Start My Family Tree Welcome to Geni, home of the world's largest family tree.
Join Geni to explore your genealogy and family history in the World's Largest Family Tree.

Obitelj Čulić

Obitelj Čulić

« Back to Projects Dashboard

view all

Profiles

  • Lovre Čulić (c.1675 - d.)
    Lovre Čulić (Lorenzo, Laurentius Culich da Prugovo) porijeklom iz Prugova, najvjerojatnije je bio sin od pok. Mate Čulića porijeklom iz Brštanova ili Konjskog (?)
  • Priest Martinac Lapčanin (c.1058 - d.)
    Pop Martin (Martinac) (prije XV. st. - )==Pop Martinac, bio je hrvatski glagoljaški pisar, kaligraf i iluminator iz 15. stoljeća. Smatra se začetnikom hrvatskog domoljubnog pjesništva. Bio je iz roda L...
  • Thomas Archdeacon of Spalatum (c.1200 - 1268)
    Toma Arhiđakon (Split, oko 1200. – Split, 8. svibnja 1268.), splitski klerik, povjesničar i kroničar. (latinski: Thomas Archidiaconus Spalatensis)(Latin: Thomas Archidiaconus; Italian: Tommaso Arcidiac...
  • Frane Čulić, Vrlika (c.1778 - d.)
    ogranak obitelji iz Vrlike.
  • Mate Čulić, Omiš-Nova Sela (deceased)
    Anagraf Omiš 1799 -

RODOSLOVLJE OBITELJI ČULIĆ

Ovo je projekt o povijesti, podrjetlu i cjelokupno rodoslovlje splitske obitelji prezimena Čulić (Ciulich, Culich, Culic, Ciulich-Dobrich), te nadimaka ili prišvaraka

Porijeklo prezimena splitskih obitelji Čulić od Kaštel Sućurca do Splita i šire.

ČULIC, DOBRIĆ, VICULIN (*)

Izgleda da je prvi član ovog roda u Kaštel Sućurcu bio Ivan Čulić Dobrić (Giovanni Ciulich Dobrich) (rođ. prije 1553.-nakon 1631.) sin Petra Čulić-Dobrića. Nemam trenutno podataka odakle je doselio u Kaštel Sućurac. Ivan Čulić Dobrić je oženio Ivanicu Lisiočić čime su njihovi sinovi Vicko (Visko) i Petar postali juspatroni Stomorije. Obitelj njegovog sina Petra je na popisu Stomorije i Sv. Ivana od Birnja. Njegov sin Vicko (Visko) (Vincenzo Ciulich Dobrich) oženio se u Splitu sa Dominom Vesanović 1612. godine što je bio početak jednog od rodova svih splitskih Čulića. Još nekoliko članova obitelji Čulić iz Kaštel Sućurca se u to doba preseljava u Split. Splitska obitelj Peračić (Perachich- Ciulich Perachich) potječe također od njih. Nakon Vicenca Viculina Čulića (prije 1655.-oko 1690.) prezime se u Kaštel Sućurcu mijenja u Viculin. Zadnji muški član ove obitelji Viculin u Kaštel Sućurcu umire 1819. godine. Izvor: Rodovi Kaštel Sućurac ( Rodovi Kaštel Sućurca), autor Joško Jerkunica, Atlanta 25.4.2009, str. 25

Splitsko prezime obitelji Čulić

Obitelj Čulić, čije je ranije prezime bilo Dobrić, doselila se u Split iz Kaštel Sućurca nakon velike kuge 1606. godine, kada je Visko Dobrić oženio Splićanku Dominu Vesanović sa Lučca. Osim ove obitelji ( s nadimcima Viskota, Koze, Dragun, Žava) u Splitu 1832. godine žve i potomci Bože Čulića-Bojo iz Brštanova s nadimkom Bojo, koji je 1781. godine oženio Katu Granić iz Muća. Dok su stariji Čulići (potomci od Viska) nastanjeni na Lučcu i Manušu, ovi drugi nastanjuju predgrađe Dobri. Izvor: Feljton, O obitelji Čulić izvor iz libra “Splićani - obitelji i prezimena” prema zemljišniku iz 1832. od Marija- Nepe Kuzmanića.

Ove dvije obitelji Čulić, nisu u srodstvu te su to dva različita roda obitelji prezimena Čulić. Poveznica obitelji Čulić nadimka "Bojo" porijekom iz Brštanova sa jednim ogrankom splitske obitelji Čulić nadimka Dragun, se javlja prilikom vjenčanja Dragutina tek 1904. godine sa Maricom Čulić-Dragun

Svi današnji splitski Čulići nadimka Viskota, Dragun, Koze i Žava su potomci od Viska Dobrića, dok Čulić nadimka Bojo su potomci od Bože Čulić-Bojo

Obitelji prezimena roda Čulić-Gotovac u Splitu (Ciulich detto Gotovac)

Obitelj prezimena roda Čulić-Gotovac u Splitu, iz kojeg će kasnije nastati i prevladati prezime Gotovac, kojem pripada i skladatelj Jakov Gotovac, operni dirigent i skladatelj. Prvi spomen ove obitelji u Splitu se javlja kada se spominje u splitskim crkvenim matičnim knjigama Ante Čulić-Gotovac rodom iz Vinova kraj Trogira vjenčan sa Mandom Listeš, prilikom vjenčanja njihovog sina Josip (Jozo) (Ožujak 19, 1801, Vinovo, Donje Vinovo kod Trogira - Srpanj 29, 1868, Split ) 13/2/1836 sa Anom Burović ( rođ. 1818. Split - ) kći od Bože Burovića, trgovca i Jurke Mijurak porijeklom iz Prgometa, Ovom rodu također pripada i Vladimir Gotovac (Imotski, 18. rujna 1930. - Rim, 7. prosinca 2000).,hrvatski pjesnik, esejist, filozof, disident i političar. Od Jakova i Vladimira jedna od rođakinja Anka Gotovac koja danas živi u Splitu se udala za Andriju Čulića iz loze Čulić Viskota Žava. Gospodin Josip Gotovac, je detaljnije istražio rodoslovlje o obitelji Gotovac, te objavio i predstavio u knjizi "Gotovci – njihovi korijeni i ogranci", 16. veljače 2016. u dvorcu Vitturi u Kaštel Lukšiću.

Čulić Kaštel Kambelovac

ČULIĆI U DIJASPORI -

Sredinom 19. stoljeća započelo je iseljavanje u SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE

Za vrijeme Austro-Ugarske 1907. godine i između dva svjetska rata dosta je članova od pojedinih ogranaka emigriralo u SAD i Argentinu, te za vrijeme Kraljevine SHS (kasnije Jugoslavije) i u druge zemlje širom Svijeta gdje danas također žive njihovi potomoci i na ostalim područjima u okolici grada Splita i drugim gradovima Republike Hrvatske. Potomci od spomenutih nadimaka prezimena obitelji Čulić (Ciulich) dan danas žive u Splitu i okolici te u drugim državama svijeta.

ČULIĆi u Sjedinjenim Američkim Državama:

Čulići u SAD-u koji se spominju i zabilježeni u Arhivi otoka Ellis pod prezimenom Culic,Ciulich, Culich, a zapisani su također i u matičnim knjigama rođenih u Splitu:

See subproject: Čulić / Culic / Culich /... International , Note: The bold profiles in the project have a relative connection with the family from Split, Croatia. Normal profiles, for now doesn't have a relations, but I still looking for a possible relations / connections with family from Split, Croatia. If somebody have any informations, just write a message to me. In advance Thank you. (Ozren)

ČULIĆi u Chille (Magallnes, Punta Arenas)

U prvoj polovici 19. stoljeća također je nekoliko članova od obitelji Čulić se doselilo u južnu čileansku pokrajinu Magallanes (Chille, Magallnes)

ČULIĆi u Africi

  • Petar Toma Čulić Dragun (Pieter Thomas Culic Dragun or Peter Thomas Culic Dragun), (29.12.1869. Split , Croatia- ?.6.1914., Africa)

ČULIĆi u Australiji"

  • Mate Ivan Culic (1948., Croatia - 18.3.2009.), Pasadena, City of Mitcham, South Australia, Australia
  • Ante Culic (1927. - 21.6.2005.), Pasadena, City of Mitcham, South Australia, Australia
  • Grozdana Culic, (?. - ?.), Pasadena, City of Mitcham, South Australia, Australia
  • Jonathan Culic, (?. - 22.12.1969.), Geelong West, Greater Geelong City, Victoria, Australia
  • Mara Culic (1922.-2004.), Williamstown, Hobsons Bay City, Victoria, Australia

ČULIĆi u Austriji"

ČULIĆi u Češkoj"

Note: On the Find a Grave.com for Franz and Karolina born Trenkwald was written a mistake about their surname was be Culich and written on the their grave/tomb, becasue in Church records from Czech Republic a their surname written correct Gulich/Gülich. For more details see in description of their profiles. So this surname is Gulich/Gülich different then surname Culich. Gulich/Gülich on the croation means Gulić, Gulic/Gulich/Gülich is not a same like a Čulić/Culich.

  • Karoline Trenkwald Culich (1822.- 1878.), Prague, Okres Praha, Prague Capital City, Czech Republic
  • Franz Culich (1815. - 1888.), Prague, Okres Praha, Prague Capital City, Czech Republic ///----------

ČULIĆi u Kanadi"

  • Christina Culic (1889. - 1974.), Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Harry Culic (1890. -1939.), Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Johanna Culic (1926.-1999.), Parksville, Nanaimo, British Columbia, Canada
  • John Culic (?. - 1982.), Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Katie Culic ( ?. -1982.), Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Larry Michael Culic (?. 5.12.1946.), Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Michael Culic + Leta M.Culic, Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Louis Culic + Lily Culic, Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Louis J Culic, Parksville, Nanaimo Regional District, British Columbia, Canada
  • Ludwig "Louis" Culic, Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Mary Culic (?. - 26.7.2000.), Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Michael Culic (1946-1946.), Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Nicholas Culic, Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Rosa Culic, Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Thomas Culic, Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Tony Culic, Dilke, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada

ČULIĆi u Poljskoj"

  • Agata Culic (28.10.1908. - 1.1.1987), Opole, Opolskie, Poland
  • Franciszek Culic (13.10.1904. - 27.10.1976.), Opole, Opolskie, Poland
  • Justyna Culic (1981-1994), Szczecin, Zachodniopomorskie, Poland
  • Marian Culic (1951-1992), Opole, Opolskie, Poland
  • Mikolaj Culic (?. - 1970.), Szczecin, Szczecin, West Pomeranian Voivodeship, Poland
  • Natalia Culic, (1895.- 1980.), Szczecin, Szczecin, West Pomeranian Voivodeship, Poland
  • Stanislaw Culic, (1931.-1997.), Opole, Opolskie, Poland

ZABUNA I RAZLIKE kod prezimena ČULIĆ za sve članove obitelji koje danas nose ovo prezime, rodoslovce-istraživače, stručnjake, javnost, naputak utvrđen prilikom provedbe istraživanja ovog rodoslovlja. Postoje nekoliko grana i razlike među njima, koje navodim u daljnjem tekstu.

Postoji zabuna kod rodova sa prezimenom Čulić, tj. postoje dvije po nacionalnosti i vjeroispovijesti: hrvatske (katoličke) i srpskog (pravoslavne) podrijetla. Danas pojedini stručnjaci i osobe, te članovi obitelji koje danas nose prezime Čulić tvrde da je uska povezanost sa hrvatskim splitskim Čulićima što nije istina, te misle pri tome smatrajući da je harambaša hrvatskih splitskih ujedno isti harambaša koji se spominje kod Čulića pravoslavne vjeroispovijesti objavljenog u ovom izvoru: http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=9694; (sadržaj je bio do nedavno dostupan)

Kod hrvatskog roda odnosno splitskog roda obitelji prezimena Čulić i njezinih članova je ranije bilo prezime Čulić Dobrić čiji je rodonačelnik svih splitskih obitelj Čulić je bio Ivan Čulić Dobrić odnosno sinovi Visko i Petar Čulić Dobrić. (pogledati gore na početku teksta ovog projekta*). Inače prezime Čulić i Dobrić se povezuje sa mjestom Kaštel Sućurac, a prije toga poveznica sa hrvatskim plemstvom Čulić od plemena Lapčani (jedno od dvanaest plemena koje spominje Toma Arhiđakon (1200.-1268.).

Rod hrvatskog plemstva pl.Čulić od plemena Lapčani*

Glasnik Heraldike, od 1. studenog 1937.g. pod skupnim naslovom "Stara hrvatska plemstva" spominje hrvatsko plemstvo ČULIĆ od plemena Lapčani, jednog od dvanaest plemena koje spominje Toma Arhiđakon (1200.-1268.). Župan ovog plemena je bio Martin među potpisnicima koji su 1102. godine u ime Hrvatskog sabora potpisali Pacta Convetau (lat. dogovoreni sporazumi; zvana još i Qualiter. Tradicija 14. stoljeća govori da je hrvatski Kralj Dmitar Zvonimir udao svoju kćer Klaudiju za pripadnika plemena Lapčani, Winika - Vinihu Lapčanina. Oba podatka govore o značaju ovog drevnog hrvatskog plemena.

U knjizi velikog hrvatskog povjesničara Vjekoslava Klaića iz 1897. godine -" Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća u poglavlju Lapčani između ostalih nalaze se slijedeći podaci: " U 12. stoljeću spominju se godine 1166.1188. više puta članovi plemena Lapčani u okolici Zadra, međutim ipak se čini da je cjelokupno pleme Lapčani prvobitno bilo naseljeno mnogo sjevernije, područje na okolo rijeke Une ili bolje rečeno između gornje Une i Plješivice". Dalje Klaić nabraja sela i varoši tog područja, obitavališta Lapčana, a među hižama (zadrugama) koje u njima prebivaju poznata je i hiža ČULIĆ. U glasniku Heraldike je pored drugih podataka i crtež plemenskog grba ovog roda.

Opis legenda i metodologija heraldike i boje grba, prema Francois Menestrier " Abrege methodique des principes heraldiques ou du veritable art du blason, Bordeaux 1701." / Description of the legend and methodology of the heraldry and color of the coat of arms, according to Francois Menestrier "Abrege methodique des princes heraldiques ou du verité art du blason, Bordeaux 1701.

Opis Grb roda pl. Čulić od plemena Lapčani

Međutim također postoje dvije loze hrvatskog plemstva Čulić: pl.Čulić od plemena Lapčani * (kojoj pripadaju hrvatski splitski rod prezimena Čulić) i pl.Čulić od plemena Miroslavić, ove dvije loze prezimena pl.Čulić u povijesti razlikovali su se po grbovima. ( *dodatno istraživanje rodoslovlja će utvrditi eventualnu i moguću povezanost ova dva plemena, koje za sada trenutačno nema)

Rod hrvatskog plemstva pl.Čulić od plemena Miroslavić

U Glasniku Heraldike koji je izlazio u Zarebu 1937. i 1938. godine u broju 1-2 iz siječnja 1938. godine pod skupnim naslovom "Stara hrvatska plemena" u uvodnom dijelu piše da je " ... razvitak hrvatskoga plemstva tijesno vezan s razvojem hrvatskih plemena. Samo značenje riječi plemić, plemstvo, izvodi se iz riječi pleme, a plemena su u povijesti Hrvata igrala najvažniju, upravo presudnu ulogu." U nastavku su kratki prikazi povijesti najaznačajnih hrvatskih plemena. Najviše prostora posvećeno je poljičkom plemenu MIROSLAVIĆ kojeg prema jednoj predaji početak datira u XI. stoljeću kada su iz Bosne u Poljice doselila tri sina kneza Miroslava: Tješimir, Krešimir i Prelimir od koji su proistekle brojne obitelji. O njihovom plemstvu "nema sumnje, makar da su vjekovima bili seljaci i obrtnici. Uz tekst se nalazi popis brojnih obitelji od plemena Miroslavić među kojima je također i obitelj ČULIĆ te je prikazan i crtež plemenskog grba ovog roda obitelji pl. Čulić od plemena Miroslavić.

Opis Grb roda pl. Čulić od plemena Miroslavić

  • Grb: Na crvenom štitu propinje se srebrni konj
  • Nakit: Kaciga sa svitkom iz kojeg se propinje konj kao na štitu
  • Plašt: Crveni

Obiteljska prezimena iz plemena Miroslavić

Iz Popisa poznatih plemićkih obitelji iz Hrvatske

Čulić - Rod potječe od plemena Lapčana - Lapčani*, hrvatski plemićki rod, jedno od dvanaestero plemena Kraljevine Hrvatske, koje je prema, Pacti conventi, imalo pravo birati hrvatskog kralja. Sjedište im je bilo u gradu Lapcu u Lučkoj županiji.[1]

Pleme Lapčani

Lapčani, hrvatski plemićki rod. Jedno od tzv. dvanaest hrvatskih plemena (genus, generatio). Potječu iz Lapca u Lučkoj županiji (a ne iz Lapca u Lici). Prvi poimenice poznati član roda Lapčana bio je Viniha Lapčanin, koji je oženio hrvatsku princezu Klaudiju, kćer kralja Dmitra Zvonimira († 1089.) i kraljice Jelena-Lijepa, koji je dobio mjesto Karin u miraz.

Prema dodatku iz 13. i 14. stoljeća u kronici "Historia Salonitana" Tome Arhiđakona († 1268.), župan Martin od roda Karinjana i Lapčana bio je jedan od hrvatskih predstavnika koji su sklopili sporazum s ugarskim kraljem Kolomanom (1102.-1116.). Godine 1322. kralj Karlo I. (1301.-1342.) dao im je povlastice, koje su potvrđivali i kasniji vladari. Ludovik I. Anžuvinac potvrdio im je 1360. godine posjed zemalja u Karinu, nakon čega se jedna njihova grana odvojila i počela nazivati - Karinjani.[2]

Iz plemena Lapčana potječu Draškovići The House of Drašković, Oršići i Utješinovići.[3]-

Fusnota / Reference:

  • Lapčani*, hrvatski plemićki rod. Jedno od tzv. dvanaest hrvatskih plemena (genus, generatio). Potječu iz Lapca u Lučkoj županiji (a ne iz Lapca u Lici). Kralj Zvonimir udao je svoju kćer Klaudiju za Vinihu Lapčanina, koji je prvi poznati pripadnik toga roda koji je navodno u miraz dobio Karin. U pripisu Salonitanskoj povijesti (Historia Salonitana) Tome Arhiđakona, nastalom u XIV. st., spominje se župan Martin od roda Karinjana i Lapčana kao jedan od hrvatskih predstavnika koji su sklopili sporazum s kraljem Kolomanom. Pretpostavlja se da su bili u tješnjoj vezi i s Kačićima, jer se 1355. u Podnadinu spominje Lapčić de genere Cachichorum. God. 1322. Karlo I. Robert dao je povlastice plemićima de Lapuch, koje su potvrđivali i kasniji vladari. Ludovik I. Anžuvinac potvrdio im je 1360. posjed zemalja u Karinu, nakon čega se jedna njihova grana odvojila i počela nazivati → Karinjani (prvi datirani spomen 1379). S vremenom je ime Karinjana počelo prevladavati nad onime Lapčana. Mnogobrojni podatci za XIV. st. pokazuju da su se posjedi Lapčana i Karinjana uglavnom nalazili u Lučkoj županiji (Dobruća Vas, Mogorova Dubrava, Dolčani, Dragine, Lemeševo Hrašće), a zajedničko im je središte bilo u Karinu. Sa svojih osnovnih posjeda proširili su se na mnoga sela u okolici Zadra, a neki su postali i zadarskim građanima. Pojedine grane Lapčana preselile su se u Pounje, u Psetsku županiju (posljednji spomen 1447) i Bužane (posljednji spomen 1490). Pop Martinac iz roda Lapčana spominje se 1493. na Grobniku. Lapčani se u zadarskoj okolici posljednji put spominju 1460., a Karinjani 1498. Iz plemena Lapčana potječu Draškovići, Oršići i Utješinovići.

Lučka županija

Lučka županija, upravno-teritorijalna jedinica u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Prvi se put spominje 1185. kao lučki arhiprezbiterijat (parochia Luca) u sastavu Ninske biskupije, dok se kao županija (comitatus) prvi put spominje 1266. Najstariji posredan spomen te županije u izvorima zabilježen je u latinskoj ispravi iz 1166., u kojoj se spominje lučki župan Kuzma (Cosmas iupanus de Luca). Početkom XIV. st. kao knez Luke (comes) spominje se Kuzma iz manje utjecajne grane roda Šubića. U doba kralja Ludovika I. Anžuvinca, sredinom XIV. st., bila je organizirana nova županija, Velika Luka, u sastav koje su ušli posjedi što su nekoć pripadali drugim županijskim teritorijima, npr. sidraškomu, bribirskom i ninskomu kao i jezgra stare Lučke županije – Lučki arhiprezbiterijat. Budući da je središte te županije bilo u utvrdi Ostrovici (castrum Ostrouiza), u dokumentima sastavljenima u kraljevskoj kancelariji Ludovika I. Anžuvinca Lučka županija naziva se i Ostrovičko kneštvo ili Ostrovički distrikt. U Ostrovici je bilo i sjedište kraljevskoga suda. U XIV. st. Lučka županija graničila je na sjeverozapadu s Ličkom, na sjeveroistoku s Kninskom, a na jugu s Dridskom i Primorskom županijom. Za gospodarski i politički razvoj Lučke županije od velike je važnosti bila blizina dviju dalmatinskih komuna, Nina i Zadra. Lučka županija nikada nije postala nasljedan posjed samo jedne obitelji, kao što su to bili teritoriji nekih drugih županija. Na njezinom području svoje su posjede u kasnome srednjem vijeku imali mnogi hrvatski plemićki rodovi, npr. Šubići, Kačići, Karinjani, Kukari, Lapčani, Lasničići i Jamometići. Kroz nju je prolazila Velika cesta, spomenuta u jednoj ispravi iz 1312 (Via magna).

  • Izvor: Lučka županija. Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

Karin, Donji i Gornji

Karin, Donji i Gornji, dva sela u primorju Karinskoga mora, oko 10 km sjeverno od Benkovca (map).

Donji Karin leži uz južnu obalu Karinskoga mora, oko 2 km od Gornjega Karina. Na gradini Miodrag nalaze se ostatci ilir. megalitske utvrde s ostatcima hrama božice Latre, rim. amfiteatar i srednjovj. utvrda. U Donjem Karinu ruševine su osman. pravokutnoga kaštela s trima obrambenim kulama (srušen 1647), a na utoku Karišnice u Novigradsko more nalaze se ostatci franjevačkoga samostana. Sagrađen je u kasnome sr. vijeku na temeljima benediktinskoga samostana iz IX. st., potom razoren za osmanskih ratova te temeljito obnovljen poč. XVII. st. U Domovinskom ratu teško oštećen (1991) i razoren (1993). – Na području današnjega naselja Donji Karin nalazilo se utvrđeno ilirsko, keltsko te rimsko naselje Corinium, smješteno na cesti koja je povezivala unutrašnjost antičke provincije Liburnije sa Zadrom. U srednjem vijeku bio je pod vlašću Ostrogota (V–VI. st.), Bizantskoga Carstva (VI–VII. st.), Franačkoga Carstva (VII–IX. st.) te u sastavu Hrvatske (od X. st.). Oko 950. spominje ga Konstantin VII. Porfirogenet, kao sjedište jedne od jedanaest hrvatskih županija, pod imenom Cori (τὸ ϰόρı). U ranome srednjem vijeku nalazio se u Lučkoj županiji. Kao gospodari Karina od XI. do XIV. st. spominju se Karinjani, ogranak hrvatskog plemena Lapčana, a od XIV. st. do 1527. Gusići i ogranci toga plemena Kurjakovići i krbavski Karlovići. Od 1527. do 1683. bio je u sastavu Osmanskoga Carstva kao dio Ličkog ili Krčkoga sandžaka. Kao osmanski gospodari spominju se vranski zaimi Durakbegovići. God. 1683-1797. Karin je bio u sastavu posjeda Mletačke Republike u Dalmaciji. Tijekom Domovinskoga rata (1991–95) oba su sela bila okupirana. Oslobođena su 1995.

  • Izvor: Karin, Donji i Gornji, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

Ninska biskupija

Ninska biskupija, nekadašnja katolička biskupija sa sjedištem u Ninu. Osnovana je potkraj vladavine kneza Trpimira ili početkom vladavine kneza Domagoja (oko 863/867) kao zasebna hrvatska biskupija, podvrgnuta izravno Rimu (Rimskomu patrijarhatu), a obuhvaćala je područje hrvatske primorske kneževine. Izgleda da je za osnutak Ninske biskupije iskorišten sukob između Rima i Bizanta (Focijev raskol, 863–869) kako bi se Hrvatska u crkvenom smislu odvojila od hijerarhije bizantsko-dalmatinskih gradova. Prvi ju je put spomenuo papa Nikola I. (858–867) kada je prigovorio ninskomu kleru i puku da se biskupija ne smije osnivati bez dozvole Apostolske stolice. Papa Ivan VIII. u pismu ninskomu biskupu Teodoziju 879. spominje njegove prethodnike koji su primili posvećenje u Rimu (što znači da su prije njega bila barem dvojica), a isto traži i od njega. Splitski sabor (925) određuje da se Ninska biskupija povrgne Splitskoj metropoliji, zabranjuje ređenje svećenika glagoljaša, te određuje da dalmatinski biskupi ne smiju rediti svećenike koje bi vladar ili velikaši podredili svojemu, tj. ninskomu biskupu. Protiv tih zaključaka prosvjedovao je ninski biskup Grgur (oko 900–929) pa je papa sazvao novi Splitski sabor (927–928), na kojem je ukinuta Ninska biskupija i biskupu Grguru naređeno da preuzme Skradinsku biskupiju. Ninski biskup ponovno je uspostavljena 1075., a obuhvaćala je ninsku i lučku županiju i polovicu ličke. Pripadala je Splitskoj metropoliji, premda ju je zadarski nadbiskup Manzavin 1197. uzalud pokušao pripojiti svojoj nadbiskupiji. U biskupiji su djelovali prosjački redovi, dominikanci u Ninu i franjevci u Karinu. Poznati biskup bio je Petar Čedulić (1577–81); biskupija je stradala u ratovima s Osmanlijama u XVI. i XVII. st. Ukinuta je 1828. i njezino područje pripalo je Zadarskoj nadbiskupiji.

  • Izvor: Ninska biskupija, Nin, Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

Viniha Lapčanin, da li je Viniha bio ista osoba Lapčić de genere Cachichorum koja se spominje 1355. u Podnadinu

Viniha Lapčanin odakle je bio, te da li je Viniha bio ista osoba Lapčić de genere Cachichorum koja se spominje 1355. u Podnadinu ?

Cit: Viniha Lapčaninin nije bio iz Lapca u Lučkoj županiji nego iz Gradca (južno od Makarske a prije Ploča) koji se nekada nazivao i LAPČAN. Prema Konstantinu Porfirogenetu grad Lapčan (Labinac), Slavineca (Labineca) se nalazio na području Gradca.

Dakle, naziv Lapčani ne potječe od Lapca u Lučkoj županiji nego prema mjestu Lapčan (Lavčenj) odnosno Gradac koje se nalazi iza Makarske a prije Ploča. ... Izvor: Gradac, Emin Buljina, Pro 22, 2019 Emil: Dokaz o potvrdi navoda ?

Neutemeljeno je govoriti i pri tome tvrditi činjenicu bez dokaza da je Viniha Lapčanin bio porijeklom i rodom iz Gradca (južno od Makarske a prije Ploča), nekoliko činjenica u prilog što demantiraju navođenje prethodno spomenutog izvora, u nastavku:

  • Viniha Lapčaninin, je bio iz plemena Lapčani i nastanjen u Karinu, Lučkoj županiji, prethodno u Lapcu odakle je pleme Lapčani migiralo - točno
  • Viniha Lapčaninin, je bio u bliskom srodstvu sa županom plemena Lapčani i popom Martinom - Točno
  • Viniha Lapčaninin, je oženio Klaudiju kćerku kralja Dmitra Zvonimira - Točno
  • Viniha Lapčanin nije napuštao Karin i bilsku okolicu, prema južnijem dijelu Lučke županije - Točno
  • Viniha Lapčanin nije bio pripadnik niti potomak iz ogranka i plemena obitelji Kačić, te pripisivanje i dodavanje plemenskog prezimena Kačić njegovom imenu je neutmeljena činjenica, (dokaz o potvdi da je bio iz plemena roda obitelji Kačić - ne postoji ?) - Točno
  • Mjesto Gradac (južno od Makarske a prije Ploča), se prvi put kao Lapčan: spominje u X. stoljeću cca. 920-950 grčki naziv Labinteza, dok se prvi put spominje u hrvatskom obliku Lapčan 1417. g. u jednoj povelji bosanskog kralja Stjepana Ostoje (1398.- 1404; 1409 - 1418), tal. Labziam (Labčan, Lapčan), staroslavenski Lab'čane -> Lapčanja, Lapčana, Lavčana, Lavćena) stari lokalitet u brdu sjeveroistočno od Gradca (List župe Sv. Mihovila, Gradac na Moru, br. 1, 1991, str. 3-8) - točno, nije isto mjesto Lapac (vidi niže kartu) koje se nalazi u zadarsko-biogradskom zaleđu u blizini Benkovca, gdje je Vinih Lapčanin bio nastanjen i imao posjede u Karinu.
  • Gradac (Gradac na moru, južno od Makarske a prije Ploča), odnosno spomenuti lokalitet se nalazio u Primorskoj županiji (vidi gore: Lučka županija - granice, Donji i Gornji Karin, Ninska biskupija)
  • Da li je Viniha Lapčanin bio ista osoba Lapčić de genere Cachichorum koja se spominje 1355. u Podnadinu; Pretpostavlja se da su bili u tješnjoj vezi i s Kačićima, jer se 1355. u Podnadinu spominje Lapčić de genere Cachichorum; - Netočno, Viniha Lapčanin nije bio osoba Lapčič de genere Cachichorum. Viniha i Lapčić nisu isto ime, niti su bili ista osoba. Dovođenje Viniha Lapčanina u ovom kontekstu te navodnoj poveznici sa ogrankom Kačića u Makarskom Primorju je neutemeljeno, za koju se pretpostavlja, te da je pleme Lapčani (En), bilo ogranak i nastalo od obitelji Kačić iz Makarskog primorja, odnosno Nadinskih Kačića. - Nije točno da je pleme Lapčani ogranak od obitelji Kačić (iz Makarskog primorja i Nadinskih Kačića. Pleme Lapčani (i Karinjani) i Kačić su zasebna plemena i rodovi, te jedna od dvanaest hrvatskih plemena Kraljevine Hrvatske (lat. Nobiles duodecim generationum regni Croatiae) - Točno
  • de genere Cachichorum se odnosi na navodu tješnu vezu sa plemenitim Kačićima na prostoru Lučke županije u zadarsko-biogradskom zaleđu (XII–XVI. st.) - ogranak Nadinske Kačiće, a ne na ogranak Kačića u Makarskom primorju. (vidi niže: Plemićka obitelj Radinića, ogranak Nadinskih Kačića, autor gosp. Ivan Majnarić, Zbornik, Vol. 24, 2006.)
  • Lapčić de genere Cachichorum je bio druga osoba i pripadnik plemena i roda Nadinskih Kačića, a ne plemena Lapčani (lat. de genere Cachichorum = prijevod Lapčić roda Kačića, odnosno od roda Kačićevih) - Točno
  • Utvrda Ostrovica (castrum Ostrouiza), se nalazila u Lučkoj županiji (Luka), a ne u Makarskom primorju. - Točno
  • Gradac u Makarskom primorju (Gornje primorje), lokalitet na području gdje se nalazila kula Gradac (A. Torre di Gradaz), koja je podignuta početkom kandijskog rata 1646 -1649, kasnije obnovljena protiv Turaka (List župe Sv. Mihovila Gradac na moru, br. 1, Božić 1993., str. 8-12-; usp. list Lapčan, List župe Sv. Mihovila Grada na moru, 1/1991., str 8); dok spominjanje istog lokaliteta u X. stoljeću kao Labinteza - Točno
  • Lapac (u Lučkoj županiji), je lokalitet, područje i mjesto koje se nalazilo u zadarsko-biogradskom zaleđu, jugozapadno od Utvrda Ostrovica (castrum Ostrouiza), zapadno od Benkovca, sjevernije od Zadra (Zara), te područje Bribira (Bribir, (Hrvat. enciklopedija, Leks. zavod M. Krleža), Skradin - Točno
  • Podnadin, je lokalitet na području današnjeg Nadina (Nadinska županija), Nadin, (map ) - Točno
  • Primorska županija je obuhvaćala južno područje od Poljičke Republike do Makarskog primorja (uključujući i područje Makarskog primorja). - Točno
  • Kačići - Povijesni izvori raspoznaju plemenite Kačiće na prostoru Lučke županije u zadarsko-biogradskom zaleđu i omiške knezove, te u Makarskom primorju. - Točno
  • Plemićka obitelj Radinića, ogranak Nadinskih Kačića, autor gosp. Ivan Majnarić, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Vol. 24, 2006.

upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/6/65/Smrt_kralja_Zvonimira_i_%C5%A1irenje_Duklje.png www.rhk.hr/red-hrvatske-krune-7/wp-content/uploads/2014/05/Hrvatska-za-Petra-Kre%C5%A1imira-IV.gif
upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/1/10/Zadarski_mir.jpgi.redd.it/6b6hq3z8op051.jpg
upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fb/Hungary%2C_Croatia%2C_Bosnia_and_Galicia_in_the_12th_century.jpg/1024px-Hungary%2C_Croatia%2C_Bosnia_and_Galicia_in_the_12th_century.jpg

upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/bd/Utvrda_Ostrovica_%28Croatia%29_-_jug.JPG/1280px-Utvrda_Ostrovica_%28Croatia%29_-_jug.JPG

_____________________________________________________________________________________

Postojbina i migracija plemena Lapčani

Prvotna postojbina plemena Lapčani je bilo sjevernije na području između gornje Une i Plješevice u Lici, odnosno područje Gornjeg i Donjeg Lapc, odakle je cjelokupno pleme migiralo u više smjerova na područje Lučke županiju: južnije prema zadarsko-biogradskom zaleđu odnosno na područje Gornjeg i Donjeg Karina, Nadin, Bribir, Bigorad na Moru, također zapadno prema Brinje, Otočcu; područje Benkovca i okolice, Knin, Biskupija (mjesto pet crkava: Pet crkava na Kosovu, istočno: Ostrovica, Lišane Ostrovičke, itd.

Imali su posjede u Karinu (Gornji i Donji Karin), Nadinu, istočnoj Krbavi (područje Donjeg Lapca u Lici) i [Pounju]. Posljednji put se kao pleme spominju u zadarskom zaleđu 1498. godine, [8] i 1510. u [Cetini].

  • Izvor: U 12. stoljeću spominju se godine 1166.- 1188. više puta članovi plemena Lapčani u okolici Zadra, međutim ipak se čini da je cjelokupno pleme Lapčani prvobitno bilo naseljeno mnogo sjevernije, područje na okolo rijeke Une ili bolje rečeno između gornje Une i Plješivice". (V. Klaić, Hrvatska plemena od XII do XVI stoljeća, Lapčani)

_____________________________________________________________________________________

Ogranak obitelji prezimena Čulić u Omišu, Nova sela

Prema Anagrafu iz 1799. godine Omiša, Nova sela, se prvi put spominje Cvita Čulić (Zvita Zulich) udovica pokojnog Mate Čulića, Matije (Mattio, Matteo Zulich) iz Omiša, Nova Sela te njihovi potomci, kako su redom navedeni u spomenutom anagrafu iz 1799. godine. Napomena: Trenutačno nije pronađena poveznica sa obitelji i lozama u Splitu, naknadnim istraživanjem će se utvrditi eventualna poveznica ukoliko ona postoji. U vezi ovoga je dobrodošla svaka informacija. (Ozren)

Ogranak obitelji prezimena Čulić u Vrlici

Ogranci obitelji prezimena Čulić u Prugovo, Sinj, Imotski

Pojedini izvori o prezimenu Čulić

Pripremio, izradio, pronašao: Ozren Čulić Viskota Žava

Suradnici: Ozren, Jadra, David

Sljedbenici projekta: Mihály László FARKAS

RODOSLOVLJE OBITELJI ČULIĆ

Ovo je projekt o povijesti, podrjetlu i cjelokupno rodoslovlje splitske obitelji prezimena Čulić (Ciulich, Culich, Culic, Ciulich-Dobrich), te nadimaka ili prišvaraka

Porijeklo prezimena splitskih obitelji Čulić od Kaštel Sućurca do Splita i šire.

ČULIC, DOBRIĆ, VICULIN (*)

Izgleda da je prvi član ovog roda u Kaštel Sućurcu bio Ivan Čulić Dobrić (Giovanni Ciulich Dobrich) (rođ. prije 1553.-nakon 1631.) sin Petra Čulić-Dobrića. Nemam trenutno podataka odakle je doselio u Kaštel Sućurac. Ivan Čulić Dobrić je oženio Ivanicu Lisiočić čime su njihovi sinovi Vicko (Visko) i Petar postali juspatroni Stomorije. Obitelj njegovog sina Petra je na popisu Stomorije i Sv. Ivana od Birnja. Njegov sin Vicko (Visko) (Vincenzo Ciulich Dobrich) oženio se u Splitu sa Dominom Vesanović 1612. godine što je bio početak jednog od rodova svih splitskih Čulića. Još nekoliko članova obitelji Čulić iz Kaštel Sućurca se u to doba preseljava u Split. Splitska obitelj Peračić (Perachich- Ciulich Perachich) potječe također od njih. Nakon Vicenca Viculina Čulića (prije 1655.-oko 1690.) prezime se u Kaštel Sućurcu mijenja u Viculin. Zadnji muški član ove obitelji Viculin u Kaštel Sućurcu umire 1819. godine. Izvor: Rodovi Kaštel Sućurac -> ( Rodovi Kaštel Sućurca), autor Joško Jerkunica, Atlanta 25.4.2009, str. 25

Splitsko prezime obitelji Čulić

Obitelj Čulić, čije je ranije prezime bilo Dobrić, doselila se u Split iz Kaštel Sućurca nakon velike kuge 1606. godine, kada je Visko Dobrić oženio Splićanku Dominu Vesanović sa Lučca. Osim ove obitelji ( s nadimcima Viskota, Koze, Dragun, Žava) u Splitu 1832. godine žve i potomci Bože Čulića-Bojo iz Brštanova s nadimkom Bojo, koji je 1781. godine oženio Katu Granić iz Muća. Dok su stariji Čulići (potomci od Viska) nastanjeni na Lučcu i Manušu, ovi drugi nastanjuju predgrađe Dobri. Izvor: Feljton, O obitelji Čulić izvor iz libra “Splićani - obitelji i prezimena” prema zemljišniku iz 1832. od Marija- Nepe Kuzmanića.

Ove dvije obitelji Čulić, nisu u srodstvu te su to dva različita roda obitelji prezimena Čulić. Poveznica obitelji Čulić nadimka "Bojo" porijekom iz Brštanova sa jednim ogrankom splitske obitelji Čulić nadimka Dragun, se javlja prilikom vjenčanja Dragutina tek 1904. godine sa Maricom Čulić-Dragun

Svi današnji splitski Čulići nadimka Viskota, Dragun, Koze i Žava su potomci od Viska Dobrića, dok Čulić nadimka Bojo su potomci od Bože Čulić-Bojo

Obitelji prezimena roda Čulić-Gotovac u Splitu (Ciulich detto Gotovac)

Obitelj prezimena roda Čulić-Gotovac u Splitu, iz kojeg će kasnije nastati i prevladati prezime Gotovac, kojem pripada i skladatelj Jakov Gotovac, operni dirigent i skladatelj. Prvi spomen ove obitelji u Splitu se javlja kada se spominje u splitskim crkvenim matičnim knjigama Ante Čulić-Gotovac rodom iz Vinova kraj Trogira vjenčan sa Mandom Listeš, prilikom vjenčanja njihovog sina Josip (Jozo) (Ožujak 19, 1801, Vinovo, Donje Vinovo kod Trogira - Srpanj 29, 1868, Split ) 13/2/1836 sa Anom Burović ( rođ. 1818. Split - ) kći od Bože Burovića, trgovca i Jurke Mijurak porijeklom iz Prgometa, Ovom rodu također pripada i Vladimir Gotovac (Imotski, 18. rujna 1930. - Rim, 7. prosinca 2000).,hrvatski pjesnik, esejist, filozof, disident i političar. Od Jakova i Vladimira jedna od rođakinja Anka Gotovac koja danas živi u Splitu se udala za Andriju Čulića iz loze Čulić Viskota Žava. Gospodin Josip Gotovac, je detaljnije istražio rodoslovlje o obitelji Gotovac, te objavio i predstavio u knjizi "Gotovci – njihovi korijeni i ogranci", 16. veljače 2016. u dvorcu Vitturi u Kaštel Lukšiću.

Čulić Kaštel Kambelovac

ČULIĆI U DIJASPORI -

Sredinom 19. stoljeća započelo je iseljavanje u SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE

Za vrijeme Austro-Ugarske 1907. godine i između dva svjetska rata dosta je članova od pojedinih ogranaka emigriralo u SAD i Argentinu, te za vrijeme Kraljevine SHS (kasnije Jugoslavije) i u druge zemlje širom Svijeta gdje danas također žive njihovi potomoci i na ostalim područjima u okolici grada Splita i drugim gradovima Republike Hrvatske. Potomci od spomenutih nadimaka prezimena obitelji Čulić (Ciulich) dan danas žive u Splitu i okolici te u drugim državama svijeta.

ČULIĆi u Sjedinjenim Američkim Državama:

Čulići u SAD-u koji se spominju i zabilježeni u Arhivi otoka Ellis pod prezimenom Culic,Ciulich, Culich, a zapisani su također i u matičnim knjigama rođenih u Splitu:

See subproject: Čulić / Culic / Culich /... International , Note: The bold profiles in the project have a relative connection with the family from Split, Croatia. Normal profiles, for now doesn't have a relations, but I still looking for a possible relations / connections with family from Split, Croatia. If somebody have any informations, just write a message to me. In advance Thank you. (Ozren)

ČULIĆi u Chille (Magallnes, Punta Arenas)

U prvoj polovici 19. stoljeća također je nekoliko članova od obitelji Čulić se doselilo u južnu čileansku pokrajinu Magallanes (Chille, Magallnes)

ČULIĆi u Africi

  • Petar Toma Čulić Dragun (Pieter Thomas Culic Dragun or Peter Thomas Culic Dragun), (29.12.1869. Split , Croatia- ?.6.1914., Africa)

ČULIĆi u Australiji"

  • Mate Ivan Culic (1948., Croatia - 18.3.2009.), Pasadena, City of Mitcham, South Australia, Australia
  • Ante Culic (1927. - 21.6.2005.), Pasadena, City of Mitcham, South Australia, Australia
  • Grozdana Culic, (?. - ?.), Pasadena, City of Mitcham, South Australia, Australia
  • Jonathan Culic, (?. - 22.12.1969.), Geelong West, Greater Geelong City, Victoria, Australia
  • Mara Culic (1922.-2004.), Williamstown, Hobsons Bay City, Victoria, Australia

ČULIĆi u Austriji"

ČULIĆi u Češkoj"

Note: On the Find a Grave.com for Franz and Karolina born Trenkwald was written a mistake about their surname was be Culich and written on the their grave/tomb, becasue in Church records from Czech Republic a their surname written correct Gulich/Gülich. For more details see in description of their profiles. So this surname is Gulich/Gülich different then surname Culich. Gulich/Gülich on the croation means Gulić, Gulic/Gulich/Gülich is not a same like a Čulić/Culich.

  • Karoline Trenkwald Culich (1822.- 1878.), Prague, Okres Praha, Prague Capital City, Czech Republic
  • Franz Culich (1815. - 1888.), Prague, Okres Praha, Prague Capital City, Czech Republic ///----------

ČULIĆi u Kanadi"

  • Christina Culic (1889. - 1974.), Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Harry Culic (1890. -1939.), Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Johanna Culic (1926.-1999.), Parksville, Nanaimo, British Columbia, Canada
  • John Culic (?. - 1982.), Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Katie Culic ( ?. -1982.), Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Larry Michael Culic (?. 5.12.1946.), Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Michael Culic + Leta M.Culic, Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Louis Culic + Lily Culic, Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Louis J Culic, Parksville, Nanaimo Regional District, British Columbia, Canada
  • Ludwig "Louis" Culic, Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Mary Culic (?. - 26.7.2000.), Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Michael Culic (1946-1946.), Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Nicholas Culic, Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Rosa Culic, Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Thomas Culic, Regina, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada
  • Tony Culic, Dilke, Regina Census Division, Saskatchewan, Canada

ČULIĆi u Poljskoj"

  • Agata Culic (28.10.1908. - 1.1.1987), Opole, Opolskie, Poland
  • Franciszek Culic (13.10.1904. - 27.10.1976.), Opole, Opolskie, Poland
  • Justyna Culic (1981-1994), Szczecin, Zachodniopomorskie, Poland
  • Marian Culic (1951-1992), Opole, Opolskie, Poland
  • Mikolaj Culic (?. - 1970.), Szczecin, Szczecin, West Pomeranian Voivodeship, Poland
  • Natalia Culic, (1895.- 1980.), Szczecin, Szczecin, West Pomeranian Voivodeship, Poland
  • Stanislaw Culic, (1931.-1997.), Opole, Opolskie, Poland

ZABUNA I RAZLIKE kod prezimena ČULIĆ za sve članove obitelji koje danas nose ovo prezime, rodoslovce-istraživače, stručnjake, javnost, naputak utvrđen prilikom provedbe istraživanja ovog rodoslovlja. Postoje nekoliko grana i razlike među njima, koje navodim u daljnjem tekstu.

Postoji zabuna kod rodova sa prezimenom Čulić, tj. postoje dvije po nacionalnosti i vjeroispovijesti: hrvatske (katoličke) i srpskog (pravoslavne) podrijetla. Danas pojedini stručnjaci i osobe, te članovi obitelji koje danas nose prezime Čulić tvrde da je uska povezanost sa hrvatskim splitskim Čulićima što nije istina, te misle pri tome smatrajući da je harambaša hrvatskih splitskih ujedno isti harambaša koji se spominje kod Čulića pravoslavne vjeroispovijesti objavljenog u ovom izvoru: http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=9694; (sadržaj je bio do nedavno dostupan)

Kod hrvatskog roda odnosno splitskog roda obitelji prezimena Čulić i njezinih članova je ranije bilo prezime Čulić Dobrić čiji je rodonačelnik svih splitskih obitelj Čulić je bio Ivan Čulić Dobrić odnosno sinovi Visko i Petar Čulić Dobrić. (pogledati gore na početku teksta ovog projekta*). Inače prezime Čulić i Dobrić se povezuje sa mjestom Kaštel Sućurac, a prije toga poveznica sa hrvatskim plemstvom Čulić od plemena Lapčani (jedno od dvanaest plemena koje spominje Toma Arhiđakon (1200.-1268.).

Rod hrvatskog plemstva pl.Čulić od plemena Lapčani*

Glasnik Heraldike, od 1. studenog 1937.g. pod skupnim naslovom "Stara hrvatska plemstva" spominje hrvatsko plemstvo ČULIĆ od plemena Lapčani, jednog od dvanaest plemena koje spominje Toma Arhiđakon (1200.-1268.). Župan ovog plemena je bio Martin među potpisnicima koji su 1102. godine u ime Hrvatskog sabora potpisali Pacta Convetau (lat. dogovoreni sporazumi; zvana još i Qualiter. Tradicija 14. stoljeća govori da je hrvatski Kralj Dmitar Zvonimir udao svoju kćer Klaudiju za pripadnika plemena Lapčani, Winika - Vinihu Lapčanina. Oba podatka govore o značaju ovog drevnog hrvatskog plemena.

U knjizi velikog hrvatskog povjesničara Vjekoslava Klaića iz 1897. godine -" Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća u poglavlju Lapčani između ostalih nalaze se slijedeći podaci: " U 12. stoljeću spominju se godine 1166.1188. više puta članovi plemena Lapčani u okolici Zadra, međutim ipak se čini da je cjelokupno pleme Lapčani prvobitno bilo naseljeno mnogo sjevernije, područje na okolo rijeke Une ili bolje rečeno između gornje Une i Plješivice". Dalje Klaić nabraja sela i varoši tog područja, obitavališta Lapčana, a među hižama (zadrugama) koje u njima prebivaju poznata je i hiža ČULIĆ. U glasniku Heraldike je pored drugih podataka i crtež plemenskog grba ovog roda.

Opis legenda i metodologija heraldike i boje grba, prema Francois Menestrier " Abrege methodique des principes heraldiques ou du veritable art du blason, Bordeaux 1701." / Description of the legend and methodology of the heraldry and color of the coat of arms, according to Francois Menestrier "Abrege methodique des princes heraldiques ou du verité art du blason, Bordeaux 1701.

Opis Grb roda pl. Čulić od plemena Lapčani

Međutim također postoje dvije loze hrvatskog plemstva Čulić: pl.Čulić od plemena Lapčani * (kojoj pripadaju hrvatski splitski rod prezimena Čulić) i pl.Čulić od plemena Miroslavić, ove dvije loze prezimena pl.Čulić u povijesti razlikovali su se po grbovima. ( *dodatno istraživanje rodoslovlja će utvrditi eventualnu i moguću povezanost ova dva plemena, koje za sada trenutačno nema)

Rod hrvatskog plemstva pl.Čulić od plemena Miroslavić

U Glasniku Heraldike koji je izlazio u Zarebu 1937. i 1938. godine u broju 1-2 iz siječnja 1938. godine pod skupnim naslovom "Stara hrvatska plemena" u uvodnom dijelu piše da je " ... razvitak hrvatskoga plemstva tijesno vezan s razvojem hrvatskih plemena. Samo značenje riječi plemić, plemstvo, izvodi se iz riječi pleme, a plemena su u povijesti Hrvata igrala najvažniju, upravo presudnu ulogu." U nastavku su kratki prikazi povijesti najaznačajnih hrvatskih plemena. Najviše prostora posvećeno je poljičkom plemenu MIROSLAVIĆ kojeg prema jednoj predaji početak datira u XI. stoljeću kada su iz Bosne u Poljice doselila tri sina kneza Miroslava: Tješimir, Krešimir i Prelimir od koji su proistekle brojne obitelji. O njihovom plemstvu "nema sumnje, makar da su vjekovima bili seljaci i obrtnici. Uz tekst se nalazi popis brojnih obitelji od plemena Miroslavić među kojima je također i obitelj ČULIĆ te je prikazan i crtež plemenskog grba ovog roda obitelji pl. Čulić od plemena Miroslavić.

Opis Grb roda pl. Čulić od plemena Miroslavić

  • Grb: Na crvenom štitu propinje se srebrni konj
  • Nakit: Kaciga sa svitkom iz kojeg se propinje konj kao na štitu
  • Plašt: Crveni

Obiteljska prezimena iz plemena Miroslavić

Iz Popisa poznatih plemićkih obitelji iz Hrvatske

Čulić - Rod potječe od plemena Lapčana - Lapčani*, hrvatski plemićki rod, jedno od dvanaestero plemena Kraljevine Hrvatske, koje je prema, Pacti conventi, imalo pravo birati hrvatskog kralja. Sjedište im je bilo u gradu Lapcu u Lučkoj županiji.[1]

Pleme Lapčani

Lapčani, hrvatski plemićki rod. Jedno od tzv. dvanaest hrvatskih plemena (genus, generatio). Potječu iz Lapca u Lučkoj županiji (a ne iz Lapca u Lici). Prvi poimenice poznati član roda Lapčana bio je Viniha Lapčanin, koji je oženio hrvatsku princezu Klaudiju, kćer kralja Dmitra Zvonimira († 1089.) i kraljice Jelena-Lijepa, koji je dobio mjesto Karin u miraz.

Prema dodatku iz 13. i 14. stoljeća u kronici "Historia Salonitana" Tome Arhiđakona († 1268.), župan Martin od roda Karinjana i Lapčana bio je jedan od hrvatskih predstavnika koji su sklopili sporazum s ugarskim kraljem Kolomanom (1102.-1116.). Godine 1322. kralj Karlo I. (1301.-1342.) dao im je povlastice, koje su potvrđivali i kasniji vladari. Ludovik I. Anžuvinac potvrdio im je 1360. godine posjed zemalja u Karinu, nakon čega se jedna njihova grana odvojila i počela nazivati - Karinjani.[2]

Iz plemena Lapčana potječu Draškovići The House of Drašković, Oršići i Utješinovići.[3]-

Fusnota / Reference:

  • Lapčani*, hrvatski plemićki rod. Jedno od tzv. dvanaest hrvatskih plemena (genus, generatio). Potječu iz Lapca u Lučkoj županiji (a ne iz Lapca u Lici). Kralj Zvonimir udao je svoju kćer Klaudiju za Vinihu Lapčanina, koji je prvi poznati pripadnik toga roda koji je navodno u miraz dobio Karin. U pripisu Salonitanskoj povijesti (Historia Salonitana) Tome Arhiđakona, nastalom u XIV. st., spominje se župan Martin od roda Karinjana i Lapčana kao jedan od hrvatskih predstavnika koji su sklopili sporazum s kraljem Kolomanom. Pretpostavlja se da su bili u tješnjoj vezi i s Kačićima, jer se 1355. u Podnadinu spominje Lapčić de genere Cachichorum. God. 1322. Karlo I. Robert dao je povlastice plemićima de Lapuch, koje su potvrđivali i kasniji vladari. Ludovik I. Anžuvinac potvrdio im je 1360. posjed zemalja u Karinu, nakon čega se jedna njihova grana odvojila i počela nazivati → Karinjani (prvi datirani spomen 1379). S vremenom je ime Karinjana počelo prevladavati nad onime Lapčana. Mnogobrojni podatci za XIV. st. pokazuju da su se posjedi Lapčana i Karinjana uglavnom nalazili u Lučkoj županiji (Dobruća Vas, Mogorova Dubrava, Dolčani, Dragine, Lemeševo Hrašće), a zajedničko im je središte bilo u Karinu. Sa svojih osnovnih posjeda proširili su se na mnoga sela u okolici Zadra, a neki su postali i zadarskim građanima. Pojedine grane Lapčana preselile su se u Pounje, u Psetsku županiju (posljednji spomen 1447) i Bužane (posljednji spomen 1490). Pop Martinac iz roda Lapčana spominje se 1493. na Grobniku. Lapčani se u zadarskoj okolici posljednji put spominju 1460., a Karinjani 1498. Iz plemena Lapčana potječu Draškovići, Oršići i Utješinovići.

_____________________________________________________________________________________

Lučka županija

Lučka županija, upravno-teritorijalna jedinica u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Prvi se put spominje 1185. kao lučki arhiprezbiterijat (parochia Luca) u sastavu Ninske biskupije, dok se kao županija (comitatus) prvi put spominje 1266. Najstariji posredan spomen te županije u izvorima zabilježen je u latinskoj ispravi iz 1166., u kojoj se spominje lučki župan Kuzma (Cosmas iupanus de Luca). Početkom XIV. st. kao knez Luke (comes) spominje se Kuzma iz manje utjecajne grane roda Šubića. U doba kralja Ludovika I. Anžuvinca, sredinom XIV. st., bila je organizirana nova županija, Velika Luka, u sastav koje su ušli posjedi što su nekoć pripadali drugim županijskim teritorijima, npr. sidraškomu, bribirskom i ninskomu kao i jezgra stare Lučke županije – Lučki arhiprezbiterijat. Budući da je središte te županije bilo u utvrdi Ostrovici (castrum Ostrouiza), u dokumentima sastavljenima u kraljevskoj kancelariji Ludovika I. Anžuvinca Lučka županija naziva se i Ostrovičko kneštvo ili Ostrovički distrikt. U Ostrovici je bilo i sjedište kraljevskoga suda. U XIV. st. Lučka županija graničila je na sjeverozapadu s Ličkom, na sjeveroistoku s Kninskom, a na jugu s Dridskom i Primorskom županijom. Za gospodarski i politički razvoj Lučke županije od velike je važnosti bila blizina dviju dalmatinskih komuna, Nina i Zadra. Lučka županija nikada nije postala nasljedan posjed samo jedne obitelji, kao što su to bili teritoriji nekih drugih županija. Na njezinom području svoje su posjede u kasnome srednjem vijeku imali mnogi hrvatski plemićki rodovi, npr. Šubići, Kačići, Karinjani, Kukari, Lapčani, Lasničići i Jamometići. Kroz nju je prolazila Velika cesta, spomenuta u jednoj ispravi iz 1312 (Via magna).

  • Izvor: Lučka županija. Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

Donji i Gornji Karin

Donji i Gornji Karin, dva sela u primorju Karinskoga mora, oko 10 km sjeverno od Benkovca (map).

Donji Karin leži uz južnu obalu Karinskoga mora, oko 2 km od Gornjega Karina. Na gradini Miodrag nalaze se ostatci ilir. megalitske utvrde s ostatcima hrama božice Latre, rim. amfiteatar i srednjovj. utvrda. U Donjem Karinu ruševine su osman. pravokutnoga kaštela s trima obrambenim kulama (srušen 1647), a na utoku Karišnice u Novigradsko more nalaze se ostatci franjevačkoga samostana. Sagrađen je u kasnome sr. vijeku na temeljima benediktinskoga samostana iz IX. st., potom razoren za osmanskih ratova te temeljito obnovljen poč. XVII. st. U Domovinskom ratu teško oštećen (1991) i razoren (1993). – Na području današnjega naselja Donji Karin nalazilo se utvrđeno ilirsko, keltsko te rimsko naselje Corinium, smješteno na cesti koja je povezivala unutrašnjost antičke provincije Liburnije sa Zadrom. U srednjem vijeku bio je pod vlašću Ostrogota (V–VI. st.), Bizantskoga Carstva (VI–VII. st.), Franačkoga Carstva (VII–IX. st.) te u sastavu Hrvatske (od X. st.). Oko 950. spominje ga Konstantin VII. Porfirogenet, kao sjedište jedne od jedanaest hrvatskih županija, pod imenom Cori (τὸ ϰόρı). U ranome srednjem vijeku nalazio se u Lučkoj županiji. Kao gospodari Karina od XI. do XIV. st. spominju se Karinjani, ogranak hrvatskog plemena Lapčana, a od XIV. st. do 1527. Gusići i ogranci toga plemena Kurjakovići i krbavski Karlovići. Od 1527. do 1683. bio je u sastavu Osmanskoga Carstva kao dio Ličkog ili Krčkoga sandžaka. Kao osmanski gospodari spominju se vranski zaimi Durakbegovići. God. 1683-1797. Karin je bio u sastavu posjeda Mletačke Republike u Dalmaciji. Tijekom Domovinskoga rata (1991–95) oba su sela bila okupirana. Oslobođena su 1995.

  • Izvor: Karin, Donji i Gornji, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

Ninska biskupija

Ninska biskupija, nekadašnja katolička biskupija sa sjedištem u Ninu. Osnovana je potkraj vladavine kneza Trpimira ili početkom vladavine kneza Domagoja (oko 863/867) kao zasebna hrvatska biskupija, podvrgnuta izravno Rimu (Rimskomu patrijarhatu), a obuhvaćala je područje hrvatske primorske kneževine. Izgleda da je za osnutak Ninske biskupije iskorišten sukob između Rima i Bizanta (Focijev raskol, 863–869) kako bi se Hrvatska u crkvenom smislu odvojila od hijerarhije bizantsko-dalmatinskih gradova. Prvi ju je put spomenuo papa Nikola I. (858–867) kada je prigovorio ninskomu kleru i puku da se biskupija ne smije osnivati bez dozvole Apostolske stolice. Papa Ivan VIII. u pismu ninskomu biskupu Teodoziju 879. spominje njegove prethodnike koji su primili posvećenje u Rimu (što znači da su prije njega bila barem dvojica), a isto traži i od njega. Splitski sabor (925) određuje da se Ninska biskupija povrgne Splitskoj metropoliji, zabranjuje ređenje svećenika glagoljaša, te određuje da dalmatinski biskupi ne smiju rediti svećenike koje bi vladar ili velikaši podredili svojemu, tj. ninskomu biskupu. Protiv tih zaključaka prosvjedovao je ninski biskup Grgur (oko 900–929) pa je papa sazvao novi Splitski sabor (927–928), na kojem je ukinuta Ninska biskupija i biskupu Grguru naređeno da preuzme Skradinsku biskupiju. Ninski biskup ponovno je uspostavljena 1075., a obuhvaćala je ninsku i lučku županiju i polovicu ličke. Pripadala je Splitskoj metropoliji, premda ju je zadarski nadbiskup Manzavin 1197. uzalud pokušao pripojiti svojoj nadbiskupiji. U biskupiji su djelovali prosjački redovi, dominikanci u Ninu i franjevci u Karinu. Poznati biskup bio je Petar Čedulić (1577–81); biskupija je stradala u ratovima s Osmanlijama u XVI. i XVII. st. Ukinuta je 1828. i njezino područje pripalo je Zadarskoj nadbiskupiji.

  • Izvor: Ninska biskupija, Nin, Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

Viniha Lapčanin, da li je Viniha bio ista osoba Lapčić de genere Cachichorum koja se spominje 1355. u Podnadinu

Viniha Lapčanin odakle je bio, te da li je Viniha bio ista osoba Lapčić de genere Cachichorum koja se spominje 1355. u Podnadinu ?

Cit: Viniha Lapčaninin nije bio iz Lapca u Lučkoj županiji nego iz Gradca (južno od Makarske a prije Ploča) koji se nekada nazivao i LAPČAN. Prema Konstantinu Porfirogenetu grad Lapčan (Labinac), Slavineca (Labineca) se nalazio na području Gradca.

Dakle, naziv Lapčani ne potječe od Lapca u Lučkoj županiji nego prema mjestu Lapčan (Lavčenj) odnosno Gradac koje se nalazi iza Makarske a prije Ploča. ... Izvor: Gradac, Emin Buljina, Pro 22, 2019 Emil: Dokaz o potvrdi navoda ?

Neutemeljeno je govoriti i pri tome tvrditi činjenicu bez dokaza da je Viniha Lapčanin bio porijeklom i rodom iz Gradca (južno od Makarske a prije Ploča), nekoliko činjenica u prilog što demantiraju navođenje prethodno spomenutog izvora, u nastavku:

  • Viniha Lapčaninin, je bio iz plemena Lapčani i nastanjen u Karinu, Lučkoj županiji, prethodno u Lapcu odakle je pleme Lapčani migiralo - točno
  • Viniha Lapčaninin, je bio u bliskom srodstvu sa županom plemena Lapčani i popom Martinom - Točno
  • Viniha Lapčaninin, je oženio Klaudiju kćerku kralja Dmitra Zvonimira - Točno
  • Viniha Lapčanin nije napuštao Karin i bilsku okolicu, prema južnijem dijelu Lučke županije - Točno
  • Viniha Lapčanin nije bio pripadnik niti potomak iz ogranka i plemena obitelji Kačić, te pripisivanje i dodavanje plemenskog prezimena Kačić njegovom imenu je neutmeljena činjenica, (dokaz o potvdi da je bio iz plemena roda obitelji Kačić - ne postoji ?) - Točno
  • Mjesto Gradac (južno od Makarske a prije Ploča), se prvi put kao Lapčan: spominje u X. stoljeću cca. 920-950 grčki naziv Labinteza, dok se prvi put spominje u hrvatskom obliku Lapčan 1417. g. u jednoj povelji bosanskog kralja Stjepana Ostoje (1398.- 1404; 1409 - 1418), tal. Labziam (Labčan, Lapčan), staroslavenski Lab'čane -> Lapčanja, Lapčana, Lavčana, Lavćena) stari lokalitet u brdu sjeveroistočno od Gradca (List župe Sv. Mihovila, Gradac na Moru, br. 1, 1991, str. 3-8) - točno, nije isto mjesto Lapac (vidi niže kartu) koje se nalazi u zadarsko-biogradskom zaleđu u blizini Benkovca, gdje je Vinih Lapčanin bio nastanjen i imao posjede u Karinu.
  • Gradac (Gradac na moru, južno od Makarske a prije Ploča), odnosno spomenuti lokalitet se nalazio u Primorskoj županiji (vidi gore: Lučka županija - granice, Donji i Gornji Karin, Ninska biskupija)
  • Da li je Viniha Lapčanin bio ista osoba Lapčić de genere Cachichorum koja se spominje 1355. u Podnadinu; Pretpostavlja se da su bili u tješnjoj vezi i s Kačićima, jer se 1355. u Podnadinu spominje Lapčić de genere Cachichorum; - Netočno, Viniha Lapčanin nije bio osoba Lapčič de genere Cachichorum. Viniha i Lapčić nisu isto ime, niti su bili ista osoba. Dovođenje Viniha Lapčanina u ovom kontekstu te navodnoj poveznici sa ogrankom Kačića u Makarskom Primorju je neutemeljeno, za koju se pretpostavlja, te da je pleme Lapčani (En), bilo ogranak i nastalo od obitelji Kačić iz Makarskog primorja, odnosno Nadinskih Kačića. - Nije točno da je pleme Lapčani ogranak od obitelji Kačić (iz Makarskog primorja i Nadinskih Kačića. Pleme Lapčani (i Karinjani) i Kačić su zasebna plemena i rodovi, te jedna od dvanaest hrvatskih plemena Kraljevine Hrvatske (lat. Nobiles duodecim generationum regni Croatiae) - Točno
  • de genere Cachichorum se odnosi na navodu tješnu vezu sa plemenitim Kačićima na prostoru Lučke županije u zadarsko-biogradskom zaleđu (XII–XVI. st.) - ogranak Nadinske Kačiće, a ne na ogranak Kačića u Makarskom primorju. (vidi niže: Plemićka obitelj Radinića, ogranak Nadinskih Kačića, autor gosp. Ivan Majnarić, Zbornik, Vol. 24, 2006.)
  • Lapčić de genere Cachichorum je bio druga osoba i pripadnik plemena i roda Nadinskih Kačića, a ne plemena Lapčani (lat. de genere Cachichorum = prijevod Lapčić roda Kačića, odnosno od roda Kačićevih) - Točno
  • Utvrda Ostrovica (castrum Ostrouiza), se nalazila u Lučkoj županiji (Luka), a ne u Makarskom primorju. - Točno
  • Gradac u Makarskom primorju (Gornje primorje), lokalitet na području gdje se nalazila kula Gradac (A. Torre di Gradaz), koja je podignuta početkom kandijskog rata 1646 -1649, kasnije obnovljena protiv Turaka (List župe Sv. Mihovila Gradac na moru, br. 1, Božić 1993., str. 8-12-; usp. list Lapčan, List župe Sv. Mihovila Grada na moru, 1/1991., str 8); dok spominjanje istog lokaliteta u X. stoljeću kao Labinteza - Točno
  • Lapac (u Lučkoj županiji), je lokalitet, područje i mjesto koje se nalazilo u zadarsko-biogradskom zaleđu, jugozapadno od Utvrda Ostrovica (castrum Ostrouiza), zapadno od Benkovca, sjevernije od Zadra (Zara), te područje Bribira (Bribir, (Hrvat. enciklopedija, Leks. zavod M. Krleža), Skradin - Točno
  • Podnadin, je lokalitet na području današnjeg Nadina (Nadinska županija), Nadin, (map ) - Točno
  • Primorska županija je obuhvaćala južno područje od Poljičke Republike do Makarskog primorja (uključujući i područje Makarskog primorja). - Točno
  • Kačići - Povijesni izvori raspoznaju plemenite Kačiće na prostoru Lučke županije u zadarsko-biogradskom zaleđu i omiške knezove, te u Makarskom primorju. - Točno
  • Plemićka obitelj Radinića, ogranak Nadinskih Kačića, autor gosp. Ivan Majnarić, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Vol. 24, 2006.

upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/6/65/Smrt_kralja_Zvonimira_i_%C5%A1irenje_Duklje.png www.rhk.hr/red-hrvatske-krune-7/wp-content/uploads/2014/05/Hrvatska-za-Petra-Kre%C5%A1imira-IV.gif
upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/1/10/Zadarski_mir.jpgi.redd.it/6b6hq3z8op051.jpg

upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/bd/Utvrda_Ostrovica_%28Croatia%29_-_jug.JPG/1280px-Utvrda_Ostrovica_%28Croatia%29_-_jug.JPG

_____________________________________________________________________________________

Postojbina i migracija plemena Lapčani

Prvotna postojbina plemena Lapčani je bilo sjevernije na području između gornje Une i Plješevice u Lici, odnosno područje Gornjeg i Donjeg Lapc, odakle je cjelokupno pleme migiralo u više smjerova na područje Lučke županiju: južnije prema zadarsko-biogradskom zaleđu odnosno na područje Gornjeg i Donjeg Karina, Nadin, Bribir, Bigorad na Moru, također zapadno prema Brinje, Otočcu; područje Benkovca i okolice, Knin, Biskupija (mjesto pet crkava: Pet crkava na Kosovu, istočno: Ostrovica, Lišane Ostrovičke, itd.

Imali su posjede u Karinu (Gornji i Donji Karin), Nadinu, istočnoj Krbavi (područje Donjeg Lapca u Lici) i [Pounju]. Posljednji put se kao pleme spominju u zadarskom zaleđu 1498. godine, [8] i 1510. u [Cetini].

  • Izvor: U 12. stoljeću spominju se godine 1166.- 1188. više puta članovi plemena Lapčani u okolici Zadra, međutim ipak se čini da je cjelokupno pleme Lapčani prvobitno bilo naseljeno mnogo sjevernije, područje na okolo rijeke Une ili bolje rečeno između gornje Une i Plješivice". (V. Klaić, Hrvatska plemena od XII do XVI stoljeća, Lapčani)

_____________________________________________________________________________________

Ogranak obitelji prezimena Čulić u Omišu, Nova sela

Prema Anagrafu iz 1799. godine Omiša, Nova sela, se prvi put spominje Cvita Čulić (Zvita Zulich) udovica pokojnog Mate Čulića, Matije (Mattio, Matteo Zulich) iz Omiša, Nova Sela te njihovi potomci, kako su redom navedeni u spomenutom anagrafu iz 1799. godine. Napomena: Trenutačno nije pronađena poveznica sa obitelji i lozama u Splitu, naknadnim istraživanjem će se utvrditi eventualna poveznica ukoliko ona postoji. U vezi ovoga je dobrodošla svaka informacija. (Ozren)

Ogranak obitelji prezimena Čulić u Vrlici

Ogranci obitelji prezimena Čulić u Prugovo, Sinj, Imotski

Pojedini izvori o prezimenu Čulić

Pripremio, izradio, pronašao: Ozren Čulić Viskota Žava

Suradnici: Ozren, Jadra, David

Sljedbenici projekta: Mihály László FARKAS