![](https://www.geni.com/images/external/x_com_black_16.png?1721673225)
![](https://www.geni.com/images/facebook_white_small_short.gif?1721673225)
Ovaj projekt je dio projekta Hrvatsko Rodoslovlje - Dalmacija grada Omiša / Croatian Genealogy – Dalmatia, city of Omis
Naselje na području današnjeg Omiša prvi se put spominje u povijesti pod imenom Oneum ili Onaeum, a zamire početkom 7. stoljeća. S obzirom na poziciju Omiša kao važne veze s unutrašnjošću, to nije bilo duga vijeka. Povijesno središte ondašnjeg Omiša je bilo smješteno na istočnoj obali rijeke Cetine. Samo ime "Cetina" potječe od frigijske riječi Zetna u značenju "vrata", jer je ušće Cetine sličilo na monumentalna vrata.U antičkom se razdoblju naselje Oneum vjerojatno nalazilo u zaseoku Baučićima, gdje je pronađeno mnogo antičkih ulomaka (reljefa, natpisa, nadgrobnih spomenika, svjetiljaka i novca). Najvažniji spomenici, koji se danas čuvaju u Gradskom muzeju, kameni su ulomci s rimskim natpisima. Iz teksta se zaključuje da su uklesani za vladavine rimskih careva Tiberija i Klaudija (Tiberius - A.D. 14-37; Claudius - A.D. 41-54 ), a najvjerojatnije su bili namijenjeni nekoj javnoj zgradi, spomeniku ili cesti, što govori o važnosti naselja u kojem su građeni.
Nedaleko od tog nalazišta mramorni je portret rimskog cara Tiberija i jedan veliki dio antičkog žrtvenika posvećenog rimskom caru Augustu (Augustus - 27 B.C. - 14 A.D.). Da se radilo o većem i važnijem naselju u antičko doba svjedoče i rimski grobovi, te nadgrobne stele i sarkofazi koji postoje na omiškom starom groblju.
U Srednjem vijeku, tijekom 12. i 13. stoljeća, gradom su vladali knezovi Kačići, koji su bili na čelu omiških gusara. Omiš se tada spominje pod talijanskim imenom Almissa. Omiški gusari vodili su napade na papinske galije i trgovačke brodove moćne Venecije, Dubrovnika, Kotora, Splita... Sve su to bili povodi za učestale ratove te sklapanje sporazuma, koji su često završavali plaćanjem danka Omišanima za mirnu plovidbu. Medutim, svaki mir s omiškim gusarima bio je kratka vijeka, pa su se protiv njih povela i dva križarska rata. Prvi rat, koji je završio pobjedom gusara, poveo je papa Honorije III. 1221. godine, radi gusarskih napada na križare koji su plovili prema Palestini. Drugi križarski rat, koji Omišani gube, poveli su Mlečani 1286. i 1287. godine, a označio je svojevrstan kraj moći knezova Kačića i njihove vladavine gradom Omišom.
Gusarsku povijest zorno predočuju gradske tvrđave Mirabella (Peovica) i Starigrad (Fortica). S Peovice se može vidjeti cijeli Omiš, a s Fortice cijeli Brački kanal, otoke Brač, Hvar i Šoltu, Srednja Poljica i ušće rijeke Cetine, što je bilo veoma važno za gusarenje, jer se s jednoga mjesta moglo nadzirati veliko područje na kopnu i moru.
Omiški gusari koristili su brodove na vesla, tzv. Omiške strijele, odličnih karakteristika. Jedna od najvažnijih karakteristika Omiških strijela bio je plitki gaz, koji im je omogućavao pokretljivost, kao i brzo povlačenje u korito rijeke Cetine u slučaju opasnosti. Omiški su gusari sagradili podvodni zid u koritu rijeke Cetine na samom ulazu u more, koji je bio neobično važan. Taj podvodni zid (Mostina) nije se vidio jer je bio pod vodom, a imao je samo jedan otvor koji je bio prilagođen omiškim brodovima i koji se mogao zatvoriti lancima, tako da bi se neprijateljski brodovi tu nasukali ako bi pokušali slijediti gusare. Na lijevoj obali rijeke Cetine bila je izgrađena i mala tvrđava (Gomilica), koja je danas sasvim porušena, a čija se uloga povezuje s Mostinom.
Nakon Kačića, gospodari Omiša izmjenjuju se, a gusarstvo, premda još uvijek djelatno, više nikada neće biti tako uspješno kao za njihove vladavine. Četrnaesto stoljeće bilo je obilježeno vladavinom bribirskih knezova Šubića nad gradom. Nakon Šubića gradom vladaju: braća Horvat, koji su bili pod zaštitom bosanskog kralja Tvrtka I.; bosanski velmoža Hrvoje Vukčić Hrvatinić; ban Ivaniš Nepilić; obitelj Matka Talovca, koja vlast nad gradom dobiva od kralja Žigmunda te bosanski vojvoda Stjepan Kosača.
Nakon što je Ladislav Napuljski 1409. godine Mletačkoj Republici prodao Dalmaciju, 1444. godine i Omiš je priznao vlast te države, u čijem je sastavu ostao do 1797. godine. U doba mletačke uprave Omiš je, zbog zaštićena položaja, bio vojničko i pomorsko naselje koje se razvijalo unutar zidina. Grad je bio zaštićen zidinama s tri strane, a sjevernu mu je stranu štitila planina. Takvo se stanje održalo sve do 19. stoljeća, a potom su zidine najvećim dijelom porušene (ostaci gradskih zidina i danas su vidljivi na pojedinim mjestima). Stanovnici Omiša su se u to vrijeme bavili uglavnom ribarstvom na ušću, nešto južnije, rijeke Neretve. Od tog su ribolova morali davati Mlečanima jednu desetinu ulova ribe, a često su se sukobljavali i s ribarima koji su na isto lovište stizali s obližnjeg otoka Brača.
Omiš, nakon propasti Venecije 1797. godine, pada pod vlast Austrije. Požunskim mirom iz 1805. godine, kojim završava rat izmedu Austrije i Francuske, Omiš zajedno s Dalmacijom dolazi pod vlast Napoleonove Francuske da bi 1813. godine ponovno pao pod vlast Austrije. U to vrijeme Omiš gubi stratešku važnost uz istovremeno slabljenje pomorstva. Zbog toga mjesto nazaduje i 1840. godine ima samo 761 stanovnika. Pod austrijskom vlašću Omiš ostaje sve do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine.
Tek dolaskom industrije i turizma na početku 20. stoljeća Omiš počinje ponovo uzlaznu putanju u svom razvoju. O bogatoj kulturnoj baštini ovog gradića govore danas brojni spomenici kulture. Takva je, na primjer, crkva sv. Petra na Priku (na desnoj obali rijeke Cetine), koja se prvi put spominje 1074. godine, za vladanja kralja Slavca. Vrijedi spomenuti i ostatke gradskih zidova i kula na Fošalu, te srednjovjekovnu kulu Mirabella (Peovica).
geni podprojekti / geni subprojects
Blato na Cetini (Blato di Cettina, o Blatta della Cétina) (465), Borak ((Borac o San Francesco di Borizza) (158), Čelina (Cellena) (222), Čisla (Císola) (302), Donji Dolac (Dognidollaz, o Dolaz Inferiore, o Bravari) (373), Dubrava (Dúbrava) (300), Gata (Gatta) (567), Gornji Dolac (Bravari Superiore) (119), Kostanje (Costagne) (605), Kučiće (Cucicchie) (607), Lokva Rogoznica (Loqua-Rogosnizza di Almissa, in passato [Rappa]-%28La%29 Rogosnizza di Almissa) (397), Marušići (Marussich, Santa Maria) (151), Mimice (Mimica, o Mimizza - Porto San Francesco)(216), Naklice (Naclizze) (236), Nova Sela (Novasella) (224), Omiš (Almissa) (6,462), Nemira, Ostrvica (Ostervizza) (196), Pisak (Ballerini - Porto San Marco) ( 202), Podašpilje (Podaspiglia) (20), Podgrađe (Castello dei Morlacchi) (280), Putišići (Putacco) (46), Seoca (Seozza) (140), Slime (Visecchio) (270), Smolonje (Smologna) (79), Srijane (Sriani) (270), Stanići (Almissa Piccola) (534), Svinišće (Sfinischie) (98), Trnbusi (Tarnbusi) (162), Tugare (Trusa, o Túgari) (885), Zakučac (Orti di Almissa) (148), Zvečanje (Suesagne) (202).
Prezimena danas:
Kovačić, Stanić, Mimica, Tafra, Lelas, Marušić, Baučić, Rogošić, Kalajžić, Pešić, Mandić, Škarica, Tomasović, Vulić, Vojnović, Bilić, Jurčević, Čagalj, Čečuk, Jerčić
Prezimena prije 60 godina:
Baučić, Lelas, Mimica, Marušić, Kovačić, Kalajžić, Popovac, Rogošić, Čagalj, Brkanović, Miloš, Novaković, Čečuk, Mandić, Orlandini, Raljević, Stanić, Velić, Vitaić, Šaban
Povijesne osobe / Historical figures
Napomena: Imena poginulih boraca u narodnooslobodilačkoj borbi (1941-1945) i poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (1990-1996) su navedena formatom: Ime Prezime, Ime oca.
Osobe koje su se rodile, živjele i/ili radile u Omišu.
Legende / Legends, Pomorci / Seamens, Brodograditelji / Boat & Shipbuilders, Ribari / Fishermens, Liječnici / Medical doctors, Svećenici / Priests, Osobe s omiškim podrijetlom / People with Omiš family roots, Omišani u Svijetu / Omiš Residents Around the World: Europe, Omišani u Sjevernoj Americi / Omiš Residents in North America, Južna Amerika / South America, Omišani u Australiji / Omiš Residents in Australia, [Azija / Asia], [Afrika / Africa]; Pjesnici / Književnici | Poets / Writers, Umjetnici / Artists, Gastronomija / Gastronomy, Športaši / Athletes, Vatrogasci / Firefighters, Planinari / Mountain climbers, Poznati Omišani: prije i sada / Prominent Residents: Past & Present, Počasni građani Grada Omiša / Honorary residents of the City of Omiš
Ovaj projekt je dio projekta Hrvatsko Rodoslovlje - Dalmacija grada Omiša / Croatian Genealogy – Dalmatia, city of Omis
Naselje na području današnjeg Omiša prvi se put spominje u povijesti pod imenom Oneum ili Onaeum, a zamire početkom 7. stoljeća. S obzirom na poziciju Omiša kao važne veze s unutrašnjošću, to nije bilo duga vijeka. Povijesno središte ondašnjeg Omiša je bilo smješteno na istočnoj obali rijeke Cetine. Samo ime "Cetina" potječe od frigijske riječi Zetna u značenju "vrata", jer je ušće Cetine sličilo na monumentalna vrata.U antičkom se razdoblju naselje Oneum vjerojatno nalazilo u zaseoku Baučićima, gdje je pronađeno mnogo antičkih ulomaka (reljefa, natpisa, nadgrobnih spomenika, svjetiljaka i novca). Najvažniji spomenici, koji se danas čuvaju u Gradskom muzeju, kameni su ulomci s rimskim natpisima. Iz teksta se zaključuje da su uklesani za vladavine rimskih careva Tiberija i Klaudija (Tiberius - A.D. 14-37; Claudius - A.D. 41-54 ), a najvjerojatnije su bili namijenjeni nekoj javnoj zgradi, spomeniku ili cesti, što govori o važnosti naselja u kojem su građeni.
Nedaleko od tog nalazišta mramorni je portret rimskog cara Tiberija i jedan veliki dio antičkog žrtvenika posvećenog rimskom caru Augustu (Augustus - 27 B.C. - 14 A.D.). Da se radilo o većem i važnijem naselju u antičko doba svjedoče i rimski grobovi, te nadgrobne stele i sarkofazi koji postoje na omiškom starom groblju.
U Srednjem vijeku, tijekom 12. i 13. stoljeća, gradom su vladali knezovi Kačići, koji su bili na čelu omiških gusara. Omiš se tada spominje pod talijanskim imenom Almissa. Omiški gusari vodili su napade na papinske galije i trgovačke brodove moćne Venecije, Dubrovnika, Kotora, Splita... Sve su to bili povodi za učestale ratove te sklapanje sporazuma, koji su često završavali plaćanjem danka Omišanima za mirnu plovidbu. Medutim, svaki mir s omiškim gusarima bio je kratka vijeka, pa su se protiv njih povela i dva križarska rata. Prvi rat, koji je završio pobjedom gusara, poveo je papa Honorije III. 1221. godine, radi gusarskih napada na križare koji su plovili prema Palestini. Drugi križarski rat, koji Omišani gube, poveli su Mlečani 1286. i 1287. godine, a označio je svojevrstan kraj moći knezova Kačića i njihove vladavine gradom Omišom.
Gusarsku povijest zorno predočuju gradske tvrđave Mirabella (Peovica) i Starigrad (Fortica). S Peovice se može vidjeti cijeli Omiš, a s Fortice cijeli Brački kanal, otoke Brač, Hvar i Šoltu, Srednja Poljica i ušće rijeke Cetine, što je bilo veoma važno za gusarenje, jer se s jednoga mjesta moglo nadzirati veliko područje na kopnu i moru.
Omiški gusari koristili su brodove na vesla, tzv. Omiške strijele, odličnih karakteristika. Jedna od najvažnijih karakteristika Omiških strijela bio je plitki gaz, koji im je omogućavao pokretljivost, kao i brzo povlačenje u korito rijeke Cetine u slučaju opasnosti. Omiški su gusari sagradili podvodni zid u koritu rijeke Cetine na samom ulazu u more, koji je bio neobično važan. Taj podvodni zid (Mostina) nije se vidio jer je bio pod vodom, a imao je samo jedan otvor koji je bio prilagođen omiškim brodovima i koji se mogao zatvoriti lancima, tako da bi se neprijateljski brodovi tu nasukali ako bi pokušali slijediti gusare. Na lijevoj obali rijeke Cetine bila je izgrađena i mala tvrđava (Gomilica), koja je danas sasvim porušena, a čija se uloga povezuje s Mostinom.
Nakon Kačića, gospodari Omiša izmjenjuju se, a gusarstvo, premda još uvijek djelatno, više nikada neće biti tako uspješno kao za njihove vladavine. Četrnaesto stoljeće bilo je obilježeno vladavinom bribirskih knezova Šubića nad gradom. Nakon Šubića gradom vladaju: braća Horvat, koji su bili pod zaštitom bosanskog kralja Tvrtka I.; bosanski velmoža Hrvoje Vukčić Hrvatinić; ban Ivaniš Nepilić; obitelj Matka Talovca, koja vlast nad gradom dobiva od kralja Žigmunda te bosanski vojvoda Stjepan Kosača.
Nakon što je Ladislav Napuljski 1409. godine Mletačkoj Republici prodao Dalmaciju, 1444. godine i Omiš je priznao vlast te države, u čijem je sastavu ostao do 1797. godine. U doba mletačke uprave Omiš je, zbog zaštićena položaja, bio vojničko i pomorsko naselje koje se razvijalo unutar zidina. Grad je bio zaštićen zidinama s tri strane, a sjevernu mu je stranu štitila planina. Takvo se stanje održalo sve do 19. stoljeća, a potom su zidine najvećim dijelom porušene (ostaci gradskih zidina i danas su vidljivi na pojedinim mjestima). Stanovnici Omiša su se u to vrijeme bavili uglavnom ribarstvom na ušću, nešto južnije, rijeke Neretve. Od tog su ribolova morali davati Mlečanima jednu desetinu ulova ribe, a često su se sukobljavali i s ribarima koji su na isto lovište stizali s obližnjeg otoka Brača.
Omiš, nakon propasti Venecije 1797. godine, pada pod vlast Austrije. Požunskim mirom iz 1805. godine, kojim završava rat izmedu Austrije i Francuske, Omiš zajedno s Dalmacijom dolazi pod vlast Napoleonove Francuske da bi 1813. godine ponovno pao pod vlast Austrije. U to vrijeme Omiš gubi stratešku važnost uz istovremeno slabljenje pomorstva. Zbog toga mjesto nazaduje i 1840. godine ima samo 761 stanovnika. Pod austrijskom vlašću Omiš ostaje sve do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine.
Tek dolaskom industrije i turizma na početku 20. stoljeća Omiš počinje ponovo uzlaznu putanju u svom razvoju. O bogatoj kulturnoj baštini ovog gradića govore danas brojni spomenici kulture. Takva je, na primjer, crkva sv. Petra na Priku (na desnoj obali rijeke Cetine), koja se prvi put spominje 1074. godine, za vladanja kralja Slavca. Vrijedi spomenuti i ostatke gradskih zidova i kula na Fošalu, te srednjovjekovnu kulu Mirabella (Peovica).
geni podprojekti / geni subprojects
Blato na Cetini (Blato di Cettina, o Blatta della Cétina) (465), Borak ((Borac o San Francesco di Borizza) (158), Čelina (Cellena) (222), Čisla (Císola) (302), Donji Dolac (Dognidollaz, o Dolaz Inferiore, o Bravari) (373), Dubrava (Dúbrava) (300), Gata (Gatta) (567), Gornji Dolac (Bravari Superiore) (119), Kostanje (Costagne) (605), Kučiće (Cucicchie) (607), Lokva Rogoznica (Loqua-Rogosnizza di Almissa, in passato [Rappa]-%28La%29 Rogosnizza di Almissa) (397), Marušići (Marussich, Santa Maria) (151), Mimice (Mimica, o Mimizza - Porto San Francesco)(216), Naklice (Naclizze) (236), Nova Sela (Novasella) (224), Omiš (Almissa) (6,462), Nemira, Ostrvica (Ostervizza) (196), Pisak (Ballerini - Porto San Marco) ( 202), Podašpilje (Podaspiglia) (20), Podgrađe (Castello dei Morlacchi) (280), Putišići (Putacco) (46), Seoca (Seozza) (140), Slime (Visecchio) (270), Smolonje (Smologna) (79), Srijane (Sriani) (270), Stanići (Almissa Piccola) (534), Svinišće (Sfinischie) (98), Trnbusi (Tarnbusi) (162), Tugare (Trusa, o Túgari) (885), Zakučac (Orti di Almissa) (148), Zvečanje (Suesagne) (202).
Prezimena danas:
Kovačić, Stanić, Mimica, Tafra, Lelas, Marušić, Baučić, Rogošić, Kalajžić, Pešić, Mandić, Škarica, Tomasović, Vulić, Vojnović, Bilić, Jurčević, Čagalj, Čečuk, Jerčić
Prezimena prije 60 godina:
Baučić, Lelas, Mimica, Marušić, Kovačić, Kalajžić, Popovac, Rogošić, Čagalj, Brkanović, Miloš, Novaković, Čečuk, Mandić, Orlandini, Raljević, Stanić, Velić, Vitaić, Šaban
Povijesne osobe / Historical figures
Napomena: Imena poginulih boraca u narodnooslobodilačkoj borbi (1941-1945) i poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (1990-1996) su navedena formatom: Ime Prezime, Ime oca.
Osobe koje su se rodile, živjele i/ili radile u Omišu.
Legende / Legends, Pomorci / Seamens, Brodograditelji / Boat & Shipbuilders, Ribari / Fishermens, Liječnici / Medical doctors, Svećenici / Priests, Osobe s omiškim podrijetlom / People with Omiš family roots, Omišani u Svijetu / Omiš Residents Around the World: Europe, Omišani u Sjevernoj Americi / Omiš Residents in North America, Južna Amerika / South America, Omišani u Australiji / Omiš Residents in Australia, [Azija / Asia], [Afrika / Africa]; Pjesnici / Književnici | Poets / Writers, Umjetnici / Artists, Gastronomija / Gastronomy, Športaši / Athletes, Vatrogasci / Firefighters, Planinari / Mountain climbers, Poznati Omišani: prije i sada / Prominent Residents: Past & Present, Počasni građani Grada Omiša / Honorary residents of the City of Omiš