Slaveni i sutra, Hrvati nikada«. Međutim, nakon austro-talijanskog rata, talijanskoga poraza pod Visom (1866) i rasula Liberalnog saveza, B. se sve više priklanjao talijanskoj nacionalnoj misli i njenoj penetraciji na hrvatsku obalu. Pristupivši 1867. Klubu talijanskih zastupnika u bečkomu Carevinskom vijeću, on je to i javno pokazao. Bio je to početak njegove političke propasti; s dalmatinskom autonomijom mogao je operirati, s talijanskom mu to nije bilo moguće. U općem napredovanju hrvatske Narodne stranke u Dalmaciji, Bajamontijeva autonomaška splitska općina bila je velikom preprekom. Iskoristivši zapuštenost poslova Bajamontijeva dioničkog društva za javne građevine (Associazione Dalmatica), iznošenje pogrešnih računa i neisplaćivanje dionica, a i jadno stanje gradskih financija, narodnjaci su na čelu s Gajom Bulatom pokrenuli borbu da sruše autonomašku općinu (Narodni list, 1880, 1881). U kampanji im je dobro došao napad pripadnika Streljačke družine (Società del tiro al bersaglio) na vojnike Weberove pukovnije, inače Hrvate, pa su uspjeli isposlovati dekret o raspuštanju općinske uprave (1880). Novi izbori 1882. završili su pobjedom Narodne stranke i pohrvaćenjem općinske uprave. Nakon toga B. je djelovao u Dalmatinskom saboru kao autonomaški vođa, ali bez većeg značenja. — Kao načelnik B. je mnogo pridonio modernijem i ljepšem izgledu a i općem napretku Splita. Na obali je dao izgraditi reprezentativnu palaču, rušio je stare i dotrajale kuće i gradio nove, širio, otvarao i popločivao ulice, brinuo se za nasade i kanale, uljnu je rasvjetu zamijenio plinskom (1860); izgradio je moderno kazalište (1859), započeo graditi Prokurative (1863) po uzoru na venecijanske, rekonstruirao stari rimski vodovod i opskrbio grad pitkom vodom davši podignuti i monumentalnu česmu (1880). Prema svojim političkim koncepcijama gospodarsku budućnost Dalmacije B. nije tražio u Hrvatskoj; tako je zastupao i izgradnju željezničke pruge od Splita do Zemuna što je ostvareno samo djelomice (Split-Siverić 1877). DJELA: Giuseppe Cioharnich. (Split 1852). — Della vita e degli scritti di Francesco Carrara. Cenni. Aggiuntevi alcune poesie e prose in morte. Split 1854. — Iniziativa della Congregazione municipale di Spalato per la ricostruzione dell’ antico acquedotto romano. Split 1860. — Nello inaugurare la pubblicite delle sessioni municipali a Spalato il giorno 9 giugno 1862. Trieste 1862. — Dell’amministrazione del comune di Spalato dal 9 gennaio 1860 al 6. giugno 1864. Relazioni. Trieste 1864. — Discorso pronunciato alla Camera dei Deputati nella seduta de! 9 dicembre 1876. Split 1876 (i u: L’Avvenire, 1876, br. 118). — L’Associazione dalmatica, 1–2. Split 1877. i 1878 (i u: L’Avvenire, 1877, br. 74). — Di alcuni interessi comunali e sulla ricostruzione dell’acquedotio romano. Split 1880. — Sullo scioglimento del comune di Spalato. Discorsi. Zadar 1881. — Dovere o pretesto? Episodio elettorale. Split 1882. — La societe politica dalmata. Split 1886. — Discorso sulla Associazione dalmatica pronunciato ... nella seduta dietale de 2 agosto 1889 (i u: Il Dalmata, 1889, br. 72). Zadar 1889. — Composizioni poetiche inedite di Antonio Bajamonti (predgovori: Dušan Mangjer i Giacomo Marcocchia). Split 1904.


LIT.: Antun Jakić: O Bajamontovoj željeznici. Pozor, 4(1853) 16, str. 61–62. — Giovanni Battista Bratnovich: Illustrazione del Teatro Bajamonti inSpalato. Split 1860. — Antun Konstantin Matas (A. K. M.): Šilo za ognjilo. Zagreb 1861. — U spomen 20-godišnjice smrti Ante Bajamontija. Glas radnog naroda, 2(1911) br. 3 (20. I). — Dujam Mikačić: Naša narodna ideja u Splitu. Jubilarni broj Narodnog lista (Il Nazionale), 1862–1912, 1912, str. 74–77. — Mario Russo: L’epòpea dalmatica e il suo eroe. Milano 1925. — Frano Ivanišević: Narodni preporod u Dalmaciji. Split u narodnoj borbi. Split 1932. — Oscar Randi: Antonio Bajamonti il »mirabile« podeste di Spalato. Zadar 1932. — Ivan Bulić: 50-god. smrti dra Ante Bajamontia. Novo doba (Split), 24(1940) 18 (19. I), str. 3–4. — Julije Grabovac: Pobjeda narodne misli u Splitu. Mogućnosti, 5(1958) 6, str. 466–474. — Josip Beroš: Liberalni savez. Zadarska revija, 10(1961) br. 4/5. — Grga Novak: Kako je došlo do pobjede Hrvata u Splitu god. 1882. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1962, 9, str. 7–54. — Duško Kečkemet: Vid Morpurgo i narodni preporod u Splitu. Split 1963. — Dinko Foretić: O nekim nepoznatim i nedovoljno osvijetljenim činjenicama u borbi za splitsku općinu 1865. i 1880/82. Mogućnosti, 11(1964) 11, str. 1146–1155. — Grga Novak: Povijest Splita, 4. Split 19782.

view all

Antonio Bajamonti's Timeline

1822
February 19, 1822
Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia
1891
January 13, 1891
Age 68
Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia