Follow
Pleme Lapčani i Karinjani
Lapčani, hrvatski plemićki rod, jedno od dvanaestero plemena Kraljevine Hrvatske, koje je prema, Pacti conventi, imalo pravo birati hrvatskog kralja. Sjedište im je bilo u gradu Lapcu u Lučkoj županiji. Prvi poimenice poznati član roda Lapčana bio je Viniha Lapčanin, koji je oženio hrvatsku princezu Klaudiju, kćer kralja Zvonimira († 1089.) i navodno dobio Karin u miraz.
Prema dodatku iz 14. stoljeća u kronici Historia Salonitana Tome Arhiđakona († 1268.), župan Martin od roda Karinjana i Lapčana bio je jedan od hrvatskih predstavnika koji su sklopili sporazum s ugarskim kraljem Kolomanom (1102.-1116.). Godine 1322. kralj Karlo I. (1301.-1342.) dao im je povlastice, koje su potvrđivali i kasniji vladari. Ludovik I. Anžuvinac potvrdio im je 1360. godine posjed zemalja u Karinu, nakon čega se jedna njihova grana odvojila i počela nazivati - Karinjani.[1]
Iz plemena Lapčana potječu Draškovići, Oršići i Utješinovići.[1]
Pop Martinac, hrvatski glagoljaški pisar, kaligraf i iluminator iz 15. stoljeća koji se smatra začetnikom hrvatskog domoljubnog pjesništva bio je iz roda Lapčana.
Napomena:
- Obitelj Drašković (Draškovići): Drašković, Grofovi Drašković - (vidi: Obitelj Drašković / House of Drašković / Draskovich) - Potječu od plemićkih rodova, točnije plemena Mogorovića ili Kršleca. U 15. stoljeću spominju se u Lici; pod turskim probojima i prvoj polovici 16. stoljeća preseljavaju u Pokuplje. Drašković. (Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb). U 14 i 15. stoljeću najvjerojatnije su očito bili u vezi preko plemena Mogorović sa plemenom Lapčani, po muškoj i/ili ženskoj strani grane od oba plemena..
- Obitelj Oršići (Oršić)
- Obitelj Utješinovići (Utješinović)
The Lapčan family (Croatian: Lapčani, German: Lappatten, Lapitz, Latin: de genere Lapxanorum, Lapzanorum, Lapzanorum de Charino, Lapçanorum, Lapcanin, Lapçane, Lapchane, Lapuch, Lapach, Lapech, Lapcinich) was one of the twelve noble tribes of the Kingdom of Croatia, mentioned in the Pacta conventa.
Their seat was in the town of Lapac in the former Luka županija, Dalmatia (Lučka županija). Their noble rights were confirmed in the second half of the 13th century until when were jobbágy. In the 14th century branched Karinjani, with seat in Karin, whose name would eventually become more dominant than of Lapčan. The family's coat of arms is described in the 15th century and united with the one by Kurjaković family in the mid-17th century, it became used by the Austrian-Bavarian Sinzendorf noble family.
Etymology
The family's name etymology is unknown, it possibly derives from a toponym Lapac,(1) and the original tribal has long been forgotten.(2) Branimir Gušić tried to relate it to the river Labe from where the White Croats allegedly emigrated.(3)
(1) Croatian Encyclopaedia (2011), Lapac, Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
(2) Klaić, Vjekoslav (1897), "Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća" (Croatian tribes from 12th until 16th century), Rad (in Serbo-Croatian), Zagreb: JAZU (47): 1–85, p. 57.
(3) Marković, Mirko (1995), "O etnogenezi stanovništva Like" (About the Ethonogenesis of the Lika Population), Zbornik za narodni život i običaje (in Croatian), HAZU, 53: 117–118
Povijest / History
See also: History, En
Postojbina i migracija plemena Lapčani
Prvotna postojbina plemena Lapčani je bilo sjevernije na području između gornje Une i Plješevice u Lici, odnosno područje Gornjeg i Donjeg Lapca, odakle je cjelokupno pleme migriralo u više smjerova na područje Lučke županije: južnije prema zadarsko-biogradskom zaleđu odnosno na područje Gornjeg i Donjeg Karina, Nadin, Bribir, Bigorad na Moru, također zapadno prema Brinje, Otočcu; područje Benkovca i okolice, Knin, Biskupija (mjesto pet crkava: Pet crkava na Kosovu, istočno: Ostrovica, Lišane Ostrovičke, itd.
Imali su posjede u Karinu (Gornji i Donji Karin), Nadinu, istočnoj Krbavi (područje Donjeg Lapca u Lici) i [Pounju]. Posljednji put se kao pleme spominju u zadarskom zaleđu 1498. godine, [8] i 1510. u [Cetini].
- Izvor: U 12. stoljeću spominju se godine 1166.- 1188. više puta članovi plemena Lapčani u okolici Zadra, međutim ipak se čini da je cjelokupno pleme Lapčani prvobitno bilo naseljeno mnogo sjevernije, područje na okolo rijeke Une ili bolje rečeno između gornje Une i Plješivice". (V. Klaić, Hrvatska plemena od XII do XVI stoljeća, Lapčani)
Lučka županija
Lučka županija, upravno-teritorijalna jedinica u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Prvi se put spominje 1185. kao lučki arhiprezbiterijat (parochia Luca) u sastavu Ninske biskupije, dok se kao županija (comitatus) prvi put spominje 1266. Najstariji posredan spomen te županije u izvorima zabilježen je u latinskoj ispravi iz 1166., u kojoj se spominje lučki župan Kuzma (Cosmas iupanus de Luca). Početkom XIV. st. kao knez Luke (comes) spominje se Kuzma iz manje utjecajne grane roda Šubića. U doba kralja Ludovika I. Anžuvinca, sredinom XIV. st., bila je organizirana nova županija, Velika Luka, u sastav koje su ušli posjedi što su nekoć pripadali drugim županijskim teritorijima, npr. sidraškomu, bribirskom i ninskomu kao i jezgra stare Lučke županije – Lučki arhiprezbiterijat. Budući da je središte te županije bilo u utvrdi Ostrovici (castrum Ostrouiza), u dokumentima sastavljenima u kraljevskoj kancelariji Ludovika I. Anžuvinca Lučka županija naziva se i Ostrovičko kneštvo ili Ostrovički distrikt. U Ostrovici je bilo i sjedište kraljevskoga suda. U XIV. st. Lučka županija graničila je na sjeverozapadu s Ličkom, na sjeveroistoku s Kninskom, a na jugu s Dridskom i Primorskom županijom. Za gospodarski i politički razvoj Lučke županije od velike je važnosti bila blizina dviju dalmatinskih komuna, Nina i Zadra. Lučka županija nikada nije postala nasljedan posjed samo jedne obitelji, kao što su to bili teritoriji nekih drugih županija. Na njezinom području svoje su posjede u kasnome srednjem vijeku imali mnogi hrvatski plemićki rodovi, npr. Šubići, Kačići, Karinjani, Kukari, Lapčani, Lasničići i Jamometići. Kroz nju je prolazila Velika cesta, spomenuta u jednoj ispravi iz 1312 (Via magna).
- Izvor: Lučka županija. Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Karin, Donji i Gornji
Karin, Donji i Gornji, dva sela u primorju Karinskoga mora, oko 10 km sjeverno od Benkovca (map).
Donji Karin leži uz južnu obalu Karinskoga mora, oko 2 km od Gornjega Karina. Na gradini Miodrag nalaze se ostatci ilir. megalitske utvrde s ostatcima hrama božice Latre, rim. amfiteatar i srednjovj. utvrda. U Donjem Karinu ruševine su osman. pravokutnoga kaštela s trima obrambenim kulama (srušen 1647), a na utoku Karišnice u Novigradsko more nalaze se ostatci franjevačkoga samostana. Sagrađen je u kasnome sr. vijeku na temeljima benediktinskoga samostana iz IX. st., potom razoren za osmanskih ratova te temeljito obnovljen poč. XVII. st. U Domovinskom ratu teško oštećen (1991) i razoren (1993). – Na području današnjega naselja Donji Karin nalazilo se utvrđeno ilirsko, keltsko te rimsko naselje Corinium, smješteno na cesti koja je povezivala unutrašnjost antičke provincije Liburnije sa Zadrom. U srednjem vijeku bio je pod vlašću Ostrogota (V–VI. st.), Bizantskoga Carstva (VI–VII. st.), Franačkoga Carstva (VII–IX. st.) te u sastavu Hrvatske (od X. st.). Oko 950. spominje ga Konstantin VII. Porfirogenet, kao sjedište jedne od jedanaest hrvatskih županija, pod imenom Cori (τὸ ϰόρı). U ranome srednjem vijeku nalazio se u Lučkoj županiji. Kao gospodari Karina od XI. do XIV. st. spominju se Karinjani, ogranak hrvatskog plemena Lapčana, a od XIV. st. do 1527. Gusići i ogranci toga plemena Kurjakovići i krbavski Karlovići. Od 1527. do 1683. bio je u sastavu Osmanskoga Carstva kao dio Ličkog ili Krčkoga sandžaka. Kao osmanski gospodari spominju se vranski zaimi Durakbegovići. God. 1683-1797. Karin je bio u sastavu posjeda Mletačke Republike u Dalmaciji. Tijekom Domovinskoga rata (1991–95) oba su sela bila okupirana. Oslobođena su 1995.
- Izvor: Karin, Donji i Gornji, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Ninska biskupija
Ninska biskupija, nekadašnja katolička biskupija sa sjedištem u Ninu. Osnovana je potkraj vladavine kneza Trpimira ili početkom vladavine kneza Domagoja (oko 863/867) kao zasebna hrvatska biskupija, podvrgnuta izravno Rimu (Rimskomu patrijarhatu), a obuhvaćala je područje hrvatske primorske kneževine. Izgleda da je za osnutak Ninske biskupije iskorišten sukob između Rima i Bizanta (Focijev raskol, 863–869) kako bi se Hrvatska u crkvenom smislu odvojila od hijerarhije bizantsko-dalmatinskih gradova. Prvi ju je put spomenuo papa Nikola I. (858–867) kada je prigovorio ninskomu kleru i puku da se biskupija ne smije osnivati bez dozvole Apostolske stolice. Papa Ivan VIII. u pismu ninskomu biskupu Teodoziju 879. spominje njegove prethodnike koji su primili posvećenje u Rimu (što znači da su prije njega bila barem dvojica), a isto traži i od njega. Splitski sabor (925) određuje da se Ninska biskupija povrgne Splitskoj metropoliji, zabranjuje ređenje svećenika glagoljaša, te određuje da dalmatinski biskupi ne smiju rediti svećenike koje bi vladar ili velikaši podredili svojemu, tj. ninskomu biskupu. Protiv tih zaključaka prosvjedovao je ninski biskup Grgur (oko 900–929) pa je papa sazvao novi Splitski sabor (927–928), na kojem je ukinuta Ninska biskupija i biskupu Grguru naređeno da preuzme Skradinsku biskupiju. Ninski biskup ponovno je uspostavljena 1075., a obuhvaćala je ninsku i lučku županiju i polovicu ličke. Pripadala je Splitskoj metropoliji, premda ju je zadarski nadbiskup Manzavin 1197. uzalud pokušao pripojiti svojoj nadbiskupiji. U biskupiji su djelovali prosjački redovi, dominikanci u Ninu i franjevci u Karinu. Poznati biskup bio je Petar Čedulić (1577–81); biskupija je stradala u ratovima s Osmanlijama u XVI. i XVII. st. Ukinuta je 1828. i njezino područje pripalo je Zadarskoj nadbiskupiji.
- Izvor: Ninska biskupija, Nin, Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
_____________________________________________________________________________________
_____________________________________________________________________________________
- Hr, En
- Pleme Lapčani i Karinjani
- Lapčani, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
- Karinjani, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
- Other sources, References
Pleme Lapčani i Karinjani
Lapčani, hrvatski plemićki rod, jedno od dvanaestero plemena Kraljevine Hrvatske, koje je prema, Pacti conventi, imalo pravo birati hrvatskog kralja. Sjedište im je bilo u gradu Lapcu u Lučkoj županiji. Prvi poimenice poznati član roda Lapčana bio je Viniha Lapčanin, koji je oženio hrvatsku princezu Klaudiju, kćer kralja Zvonimira († 1089.) i navodno dobio Karin u miraz.
Prema dodatku iz 14. stoljeća u kronici Historia Salonitana Tome Arhiđakona († 1268.), župan Martin od roda Karinjana i Lapčana bio je jedan od hrvatskih predstavnika koji su sklopili sporazum s ugarskim kraljem Kolomanom (1102.-1116.). Godine 1322. kralj Karlo I. (1301.-1342.) dao im je povlastice, koje su potvrđivali i kasniji vladari. Ludovik I. Anžuvinac potvrdio im je 1360. godine posjed zemalja u Karinu, nakon čega se jedna njihova grana odvojila i počela nazivati - Karinjani.[1]
Iz plemena Lapčana potječu Draškovići, Oršići i Utješinovići.[1]
Pop Martinac, hrvatski glagoljaški pisar, kaligraf i iluminator iz 15. stoljeća koji se smatra začetnikom hrvatskog domoljubnog pjesništva bio je iz roda Lapčana.
Napomena:
- Obitelj Drašković (Draškovići): Drašković, Grofovi Drašković - (vidi: Obitelj Drašković / House of Drašković / Draskovich) - Potječu od plemićkih rodova, točnije plemena Mogorovića ili Kršleca. U 15. stoljeću spominju se u Lici; pod turskim probojima i prvoj polovici 16. stoljeća preseljavaju u Pokuplje. Drašković. (Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb). U 14 i 15. stoljeću najvjerojatnije su očito bili u vezi preko plemena Mogorović sa plemenom Lapčani, po muškoj i/ili ženskoj strani grane od oba plemena..
- Obitelj Oršići (Oršić)
- Obitelj Utješinovići (Utješinović)
The Lapčan family (Croatian: Lapčani, German: Lappatten, Lapitz, Latin: de genere Lapxanorum, Lapzanorum, Lapzanorum de Charino, Lapçanorum, Lapcanin, Lapçane, Lapchane, Lapuch, Lapach, Lapech, Lapcinich) was one of the twelve noble tribes of the Kingdom of Croatia, mentioned in the Pacta conventa.
Their seat was in the town of Lapac in the former Luka županija, Dalmatia (Lučka županija). Their noble rights were confirmed in the second half of the 13th century until when were jobbágy. In the 14th century branched Karinjani, with seat in Karin, whose name would eventually become more dominant than of Lapčan. The family's coat of arms is described in the 15th century and united with the one by Kurjaković family in the mid-17th century, it became used by the Austrian-Bavarian Sinzendorf noble family.
Etymology
The family's name etymology is unknown, it possibly derives from a toponym Lapac,(1) and the original tribal has long been forgotten.(2) Branimir Gušić tried to relate it to the river Labe from where the White Croats allegedly emigrated.(3)
(1) Croatian Encyclopaedia (2011), Lapac, Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
(2) Klaić, Vjekoslav (1897), "Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća" (Croatian tribes from 12th until 16th century), Rad (in Serbo-Croatian), Zagreb: JAZU (47): 1–85, p. 57.
(3) Marković, Mirko (1995), "O etnogenezi stanovništva Like" (About the Ethonogenesis of the Lika Population), Zbornik za narodni život i običaje (in Croatian), HAZU, 53: 117–118
Povijest / History
Vidi također: History, En
Postojbina i migracija plemena Lapčani
Prvotna postojbina plemena Lapčani je bilo sjevernije na području između gornje Une i Plješevice u Lici, odnosno područje Gornjeg i Donjeg Lapca, odakle je cjelokupno pleme migriralo u više smjerova na područje Lučke županije: južnije prema zadarsko-biogradskom zaleđu odnosno na područje Gornjeg i Donjeg Karina, Nadin, Bribir, Bigorad na Moru, također zapadno prema Brinje, Otočcu; područje Benkovca i okolice, Knin, Biskupija (mjesto pet crkava: Pet crkava na Kosovu, istočno: Ostrovica, Lišane Ostrovičke, itd.
Imali su posjede u Karinu (Gornji i Donji Karin), Nadinu, istočnoj Krbavi (područje Donjeg Lapca u Lici) i [Pounju]. Posljednji put se kao pleme spominju u zadarskom zaleđu 1498. godine, [8] i 1510. u [Cetini].
- Izvor: U 12. stoljeću spominju se godine 1166.- 1188. više puta članovi plemena Lapčani u okolici Zadra, međutim ipak se čini da je cjelokupno pleme Lapčani prvobitno bilo naseljeno mnogo sjevernije, područje na okolo rijeke Une ili bolje rečeno između gornje Une i Plješivice". (V. Klaić, Hrvatska plemena od XII do XVI stoljeća, Lapčani)
Lučka županija
Lučka županija, upravno-teritorijalna jedinica u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Prvi se put spominje 1185. kao lučki arhiprezbiterijat (parochia Luca) u sastavu Ninske biskupije, dok se kao županija (comitatus) prvi put spominje 1266. Najstariji posredan spomen te županije u izvorima zabilježen je u latinskoj ispravi iz 1166., u kojoj se spominje lučki župan Kuzma (Cosmas iupanus de Luca). Početkom XIV. st. kao knez Luke (comes) spominje se Kuzma iz manje utjecajne grane roda Šubića. U doba kralja Ludovika I. Anžuvinca, sredinom XIV. st., bila je organizirana nova županija, Velika Luka, u sastav koje su ušli posjedi što su nekoć pripadali drugim županijskim teritorijima, npr. sidraškomu, bribirskom i ninskomu kao i jezgra stare Lučke županije – Lučki arhiprezbiterijat. Budući da je središte te županije bilo u utvrdi Ostrovici (castrum Ostrouiza), u dokumentima sastavljenima u kraljevskoj kancelariji Ludovika I. Anžuvinca Lučka županija naziva se i Ostrovičko kneštvo ili Ostrovički distrikt. U Ostrovici je bilo i sjedište kraljevskoga suda. U XIV. st. Lučka županija graničila je na sjeverozapadu s Ličkom, na sjeveroistoku s Kninskom, a na jugu s Dridskom i Primorskom županijom. Za gospodarski i politički razvoj Lučke županije od velike je važnosti bila blizina dviju dalmatinskih komuna, Nina i Zadra. Lučka županija nikada nije postala nasljedan posjed samo jedne obitelji, kao što su to bili teritoriji nekih drugih županija. Na njezinom području svoje su posjede u kasnome srednjem vijeku imali mnogi hrvatski plemićki rodovi, npr. Šubići, Kačići, Karinjani, Kukari, Lapčani, Lasničići i Jamometići. Kroz nju je prolazila Velika cesta, spomenuta u jednoj ispravi iz 1312 (Via magna).
- Izvor: Lučka županija. Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Karin, Donji i Gornji
Karin, Donji i Gornji, dva sela u primorju Karinskoga mora, oko 10 km sjeverno od Benkovca (map).
Donji Karin leži uz južnu obalu Karinskoga mora, oko 2 km od Gornjega Karina. Na gradini Miodrag nalaze se ostatci ilir. megalitske utvrde s ostatcima hrama božice Latre, rim. amfiteatar i srednjovj. utvrda. U Donjem Karinu ruševine su osman. pravokutnoga kaštela s trima obrambenim kulama (srušen 1647), a na utoku Karišnice u Novigradsko more nalaze se ostatci franjevačkoga samostana. Sagrađen je u kasnome sr. vijeku na temeljima benediktinskoga samostana iz IX. st., potom razoren za osmanskih ratova te temeljito obnovljen poč. XVII. st. U Domovinskom ratu teško oštećen (1991) i razoren (1993). – Na području današnjega naselja Donji Karin nalazilo se utvrđeno ilirsko, keltsko te rimsko naselje Corinium, smješteno na cesti koja je povezivala unutrašnjost antičke provincije Liburnije sa Zadrom. U srednjem vijeku bio je pod vlašću Ostrogota (V–VI. st.), Bizantskoga Carstva (VI–VII. st.), Franačkoga Carstva (VII–IX. st.) te u sastavu Hrvatske (od X. st.). Oko 950. spominje ga Konstantin VII. Porfirogenet, kao sjedište jedne od jedanaest hrvatskih županija, pod imenom Cori (τὸ ϰόρı). U ranome srednjem vijeku nalazio se u Lučkoj županiji. Kao gospodari Karina od XI. do XIV. st. spominju se Karinjani, ogranak hrvatskog plemena Lapčana, a od XIV. st. do 1527. Gusići i ogranci toga plemena Kurjakovići i krbavski Karlovići. Od 1527. do 1683. bio je u sastavu Osmanskoga Carstva kao dio Ličkog ili Krčkoga sandžaka. Kao osmanski gospodari spominju se vranski zaimi Durakbegovići. God. 1683-1797. Karin je bio u sastavu posjeda Mletačke Republike u Dalmaciji. Tijekom Domovinskoga rata (1991–95) oba su sela bila okupirana. Oslobođena su 1995.
- Izvor: Karin, Donji i Gornji, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Ninska biskupija
Ninska biskupija, nekadašnja katolička biskupija sa sjedištem u Ninu. Osnovana je potkraj vladavine kneza Trpimira ili početkom vladavine kneza Domagoja (oko 863/867) kao zasebna hrvatska biskupija, podvrgnuta izravno Rimu (Rimskomu patrijarhatu), a obuhvaćala je područje hrvatske primorske kneževine. Izgleda da je za osnutak Ninske biskupije iskorišten sukob između Rima i Bizanta (Focijev raskol, 863–869) kako bi se Hrvatska u crkvenom smislu odvojila od hijerarhije bizantsko-dalmatinskih gradova. Prvi ju je put spomenuo papa Nikola I. (858–867) kada je prigovorio ninskomu kleru i puku da se biskupija ne smije osnivati bez dozvole Apostolske stolice. Papa Ivan VIII. u pismu ninskomu biskupu Teodoziju 879. spominje njegove prethodnike koji su primili posvećenje u Rimu (što znači da su prije njega bila barem dvojica), a isto traži i od njega. Splitski sabor (925) određuje da se Ninska biskupija povrgne Splitskoj metropoliji, zabranjuje ređenje svećenika glagoljaša, te određuje da dalmatinski biskupi ne smiju rediti svećenike koje bi vladar ili velikaši podredili svojemu, tj. ninskomu biskupu. Protiv tih zaključaka prosvjedovao je ninski biskup Grgur (oko 900–929) pa je papa sazvao novi Splitski sabor (927–928), na kojem je ukinuta Ninska biskupija i biskupu Grguru naređeno da preuzme Skradinsku biskupiju. Ninski biskup ponovno je uspostavljena 1075., a obuhvaćala je ninsku i lučku županiju i polovicu ličke. Pripadala je Splitskoj metropoliji, premda ju je zadarski nadbiskup Manzavin 1197. uzalud pokušao pripojiti svojoj nadbiskupiji. U biskupiji su djelovali prosjački redovi, dominikanci u Ninu i franjevci u Karinu. Poznati biskup bio je Petar Čedulić (1577–81); biskupija je stradala u ratovima s Osmanlijama u XVI. i XVII. st. Ukinuta je 1828. i njezino područje pripalo je Zadarskoj nadbiskupiji.
- Izvor: Ninska biskupija, Nin, Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
_____________________________________________________________________________________
_____________________________________________________________________________________
- Hr, En
- Pleme Lapčani i Karinjani
- Lapčani, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
- Karinjani, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
- Ostali izvori, Reference