Start My Family Tree Welcome to Geni, home of the world's largest family tree.
Join Geni to explore your genealogy and family history in the World's Largest Family Tree.

Obitelj Marchi (de Marchi, Markić)

view all

Profiles

RODOSLOVLJE OBITELJI MARCHI

Obitelj Marchi (de Marchi, Markić)

Marchi (de Marchi, Markić), splitska plemićka obitelj podrijetlom s otoka Brača koja se doselila u Split potkraj 16. stoljeća. Godine 1671. primljeni su u gradsko plemstvo, a od 1698. godine imaju mletačku titulu conte. Izumrli su u muškoj lozi 1733. godine.

Povijest obitelji / History of family

Podrijetlom su iz Bola na otoku Braču, odakle su se preselili u Split. Izgleda da je ta obitelj uvijek bila na glasu kao ugledna građanska obitelj. Prvi poznati član obitelji bio je Nikola koji je pripadao građanskom staležu. Njegovi potomci bili su primljeni u splitsko Veliko vijeće 1671. godine, a 1698. godine dobili su od Mletaka naslov conte. Bili su istaknuti trgovci, a potkraj 17. stoljeća istaknuli su se u borbama protiv Osmanlija u okolici Sinja, Knina, Čitluka, Imotskoga, Ljubuškog i Herceg Novoga.

Najznačajniji član obitelji bio je Ivan Petar (1663.–1733.), jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik splitske Ilirske akademije (Academia Illyrica ilitivan slovinska), osnovane u Splitu početkom 18. stoljeća. Oporukom iz 1731. ostavio je sav je posjed obitelji, zajedno s bogatom knjižnicom, jednom od sinova svoje nećakinje Vicence i Ivana Martinisa iz Bola na Braču. Njegovi potomci čine obitelj Martinis-Marchi.

1728. godine konzervatori grada Rima potvrdili su Ivanu Petru Markiću diplomom rimsko plemstvo.

Marchi [ma'rki] (de Marchi, Markić), hrvatska plemićka obitelj iz Splita. Prvi poznati član obitelji bio je Nikola, koji je došao u Split iz Bola na Braču, vjerojatno potkraj XVI. st. U Splitu je obavljao istaknute dužnosti, a 1615. spominje se kao jedan od tridesetorice predstavnika splitskih građana i pučana. Njegovi su potomci 1671. bili primljeni u splitsko plemićko vijeće, a 1698. od Mletačke Republike dobili su titulu conte. Članovi obitelji bili su istaknuti trgovci tkaninama i odjećom, a osobito se isticao Nikolin sin Dujam, koji je od mletačkih vlasti dobio dopuštenje za gradnju mlinova te radionica za izradbu grubog sukna (raše). Potkraj XVII. st. pojedini predstavnici obitelji Marchi istaknuli su se u ratovima protiv Osmanlija u borbama kraj Sinja, Knina, Čitluka, Imotskoga, Ljubuškog i Herceg Novoga. Najistaknutiji, a ujedno i posljednji član obitelji bio je Ivan Petar (1663–1733). Nakon studija u Padovi (1680) obavljao je dužnost suca, savjetnika, sindika i rizničara katedrale u Splitu. Bio je jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik splitske Ilirske akademije (Academia Illyrica ilitivan slovinska), osnovane u Splitu početkom XVIII. st. s namjerom njegovanja hrvatskog jezika. Prevodio je djela s francuskog jezika, napisao je nekoliko neobjavljenih djela na hrvatskom jeziku te knjigu Političar gospodin Ferdinand Katolički prema pisanju Lorenza Grazianija (Il politico Don Ferdinando il Catolico di Lorenzo Graziano, 1708). Svojim je prilozima pomogao izradbu knjige J. B. Fischera von Erlacha o Dioklecijanovoj palači u Splitu te je poticao F. Riceputija pri izradbi djela Illyricum sacrum. Za svojega boravka u Rimu 1728. dobio je diplomu rimskog plemstva. God. 1703. Ivan Petar i njegova braća od mletačkih su vlasti dobili dozvolu da u uvali Maslinica na otoku Šolti sagrade kulu i oko nje selo s crkvom. Oporukom iz 1731. Ivan Petar sav je posjed obitelji, zajedno s bogatom knjižnicom, ostavio jednom od sinova svoje nećakinje Vicence i Ivana Martinisa iz Bola na Braču. Otada je cjelokupno obiteljsko nasljeđe bilo u posjedu obitelji Martinis-Marchi.

Ispravke

U knjizi "Splitski građani: Prezime i Etnos (i drugi članci"; CIP - Katalogizacija u publikaciji, Sveučilišna knjižnica u Splitu (UDK 929.52 (497.5 Split), ISBN 978-953-163-439-7), autor Maro-Nepo Kuzmanić,Split, Književni krug 2017. - (Biblioteka Varia; knj.18), str. 91-92

MARCHI

Gosp. Mario-Nepo Kuzmanić, navodi sljedeće:

Cit. (str. 91- 92): "Na ovo prezime prvi put nailazimo 1599. i 1600. godine, kada se kao kum spominje Ivan Marchi, da bi 1601. imali krštenje Jakova-Vicka, sina parona Ivana Marchija i njegove zakonite supruge Artemisije. Godine 1602. limuje Domenika, supruga Nikole Marchija (ovaj bračni par nositelj je kontinuiteta obitelji) s oznakom s Brača, pri čemu nije jasno odnosi li se to na nju ili na njenog surpuga, ili pa na oboje. Potrebno je navesti da Dasen Vrsalović u svojoj Povijesti otoka Brača (Supetar, 1968. ne spominje obitelj Marchi, niti među plemićkim niti među među privilegiranim obiteljima. Godine 1603. krštenje Jurja-Dujma, sina gospodina Nikole Marchija i njegove supruge Domenike, zabilježio je svećenik (kanonik) Simon Marcio, ali bez oznake provencijencije. Ukoliko se oznaka s Brača odnosi na njegovu suprugu (što bi bilo logično jer ona kumuje), Nikola Marchi mogao bi biti sin Jurja Martija, odnosno unuk Nikole MArtija-Punoševića, a mogao bi biti i sin Marka Martija-Punoševića, u kojem bi slučaju očevo ime poslužilo kao predložak za prezime. Navest ću da je Juraj Martioumro 1628. u dobi od 70 godina, dok je Nikola Marchi umro 1633. u dobi od 50 godina, te je bio 25 godina mlađi od svog eventualnog oca. Kako je riječ o obitelji koja je svoje izvorno prezime Punošević mijenjala u Martio Marcio) i Promašić, ne bi trebala čuditi još jedna promjena u želji za razlikovanjem. U prilog grananju prezimena mogao bi poslužiti podataka da je zapis o prvom djetetu (1603.) napravio bliski srodnik, kanonik Simon (Šimun), sin Vicka Punoševića/Martija/Promašića. U prilog pretpostavci da je Nikola sin Jurja Martija govore podatci o krštenju trojice sinova gospodina Nikole i Domenike koji nose ime Juraj (1603. Juraj-Dujam, 1619. Marin-Juraj i 1621. godine Juraj, od kojih su preživjela posljedna dvojica).

Nositelj kontinuiteta je Dujam Marchi, blizanac Jurja krštenog 1621. godine. Gospodin Nikola Marchi član je tridesetorice građana 1619. godine (G. Novak, n.d., III, 1351). Još jedan Nikolin sin, Ivan-Petar Marchi, kršten 1616. godine, voditelj je blagajničkog dnevnika komore 1643. godine (250-244-1-26-iza). Njegovog brata Jurja nalazimo kao kuma od 1645. do 1652. godine. Godine 1671. u splitsko plemstvo primljeni su braća Marin i Dujam Marchi (G. Novak, n.d., III, str. 1283), Potrebno je iznijeti da smrt Marina, Ivana-Petra, Jurja te Dujmovog sina Frane (krštenog 1650, a koji kumuje 1679. godine) nije zabilježena u splitskim maticama, o kojem god uzroku da je riječ.

Dujmove kćeri Domenika i Perina udaju se 1689. godine za Ivana Albertija i Girolama Cavagnina, splitske plemić, a iste godine umire i Dujam Marchi. Treća kći, opatica Elizabeta, umire 1700 godine u dobi od 30 godina. Dujam Marchi je uz Franu imao još tri sina: Ivana, Jurja i Ivana-Petra. Ivan i Juraj umiru u Splitu 1714. odnosno 1722. godine u dobi od 47 odnosno 57 godina. Najznačajniji od njih , Ivan-Petar Marchi umro je u Veneciji 1733. godine u dobi od 70 godina (Š. Jurišić: Glasoviti Splićani, 2008, str. 105, 106). Ivan-Petar Marchi bio je predsjednik Ilirske akademije osnovane 1704. godine, čiji je zadatak bio njegovati i pročišćavati hrvatski jezik te se brinuti za izdavanje knjiga na hrvatskom jeziku. Ivan-Petar Marchi je sa svojim zetom (oženio mu je sestru) Girolamom Cavagninijem 1703. godine izabran za bibliotekara Paštrićeve biblioteke (G. Novak, n.d., III, str. 1438, 1445). Zajedno s bratom sagradio je utvrdu i selo Maslinicu na Šolti naselivši ga stanovništvom iz Zagore. Čini se da nisu imali muških potomaka, a njihovu imovinu nasljeđuje obitelj Martinis-Marchi, čija bračka provencijencija nije upitna."

Ispravke:

Uvidom i pregledom matice krštenja (mikrofilmovi, Stare matice rođenih i krštenih, Sv. Dujma, MKR, sv. I, 21.V.1570 - 25.V1631., Births (Rođeni) 1597-1615, FamilySearch.org

  • Nije pronađeno da se prvi put nailazi na prezime Marchi 1599. i 1600. godine, kada se kao kum spominje Ivan Marchi, te 1601. godine kada se spominje i da je zapisano krštenje Jakova-Vicka Marchi, sina parona Ivana Marchija i njegove zakonite supruge Artemisije. (?)
  • Trag na prezime Marchi nailazimo 1608., kada kumuje Domenika zakonita supruga gospodina Nikole Marchija s otoka Brača zajedno sa Antoniom Moscheri, prilikom krštenja 13.4.1608. (MKR, sv. I, stare matice Sv. Dujma, str. 47), Kristine Marijete Pellicer (Christina Marieta Pellicer), kćerke od Rade Pellicer, iz Dubrovnika (Rado Pellicer da Ragusa) i njegove zakonite supruge Margarite, iz koje je vidljivo te potvrdno da su gospodin Nikola Marchi i njegova zakonita supruga Domenika s otoka Brača, što ukazuje na njihovu prethodnu provenijenciju, prije nego su se doselili u Split, tj. točnije iz Bola na otoku Braču.

Dokumenti / Documents