Follow
Ovaj projekt je dio projekta Hrvatsko Rodoslovlje - Dalmacija naselja Rogoznica (Lokva Rogoznica) kod Omiša / This project ia a part of Croatian Genealogy – Dalmatia, settlement Rogoznica (Lokva Rogoznica) near Omis
Ovaj projekt je potprojekt od / This project is a subproject of : Omiš (Almissa)
Matične crkvene knjige / Church books and records of Omiška Rogoznica (Lokva Rogoznica), from FamilySearch
Napomena: Matične knjige su pisane bosančicom za bolje i lakše razumijevanje iz crkvenih zapisa poslužite se niže dolje korisnim linkovima / izvorima.
Povijest / History
Lokva Rogoznica je prigradsko naselje grada Omiša, od kojeg je udaljena 7 km. Nalazi se na istoku Omiške rivijere, podno Omiške Dinare, 30 km od Splita i 25 km od Makarske.
Prvi pisani dokazi o postojanju naselja sežu iz 1235., kada je donešen statut općine Rogoznice. U njemu se navodi da se sedam plemićkih porodica sa svojim slugama doselilo ovdje oko 1230. godine, na zemlju koju su darovnicom dobili od hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. Žitelji Lokve su se u starim vremenima bavili stočarstvom, ribarstvom, a posebno vinogradarstvom (poznato rogozničko vino).
Lokva-Rogoznica (Loqua-Rogosnizza di Misalima, in passato [Rappa]-(La) Rogosnizza di Almissa)
ŽUPA UZNESENJA BDM- ROGOZNICA - iz shematizma Splitsko- makarske nadbiskupije, don Mile Vidovića
Župa obuhvaća veliko područje od Vrulje na istoku do Čeline na zapadu, odnosno mjesta Stanići na istočnoj strani grada Omiša. Rogoznica se prvi put spominje, koliko je do sada poznato u povijesnoj listini kneza JURJA ŠUBIĆA II. iz 1315. godine, u kojoj se spominju Rogozničani pod latiniziranim nazivom ROGOSNICEN/SES/ kojima knez udjeljuje razne povlastice, kao i ostalim stanovnicima omiške općine. Poslije toga župa se navodi u raznim dokumentima. Središte i najveće naselje u prošlosti bilo je LOKVA ROGOZNICA, koja se nalazi ispod brda (Omiška Dinara). Do 18. stoljeća župu je sačinjavalo samo to selo koje je dobilo ime, čini se, po velikoj lokvi i trstici (rogoz) koja je oko nje rasla. Za župnika don PETRA KUZMANIĆA 1757. godine ta je lokva bila ograđena, a mali rezervar za vodu napravila je državna vlast tek 1907. koji se 1920. počeo povećavati i završen je tek 1931. godine. Već u 18. stoljeću stanovništvo je počelo napuštati staro selo, kao i neka sela iza brda, i spuštalo se prema moru. Proces preseljavanja bliže moru nastavljen je u 19. i poglavito u 20. stoljeću, poslije Drugog svjetskog rata i izgradnje jadranske ceste. Rogoznica se kao samostalna župa spominje prvi put 1495. godine pod latinskim nazivom PAROCHIA SANCTAE DOMINICE DE ROGOSNICA, a to je don LOVRO KATIĆ preveo: župa sv. Nedjeljice, što je neobično kada se zna da je župa uvijek bila naslovljena na Gospu, kao što je i danas. Župa se osammostalila vjerovatno nešto prije te godine, ali svakako poslije 1461. kada nadbiskup LOVRO ZANE piše omiškom župniku, da Rogožđani sami trebaju uzdržavati svoga kapelana, ukoliko ga žele. Tada je Rogoznica potpadala pod omišku župu. Organski dekret austrijske vlade iz 1849. godine Rogoznicu je i nadalje ostavio kao samostalnu župu zbog njezina položaja i dovoljnog broja duša. Prvi put Rogoznica je došla pod tursku vlast 1475. godine i pod Turcima se zadržača nekoliko godina, jer se već 1481. godine navodi da je pod mletačkom vlašću. Krajemo 1498. ili poččetkom 1499. godine ponovo je došla pod Turke i pod njihovom vlašću ostala sve do 1684. godine. U međuvremenu doživjela je u par navrata privremeno oslobođenje. Prvi put bila je oslobođena nakon pobjede kršćanske mornarice kod Lepanta 1571. godine, kada su se stanovnici Rogoznice, kao i sva sela Makarskog primorja sve do Neretve, dragovoljno pridružili Mletačkoj Republici, ali je to osobođenje bilo kratkoga vijeka, jer su već 07. ožujka 1573. Mlećani morali prepustiti Turskoj Rogoznicu i cijelo Makarsko primorje. I na početku Kandijskog rata 1646. godine Rogoznica je s ostalim primorjem dragovoljno stupila pod meltačku vlast, ali je i to oslobođenje trajalo samo do 22. studenoga iste godine. Do konačnog i trajnog oslobođenja došlo je 18. travnja 1684. godine, pa nadbiskup COSMI 1687. godine navdi Rogoznicu među župama splitske nadbiskupije koje nisu pod turskom vlašću. Župna kuća se nalazi u Lokvi Rogoznici nedaleko od župne crkve. Godine 2001. kuću je temeljito obnovio župnik don IVAN BABIĆ. Zalaganjem župnika don Ivana Babića i samih župljana, godine 2015. dijelom je obnovljena i župna crkva.
Prezimena u Rogoznici (Lokva Rogoznica) / Surnames from Rogoznica (Lokva Rogoznica)
Most common surnames - Danas-Today / U prošlosti (nekoć) - In the past, from ActaCroatica
U prošlosti (nekoć) / In the past: Bauk, Kovačić, Stanić, Marušić, Buljević, Kuzmanić, Radić, Šantić, Alaburić, Čaleta, Breznik, Knezović, Mimica, Perak, Sviličić
Danas / Today: Kovačić, Marušić, Kuzmanić, Bauk, Stanić, Buljević, Perković, Jukić, Radić, Banović, Tomasović, Mimica, Knežević, Lović, Rubić, Bartulović, Galić, Jurčević, Kovačević, Spajić
Poznate osobe / Famous people
- Joko Knežević, slikar i kipar
Poveznice / Links
- Lokva Rogoznica, from ActaCroatica
- Službene stranice Lokva Rogoznica / Official site of Lokva Rogoznica
- ŽUPA UZNESENJA BDM- ROGOZNICA