Rogotin

A branch of the Croatian Genealogy – Dalmatia project / Ovaj projekat je dio projekta Hrvatsko Rodoslovlje - Dalmacija. Obitelji, prezimena, etimologija prezimena.

O mjestu:

• Županija: Dubrovačko-neretvanska
• Općina/Grad : Ploče
• Najbliži (veći) grad: Ploče
• Zemljopisne koordinate: 43°02′53″N 17°28′01″E

Pjesma o Rogotinu [https://www.youtube.com/watch?v=QArOb0appoc]

Rogotin je jedno od mlađih naselja u Neretvanskoj krajini. Napučeno je tek 1716. naseljavanjem prebjega iz Gabele, a spominje se i u Stanju duša Župe Opuzen iz 1733. kada su u njemu živjele obitelji Budnić i Lumbardić iz Gabele, Matošević iz Baćevića, Krilić iz Dubrovnika te Dujmović iz Jezera. Rogotin je 1733. imao samo 11 stanovnika (Bebić 1983:135). Današnjemu pak Rogotinu pripadaju i zaseoci Markote, Mostina i Rončevića Vrilo koji su nekoć pripadali Plini. Samo bi se ime Rogotin moglo dovoditi u svezu s osobnim imenom nadimačkoga postanja ili zoonimom Rogota, no čini mi se vjerojatnijim da je ime nastalo slaganjem toponimijske metafore rog (kojom se obilježavaju gromade ili uzvisine koje strše iz mora ili iz močvare; usp. Šimunović 2004:192) i apelativa *tynъ ‘blato, mulj’ (Brozović Rončević 1999:35). U Srbiji i u Popovu tinjišta su zemljišta uz rijeku, a Rogotin se nalazi uz Crnu riku Rogotin je, naime, u prošlosti uistinu bio močvarni otok omeđen jezerom Vlaška, Crnom rikom i glavnim koritom Neretve, pa se u povijesnim vrelima isprva i nazivao Otok Rogotin. U Rogotinu nahodimo i nekoliko zanimljivih toponima. Istočno se od Rogotina nalazi brežuljak Sestrun koji je usporediv s imenom zadarskoga otočića Sestrunja, čije se ime dovodi u svezu s latinskim pridjevom extraneus ‘vanjski’, a ime se doline i negdašnjega brežuljka Lumbarda povezuje s istoimenim apelativom talijanskoga postanja u značenju top.

Zapis o Rogotinu iz knjige "Don Radovan Jerković život i djelo", autora dr. don Mile Vidovića

Izdavac"Matica Hrvatska" Metkovic, 2000.1.

Položaj:

Na sjeverozapadu neretvanske doline, na mjestu udaljenu od luke Ploča oko četiri, a od Komina nešto preko 5 km, izdiže se iz doline osamljeni kameniti otok u obliku trokuta. Od plinskih brda (Petrovac 335 m) rastavlja ga uski klanac kroz koji se provire Crna Rijeka. Od lijeve obale Crne Rijeke uspinje se jedan brdski krak toga otoka i ide prema jugu okomito na tok rijeke Neretve. Na njemu su niski brežuljci Kućetine, Klenj, Torine, Rašeljka, Viline Pole i krajnji, najviši brežuljak Gradina (69 m). Na zapadnu stranu ovog kraka pada okomito drugi krak, koji ide u pravcu istok - zapad.

Rogotin do nedavno zabito selo, u zadnje je vrijeme oživio. Preko Crne Rijeke u Rogotin prelazi turistička cesta i željeznička pruga iz Metkovića za Ploče. Cesta, koja se dovle probija brdima, u Rogotinu prelazi u neretvansku dolinu, te posebnim nasipom preko močvara izbija na desnu obalu Neretve. Željeznička pak pruga, koja od Metkovića dolazi obalom Neretve, prelazi kod Rogotina k plinskim brdima, te njihovim podnožjem silazi u luku Ploče. Ova dva puta, kao i blizina luci Ploče, bit će od znatne važnosti za daljnji razvitak Rogotina. Jugoistočno od Rogotina, na položaju Dražica, izgrađena je nova željeznička postaja IV. klase sa 4 kolosijeka. Postaja je udaljena od one u Kominu 5208m, a od luke Ploče 4500m.

Selo je Rogotin na okupu, te nema drugih komšiluka, osim što Rogotinu kao župi pripadaju komšiluci Markote, Mostina i Rončevića Vrilo, koji su na plinskim odlomku. Rogotin pripada poreznoj općini (odlomku) Komin, kao što je do pred kojih 60 godina pripadao župi Komin. Ljudi se bave poljodjelstvom (osobito lozom) i ribolovom. U ovoj zadnjoj grani privrede mogli bi i više napredovati.

Iako je Rogotin sa svih strana okružen vodama, ipak nema pitke vode. Voda je u Crnoj Rijeci i jezeru Vlaškoj bocatna (slankasta).Zato seljaci uz kuće imaju čatrnje ili idu po vodu na vrelo Čeveljuša u plinskom odlomku. Tu je jako vrelo sa dobrom pitkom vodom, udaljeno od sela oko 2 km. Na ovo su vrelo dolazile po vodu i posade ratnih brodova, koji su se stacionirali u Neumu-Kleku.

Šuma također nema, osim što je u novije doba zagojen školj na istoku Rogotina, koji se zove Sestrun (56m). Rogotin nema kakovih osobitih putova, nego jedan seoski put, koji vodi od pristupka na Petrovcu preko čitava sela do Orepka i odatle preko polja na Neretvu. O značenju imena Rogotin ne znamo ništa, niti postoji kakva pučka predaja o tom.

2.Stanovnoštvo

U pisanim vrelima ne znamo ništa o prvim stanovnicima Rogotina. Vladmirović doduše pripovijeda, da su se i u Rogotin naselile neke obitelji iz napuštenog Čitluka god.1716. Nu pošto mi za sve današnje stanovnike Rogotina znamo da su došli iz okolnih sela, to će Vladmirovićevo pripovjedanje jedva biti istinito, osim da govori o obiteljima, koje su izumrle ili su se samo privremeno tu naselile. Isto tako u popisu prinosnika župske redovine iz god. 1736. (koji donosimo kod Komina) nema niti jedan od današnjih obitelji Rogotina. Od nestalih možemo nagađati, da su iz Rogotina Matijašević Mate i Lumbarić Ivan.

Zbog svega rečenog moramo se uteći pučkoj predaji, da nam ona štogod objasni. Po predaji prvi se stanovnik Rogotina zvao Bilje. On je došao iz Hercegovine oko god. 1740., kad su tamo bili progoni kršćana. Nastanio se je na Poli (gdje su danas Dodizi). Drugi za njim dođe neki Krotić (oko god. 1742.), koji je zato što je došlac nazvan Dodig. On se je spustio na splavi (“kerepu”) niz rijeku Neretvu, te se jednog dana nađe na mjestu zvanom Orepak. Videći more pred sobom uhvati se kraja i popne se na Trovoro, da pregleda kraj. Ugleda kolibu Biljana, uputi se k njemu i nazove mu Hvaljen Isus. Kad je ovaj odgovorio, poznaše se braćom po vjeri i jeziku, te se sprijateljiše. Novi stanovnik sagradi kolibu do Biljine. Do koju godinu dobiše i trećeg druga nekog Matoševića, koji se naseli kojih 50 m od Bilje prema jugu. Ova trojica prvih stanovnika sagradiše zajednički kapelicu u čast presv. Trojstva, jer “u Trojstvu Bog pomaže”, rekoše. Bilje se oženio od Popovca iz Pline i za momka dovede Lumbardića, koga kasnije smjesti kraj sebe. Kad ovaj umre dovede Musulin iz Briste (Pasičine). Matošević naseli Šunjiće, te malo iza toga umre bez potomka. Budući je ovaj kraj bio vrlo bogat lovom počeše se u Rogotin naseljavati ljudi iz okolnih sela, a najviše iz Briste, kao Rončević i Jerković uz već spomenute Šunjiće i Musuline. Iz Baćine dođe Damić, koji se zvao Bogunović. Iz Grčenka Žderić, iz Pline Štrbić, iz Veljaka u Hercegovini Markota, iz okolice Vrgorca Glamuzina. Među starijim obiteljima spominje se još Međugorac i Vune, koji se naseliše na Torinama. Ova se dvojica jednom posvadiše i u svađi Vune ubije Međugorca. Na Međugorčevo došao je Mateljak iz Desana, ali umre bez potomka. I Vune je umro bez potomka. God. 1796. sastavio je župnik Komina i Rogotina fra Frano Kostanjić popis svih obitelji u ovim selima, te ćemo ovdje donijeti one iz Rogotina:

• Abić (Habić) – Bilje Luka pok. Ivana od g. 40.
• Damić Ivan od 56 g. i sin mu Nikola od 28 g.
• Dodig Ante p. Jakova od g. 31
• Glamuzina Jure p. Jure od 17 g.
• Gojak Ivan p. Marina (bez muškog potomstva)
• Markota Josip p. Mate od 18 g.
• Markota udova Matija
• Međugorac Baldo p. Ante
• Musulin Ante p.Mate iz Briste od 22 g.
• Rončević Marin p. Duje
• Šunjić Mate p. Marka od 37 g.
• Žderić Blaž p. Filipa iz Grčenika (žena mu ud. Vukušić Matija)
• Žderić Marko p. Grge iz Grčenika
• Žderić Mate Andrijin iz Kruševa
• Žderić Pavao p. Jure od g. 45 (žena mu Lumbardić iz Rogotina)

U kasnijem stanju obitelji (iza g. 1800.) upisan je Jerković Stipan p. Mate. Od svih dole spomenutih obitelji danas ne postoje: Bilje (zadnji Ante p. Jure umro 30. IX. 1863.), Gojak, Lumbardić, Matijašević, Međugorac i Vune.

1940. godine u Rogotinu žive slijedeće obitelji:

• Alajbeg, 1 obitelj, došao iz Trogira g. 1936.
• Damić, 4 obitelji
• Dodig, 4 obitelji
• Glamuzina, 11 obitelji
• Jerković, 2 obitelji
• Markota, 4 obitelji
• Ostojić, 1 obitelj, iz Pline g. 1928.
• Rončević, 4 obitelji
• Štrbić, 2 obitelji
• Šunjić, 22 obitelji
• Žderić, 20 obitelji

Za sva je plemena već kazano odakle im stari dođoše. Ove obitelji ne služe plemenskih krsnica, nego za krsnicu drže svi zajedno blagdan Svih Svetih. Broj obitelji u razno doba ne možemo pratiti, jer se Rogotin uvijek broji s Kominom zajedno.

3. Škola i druge ustanove

Pučka je škola otvorena god. 1893. u kući pok. Nikole Damića, u kojoj je i sada. Prva učiteljica Jerka Kačić-Dimitri.

Zadruge i ostale ustanove:

Seoska blagajna za štednju i zajmove, osnovana g. 1909. od župnika don Ivana Nikolića i Damića Joze. Ribarska zadruga, osnovana g. 1925. od učitelja Vlaha Dragovića i Ivana Šunjića.

4. Župa

Kod svog prvog naseljenja Rogotin je zajedno s Kominom sastavni dio župe Opuzen. kada je god.1848. Komin konačno odcijepljen od Opuzena, Rogotin je bio sastavni dio ove nove župe. Oba ova sela imala su tada samo 26 kuća. Tijekom vremena radi povećanog pučanstva, a još više radi priličite udaljenosti od komina nikla je želja i kod Rogotinjana, da bi dobili posebnog dušobrižnika, neovisna od kominskog. Ta njihova želja rodila je poprilično dugim trvenjem sa župom maticom,ali je na koncu ipak Rogotin pobjedio i g.1875. dobio svog posebnog dušobrižnika u osobi don Frane Nikolića. Matice župske je i dalje vodio župnik u Kominu, a dušobrižnik Rogotina je bio njegov kapelan. Tako je Rogotin stvarno došao prema Kominu u položaj, u koji je organski dekret g.1849. postavio komin u odnosu prema Opuzenu,tj. postao izložena kapelanija. god. 1919. nastojanjem tadašnjeg kapelana u Rogotinu don Miće Staničića i uglednih seljana, Rogotin postade neovisan o Kominu, kao posebna dušobrižnička stacija.od te godine se vode za Rogotin posebne matice, koje je počeo nanovo pisati don Rafael Rajković.

5. Župska Crkva

Župska je crkva posvećena presv.Trojstvu. Predaja hoće da su u Rogotin najprije došla tri stanovnika i to Bilje, Dodig i Matošević. Jer su sama ova trojica podigla malu kapelu, posvetila su je presv. Trojstvu. Može biti da je i tako, ali držim da je i brdo na jugozapadu Rogotina, zvano Trovrh (sa tri vrha) uvjetovalo posvetu crkve presv. Trojstvu. Na istom mjestu gdje je bila ta mala kapela, g. 1870. podigoše Rogotinjani, kojih je tada bilo samo 20 obitelji, novu i lijepu crkvu, posvećenu također, presv. Trojstvu. Spomen na to nosi ovaj natpis nad vratima crkve: ”Ova bogoslovna crkva bi sagrađena G.G. 1870. Proto M. Garle. ”Crkva se nalazi na povišenom mjestu, okrenuta prema selu. U njoj su tri mramorna oltara. Glavni je posvećen presv. Trojstvu, sporedni s lijeve strane (od ulaza računajući) Bl. Dj. Mariji pod nazivom od Uznesenja, a oltar s desne strane sv. Josipu. Crkva je dosta prostrana za ovo malo selo. Duga je 13,38+ apsida 4,50, široka je 7,38m.

6. Groblje

Do god. 1879. Rogotinjali su svoje mrtve ukopavali u groblju kominskom, što je bilo i daleko i teško, kad se ima pred očima da je pristup Rogotinu vrlo težak, jer je skoro na otoku.Malo iza dogradnje nove crkve, počeše ukopavanjem oko nova crkve. God. 1907.odredište za groblje posebno mjesto malo podalje na jug od crkve. Tada se staro groblje oko crkve potpuno zavalilo. U sredini novog grobljanalazi se građena mrtvačnica, oko koje se nalazi lijepih grobnica. I za groblje i za novu crkvu ima mnogo zasluga sada pokojni Nikola Damić pok.Joze, čiji nasljednici u pomaganju crkve nastavljahu tradicije svog oca.

7. Župska kuća

Dok su Rogotin služili župnici Komina i u njem treće nedjelje sv. Misu govorili, malo su se u Rogotinu zadržavali. Ako je trebalo odsjesti, činili su to u kući kojeg seljaka. Župnik fra Anzelmo Rončević sagradio je za vrijeme svog župnikovanja (1797-1799. i 1814-1828.9 svoji Rončevićima kamenu suhu kuću na mjestu Torine i tu bi se do potrebe zadržavao...

Prvi kapelan rogotinski don Frane Nikolić stanovao je u kući pok. Žderić Mate pok. Josipa. Drugi kapelan mještanin don Josip Damić stanovao je u svojoj kući, dok mu nije uspjelo da god. 1885. podigne posebnu župsku kuću troškom sela i crkvovinarstva. Ta kuća se nalazi u neposrednoj blizini crkve na lijepom i centralnom položaju, te je dosta udobna...

Rogotin je danas u sastavu Grada Ploča i prema popisu stanovništva iz 2001. imao je 747 stanovnika. Od toga je 318 mlađih od 30 godina, 272 je stanovnika u dobi između 30 i 60 godina, dok su 156 stanovnika starija od 60 godina. U selu je crkva Presvetog Trojstva sagrađena 1870.

Prvi stanovnici nastanili su se u Rogotinu 1716. godine. Tada se na otočiću što ga čine Neretva, Crna rijeka i jezero Vlaška, nastanilo svega nekoliko obitelji koje su pribjegle iz Čitluka (Gabela).

Rogotin Families / Rogotin - obitelji

Rogotin Surnames / Rogotin - prezimena

Damić, Dodig, Glamuzina, Markota, Šunjić, Žderić,

Etymology of Surnames from Rogotin / Etimologija prezimena iz Rogotina

• Damić
• Dodig
• Glamuzina
• Markota
• Šunjić
• Žderić