Is your surname Matošić?

Research the Matošić family

Share your family tree and photos with the people you know and love

  • Build your family tree online
  • Share photos and videos
  • Smart Matching™ technology
  • Free!

Frane Matošić

Birthdate:
Birthplace: Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia
Death: October 29, 2007 (88)
Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia
Place of Burial: Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia
Immediate Family:

Son of Duje Luka Matošić and Kata Matošić
Husband of Ksenija Matošić (Jahoda)
Father of Private and Private
Brother of Kristina Matošić; Borka Nedjeljka Matošić; Jere Josip Matošić; Đuka Vinka Matošić; Josip Jakov Matošić and 4 others

Occupation: nogometaš i nogometni trener
Managed by: Ozren Čulić Viskota Žava
Last Updated:

About Frane Matošić

Frane Matošić (Split, 25. studenog 1918. - Split, 29. listopada 2007.), bivši hrvatski nogometaš i nogometni trener. Stariji mu brat Jozo, također je velikan Hajdukove i hrvatske nogometne povijesti.

Za splitskog Hajduka je odigrao 739 susreta, u kojima je postigao 729 pogodaka postavivši time nenadmašiv rekord kluba u broju nastupa i broju postignutih pogodaka. Za "bile" je igrao u 16 sezona, a prvi put je zaigrao za klub 12. svibnja 1935. godine protiv sarajevske Slavije (10:1) s manje od 17 godina, te nastup obilježio s tri pogotka. Za vrijeme služenja vojnog roka sezone 1938/39. igrao je za beogradski BSK, a sezone 1942./43. za talijansku Bolognu je odigrao jednu sezonu, prekinutu kapitulacijom Italije u 2. svjetskom ratu, te bio najbolji strijelac lige. Vratio se već naredne godine kad je čuo kako se Hajduk prebacio na Vis. Svo je ostalo vrijeme bio je standardni prvotimac Majstora s mora za koje je nastupao u 40 zemalja, na svih 5 kontinenata.

Na terenu poznat kao veliki Hajdukov kapetan, igrač kojem nitko nije proturiječio i koga su svi morali slušati, u privatnom je životu bio skroman obiteljski čovjek. Koliko je bio karakteran, ali i cijenjen potvrđuje priča po kojoj je dva puta odbio prijedlog maršala Tita da se Hajduk prebaci u Beograd i preimenuje u Partizan. Tito ga je respektirao i poslušao. Štoviše, kasnije je naredio da se Matošić vrati u Komunističku partiju nakon što je iz nje bio izbačen zbog navodnih nereda na utakmici s Crvenom zvezdom (udario beka Branka Stankovića). Matošić je bio također izuzetno prgav i ponosan. U razdoblju kad je Hajduk dominirao prvom ligom, u prvoj polovini 50-ih godina dva su puta bili onemogućeni u osvajanju naslova. Zato je Matošić izazvao skandal u NSJ-u kad je upao na sjednicu i pitao: "Imate li ovdje barem gram poštenja?". Mnogo godina potom sjedio je u predsjedničkoj loži Poljuda na utakmici s Italijom (1:1) zajedno s pokojnim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom te mu se suprotstavio ustvrdivši kako je "njegova" Croatija nedodirljiva i privilegirana na jednoj strani lige, a svi ostali su potisnuti na drugu. Frane Matošić i njegov unuk snimljeni 1979.

Od kluba se oprostio 1956. u utakmici protiv Spartaka iz Subotice u Splitu (4:1).

Frane Matošić legenda je Hajduka za sva vremena. Rodio se u Matošićevoj ulici u Splitu 25. studenoga 1918. Obitelj je bila mnogobrojna i siromašna. Franin otac Duje imao je petoro braće: Jakova, Pavu, Antu, Franu i Šanta. Svi su bili veliki domoljubi i često su ulazili u sukobe sa splitskim talijanašima. Jednog su talijanaša toliko pretukli da se spremala velika odmazda. Braća su prkosno izašla na rivu sa crvenim kapama na glavi ali se nitko nije usudio prići im blizu.

Franin otac Duje imao je, osim Frane, još tri sina i četiri kćerke, njih osmero ukupno. Posjedovali su zemlje između oficirske kuće i škole Marjan.

Kako je stanovao blizu Starog placa, često je promatrao igrače Hajduka kako igraju nogomet. U to vrijeme nogomet je bio toliko popularan da nije bilo livade ili malo šire kalete gdje se nije igrao. Često su se priređivale utakmice susjednih ulica i kvartova. Frane je sa svojim društvom osnovao momčad Strijelac iz Matošićeve ulice. Najviše utakmica odigrali su s dječacima iz Plinarske ulice. Neke od utakmica odigravale bi se na Musinoj ledini koja je bila blizu Hajdukova igrališta. Dječaci su privlačili pozornost igrača i trenera Hajduka. Ivan Tudor, jedan od prvih igrača Hajduka iz 1911.godine, često je promatrao te utakmice i zapazio nekoliko talentiranih nogometaša. Dao je do znanja legendarnom treneru Luki Kaliterni da mu tu pred vratima igraju buduće nade Hajduka poput Ive Radovnikovića, Zvonimira Koceića, Ante Muljačića, Đure Purišića, Ante Ivančića i dr. Svi su ti dječaci malo pomalo došli u Hajduk na nagovor barba Luke Kaliterne, te se uključili u njegov projekt rada s mlađim uzrastima. Formirane su momčadi koje su Splićani od milja zvali tići i repci. Uslijedile su utakmice tijekom 1932. s momčadima iz okolice kao što su Slaven iz Trogira, Vala iz Donjih Kaštela, Jadrana iz Sućurca, Komite iz Omiša, Orkana iz Dugog Rata i dr. Tako su se dječaci od 14-15 godina nadigravali sa starijim i iskusnijim igračima ovih klubova. Frane je svoju prvu utakmicu za seniorsku momčad Hajduka odigrao protiv sarajevske Slavije 1934. godine, a imao je samo 16 godina. To je bila odluka trenera Luke Kaliterne iako je u momčadi imao Lea Lemešića i Vladu Kragića, dva vrsna napadača. Hajduk je dobio uvjerljivo ovu utakmicu rezultatom 14:0, a Frane je dao svoja prva tri gola. Tako su tih godina za Hajduk igrali tri brata Matošića, Jere, Jozo i najmlađi Frane. Kao centarfor, Frane je bio nezamjenjiv sve do 1956. kada se u 38. godini oprostio od aktivnog igranja nogometa. Osim za Hajduk igrao je još za beogradski BSK 1939./40. jer je u Beogradu bio na odsluženju vojnog roka. Početkom Drugog svjetskog rata Hajduk se solidarizirao s ostalim splitskim klubovima i prestao sa svojim sportskim aktivnostima. Frane početkom 1942. odlazi u Bolognu gdje je proveo slijedeću godinu dana igrajući u prvoj talijanskoj ligi. Za Bolognu je odigrao ukupno 33 utakmice i postigao 15 pogodaka. Nakon kapitulacije Italije vratio se u Split i nedugo nakon toga priključio partizanskom pokretu. S Hajdukom je osvojio prvenstvo Banovine Hrvatske 1941., prvenstvo Narodne Republike Hrvatske 1946., kao i prvenstva Jugoslavije 1950., 1952. i 1955. U prvenstvu Narodne Republike Hrvatske bio je najbolji strijelac s 13 postignutih golova, a u prvenstvu Jugoslavije 1948/49 bio je nabolji s postignutih 16 golova. Za Hajduk je odigrao ukupno 739 utakmica i postigao 729 pogodaka. Od klupskog nogometa se oprostio 1956. na utakmici protiv Spartaka iz Subotice.

Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 16 puta i postigao 6 golova. Debitirao je 1938. u Bukureštu u Kupu Male Antante i postigao jedini pogodak u utakmici protiv Rumunjske (1:0). Od reprezentativnog dresa oprostio se 9. svibnja 1953.. u kvalifikacijskoj utakmici za svjetsko prvenstvo protiv Grčke u Beogradu. Frane Matošić je bio jedini strijelac na toj utakmici. Nositelj je srebrne medalje s Olimpijskih igara u Londonu 1948. godine. Nakon igračke karijere obnašao je dužnost tehničkog referenta Hajduka, a već 1957. preuzima prvu momčad kao trener do lipnja 1958. U sezoni 1964./65. ponovno je u ulozi trenera zajedno sa Ozrenom Nedoklanom. Osim Hajduka trenirao je i igrače RNK Split (1959. - 61. i 1962. ). Godinu dana proveo je u Tunisu ( 1961. - 62.) kao izbornik tuniske reprezentacije.

Frane Matošić istinska je legenda ne samo splitskog već i hrvatskog sporta. Obilježio je jednu dugu i slavnu Hajdukovu epohu iz četrdesetih i pedesetih godina XX. stoljeća kada su osvojene prve dvije titule prvaka Hrvatske i prve tri poslijeratne titule prvaka Jugoslavije. Nositelj je najviših priznanja Hajduka, Zlatne značke s briljantinom i Zlatne kapetanske trake. Za svoj veliki doprinos splitskom sportu primljen je, kao Počasnik, u Kuću slave splitskog sporta 2007. godine.

Preminuo je u Splitu 29. listopada 2007. godine i sahranjen na groblju Lovrinac.

view all

Frane Matošić's Timeline

1918
November 25, 1918
Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia
2007
October 29, 2007
Age 88
Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia
October 31, 2007
Age 88
Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia