Follow
RODOSLOVLJE OBITELJI MAROLI (de Marulis, Maruli, Maroli, Marul, Marulić)
Ovo je projekt o povijesti, podrjetlu i rodoslovlju splitske obitelji prezimena Marulić (de Marulis)
Oblik ovog prezimena glasio je najprije de Marulis, zatim Maruli, te od 18. stoljeća Maroli. Nositelj prezimena je jedna od najstarijih splitskih plemićkih obitelji, koja je iznjedrila Marka Marulića, oca hrvatske književnosti. Od svih splitskih plemićkih obitelji predložak za prezime (Marul) seže najdublje u povijest.
Marul, na kojeg prezime čuva spomen, rođen je oko 1140. godine, a od zaborava ga je zaštitio kanonik Juraj de Marulis iz druge polovine 15. stoljeća (detaljno o nastanku prezimena vidi knjigu Mario-Nepo Kuzmanić, "Splitski plemići: prezime i etnos").
Plemićki kontinuitet obitelji se prekida početkom 18. stoljeća, nastavlja ga Marko, sin Ivana i Jakice Orsillo, oženjen 1727. godine Franceschinom Mazzarelli, da bi se nakon toga ženili djevojakma iz obitelji Alujević, Tangar (Tangar-Radinović) i Topić.
Godine 1832. u Splitu živi sedam članova obitleji , pri čemu je Mate, koji je1810. godine oženio Veroniku Karašić iz Šibenika, zlatar, kao i njegov otac Marko sin Ivana Maruli koji je 1781. oženio Matiju Topić s Dobroga. Ivan, sin Mate, nastavlja zlatarsku tradiciju, dok je drugi Matin sin, Petar, učitelj u pučkoj školi.
Maroliji žive u Splitu i u 20. stoljeću (prema jednome od njih, Ivan Meštrović je napravio kip Marka Marulića, koristeći i opis Markova biografa Frane Božičevića Natalija), a eventulani sljednici priznatog nezakonitog potomka žive u Italiji.
Maroliji su vlasnici 48.195 m2 zemlje na predjelima Ispod Kile, Tršćenice, Brda i Brodarice koju im obrađuju koloni, uživajući prosječan prihod od 2295 m2, što je donja razina socijalnog statusa obitelji koja će u drugoj polovici 19., te u prvoj polovici 20. stoljeća dati nekoliko akademski obrazovanih članova.
- Izvor: Izvor: feljton Slobodne Dalmacije 12.5.2002. i knjiga "Splićani - obitelji i prezimena, prema zemljišniku Splita iz 1832. godine", autor: M.N. Kuzmanić)
Marulić (Maruli, de Marulis), hrvatska plemićka obitelj iz Splita. Osnivač obitelji bio je vjerojatno Marul, čiji se sin Rade spominje 1180., kada ga je splitska općina poslala u Ravennu radi preuzimanja ostavštine splitskoga nadbiskupa Arnerija. Marul je, osim Rade, imao sinove Desu i Petra, čiji je sin Nikola 1279. i 1280. obnašao dužnost gradskog suca. Njegovi sinovi Petar i Damjan utemeljitelji su dviju grana obitelji. Damjan je obnašao dužnost egzaminatora 1284. i 1289., a kao gradski sudac spominje se 1292. Njegova sina Franju izvor iz 1336. navodi kao jednog od plemića koji nadzire trgovinu stokom, a 1357. spominje se kao član Maloga vijeća i plemić iz četvrti sv. Petra, što pokazuje da je u XIV. st. obitelj Marulić nastanjivala sjeverni dio Dioklecijanove palače zajedno s obiteljima Alberti, Cindro i Grisogono. Drugi Damjanov sin Dujam spominje se 1377. kao splitski kanonik. Ta je grana obitelji izumrla s Franjinim sinom Nikolicom, zabilježenim 1353. u dužnosti nadziratelja gradskih vrata. Damjanov brat Petar, osnivač druge obiteljske grane, imao je sina Nikolu, koji je polovicom XIV. st. bio jedan od istaknutijih splitskih plemića. Bavio se trgovinom, bio je gradski sudac i rektor, a 1358. bio je izabran za poslanika kralju Ludoviku I. Anžuvincu i, nešto poslije, za poslanika hrvatskom banu. Imao je sinove Marina, Dujma i Petra. Marin, zabilježen na dužnosti gradskog suca (ubijen u splitskom ustanku 1398), u izvorima se spominje pod prezimenom Gavosolić. To će se prezime u XV. st. susretati isključivo kod Dujmovih sinova Nikole, Balcija i Jakova, a 1462. kod te se obiteljske grane prvi put spominje prezime de Marulis. U sljedećem naraštaju istaknuo se Balcijev sin Jeronim, uspješan trgovac, te Jakovljev sin Juraj, splitski kanonik 1492–97., koji je vjerojatno dao izgraditi gotičku obiteljsku palaču u staroj gradskoj jezgri. Petar je bio osnivač druge, znatno utjecajnije obiteljske grane, koja se u izvorima navodi pod prezimenom Pecenić (Pečenić, Pecinić, Picinić). Petrov sin Marko spominje se 1420. kao jedan od splitskih plemića koji su predali grad mletačkim vlastima, a njegovi sinovi Petar i Nikola kao obnositelji istaknutih komunalnih dužnosti. Nikola, i sam poznat po humanističkoj naobrazbi, imao je sina Marka, ugledna humanista i književnika. Ta će grana obitelji prezime Marulić (Maruli) koristiti tek od 1553., kada se ugasila obiteljska loza Gavosolića. Tijekom idućih stoljeća potomci obitelji obnašali su vodeće službe u gradskoj upravi te su se isticali gospodarskom djelatnošću. Imali su više obiteljskih kuća u Splitu, posjede u splitskoj četvrti Dobri i u gradskoj okolici. U XIX. st. pojedini se članovi obitelji spominju pod prezimenom Maroli, a osobito se istaknuo Ivan, jedan od zastupnika Narodne stranke u Splitu. U tom je stoljeću gospodarska moć Marulića postupno slabjela. Obitelj je izumrla u XX. st.
- http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=39219 Pojedini izvori o prezimenu Marulić (de Maruli)
- http://www.prezime.net/Maruli%C4%87
- https://actacroatica.com/hr/surname/Maruli%C4%87/
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Marko_Maruli%C4%87
- Život Marka Marulića Splićanina (Knjiga/Book, Duško Kečkemet)
RODOSLOVLJE OBITELJI MAROLI (de Marulis, Maruli, Maroli, Marul, Marulić)
Ovo je projekt o povijesti, podrjetlu i rodoslovlju splitske obitelji prezimena Marulić (de Marulis)
Oblik ovog prezimena glasio je najprije de Marulis, zatim Maruli, te od 18. stoljeća Maroli. Nositelj prezimena je jedna od najstarijih splitskih plemićkih obitelji, koja je iznjedrila Marka Marulića, oca hrvatske književnosti. Od svih splitskih plemićkih obitelji predložak za prezime (Marul) seže najdublje u povijest.
Marul, na kojeg prezime čuva spomen, rođen je oko 1140. godine, a od zaborava ga je zaštitio kanonik Juraj de Marulis iz druge polovine 15. stoljeća (detaljno o nastanku prezimena vidi knjigu Mario-Nepo Kuzmanić, "Splitski plemići: prezime i etnos").
Plemićki kontinuitet obitelji se prekida početkom 18. stoljeća, nastavlja ga Marko, sin Ivana i Jakice Orsillo, oženjen 1727. godine Franceschinom Mazzarelli, da bi se nakon toga ženili djevojakma iz obitelji Alujević, Tangar (Tangar-Radinović) i Topić.
Godine 1832. u Splitu živi sedam članova obitleji , pri čemu je Mate, koji je1810. godine oženio Veroniku Karašić iz Šibenika, zlatar, kao i njegov otac Marko sin Ivana Maruli koji je 1781. oženio Matiju Topić s Dobroga. Ivan, sin Mate, nastavlja zlatarsku tradiciju, dok je drugi Matin sin, Petar, učitelj u pučkoj školi.
Maroliji žive u Splitu i u 20. stoljeću (prema jednome od njih, Ivan Meštrović je napravio kip Marka Marulića, koristeći i opis Markova biografa Frane Božičevića Natalija), a eventulani sljednici priznatog nezakonitog potomka žive u Italiji.
Maroliji su vlasnici 48.195 m2 zemlje na predjelima Ispod Kile, Tršćenice, Brda i Brodarice koju im obrađuju koloni, uživajući prosječan prihod od 2295 m2, što je donja razina socijalnog statusa obitelji koja će u drugoj polovici 19., te u prvoj polovici 20. stoljeća dati nekoliko akademski obrazovanih članova.
- Izvor: Izvor: feljton Slobodne Dalmacije 12.5.2002. i knjiga "Splićani - obitelji i prezimena, prema zemljišniku Splita iz 1832. godine", autor: M.N. Kuzmanić)
Marulić (Maruli, de Marulis), hrvatska plemićka obitelj iz Splita. Osnivač obitelji bio je vjerojatno Marul, čiji se sin Rade spominje 1180., kada ga je splitska općina poslala u Ravennu radi preuzimanja ostavštine splitskoga nadbiskupa Arnerija. Marul je, osim Rade, imao sinove Desu i Petra, čiji je sin Nikola 1279. i 1280. obnašao dužnost gradskog suca. Njegovi sinovi Petar i Damjan utemeljitelji su dviju grana obitelji. Damjan je obnašao dužnost egzaminatora 1284. i 1289., a kao gradski sudac spominje se 1292. Njegova sina Franju izvor iz 1336. navodi kao jednog od plemića koji nadzire trgovinu stokom, a 1357. spominje se kao član Maloga vijeća i plemić iz četvrti sv. Petra, što pokazuje da je u XIV. st. obitelj Marulić nastanjivala sjeverni dio Dioklecijanove palače zajedno s obiteljima Alberti, Cindro i Grisogono. Drugi Damjanov sin Dujam spominje se 1377. kao splitski kanonik. Ta je grana obitelji izumrla s Franjinim sinom Nikolicom, zabilježenim 1353. u dužnosti nadziratelja gradskih vrata. Damjanov brat Petar, osnivač druge obiteljske grane, imao je sina Nikolu, koji je polovicom XIV. st. bio jedan od istaknutijih splitskih plemića. Bavio se trgovinom, bio je gradski sudac i rektor, a 1358. bio je izabran za poslanika kralju Ludoviku I. Anžuvincu i, nešto poslije, za poslanika hrvatskom banu. Imao je sinove Marina, Dujma i Petra. Marin, zabilježen na dužnosti gradskog suca (ubijen u splitskom ustanku 1398), u izvorima se spominje pod prezimenom Gavosolić. To će se prezime u XV. st. susretati isključivo kod Dujmovih sinova Nikole, Balcija i Jakova, a 1462. kod te se obiteljske grane prvi put spominje prezime de Marulis. U sljedećem naraštaju istaknuo se Balcijev sin Jeronim, uspješan trgovac, te Jakovljev sin Juraj, splitski kanonik 1492–97., koji je vjerojatno dao izgraditi gotičku obiteljsku palaču u staroj gradskoj jezgri. Petar je bio osnivač druge, znatno utjecajnije obiteljske grane, koja se u izvorima navodi pod prezimenom Pecenić (Pečenić, Pecinić, Picinić). Petrov sin Marko spominje se 1420. kao jedan od splitskih plemića koji su predali grad mletačkim vlastima, a njegovi sinovi Petar i Nikola kao obnositelji istaknutih komunalnih dužnosti. Nikola, i sam poznat po humanističkoj naobrazbi, imao je sina Marka, ugledna humanista i književnika. Ta će grana obitelji prezime Marulić (Maruli) koristiti tek od 1553., kada se ugasila obiteljska loza Gavosolića. Tijekom idućih stoljeća potomci obitelji obnašali su vodeće službe u gradskoj upravi te su se isticali gospodarskom djelatnošću. Imali su više obiteljskih kuća u Splitu, posjede u splitskoj četvrti Dobri i u gradskoj okolici. U XIX. st. pojedini se članovi obitelji spominju pod prezimenom Maroli, a osobito se istaknuo Ivan, jedan od zastupnika Narodne stranke u Splitu. U tom je stoljeću gospodarska moć Marulića postupno slabjela. Obitelj je izumrla u XX. st.
- http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=39219 Pojedini izvori o prezimenu Marulić (de Maruli)
- http://www.prezime.net/Maruli%C4%87
- https://actacroatica.com/hr/surname/Maruli%C4%87/
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Marko_Maruli%C4%87
- Život Marka Marulića Splićanina (Knjiga/Book, Duško Kečkemet)