Tuga Hrvatska

Jedno od 12 hrvatskih plemena: su Tugarani (Tugarini, Tugomirik, de progenie Tugumorich, de parentella Tugomirich) u Tugarama -> Tugomirići.

Hrvatska ratnica kraljica Tuga

Kraljica Tuga

Ljepotom nadaleko poznata u svim Hrvatskim plemenima, kraljica Tuga je bila uz veliku ljepotu, visinu i plemeniti izgled, prava kraljica,, vladarica. Vješta u borbi sa mačem, kopljem, štitom, nožem, sjekirom, lukom i strijelom, jahanju i lovu lukom i strijelom i praćkom. Njezina mudrost je bila ogromna, vještina je još i veća, hrabrost još i veća. Zbog toga je i bila kraljica, odlučna i čvrsta, blaga, mudra i poštena.

Vodila je svoj narod u bolji životi osvajanja novih teritorija. U bitke se upuštala rado i tako izluđivala svoju tjelesnu stražu koji su da bi ju sačuvali borili se kao zmajevi. Svi zajedno bili su nepobjediva kombinacija.

U vrijeme dolaska na more i u Dalmaciju Tuga je imala oko 27 godina i bila je u punoj mladenačkoj snazi i ljepoti.

O njoj se samo prijedu legende kroz stoljeća, no ja ovdje kažem da je ona uz svoje braću i sestre bila velebna kraljica. Bila je toliko moćna da joj se nitko nije usudio udvarati sve dok nije došla u Hrvatsku današnju, tamo je naišla na još moćnijeg ratnika starosjedioca u kojeg se zaljubila.

Daleko, daleko odakle pušu ladni vitrovi i snig vije, nalaze se visoke gore, di su u davna vrimena stolovali naši pradidovi. To se gorje zove Karpati. Naši su pradidovi čuli kako je toplo u krajevima blizu sinjih vali, pa su pod vodstvom petero braće i dvi sestre krenili na dalek put. Jedan od braće, najstariji zva se Hrvat, a sestre su bile Tuga i Buga. Hrvat je ka najstariji brat bija snažan i jak i duž puta je branija svoj narod od zviri i neprijatelja.
Tuga je bila divojka duge zlatne kose i crnih očiju. Govorilo se da je biloj vili druga. Ona je svake večeri i jutra uveseljavala ljude svojom pismom. Onda im je bilo lakše putovati kroz šume i nizine, dok nisu napokon ugledali more. To je bila njihova nova domovina koju podilili među sobon.

Bilo je dvanaest plemena. I Tuga je dobila lip kraj, ravnicu podno Mosora – Poljica. Ona je tu sagradila svoje dvore, a oko njena dvora plemići su sagradili palače. I tako je nasta gradić koji su zvali Tugini dvori, a danas se zovu Tugare. Bila je Tuga pobožna i dobra i činila svima lipega. U Policin se nije smilo govorit ružno, ni svađat ili štogod jedno drugom uzet. Svi su radili, trudili se i punu su kuću svega imali. Svi su živili u jubavi. A kad je Tuga umrla, svi su za njon plakali i nisu je Poljičani ni dan danas zaboravili. Ona i danas zna, za misečine, u biloj haljini i duge plave kose proći priko ruševina svoga dvora u Tugarima bdijući nad Pojičanima i Pojicama.