Komul Vitkov Petračić Comoli, Conte di Poglizza

Rodonačelnik splitske grane de Petrachis Comuli (odnosno Comuli de Petrachis)

Petračić (Petrachis, Petrache), plemićka obitelj iz Splita. Njezini se članovi u izvorima spominju od XIII. st. Zarana su obnašali istaknute dužnosti u splitskoj komuni, a ujedno se spominju kao komunalni dužnosnici u Šibeniku, Trogiru te na dalmatinskim otocima. Potkraj XIV. i početkom XV. st. istaknuli su se Nikola Matejev (spominje se 1364–81), admiral i knez otoka Korčule, knez Hvara, Brača, Omiša (1373), te njegov sin Matija Nikolin (spominje se 1384–1416), knez Hvara i Brača te splitski sudac i rektor. Od XIV. st. predstavnici obitelji spominju se kao članovi Maloga, a od XV. st. i Velikog vijeća grada Splita. Na prijelazu XV. u XVI. st. živio je ugledni humanist i pjesnik latinist Petar, koji je pripadao humanističkomu krugu M. Marulića. Pošto je u XVI. st. izumrla obitelj Komulović (Comoli, Comuli), prihvatili su prezime i grb te obitelji pa su se od tada nazivali Petračić Komulović (de Petrachis Comoli, Petrache Comuli). Pod tim su prezimenom 1650. bili primljeni u plemstvo Trogira.

• Izvor: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=47906 , Wikipedia: Petračić

KOMULOVIĆ, plemićka obitelj (XV–XVIII. st.). Ogranak splitskih Petračića. Do druge pol. XVI. st. pripadnici obitelji u vrelima su zabilježeni s jednim od prezimena ili s obama (Comoli, de Petrachis, Comoli de Petrachis, de Petrachis Comoli), poslije kao Comoli, Comuli, Comolus, Comuleo, de Comulis i Chomulovich. Utemeljitelj obitelji je Komul Vitkov (spominje se 1435–83), splitski sudac 1437–38, 1442–43, 1445, 1447, 1449, 1454. i 1467. te, prema neprovjerenim podatcima, poljički knez 1461. Njegovi su sinovi bili Petar (spominje se 1479–93) i Nikola (spominje se 1487 –1521), a unuk Petar [Nikolin] – egzaminator 1528, otac crkvenoga diplomata i vjerskoga pisca → ALEKSANDRA te klerika Komula, pokopanoga u Rimu prije 1600 – vjerojatno je isti s pjesnikom Petrom (Petračićem) iz kruga M. Marulića. Aleksandrov nećak Petar (u. 1599) bio je kanonik Svetoga Jeronima u Rimu i član istoimene bratovštine 1598–99. Andrija, potomak [Petra] [Nikolina], spomenut je kao član povjerenstava za popisivanje imovine samostana sv. Marije de Taurello u Splitu 1571. i za stambeno zbrinjavanje vojnika splitske posade 1572. U sporu sa splitskim nadbiskupom I. D. Foconijem Splitski kaptol izabrao ga je 1594. za mirovnoga sudca. Nije poznato u kakvom je srodstvu bio s Andrijom (rođ. oko 1594, u. 1654), blagajnikom zalagaonice u Splitu 1642, koji je od komune dobio 80 vretena zemlje na Šolti 1653. Andrijini sinovi iz braka s trogirskom plemkinjom Palmom Vitturi, Ivan (1620 –1675), Aleksandar (1626–1680) i Komul (rođ. 1637, u. nakon 1666), pridruženi su 1659. Velikomu vijeću Trogira, gdje su poslije živjeli neki pripadnici obitelji. [Ivan], koji je studirao pravo u Padovi (obiteljski grb postavljen u aulu Sveučilišta 1641), spomenut je 1646. kao doktor obaju prava i član splitskoga Velikoga vijeća, a 1660. fiskalni je odvjetnik u Splitu. Aleksandar, splitski gradski sudac 1670–71, u drugoj pol. XVII. st. živio je s obitelji na imanju žene Jakovice Kuparić (Cuppareo u Grohotama na Šolti. Potomci Koriolana Ivanova (1666–1736) glavni su obiteljski ogranak u XVIII. st.: sinovi Ivan (rođ. 1696, u. nakon 1726), od 1719. stanovnik Kaštel-Štafilića, Jakov (1707–1771) i Bartul (1712–1786), član splitskoga Velikoga vijeća 1733, te unuk Koriolan Jakovljev (rođ. 1748, u. nakon 1795). Pripadnici obitelji u Splitu u drugoj pol. XVIII. st. opet su se počeli služiti prezimenom Petračić, u XIX. st. više se ne spominju.

LIT.: C. G. F. Heyer von Rosenfeld: Der Adel des Königreichs Dalmatien. Nürnberg 1873, str. VII, 36, 70. — Š. Ljubić: Commissiones et relationes Venetae, 2. Zagreb 1877, 215. — A. Pavić: Prinosi povjesti Poljica. Sarajevo 1903, 39. — J. Burić: Kanonici hrvatskoga kaptola sv. Jeronima u Rimu (1589–1901). Radovi Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu, 1971, 3/4, str. 99, 101. — I. Ostojić: Metropolitanski kaptol u Splitu. Zagreb 1975. — G. Novak: Povijest Splita, 2–3. Split 1978. — A. Duplančić: Regesta zapisnika splitskoga Velikog vijeća od 1620. do 1755. godine. Građa i prilozi za povijest Dalmacije, 14(1998) str. 14, 18–19, 34, 48, 51, 66, 70, 116. — M. N. Kuzmanić: Splitski plemići. Prezime i etnos. Split 1998, 63–67. — M. Andreis: Trogirsko plemstvo do kraja prve austrijske uprave u Dalmaciji (1805.). Trogir 2006.

Dino Mujadžević (2009)

• izvor: http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9847

KOMULOVIĆ, Aleksandar (Comuleo, Comuleus, Comuli, Comulis; Alessandro, Alexander, Leandro, Lehsander, Lesandro, Lisandar), crkveni diplomat i vjerski pisac (Split, 1548 — Dubrovnik, 2. VII. 1608). Filozofsko-teološki studij vjerojatno je završio na nekom talijanskom učilištu. Kao splitski kanonik dolazi u Rim i 1576. postaje članom Zbora sv. Jeronima. Predlagao je da se gostinjac sv. Jeronima pretvori u zavod za odgoj hrvatske mladeži. God. 1584. postao je predstojnikom Zbora sv. Jeronima i članom Njemačkoga i ugarskoga kolegija. Obavljao je poslove za Rimsku kuriju kao apostolski vizitator na Balkanu 1584–86, potom kao papin izaslanik u Transilvaniji, Moldaviji, Vlaškoj, Poljskoj i Rusiji 1587. Nastojao je, bez većega uspjeha, oko jedinstva kršćanskih crkava. Kao izaslanik pape Klementa VIII. odnio je 1594. papin poziv ruskomu caru Fjodoru I. u svezi s nastojanjima Rimske kurije da organizira oslobađanje kršćanskih zemalja od Turaka. God. 1599. stupio je u Družbu Isusovu, neko vrijeme bio »ilirski« ispovjednik u crkvi sv. Petra, a 1602–04. član Ilirske akademije Rimskoga kolegija, gdje je poučavao hrvatski jezik. God. 1604. došao je u Dubrovnik u novootvorenu isusovačku rezidenciju pa je posljednje godine života djelovao kao propovjednik i odgojitelj u kolegiju. Kao vjerski pisac u duhu Tridentskoga koncila i katoličke obnove, 1582. sastavio je Nauk karstjanski, prvi katolički katekizam tiskan na hrvatskom jeziku. Prema malome, za puk namijenjenu katekizmu Roberta Bellarmina iz 1597, priredio je i 1603. tiskao hrvatsko izdanje pod naslovom Nauk karstjanski kratak. Sastavio je i tiskao i Zarcalo od ispoviesti (1606), priručnik za ispovjednike s drugim nabožnim tekstovima. Djela su mu pisana bosanskom štokavštinom (ikavica s čakavskim primjesama).

DJELA: Nauch charstianschi za slovignschi narod, u vlaasti iazich. In Roma, per Francesco Zanetti, 1582. — Nauch charstyanschi chratach. In Roma, apud Aloysium Zannettum, 1603. — Zarçalo od ispoviesti. In Roma, appresso Bartolomeo Zannetti 1606; 16112; In Venetia, appresso Marco Ginammi 16333; In Venetia, si vende da Bartolo Occhi, 17044.

LIT.: F. Sacchini: Historiae Societatis Jesu, V/1. Romae 1661, 170–171. — I. Kukuljević Sakcinski (I. K. S.): Ilirski zavod i crkva sv. Jeronima u Rimu. Arkiv za pověstnicu jugoslavensku, 1851, 1, str. 105, 107, 117. — Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856, 89. — P. J. Šafařík: Geschichte der südslawischen Literatur, 1. Prag 1864, 212, 246. — Š. Ljubić: Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, 2. Rieka 1869, 441–442. — P. Pierling i F. Rački: L. Komulovića izvještaj i listovi o poslanstvu njegovu u Tursku, Erdelj, Moldavsku i Poljsku. Starine, 1882, 14, str. 83 –124. — P. Pierling: Novi izvori o L. Komuloviću. Ibid., 1884, 16, str. 209–251. — Isti: La Russie et le Saint-Siège, 2. Paris 1897, 332. — E. Fermendžin: Prilozi k poznavanju diplomatskoga poslanstva A. Komulovića među Slovene od godine 1593. do 1597. Starine, 1918, 36, str. 7–30. — M. Vanino: Aleksandar Komulović (1548–1608). Napredak (kalendar), 25(1935) str. 40–54. — N. Žic: Hrvatske knjižice Aleksandra Komulovića. Vrela i prinosi, 1935, 5, str. 161–181. — F. Fancev: Hrvatska književnojezična pitanja u pismu Splićanina Mateja Albertija iz god. 1607. Ibid., 1936, 6, str. 1, 3, 7–15. — F. Heffler (ff): Najstariji hrvatski katekizam. Kršćanska škola, 40(1936) 8/9, str. 131–133. — V. Štefanić: Bellarmino-Komulovićev Kršćanski nauk. Vrela i prinosi, 1938, 8, str. 1–50. — J. Burić: Kanonici hrvatskog kaptola sv. Jeronima u Rimu (1589–1901). Radovi Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu, 1971, 3/4, str. 97–99, 101. — Zbornik proze XVI. i XVII. stoljeća. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 11. Zagreb 1972, 137–147. — T. Trstenjak: Četiristota obljetnica katekizma Aleksandra Komulovića. Vrela i prinosi, 1982, 13, str. 164–173. — F. E. Hoško: Negdašnji hrvatski katekizmi. Zagreb 1985, 16–20. — M. Korade: Podaci o hrvatskim isusovcima iz XVI. i XVII. stoljeća. Vrela i prinosi, 1985, 15, str. 86, 88, 101–102, 108. — J. Wicki i M. Korade: Hrvatski penitencijari u Rimu od 1596. do 1773. Ibid., 1986, 16, str. 29. — A. Trstenjak: La dimensione morale nella dottrina pastorale di Alessandro Komulović. Zagreb 1988. — Isti: Alessandro Komulović S. I. 1548.–1608., profilo biografico. Archivum historicum Societatis Iesu (Romae), 58(1989) str. 43–86. — S. Antoljak: Hrvatska historiografija do 1918, 2. Zagreb 1992. — R. Katičić: Na kroatističkim raskrižjima. Zagreb 1999.

Marko Kovačević (2009)

• Izvor: http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9848

  ---

• Updated from MyHeritage Family Trees via son Nicolò 23 Petrachis Comoli by SmartCopy: Nov 28 2014, 12:11:27 UTC