Start My Family Tree Welcome to Geni, home of the world's largest family tree.
Join Geni to explore your genealogy and family history in the World's Largest Family Tree.

Židovska zajednica u Hrvatskoj/Jewish Network in Croatia

view all

Profiles

  • Joseph Kramer (1877 - 1941)
    MKR 301 -
  • Dávid Kramer (1845 - d.)
    Birth: : : Came from place Paks and migrated to the Karlovac. * Reference: MyHeritage Family Trees - SmartCopy : Jan 24 2023, 22:24:47 UTC
  • Sig. Abramo Salon (c.1550 - d.)
    Salon / Della Pace / della Pace Abramo Salon, was first mentioned in Split in 1611 with his wife Lianora della Pace when his son Sig. Giovanni della Pace was baptized from hebrew to roman-catholic reli...
  • Prof. Dr. sc. med. Ante Fulgosi (1917 - 2008)
    Ante Fulgosi Grave:
  • Marijana/ Mirjam Fulgosi (1915 - 1988)
    Grave: Reference: MyHeritage Family Trees - SmartCopy : Jan 3 2024, 16:18:24 UTC

Welcome to the portal / project of Židovska zajednica u Hrvatskoj/Jewish Network in Croatia on the Geni

Please join us!

Your participation are welcome on this portal / project. For join to this portal / project (select ACTIONS (top right) and click Join Project) if you are or would like to become a part and participation of this project/portal.

media.geni.com/p13/db/96/dd/25/5344483bdc93afb4/ran99maf_t2.jpg?hash=cc2e61f7b798c9d263f1cdf565d031e57bcce953098110f088a2c4684cb665cf.1716188399
For instructions on how to use Geni, refer to the Geni Help Portal
For any question, please using a field for discussion in project, here.


●▬▬▬▬▬▬ஜ۩۞۩ஜ▬▬♥▬▬ஜ۩۞۩ஜ▬▬▬▬▬▬▬●

See a next collection of records of Jewish people from Croatia on Family Search for use your genealogy research, from this place in Croatia: Čakovec, Cernik, Karlovac, Koprivnica, Ludbreg, Orahovica, Osijek, Pakrac, Peteranec, Podravska Slatina, Slavonska Požega, Slavonski Brod, Varaždin, Virovitica, Vukovar, Zagreb

For the origin of the Jews from Ludbreškog Kraja, Ludbreg, please see a list for details in the project / Za porijeklo Židova iz Ludbreškog kraja, Ludbreg, pogledajte popis za detalje u projektu: Židovi u Hrvatskoj / Croatian Jews

History of Jews in Croatia / Povijest Židova u Hrvatskoj

Prema postojećim podatcima, i dosadašnjim arheološkim iskapanjima Židovi su stigli u Dalmaciju s rimskim postrojbama. U Solinu prilikom arheoloških istraživanja pronađeni su ostaci židovskoga groblja iz 3. stoljeća, i prema analizama može se zaključiti da je židovska zajednica opstala u Solinu sve do 7. stoljeća kada je ona nestala nakon razaranja Solina od strane Avara 641. godine. Isto tako u 3. st. je nastao nadgrobni spomenik Židova, Aurelija Dioniza, iz Tiberijasa, kraj Senja, kao i ploča koja svjedoči o postojanju sinagoge u Mursi (Osijek).

Nakon rušenja Salone preživjeli stanovnici se preseljavaju u Dioklecijanovu palaču, koja je ostala stojeći nakon navale Avara 641 godine. Po materijalnim ostatcima koji se mogu naću u podrumima Palače i danas su vidljive menore (sedmokraki sviječnjaci) koji su urezani u kamenu.

Današnja sinagoga u Splitu spada među tri najstarije živuće u Europi i izgrađena je početkom 16 st. Nalazi se u ulici Židovski prolaz u zgradi br. 1 na prvom katu a današnji izgled dobila je nakon prve temeljite obnove 1728. Židovska zajednica u Splitu broji oko 100 članova, i bavi se raznim aktivnostima vezanim uz židove a otvorena je od ponedjeljka do petka za razgledavanje od 10 -14 sati.

Prema popisu iz 1921. Židova je bilo u sljedećim hrvatskim gradovima: Zagreb: 5.970 (5,47%), Osijek: 2.731 (7,91%), Vinkovci: 825 (8,12%), Varaždin: 790 (4,09%), Slavonski Brod: 648 (6,09%), Čakovec: 638 (11%), Bjelovar: 543 (6,89%), Koprivnica: 470 (5,79%), Vukovar: 456 (4,45%), Požega: 403 (5,72%), Sisak: 374 (4,24%), Karlovac: 307 (1,82%), lok: 306

Prema popisu iz 1931. stanje je bilo sljedeće: Zagreb: 12.315 (6,63%), Osijek: 4.348 (10,77%), Varaždin: 1.400 (9,58%),Čakovec: 860 (14,82%), Vinkovci: 730 (5,05%), Slavonski Brod: 700 (5,09%), Bjelovar: 503 (4,89%), Požega: 468 (6,59%), Vukovar: 443 (4,07%), Koprivnica: 410 (4,35%), Karlovac: 400 (1,88%), Sisak: 374 (3,42%), Ilok: 319 (5,08%)

U tom razdoblju nije bilo antisemitskih organiziranih pokreta, a dinastija Karađorđevića, nakon proganjanja i ograničavanja prava u doba Kraljevine Srbije, promijenila je politiku i pokazivala naklonost prema Židovima. Postojale su židovske osnovne škole u Zagrebu i Osijeku, no nije bilo dozvoljeno osnivanje novih. Usto, u Iloku je postojala židovska vjerska škola, tzv. ješiva. Židovska su djeca pohađala obične škole u kojima su za njih dva sata tjedno bila namijenjena vjerskoj pouci.

U Zagrebu je 1919. održan osnivački kongres „Saveza jevrejskih vjeroispovjednih općina u Kraljevini SHS“, a predsjednik mu je bio dr. Hugo Spitzer. Iste je godine, također u Zagrebu, osnovan „Savez cionista Jugoslavije“, koji 9. travnja 1919. na temelju Memoranduma iz 1918. podnosi predstavku banu Palečeku, sa zahtjevom da Židovi budu priznati kao narodna manjima (tada i židovske organizacije traže da Pariška mirovna konferencija nametne takve obaveze nasljednicama Austro-Ugarske). Počinje izlaziti i „Gideon“, glasilo Saveza omladinskih društava, a 1922. i list za djecu Haaviv (Proljeće).

1922. u Zagrebu je osnovano društvo „Narodni rad“, židovskih asimilanata i anticionista u Hrvatskoj, pod vodstvom pisca i knjižara dr. Mirka Breyera. 1925. osnovana je samostalna ortodoksna židovska općina u Zagrebu, a sljedeće godine i sefardi istupaju iz Židovske općine i stvaraju vlastitu. Zagrebački židovi grade 1927. zgradu rabinata na uglu Petrinjska i Amruševe ulice.

1929. donesen je „Zakon o vjerskoj zajednici Jevreja u Jugoslaviji.“ U nastojanju da pomognu Židovima iz Njemačke, čim ondje na vlast dolaze nacisti, u Zagrebu je osnovan Odbor za pomoć Židovima iz Njemačke. Njegovim posredništvom je do 1940. 50.000 osoba prošlo iz Njemačke prema Palestini, a nakon okupacije Jugoslavije velik je broj tu ostao blokiran, te ih je stradalo oko 4.000, najviše u Beogradu. 1936. David Frankfurter, from Wikipedia:Hr, En, sin vinkovačkog nadrabina, izvršio je u Davosu atentat na Wilhelma Gustlofa, nacista u Švicarskoj. Iz Osijeka sljedeće godine dolazi za zagrebačkog nadrabina Miroslav Freiberger koji će biti i posljednji nadrabin u Zagrebu.

Na nagovor ministra Antona Korošca iz Slovenije, Jugoslavija 1940. donosi prve antisemitske zakone: o ograničavanju upisa Židova u srednje i visoke škole, te o ograničavanju sudjelovanja Židova u trgovini prehrambenim proizvodima. Doznajemo iz jednog zapisa Austrijskog konzula u Beogradu godine 1919. što je on mislio o Hrvatskim prehrambenim proizvodima.[8] Uspomene na svjetski rat 1914.-1920. su i bili da su "naši" vojnici iz puka održavali veze s ruskim partizanima i pomagali ih hranom, šećerom, čajem, duhanom itd.

Godine 1928. Amerikanci otkrivaju, da u Hrvatskoj između Pakraca i Koprivnice ima "nafte", ali da nije bilo puno rada na razvoju učinjeno. Rad na razvoju se zaračunava patentima. Početak naftne industrije započinje zapravo s patentom Abrahama P. Gesnera iz godine 1855.

U vrijem Kraljevine Jugoslavije na prostoru Hrvatske djeluje cijeli niz uglednih Židova. Uz već spomenutog Miroslava Freibergera, to je još i Lavoslav Šik, odvjetnik, publicist, cionistički aktivist, kolekcionar i vlasnik jedinstvene knjižnice judaicae et haebraicae, potom Hinko Gottlieb, pjesnik i zagrebački odvjetnik.

Doprinos hrvatskih Židova borbi Hrvata za slobodu

Hrvatski su Židovi dali istaknute osobe koje su pridonijele hrvatskom preporodu, borbi Hrvata protiv raznih asimilatora i presizača na hrvatske zemlje i hrvatsku baštinu. Dio Židova od početka se uključio u hrvatski nacionalni preporod, a nekoliko ih je sudjelovalo u ilirskom pokretu. Među njima su romanopisac Eduard Breier koji je pisao romane na temu hrvatske povijesti i surađivao u listu Croatia iz Zagreba. Liječnik Siegfried Kapper je značajan Hrvatima kao proučavatelj književnosti Hrvata i prevodio na njemački.[20] Zagrebačko kazalište i ilirski pokret u znatnoj su svezi s židovskom zajednicom. Dio židovskih intelektualaca sudjelovao je u prikupljanju priloga za izgradnju kazališta, dio je radio u njemu, a među njima ističe se Antun Schwarz koji je bio presudan za razvitak hrvatske glazbene umjetnosti.

Za revolucionarnih kretanja 1848/49., mnogi su sudjelovali na strani bana Josipa Jelačića,a uključili su se i u prikupljanju dobrovoljnih priloga za obranu domovine, iako su u početku u većini ostali pasivni spram novih promjena. Ban Jelačić nije zaboravio potporu hrvatske židovske zajednice: bio je članom njihova Društva čovječnosti (Humanitätsvereina) koje je osnovao Židov Jacques Epstein. Osobno je intervenirao u korist Židova kad su u nekim mjestima u Hrvatskoj izbili protužidovski ispadi zbog pristajanja dijela mjesne židovske zajednice uz mađarsku revoluciju. Zbog držanja Židova u Mađarskoj koji su stali uz mađarsku revoluciju, a poslije su još i proglašeni krivcima za revoluciju, svi protužidovski ispadi u Hrvatskoj imali su korijene u hrvatsko-mađarskim razmiricama, odnosno u velikomađarskim idejama i netoleranciji prema Hrvatskoj koju su iskazali mađarski revolucionari (Kossuth i drugi). Za sprječavanje progona hrvatskih Židova proglasio je Jelačić prijeki sud i izdao proglas u kojem je rekao "da nas sve bez razlike vjere mora ujediniti sloga i bratimstvo". Jacques Epstein suosnivač je društva Slavjanske lipe.

U doba hrvatskog preporoda, u Splitu je Vid Morpurgo financirao hrvatsku borbu, u njegovoj su se knjižari okupljali hrvatski domoljubi, pokrenuo je hrvatski preporodni list Narodni list. Nerijetko su ga autonomaši pretukli. Pomogao je osnivanje "Prve pučke dalmatinske banke" da se hrvatski težaci iz Dalmacije oslobode materijalne ovisnosti o, većinom autonomaškim, veleposjednicima, malim kapitalistima i lihvarima, koji su posuđujući novac seljacima, kupovali njihove izborne glasove. Banka je isprva djelovala u Morpurgovoj knjižari, a on je bio njen prvi potpredsjednik, a kasnije dugogodišnji predsjednik.

Josip Frank je vlastitim novčanim sredstvima pripomogao financijskom oporavku pravaškog glasila Hrvatske, a potom i dioničkog društva Starčevićev dom. Zaslužan je za prvi pravi politički program Stranke prava, koji je bio prihvaćen 6. lipnja 1894., a u kojem su bila dobrim dijelom sadržana i njegova politička stajališta. Program je sadržavao ideju ujedinjenja i obnove hrvatske državnosti. Pripremio je postrojavanje Hrvatske narodne legije. Frankov sin dr. Ivo Frank je dva puta bio biran u Hrvatski sabor. Bio je veliki domoljub i znameniti borac protiv mađarske i velikosrpske hegemonije, vjerujući da je srbijanska politika “uzela cilj da anektira hrvatske zemlje”.

Industrijalac Samuel David Aleksander je promovirao i štitio hrvatsku industriju od mađarske hegemonije i njene ekonomske politike u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Pod Aleksanderovim vodstvom sva industrija Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije je bila ujedinjena pod "Zemaljskim saveza industrijalaca". Aleksanderov bratić Dr. Viktor Aleksander je bio državni odvjetnik u Osijeku i Zagrebu. On je na audijencij kod cara Karla I. Austrijskog podnio argumentirani referat s priloženom opsežnom dokumentacijom koja je oslobodila cijelo stanovništvo, mnoge ugledne ljude i političke vođe Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (među inima Dr. Ivu Franka, Dr. Aleksandera Horvata, Dr. Vladimira Sachsa i drugi) optužbi o navodnoj špijunaži optuženih u korist Kraljevine Srbije. Planer tog neuspjelog plana je bila vlada Kraljevine Srbije tj. sam predsjednik vlade Nikola Pašić koji je na taj način htio poljuljati vjeru Beča u hrvatske dužnosnike.

Dr Ivo Korsky bio je jedan od najvažnijih hrvatskih emigrantskih pisaca. Širio je istinu o Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata, a za vrijeme socijalističke Jugoslavije, u emigraciji je svojim radom pridonio borbi protiv ocrnjavanja Hrvatske i Hrvata. Hrvatski blaženik Ivan Merz, providencijalni čovjek Hrvatske, prvi Križar, najistaknutija osoba četvrte faze katoličkog pokreta u Hrvatskoj, po majci je bio židovskog podrijetla, bio je dušom orlovske organizacije, hrvatskom orlovstvu dao je Zlatnu knjigu i utisnuo mu značaj kakvi nisu imali ni slovački ni slovenski ni češki Orlovi.

Andrija Hebrang – stariji se još u vrijeme Drugog svjetskog rata grčevito borio za cjelovitost hrvatskih teritorija unutar Jugoslavije, zbog čega je došao u sukob sa Edvardom Kardeljem. Zbog zastupanja hrvatskih interesa, Kardelj, Aleksandar Ranković i Ivan Milutinović su u pismu upućenom Josipu Brozu Titu optužili Hebranga za nacionalizam. Hebrangov sin Andrija se od početka 90'-tih aktivno borio za samostalnost Hrvatske.

Srećko Freundlich, za vrijeme hrvatskog proljeća, bio je urednik unutarnjopolitičke rubrike u VUS-u, kad je pod optužbom "da je kriv za prodor 'maspoka' morao podnijeti ostavku, a svaki novinarski rad u političkim glasilima bio mu je zabranjen.

Slobodan Lang nikad nije dopuštao ocrnjivanje hrvatske države ni hrvatskog državnog vodstva iz Domovinskog rata, nego je i poslije smrti protagonista nastavio braniti ih, za razliku od nekih kasnijih visokih hrvatskih dužnosnika koji su ocrnjivali mrtvo hrvatsko državno vodstvo čim je to postalo oportuno. Lang je organizirao poznati konvoj za bolnicu Novu Bilu u Bosni kada je bijesnio rat između Hrvata i Muslimana. Na Langov je poticaj ondašnji predsjednik SKH Ivica Račan dao znak hrvatskom izaslanstvu napustiti 14. kongres SKJ, čime je spriječeno davanje zakonitosti velikosrpskim manipulacijama u SKJ kojima bi velikosrbi preuzeli vlast u Jugoslaviji. Otac Slobodana Langa, Rikard Lang, istakao se u hrvatskom proljeću 1971. što se nije pridružio onovremenoj vrlo probitačnoj hajci na ljude, pa je tako spriječio progone kolega na zagrebačkom Ekonomskom institutu.

Nenad Porges, bivši ministar gospodarstva, je kao predsjednik Židovske općine Zagreb uputio pismo "Svjetskom židovskom kongresu" u kojem je apelirao za pomoć i zaštitu Hrvatske od "brutalne vojne sile predvođenom Jugoslavenskom narodnom armijom, koja ubija civile sa kopna, zraka i mora." Porges je bio snažni podupiratelj Hrvatske neovisnosti.

Eduardo Rózsa-Flores, bolivijsko-mađarski novinar, izvješćivao je iz Hrvatske početkom velikosrpske agresije, a potom se i sam uključio u obranu Hrvatske kao dragovoljac, osnovavši postrojbu inozemnih dragovoljaca boraca za Hrvatsku. Na glasu kao hrvatski domoljub bio je hrvatski slikar i grafički dizajner Alfred Pal.

Policijski general i jedan od suosnivača izraelske Nacionalne garde Dan Baram, rođeni Zagrepčanin, angažirao se u Izraelu za Hrvatsku i Hrvate u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, suprotstavljajući se velikosrpskoj propagandi i šireći istinu o Hrvatskoj. Pridonio je svojim svjedočenjem razbijanju kleveta koje su desetljećima stajale na imenu hrvatskog blaženika kardinala Alojzija Stepinca.

U Hrvatskoj je izlazio list židovske zajednice Židovska smotra, na čiju se tradiciju nastavio list Židov, a danas na baštini tih listova izlazi list Ha-kol. Postojao je nekad dječji list Ha-aviv, list za mladež Ha-noar.

History of Jews in Dalmatia

The Roman province of Dalmatia, through its access to the sea, was the neighbor of every maritime country. There are numerous historic and archaeological sources to prove that the Adriatic Sea played an important role in Roman trade. While it may be difficult to establish a precise date for the arrival of earliest Jewish traders to the Adriatic, we have enough evidence to set up the period between 3rd and 5th centuries for their presence on the Eastern Adriatic Coast. The most numerous pieces of evidence for a substantial Jewish community were found in Salona which was the capital city of the Roman province of Dalmatia and the most important harbor and market place in that part of the Empire.

After the fall of Salona in the 7th century, most of the Salonitan Jews moved into the Diocletian’s Palace. There is, however, a strong possibility that there were Jews living in the Palace even before that. Among hundreds of stone cutters’ marks scattered all over the walls of Diocletian’s palace, there are a few signs of menorot which were most probably incised in stone very early on. Some dozen of these marks were found in the substructures below the eastern part of the Emperor’s apartment, which served in the Middle Ages as the Archdeacon’s hall within the palace of the Archbishop of Split.

The palace was burned down in 1507, and never rebuilt. Fortunately, the fragile Jewish symbols incised in the Roman walls remained and still serve as witness to the early presence of Jews in Split. After the destruction of the Archbishop’s palace, Jews had to leave the premises in the southeastern part of the town and moved to the area in the northwest, which later became a ghetto.

The move preceded the arrival to Split of expelled Spanish and Portuguese Jews who joined the older Romaniot community in the middle of the 16th century.

Jewish Citizens' Associations in Croatia / Židovske udruge građana u Hrvatskoj

Jewish institutions in Croatia /Židovske ustanove u Hrvatskoj

Former and present institutions / Nekadašnje i sadašnje ustanove

  • dječji vrtić „Mirjam Weiller“, Židovske općine Zagreb, Zagreb
  • osnovna škola „Lauder-Hugo Kon“, Židovske vjerske zajednice „Bet Israel“, Zagreb
  • Dom za starije osobe „Lavoslav Schwartz“, Zagreb
  • Predstavnik židovske nacionalne manjine u Gradu Zagrebu
  • Galerija „Milan i Ivo Steiner“, Zagreb
  • Odmaralište Židovske općine Zagreb u Pirovcu
  • nogometni klubovi u Zagrebu (ŽŠGD Zagreb) i Osijeku (ŽŠGD Makabi)
  • Športski klub Makabi, Split

Demography of the Jewish population / Demografija židovskog stanovništva

Pravednik među narodima For a more extensive list of Righteous People among the peoples who come from Croatia, see / Za opširniji popis Pravednika među narodima koji potječu iz Hrvatske pogledajte: Popis hrvatskih pravednika među narodima

Među poznate osobe iz Hrvatske koje su dobile židovsko priznanje Pravednik među narodima su povjesničarka Ljubica Štefan, znanstvenik i vrhunski stolnotenisač Žarko Dolinar, filmski redatelj Branko Bauer i drugi. Među poznate predloženike za ovo priznanje spada bl. Alojzije Stepinac. Predložili su ga Igor Primorac i Amiel Shomrony (tajnik ratnog nadrabina Židovske općine u Zagrebu Miroslava Šaloma Freibergera) 1994. zajedno, Shomrony 1970. samostalno)).

Famous Croatian Jews / Poznati Židovi u Hrvatskoj

Please see a list for details in the project: Židovi u Hrvatskoj / Croatian Jews

Synagogues in Croatia and Jewish Community in Croatia / Sinagoge u Hrvatskoj i Židovske Općine u Hrvatskoj

  1. Vukovar
  2. Ilok
  3. Virovitica
  4. Đakovo
  5. Požega
  6. Našice
  7. Slavosnki Brod
  8. Križevci
  9. Koprivnica
  10. Sisak
  11. Čakovec i Varaždin
  12. Dubrovnik
  13. Jewish Community of Osijek / Židovska općina Osijek, Sinagoga u Osijeku, wikipedia
  14. Jewish community of Rijeka / Židovska Općina Rijeka, Jewish in Rijeka / Židovi u Rijeci, Sinagoga Rijeka, wikipedia
  15. Jewish community of Split / Židovska Općina Split
  16. Jewish community of Zagreb / Židovska Općina Zagreb, Sinagoga u Zagrebu, wikipedia

Synagogues today / Sinagoge danas

Velik broj sagrađenih sinagoga zadesila je ista sudbina – spaljene su ili uništene od ustaške vlasti za vrijeme uspostave Nezavisne Države Hrvatske. Manji broj njih koji je preživio ustaška razaranja kasnije je pregrađen i značajno promijenjen tako da je izgubio svoju prvotnu funkciju i izgled. U prvoj polovici dvadesetog stoljeća bit će sagrađeno još devet sinagoga. Njih će također zadesiti ista sudbina te će stradati u namjernim devastacijama i pregradnjama. Ipak, među njima je i mala Riječka sinagoga koja je do danas ostala jedina koja je zadržala svoju izvornu sinagogalnu funkciju. Na njoj su izvršeni konzervatorski radovi i danas je zaštićena kao kulturno dobro.

Židovska općina Zagreb

Osnovali su je 1806. godine predstavnici dvadesetak zagrebačkih židovskih obitelji koje su se otprilike dva desetljeća prije doselile u Zagreb. Općina je kao institucija jedino mogla zastupati zajednicu i njezine članove spram vlasti i javno je predstavljati. Sinagoga, sagrađena u središtu grada i posvećena 1867. godine, bila je simbol postojanja židovske zajednice i njene socijalne afirmacije. Do kraja 19. stoljeća zajednica ima više od 3000 članova, a mnogi od njih istaknuti su i uspješni trgovci i poduzetnici, industrijalci i bankari, liječnici, odvjetnici, intelektualci i umjetnici. Taj rast i razvoj nastavit će se i u 20. stoljeću, tako da je do 1941. godine zajednica narasla do gotovo 12 000 članova.

Razdoblje između dva svjetska rata doba je punog cvata zagrebačke Općine, kad aktivno sudjeluje u europskim i svjetskim židovskim organizacijama, a isto tako i u ukupnome napretku grada Zagreba. Bila je najjača i najrazvijenija općina u Kraljevini Jugoslaviji. Zagrebačka općina bila je aškenaska, reformistička i liberalna, s malom ortodoksnom manjinom koja je u dva navrata imala vlastitu općinu (1879. – 1906. i 1926. – 1941.).

Prihvaćala je sefarde iz Bosne koji su također imali vlastitu općinu (1927. – 1941.). Rasapom Jugoslavije ugasio se i Savez jevrejskih općina sa sjedištem u Beogradu. Već 1992. godine zagrebačka Općina pokrenula je okupljanje židovskih općina u Hrvatskoj, a 1995. godine osnovana je Koordinacija općina koja zastupa zajedničke interese deset općina, unapređuje njihovu samostalnost i identitet. Osamostaljenje je potaknulo napose kulturni rad: izdavaštvo, tribine i znanstvene simpozije, izložbe, brigu za baštinu i koncerte, no isto tako i socijalnu skrb te edukaciju. Povratom dijela svoje imovine Židovska općina Zagreb stekla je temelj za svoj razvoj i planove. Među njima je najveći projekt – koji se intenzivno priprema od 2000. godine – izgradnja Židovskog centra sa sinagogom na mjestu hrama razorenog 1941./42. godine u doba NDH i u jeku Holokausta. U sklopu Židovske općine Zagreb djeluje

  • Dječji vrtić «Mirjam Weiller»,
  • Osnovna škola «Lauder-Lea Deutsch»,
  • Starački dom «Lavoslav Schwarz»,
  • Istraživački i dokumentacijski centar za žrtve holokausta,
  • Galerija «Milan i Ivo Steiner»,
  • Plesna grupa «Or hašemeš»,
  • Kulturno društvo «Miroslav Šalom Freiberger»,
  • B’nai B’rith Unit «Gavro Schwarz» te
  • Udruženje preživjelih u holokaustu.

Od izdanja najvažniji su mjesečnik «Ha Kol», dvogodišnjak «Voice» na engleskom jeziku te magazin za židovsku kulturu «Novi Omanut». U sklopu knjižnice nalazi se «Biblioteka Lavoslava Šika» s vrijednim djelima s područja judaike (iudaice). Zbirka umjetnina sadrži uglavnom sakralnu baštinu, a posljednjeg se desetljeća popunjuje donacijama i otkupima drugih umjetničkih djela i povijesne dokumentacije. Dr. Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb i Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj.

Jewish projects on Geni

Books, Literature, articles of Jewish in Croatia / Knjige, literatura, članci o Židovima u Hrvatskoj

Welcome to the portal / project of Židovska zajednica u Hrvatskoj/Jewish Network in Croatia on the Geni

Please join us!

Your participation are welcome on this portal / project. For join to this portal / project (select ACTIONS (top right) and click Join Project) if you are or would like to become a part and participation of this project/portal.

media.geni.com/p13/db/96/dd/25/5344483bdc93afb4/ran99maf_t2.jpg?hash=cc2e61f7b798c9d263f1cdf565d031e57bcce953098110f088a2c4684cb665cf.1716188399
For instructions on how to use Geni, refer to the Geni Help Portal
For any question, please using a field for discussion in project, here.

●▬▬▬▬▬▬ஜ۩۞۩ஜ▬▬♥▬▬ஜ۩۞۩ஜ▬▬▬▬▬▬▬●

See a next collection of records of Jewish people from Croatia on Family Search for use your genealogy research, from this place in Croatia: Čakovec, Cernik, Karlovac, Koprivnica, Ludbreg, Orahovica, Osijek, Pakrac, Peteranec, Podravska Slatina, Slavonska Požega, Slavonski Brod, Varaždin, Virovitica, Vukovar, Zagreb

For the origin of the Jews from Ludbreškog Kraja, Ludbreg, please see a list for details in the project / Za porijeklo Židova iz Ludbreškog kraja, Ludbreg, pogledajte popis za detalje u projektu: Židovi u Hrvatskoj / Croatian Jews

History of Jews in Croatia / Povijest Židova u Hrvatskoj

Prema postojećim podatcima, i dosadašnjim arheološkim iskapanjima Židovi su stigli u Dalmaciju s rimskim postrojbama. U Solinu prilikom arheoloških istraživanja pronađeni su ostaci židovskoga groblja iz 3. stoljeća, i prema analizama može se zaključiti da je židovska zajednica opstala u Solinu sve do 7. stoljeća kada je ona nestala nakon razaranja Solina od strane Avara 641. godine. Isto tako u 3. st. je nastao nadgrobni spomenik Židova, Aurelija Dioniza, iz Tiberijasa, kraj Senja, kao i ploča koja svjedoči o postojanju sinagoge u Mursi (Osijek).

Nakon rušenja Salone preživjeli stanovnici se preseljavaju u Dioklecijanovu palaču, koja je ostala stojeći nakon navale Avara 641 godine. Po materijalnim ostatcima koji se mogu naću u podrumima Palače i danas su vidljive menore (sedmokraki sviječnjaci) koji su urezani u kamenu.

Današnja sinagoga u Splitu spada među tri najstarije živuće u Europi i izgrađena je početkom 16 st. Nalazi se u ulici Židovski prolaz u zgradi br. 1 na prvom katu a današnji izgled dobila je nakon prve temeljite obnove 1728. Židovska zajednica u Splitu broji oko 100 članova, i bavi se raznim aktivnostima vezanim uz židove a otvorena je od ponedjeljka do petka za razgledavanje od 10 -14 sati.

Prema popisu iz 1921. Židova je bilo u sljedećim hrvatskim gradovima: Zagreb: 5.970 (5,47%), Osijek: 2.731 (7,91%), Vinkovci: 825 (8,12%), Varaždin: 790 (4,09%), Slavonski Brod: 648 (6,09%), Čakovec: 638 (11%), Bjelovar: 543 (6,89%), Koprivnica: 470 (5,79%), Vukovar: 456 (4,45%), Požega: 403 (5,72%), Sisak: 374 (4,24%), Karlovac: 307 (1,82%), lok: 306

Prema popisu iz 1931. stanje je bilo sljedeće: Zagreb: 12.315 (6,63%), Osijek: 4.348 (10,77%), Varaždin: 1.400 (9,58%),Čakovec: 860 (14,82%), Vinkovci: 730 (5,05%), Slavonski Brod: 700 (5,09%), Bjelovar: 503 (4,89%), Požega: 468 (6,59%), Vukovar: 443 (4,07%), Koprivnica: 410 (4,35%), Karlovac: 400 (1,88%), Sisak: 374 (3,42%), Ilok: 319 (5,08%)

U tom razdoblju nije bilo antisemitskih organiziranih pokreta, a dinastija Karađorđevića, nakon proganjanja i ograničavanja prava u doba Kraljevine Srbije, promijenila je politiku i pokazivala naklonost prema Židovima. Postojale su židovske osnovne škole u Zagrebu i Osijeku, no nije bilo dozvoljeno osnivanje novih. Usto, u Iloku je postojala židovska vjerska škola, tzv. ješiva. Židovska su djeca pohađala obične škole u kojima su za njih dva sata tjedno bila namijenjena vjerskoj pouci.

U Zagrebu je 1919. održan osnivački kongres „Saveza jevrejskih vjeroispovjednih općina u Kraljevini SHS“, a predsjednik mu je bio dr. Hugo Spitzer. Iste je godine, također u Zagrebu, osnovan „Savez cionista Jugoslavije“, koji 9. travnja 1919. na temelju Memoranduma iz 1918. podnosi predstavku banu Palečeku, sa zahtjevom da Židovi budu priznati kao narodna manjima (tada i židovske organizacije traže da Pariška mirovna konferencija nametne takve obaveze nasljednicama Austro-Ugarske). Počinje izlaziti i „Gideon“, glasilo Saveza omladinskih društava, a 1922. i list za djecu Haaviv (Proljeće).

1922. u Zagrebu je osnovano društvo „Narodni rad“, židovskih asimilanata i anticionista u Hrvatskoj, pod vodstvom pisca i knjižara dr. Mirka Breyera. 1925. osnovana je samostalna ortodoksna židovska općina u Zagrebu, a sljedeće godine i sefardi istupaju iz Židovske općine i stvaraju vlastitu. Zagrebački židovi grade 1927. zgradu rabinata na uglu Petrinjska i Amruševe ulice.

1929. donesen je „Zakon o vjerskoj zajednici Jevreja u Jugoslaviji.“ U nastojanju da pomognu Židovima iz Njemačke, čim ondje na vlast dolaze nacisti, u Zagrebu je osnovan Odbor za pomoć Židovima iz Njemačke. Njegovim posredništvom je do 1940. 50.000 osoba prošlo iz Njemačke prema Palestini, a nakon okupacije Jugoslavije velik je broj tu ostao blokiran, te ih je stradalo oko 4.000, najviše u Beogradu. 1936. David Frankfurter, from Wikipedia:Hr, En, sin vinkovačkog nadrabina, izvršio je u Davosu atentat na Wilhelma Gustlofa, nacista u Švicarskoj. Iz Osijeka sljedeće godine dolazi za zagrebačkog nadrabina Miroslav Freiberger koji će biti i posljednji nadrabin u Zagrebu.

Na nagovor ministra Antona Korošca iz Slovenije, Jugoslavija 1940. donosi prve antisemitske zakone: o ograničavanju upisa Židova u srednje i visoke škole, te o ograničavanju sudjelovanja Židova u trgovini prehrambenim proizvodima. Doznajemo iz jednog zapisa Austrijskog konzula u Beogradu godine 1919. što je on mislio o Hrvatskim prehrambenim proizvodima.[8] Uspomene na svjetski rat 1914.-1920. su i bili da su "naši" vojnici iz puka održavali veze s ruskim partizanima i pomagali ih hranom, šećerom, čajem, duhanom itd.

Godine 1928. Amerikanci otkrivaju, da u Hrvatskoj između Pakraca i Koprivnice ima "nafte", ali da nije bilo puno rada na razvoju učinjeno. Rad na razvoju se zaračunava patentima. Početak naftne industrije započinje zapravo s patentom Abrahama P. Gesnera iz godine 1855.

U vrijem Kraljevine Jugoslavije na prostoru Hrvatske djeluje cijeli niz uglednih Židova. Uz već spomenutog Miroslava Freibergera, to je još i Lavoslav Šik, odvjetnik, publicist, cionistički aktivist, kolekcionar i vlasnik jedinstvene knjižnice judaicae et haebraicae, potom Hinko Gottlieb, pjesnik i zagrebački odvjetnik.

Doprinos hrvatskih Židova borbi Hrvata za slobodu

Hrvatski su Židovi dali istaknute osobe koje su pridonijele hrvatskom preporodu, borbi Hrvata protiv raznih asimilatora i presizača na hrvatske zemlje i hrvatsku baštinu. Dio Židova od početka se uključio u hrvatski nacionalni preporod, a nekoliko ih je sudjelovalo u ilirskom pokretu. Među njima su romanopisac Eduard Breier koji je pisao romane na temu hrvatske povijesti i surađivao u listu Croatia iz Zagreba. Liječnik Siegfried Kapper je značajan Hrvatima kao proučavatelj književnosti Hrvata i prevodio na njemački.[20] Zagrebačko kazalište i ilirski pokret u znatnoj su svezi s židovskom zajednicom. Dio židovskih intelektualaca sudjelovao je u prikupljanju priloga za izgradnju kazališta, dio je radio u njemu, a među njima ističe se Antun Schwarz koji je bio presudan za razvitak hrvatske glazbene umjetnosti.

Za revolucionarnih kretanja 1848/49., mnogi su sudjelovali na strani bana Josipa Jelačića,a uključili su se i u prikupljanju dobrovoljnih priloga za obranu domovine, iako su u početku u većini ostali pasivni spram novih promjena. Ban Jelačić nije zaboravio potporu hrvatske židovske zajednice: bio je članom njihova Društva čovječnosti (Humanitätsvereina) koje je osnovao Židov Jacques Epstein. Osobno je intervenirao u korist Židova kad su u nekim mjestima u Hrvatskoj izbili protužidovski ispadi zbog pristajanja dijela mjesne židovske zajednice uz mađarsku revoluciju. Zbog držanja Židova u Mađarskoj koji su stali uz mađarsku revoluciju, a poslije su još i proglašeni krivcima za revoluciju, svi protužidovski ispadi u Hrvatskoj imali su korijene u hrvatsko-mađarskim razmiricama, odnosno u velikomađarskim idejama i netoleranciji prema Hrvatskoj koju su iskazali mađarski revolucionari (Kossuth i drugi). Za sprječavanje progona hrvatskih Židova proglasio je Jelačić prijeki sud i izdao proglas u kojem je rekao "da nas sve bez razlike vjere mora ujediniti sloga i bratimstvo". Jacques Epstein suosnivač je društva Slavjanske lipe.

U doba hrvatskog preporoda, u Splitu je Vid Morpurgo financirao hrvatsku borbu, u njegovoj su se knjižari okupljali hrvatski domoljubi, pokrenuo je hrvatski preporodni list Narodni list. Nerijetko su ga autonomaši pretukli. Pomogao je osnivanje "Prve pučke dalmatinske banke" da se hrvatski težaci iz Dalmacije oslobode materijalne ovisnosti o, većinom autonomaškim, veleposjednicima, malim kapitalistima i lihvarima, koji su posuđujući novac seljacima, kupovali njihove izborne glasove. Banka je isprva djelovala u Morpurgovoj knjižari, a on je bio njen prvi potpredsjednik, a kasnije dugogodišnji predsjednik.

Josip Frank je vlastitim novčanim sredstvima pripomogao financijskom oporavku pravaškog glasila Hrvatske, a potom i dioničkog društva Starčevićev dom. Zaslužan je za prvi pravi politički program Stranke prava, koji je bio prihvaćen 6. lipnja 1894., a u kojem su bila dobrim dijelom sadržana i njegova politička stajališta. Program je sadržavao ideju ujedinjenja i obnove hrvatske državnosti. Pripremio je postrojavanje Hrvatske narodne legije. Frankov sin dr. Ivo Frank je dva puta bio biran u Hrvatski sabor. Bio je veliki domoljub i znameniti borac protiv mađarske i velikosrpske hegemonije, vjerujući da je srbijanska politika “uzela cilj da anektira hrvatske zemlje”.

Industrijalac Samuel David Aleksander je promovirao i štitio hrvatsku industriju od mađarske hegemonije i njene ekonomske politike u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Pod Aleksanderovim vodstvom sva industrija Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije je bila ujedinjena pod "Zemaljskim saveza industrijalaca". Aleksanderov bratić Dr. Viktor Aleksander je bio državni odvjetnik u Osijeku i Zagrebu. On je na audijencij kod cara Karla I. Austrijskog podnio argumentirani referat s priloženom opsežnom dokumentacijom koja je oslobodila cijelo stanovništvo, mnoge ugledne ljude i političke vođe Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (među inima Dr. Ivu Franka, Dr. Aleksandera Horvata, Dr. Vladimira Sachsa i drugi) optužbi o navodnoj špijunaži optuženih u korist Kraljevine Srbije. Planer tog neuspjelog plana je bila vlada Kraljevine Srbije tj. sam predsjednik vlade Nikola Pašić koji je na taj način htio poljuljati vjeru Beča u hrvatske dužnosnike.

Dr Ivo Korsky bio je jedan od najvažnijih hrvatskih emigrantskih pisaca. Širio je istinu o Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata, a za vrijeme socijalističke Jugoslavije, u emigraciji je svojim radom pridonio borbi protiv ocrnjavanja Hrvatske i Hrvata. Hrvatski blaženik Ivan Merz, providencijalni čovjek Hrvatske, prvi Križar, najistaknutija osoba četvrte faze katoličkog pokreta u Hrvatskoj, po majci je bio židovskog podrijetla, bio je dušom orlovske organizacije, hrvatskom orlovstvu dao je Zlatnu knjigu i utisnuo mu značaj kakvi nisu imali ni slovački ni slovenski ni češki Orlovi.

Andrija Hebrang – stariji se još u vrijeme Drugog svjetskog rata grčevito borio za cjelovitost hrvatskih teritorija unutar Jugoslavije, zbog čega je došao u sukob sa Edvardom Kardeljem. Zbog zastupanja hrvatskih interesa, Kardelj, Aleksandar Ranković i Ivan Milutinović su u pismu upućenom Josipu Brozu Titu optužili Hebranga za nacionalizam. Hebrangov sin Andrija se od početka 90'-tih aktivno borio za samostalnost Hrvatske.

Srećko Freundlich, za vrijeme hrvatskog proljeća, bio je urednik unutarnjopolitičke rubrike u VUS-u, kad je pod optužbom "da je kriv za prodor 'maspoka' morao podnijeti ostavku, a svaki novinarski rad u političkim glasilima bio mu je zabranjen.

Slobodan Lang nikad nije dopuštao ocrnjivanje hrvatske države ni hrvatskog državnog vodstva iz Domovinskog rata, nego je i poslije smrti protagonista nastavio braniti ih, za razliku od nekih kasnijih visokih hrvatskih dužnosnika koji su ocrnjivali mrtvo hrvatsko državno vodstvo čim je to postalo oportuno. Lang je organizirao poznati konvoj za bolnicu Novu Bilu u Bosni kada je bijesnio rat između Hrvata i Muslimana. Na Langov je poticaj ondašnji predsjednik SKH Ivica Račan dao znak hrvatskom izaslanstvu napustiti 14. kongres SKJ, čime je spriječeno davanje zakonitosti velikosrpskim manipulacijama u SKJ kojima bi velikosrbi preuzeli vlast u Jugoslaviji. Otac Slobodana Langa, Rikard Lang, istakao se u hrvatskom proljeću 1971. što se nije pridružio onovremenoj vrlo probitačnoj hajci na ljude, pa je tako spriječio progone kolega na zagrebačkom Ekonomskom institutu.

Nenad Porges, bivši ministar gospodarstva, je kao predsjednik Židovske općine Zagreb uputio pismo "Svjetskom židovskom kongresu" u kojem je apelirao za pomoć i zaštitu Hrvatske od "brutalne vojne sile predvođenom Jugoslavenskom narodnom armijom, koja ubija civile sa kopna, zraka i mora." Porges je bio snažni podupiratelj Hrvatske neovisnosti.

Eduardo Rózsa-Flores, bolivijsko-mađarski novinar, izvješćivao je iz Hrvatske početkom velikosrpske agresije, a potom se i sam uključio u obranu Hrvatske kao dragovoljac, osnovavši postrojbu inozemnih dragovoljaca boraca za Hrvatsku. Na glasu kao hrvatski domoljub bio je hrvatski slikar i grafički dizajner Alfred Pal.

Policijski general i jedan od suosnivača izraelske Nacionalne garde Dan Baram, rođeni Zagrepčanin, angažirao se u Izraelu za Hrvatsku i Hrvate u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, suprotstavljajući se velikosrpskoj propagandi i šireći istinu o Hrvatskoj. Pridonio je svojim svjedočenjem razbijanju kleveta koje su desetljećima stajale na imenu hrvatskog blaženika kardinala Alojzija Stepinca.

U Hrvatskoj je izlazio list židovske zajednice Židovska smotra, na čiju se tradiciju nastavio list Židov, a danas na baštini tih listova izlazi list Ha-kol. Postojao je nekad dječji list Ha-aviv, list za mladež Ha-noar.

History of Jews in Dalmatia

The Roman province of Dalmatia, through its access to the sea, was the neighbor of every maritime country. There are numerous historic and archaeological sources to prove that the Adriatic Sea played an important role in Roman trade. While it may be difficult to establish a precise date for the arrival of earliest Jewish traders to the Adriatic, we have enough evidence to set up the period between 3rd and 5th centuries for their presence on the Eastern Adriatic Coast. The most numerous pieces of evidence for a substantial Jewish community were found in Salona which was the capital city of the Roman province of Dalmatia and the most important harbor and market place in that part of the Empire.

After the fall of Salona in the 7th century, most of the Salonitan Jews moved into the Diocletian’s Palace. There is, however, a strong possibility that there were Jews living in the Palace even before that. Among hundreds of stone cutters’ marks scattered all over the walls of Diocletian’s palace, there are a few signs of menorot which were most probably incised in stone very early on. Some dozen of these marks were found in the substructures below the eastern part of the Emperor’s apartment, which served in the Middle Ages as the Archdeacon’s hall within the palace of the Archbishop of Split.

The palace was burned down in 1507, and never rebuilt. Fortunately, the fragile Jewish symbols incised in the Roman walls remained and still serve as witness to the early presence of Jews in Split. After the destruction of the Archbishop’s palace, Jews had to leave the premises in the southeastern part of the town and moved to the area in the northwest, which later became a ghetto.

The move preceded the arrival to Split of expelled Spanish and Portuguese Jews who joined the older Romaniot community in the middle of the 16th century.

Jewish Citizens' Associations in Croatia / Židovske udruge građana u Hrvatskoj

Jewish institutions in Croatia /Židovske ustanove u Hrvatskoj

Former and present institutions / Nekadašnje i sadašnje ustanove

  • dječji vrtić „Mirjam Weiller“, Židovske općine Zagreb, Zagreb
  • osnovna škola „Lauder-Hugo Kon“, Židovske vjerske zajednice „Bet Israel“, Zagreb
  • Dom za starije osobe „Lavoslav Schwartz“, Zagreb
  • Predstavnik židovske nacionalne manjine u Gradu Zagrebu
  • Galerija „Milan i Ivo Steiner“, Zagreb
  • Odmaralište Židovske općine Zagreb u Pirovcu
  • nogometni klubovi u Zagrebu (ŽŠGD Zagreb) i Osijeku (ŽŠGD Makabi)
  • Športski klub Makabi, Split

Demography of the Jewish population / Demografija židovskog stanovništva

Pravednik među narodima For a more extensive list of Righteous People among the peoples who come from Croatia, see / Za opširniji popis Pravednika među narodima koji potječu iz Hrvatske pogledajte: Popis hrvatskih pravednika među narodima

Među poznate osobe iz Hrvatske koje su dobile židovsko priznanje Pravednik među narodima su povjesničarka Ljubica Štefan, znanstvenik i vrhunski stolnotenisač Žarko Dolinar, filmski redatelj Branko Bauer i drugi. Među poznate predloženike za ovo priznanje spada bl. Alojzije Stepinac. Predložili su ga Igor Primorac i Amiel Shomrony (tajnik ratnog nadrabina Židovske općine u Zagrebu Miroslava Šaloma Freibergera) 1994. zajedno, Shomrony 1970. samostalno)).

Famous Croatian Jews / Poznati Židovi u Hrvatskoj

Please see a list for details in the project: Židovi u Hrvatskoj / Croatian Jews

Synagogues in Croatia and Jewish Community in Croatia / Sinagoge u Hrvatskoj i Židovske Općine u Hrvatskoj

  1. Vukovar
  2. Ilok
  3. Virovitica
  4. Đakovo
  5. Požega
  6. Našice
  7. Slavosnki Brod
  8. Križevci
  9. Koprivnica
  10. Sisak
  11. Čakovec i Varaždin
  12. Dubrovnik
  13. Jewish Community of Osijek / Židovska općina Osijek, Sinagoga u Osijeku, wikipedia
  14. Jewish community of Rijeka / Židovska Općina Rijeka, Jewish in Rijeka / Židovi u Rijeci, Sinagoga Rijeka, wikipedia
  15. Jewish community of Split / Židovska Općina Split
  16. Jewish community of Zagreb / Židovska Općina Zagreb, Sinagoga u Zagrebu, wikipedia

Synagogues today / Sinagoge danas

Velik broj sagrađenih sinagoga zadesila je ista sudbina – spaljene su ili uništene od ustaške vlasti za vrijeme uspostave Nezavisne Države Hrvatske. Manji broj njih koji je preživio ustaška razaranja kasnije je pregrađen i značajno promijenjen tako da je izgubio svoju prvotnu funkciju i izgled. U prvoj polovici dvadesetog stoljeća bit će sagrađeno još devet sinagoga. Njih će također zadesiti ista sudbina te će stradati u namjernim devastacijama i pregradnjama. Ipak, među njima je i mala Riječka sinagoga koja je do danas ostala jedina koja je zadržala svoju izvornu sinagogalnu funkciju. Na njoj su izvršeni konzervatorski radovi i danas je zaštićena kao kulturno dobro.

Židovska općina Zagreb

Osnovali su je 1806. godine predstavnici dvadesetak zagrebačkih židovskih obitelji koje su se otprilike dva desetljeća prije doselile u Zagreb. Općina je kao institucija jedino mogla zastupati zajednicu i njezine članove spram vlasti i javno je predstavljati. Sinagoga, sagrađena u središtu grada i posvećena 1867. godine, bila je simbol postojanja židovske zajednice i njene socijalne afirmacije. Do kraja 19. stoljeća zajednica ima više od 3000 članova, a mnogi od njih istaknuti su i uspješni trgovci i poduzetnici, industrijalci i bankari, liječnici, odvjetnici, intelektualci i umjetnici. Taj rast i razvoj nastavit će se i u 20. stoljeću, tako da je do 1941. godine zajednica narasla do gotovo 12 000 članova.

Razdoblje između dva svjetska rata doba je punog cvata zagrebačke Općine, kad aktivno sudjeluje u europskim i svjetskim židovskim organizacijama, a isto tako i u ukupnome napretku grada Zagreba. Bila je najjača i najrazvijenija općina u Kraljevini Jugoslaviji. Zagrebačka općina bila je aškenaska, reformistička i liberalna, s malom ortodoksnom manjinom koja je u dva navrata imala vlastitu općinu (1879. – 1906. i 1926. – 1941.).

Prihvaćala je sefarde iz Bosne koji su također imali vlastitu općinu (1927. – 1941.). Rasapom Jugoslavije ugasio se i Savez jevrejskih općina sa sjedištem u Beogradu. Već 1992. godine zagrebačka Općina pokrenula je okupljanje židovskih općina u Hrvatskoj, a 1995. godine osnovana je Koordinacija općina koja zastupa zajedničke interese deset općina, unapređuje njihovu samostalnost i identitet. Osamostaljenje je potaknulo napose kulturni rad: izdavaštvo, tribine i znanstvene simpozije, izložbe, brigu za baštinu i koncerte, no isto tako i socijalnu skrb te edukaciju. Povratom dijela svoje imovine Židovska općina Zagreb stekla je temelj za svoj razvoj i planove. Među njima je najveći projekt – koji se intenzivno priprema od 2000. godine – izgradnja Židovskog centra sa sinagogom na mjestu hrama razorenog 1941./42. godine u doba NDH i u jeku Holokausta. U sklopu Židovske općine Zagreb djeluje

  • Dječji vrtić «Mirjam Weiller»,
  • Osnovna škola «Lauder-Lea Deutsch»,
  • Starački dom «Lavoslav Schwarz»,
  • Istraživački i dokumentacijski centar za žrtve holokausta,
  • Galerija «Milan i Ivo Steiner»,
  • Plesna grupa «Or hašemeš»,
  • Kulturno društvo «Miroslav Šalom Freiberger»,
  • B’nai B’rith Unit «Gavro Schwarz» te
  • Udruženje preživjelih u holokaustu.

Od izdanja najvažniji su mjesečnik «Ha Kol», dvogodišnjak «Voice» na engleskom jeziku te magazin za židovsku kulturu «Novi Omanut». U sklopu knjižnice nalazi se «Biblioteka Lavoslava Šika» s vrijednim djelima s područja judaike (iudaice). Zbirka umjetnina sadrži uglavnom sakralnu baštinu, a posljednjeg se desetljeća popunjuje donacijama i otkupima drugih umjetničkih djela i povijesne dokumentacije. Dr. Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb i Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj.

Jewish projects on Geni

Books, Literature, articles of Jewish in Croatia / Knjige, literatura, članci o Židovima u Hrvatskoj