Auguste Viesse de Marmont, I. duc de Raguse

Ваша фамилия de Viesse de Marmont?

Исследование фамилии de Viesse de Marmont

Geni профиль Auguste Viesse de Marmont, I. duc de Raguse

Поделитесь своим генеалогическим древом и фотографиями с людьми, которых вы знаете и любите

  • Стройте своё генеалогическое древо онлайн
  • Обменивайтесь фотографиями и видео
  • Технология Smart Matching™
  • Бесплатно!

Auguste Frédéric Louis de Viesse de Marmont

Дата рождения:
Место рождения: Châtillon-sur-Seine, Côte-d'Or, Burgundy, France
Смерть: Умер в Venice, Treviso, Veneto, Italy
Ближайшие родственники:

Сын Nicolas de Viesse de Marmont и Clotilde Chappron
Муж Anne Marie Hortense Perregaux

Менеджер: George J. Homs
Последнее обновление:
показать все

Ближайшие родственники

About Auguste Viesse de Marmont, I. duc de Raguse

Marmont [maʀm61533'], Auguste Frédéric Louis Viesse de, francuski maršal (Châtillon sur Seine, 20. VII. 1774 – Venecija, 2. III. 1852). U vojnu službu stupio 1789. Kao topnički časnik sudjelovao je u revolucionarnim ratovima, a istaknuo se u opsadi Toulona 1793. Bio je pobočnik Napoleona Bonapartea u Italiji 1796., general brigade u Egiptu 1798. Sudjelovao je u Bonaparteovu državnom udaru 1799. Od 1806. bio je vojni zapovjednik Dalmacije. Nakon borbi protiv Rusa i Crnogoraca oko Dubrovnika 1807. dobio je titulu duc de Raguse te proglasio aneksiju Dubrovačke Republike (31. I. 1808). U ratu protiv Austrije 1809. u nekoliko je bojeva u Lici potukao austrijske jedinice. Nakon bitke kraj Wagrama imenovan je maršalom, a nakon mira u Schönbrunnu (14. X. 1809) generalnim guvernerom Ilirskih pokrajina (1809–11). Na tom je položaju mnogo učinio za gradnju cesta u Dalmaciji, za uvođenje hrvatskog jezika u škole i za unaprjeđenje školstva uopće. Borio se u Španjolskoj 1812., te u Njemačkoj i Francuskoj 1813. i 1814; potkraj ožujka 1814. predao je Pariz Saveznicima. Nakon Napoleonova pada pristao uz Burbonce. God. 1830. neuspješno je pokušao ugušiti Srpanjsku revoluciju, nakon čega je napustio Francusku te se najsposlije nastanio u Beču 1836. O ratovanju i upravljanju u Dalmaciji i Ilirskim pokrajinama pisao je u putopisnom djelu Putovanje maršala, vojvode od Dubrovnika (Voyage du maréchal duc de Raguse, I–V, 1837–38), i u Memoarima maršala Marmonta, vojvode od Dubrovnika (Mémoires du maréchal Marmont duc de Raguse, I–IX, 1857).

Auguste- Frédéric- Louis Vièsse De Marmont (1774.- 1852.)

Maršal Marmont

Auguste Frédéric Louis Vièsse de Marmont rođen je 20. srpnja 1774. u Châtillon- sur- Seine. Potjecao je iz građanske obitelji, a njegov otac ratnim je zaslugama stekao skromno plemstvo. Pohađao je vojnu školu u Châlonu, s Napoleonom je počeo surađivati za opsade Toulona. 1798. prati Bonapartea u Egipat, a nakon zauzimanja Malte postao brigadni general. Godine 1800., sa samo 26 godina postaje divizijski general, a 1806. Guverner Dalmacije. Iste godine, nakon što je protjerao Ruse iz Dubrovnika, dobio je titulu vojvode od Dubrovnika (duc de Raguse). 12. srpnja 1809. postao je najmlađi maršal Carstva. Tu je titulu stekao kao tridesetpetogodišnjak. Od listopada 1809., Napoleon ga proglašava guvernerom ilirskih provincija sa sjedištem u Ljubljani. 1812. godine osvojio je Portugal. 1813. se borio u Njemačkoj, u bitkama za Dresden i Leipzig. Nakon što je stupio u pregovore s knezom Schwarzenbergom i ruskim carem Aleksandrom o predaji Pariza, Napoleon ga gleda sasvim drugim očima. Taj čin on mu nikada neće oprostiti. To će komentirati riječima: „Marmont mi je zadao posljednji udarac.“ (2)

Marmont je, nakon Napoleonova pada živio u Nizozemskoj, u Londonu, u Beču, te je putovao istočnom Europom i Bliskim istokom, a ta je putovanja opisao u svojoj knjizi Voyages… Umro je 3. ožujka 1852. u 78. godini.

Za vrijeme svoje službe u Dalmaciji, Marmont se pokazao kao odličan organizator i poticatelj naprednih ideja i reformi u čijem ostvarivanju je surađivao s providurom Vicenzom Dandolom iako su odnosi između njih dvojice bili prilično zategnuti.

Francuska uprava u Splitu

Krajem veljače 1806. godine, pod zapovjedništvom generala Lauristona, francuske su jedinice ušle u Split. 12. travnja 1806. godine, talijanski potkralj, Eugene Beauharnais, imenovao je Mlečanina Vicenza Dandola za generalnog providura Dalmacije. Beauharnais je tom prilikom istaknuo da je to čovjek neprikosnovene čestitosti, pravedan, učen i pun želje da što više dobra učini(3), ali Dandolo je bio istovremeno i častohlepan i despotične naravi. Napoleon je 12. lipnja 1806. imenovao tada mladog generala Augustea Marmonta za vojnog zapovjednika Dalmacije. Ali kao i Dandolo, on je također bio častohlepan i željan slave. Vojnici su ga voljeli, ali časnici kojima je on bio nadređen nisu prema njemu gajili simpatije.

Kad je došao u Zadar 3. srpnja, Dandolo je izdao proglas Dalmatincima na hrvatskom i talijanskom jeziku. Taj proglas počeo je riječima: „Evo me među vami, o hrabreni i virni narode dalmatinski“, a završio: „Valjani Dalmatinci! Sve vaše potribe i vaše koristi od ovoga časa jesu potribe i koristi moje. Virujte mi toliko je, da naš kralj mogao je za vas odabrati jednoga čovika od mene mudrijega i naučnijega, da li ne veće od mene puna želje i misli za vas učiniti čestite.“(4). 12. srpnja 1806. g. izašle su u Zadru prve hrvatske novine Il Regio Dalmata- Kraglski Dalmatin. Novi ljudi koji su stajali na čelu dalmatinske uprave bili su puni volje i želje da ideje i načela sa zapada ostvare u svojoj pokrajini.

показать все

Хронология Auguste Viesse de Marmont, I. duc de Raguse

1774
20 июля 1774
Châtillon-sur-Seine, Côte-d'Or, Burgundy, France
1852
2 март 1852
Возраст 77
Venice, Treviso, Veneto, Italy