Start My Family Tree Welcome to Geni, home of the world's largest family tree.
Join Geni to explore your genealogy and family history in the World's Largest Family Tree.
view all

Profiles

  • Nikola Nestić (c.1848 - d.)
    roditelji neznani. vjerojatno siroče. u maticama piše da je rođen u Trogiru. U trogirskim knjigama krštenih oko 1848 rodio se samo Nikola, vanbračni sin Marije Emer pok. Ivana, koji je dan u splitsko ...
  • Nikola Emer (1847 - d.)
    Vidi Nikola Nestić
  • Pavao Kumir-Jeličić (c.1830 - 1903)
    Rodonačelnik obitelji Kumir. U maticama Muća Gornjeg zabilježen je kao dijete nepoznatih roditelja i nepoznatog mjesta rođenja. Prema sačuvanoj obiteljskoj predaji na Muć je pristigao iz splitskog nah...
  • Bernard Berić (1858 - d.)
    MKV index - MKV 22 -
  • Ivka Bilota (c.1866 - d.)

Nahodište Split / Foundling Home Split

This is a project for orphaned and abandoned children who were taken care in orphanage in Split

This project is a part and subproject of Hrvatsko Rodoslovlje, Dalmacija, Split / Croatian Genealogy, Dalmatia, Split

UVOD

Nahodišta su bile ustanove namijenjene prihvaćanju i zbrinjavanju napuštene djece. Prvi spomen o postojanju nahodišta datira iz 785. godine kada je nadbiskup Datheus u Milanu, zabrinut brojem napuštene dojenčadi izložene na ulici, otvorio azil u blizini svoje crkve (1, 2). U Montpellieru je nahodište osnovano 1062. godine, a u Parizu 1070. godine (1, 2). Papa Inocent III. je utemeljio nahodište u Rimu 1198. godine u bolnici Ospedale di San Spirito potaknut time što je šetajući obalom Tibera susretao ribare koji bi u mrežu sakupljali ne ribu nego veliki broj nasilno utopljene dojenčadi (1).

Začetnik je ideje o uvođenju obrtaljke pomoću koje su roditelji anonimno prepuštali svoju djecu institucionaliziranoj skrbi nahodišta. Obrtaljka je bila drveni cilindar koji je na jednom kraju bio šupalj i koji se okretao oko svoje osi. Nepoznata osoba bi donosila dijete obično noću, stavila ga u šupljinu obrtaljke, pozvonila i najčešće pobjegla. Potom bi službena osoba okrenula obrtaljku i primila dijete u nahodište (1, 2). Navedenim tajnim načinom predavanja djece bez traganja za njihovim roditeljima nastojali su se spriječiti onodobni mnogobrojni pobačaji i čedomorstva (3). Ukoliko je majka bila nepoznata, što je bilo najčešće, uprava nahodišta bi dala ime djetetu koje je vrlo često bilo i podrugljivo.

SPLITSKO NAHODIŠTE

OSNUTAK SPLITSKOG NAHODIŠTA

Split se u razdoblju od 1420. do 1797. godine nalazio pod mletačkom upravom. Vrhovna građanska i vojna vlast u splitskoj komuni pripadala je predstavniku mletačke vlade, gradskom načelniku, koji se nazivao knez - kapetan (conte - capitano, odnosno od 16. stoljeća i generalnom providuru u Dalmaciji i Albaniji (Provveditore generale in Dalmazia ed Albania sa sjedištem u Zadru (4, 5). Splitsko nahodište utemeljio je nadbiskup Stjepan Cosmi 1704. godine u koju svrhu je kupio dvije kuće u blizini Nadbiskupske palače i zadužio bratovštinu sv. Sakramenta za brigu o njegovom daljnjem djelovanju (3, 6-8). Njegovom osnutku doprinijela je i mletačka vlast, gradska općina, bratimi sv. Sakramenta, te pojedini građani (9).

Dana 29. lipnja 1704. godine je tadašnji generalni providur u Dalmaciji i Albaniji Marin Zane odobrio postojanje splitskog nahodišta i odredio da će ova institucija imati šest upravitelja od kojih je po dvojicu trebala birati bratovština sv. Sakramenta i Veliko vijeće, dok je dvojicu morao imenovati knez iz redova građana. Postojanje splitskog nahodišta potvrdila je i mletačka vlada dana 19. srpnja 1704. godine s ciljem da mušku djecu odgojenu u ovoj ustanovi osposobi za vojsku i rad u ostalim državnim službama (9, 10). Međutim, u ovoj instituciji su gotovo sva djeca brzo umirala zbog neodgovarajuće skrbi i prehrane (6, 7).

  • Izvor / Source: SPLITSKO NAHODIŠTE, studija o istraživanju početka rada splitskog nahodišta utemeljenog 1704. godine,Paediatr Croat 2009; 53 (Supl 1), Livia Brisky, 2009

Zaklada i Zavod Martinis-Marchi (Salezijanci)

Vila Schiller - Pansion Split

media.geni.com/p13/43/f5/7d/92/53444846db8f4281/1501711_1412578999009411_1600109531675989368_n_original.jpg?hash=49d9d84c5469c823995a98dab359616c187205b345a1a1afc9ace40724973c82.1715669999

Stacionarno liječenje djece

Početak organiziranog stacionarnog liječenja djece u Splitu datira od 1926. godine kada je prim.dr. Vera Bekavac Škarica preuzela zbrinjavanje djece u nahodištu. Te godine nahodište premješta u malu novu zgradu na zidinama stare Bolnice. Nahodište se 1934. godine organizira u Dječji odjel s 15 postelja za dojenčad i malu djecu, dok se veća djeca liječe u okviru Internog odjela. 1945. godine Dječji odjel prelazi u „Sanatorij dr. Račić“ i proširuje se na 50 postelja. U srpnju 1946. Dječji odjel se premješta u prikladne prostorije prizemlja nove Bolnice na Firulama. Sukladno potrebama, 1950. godine Odjel povećava kapacitet na 70 postelja uz bolju tehničku opremeljenost te formiranje mliječne kuhinje, laboratorija i rendgena. Prvi subspecijalistički odsjeci (kardiologija i neurologija) osnovani su 1965. godine.

U sadašnji prostor na 4. katu nove bolničke zgrade, Dječji odjel sa 120 kreveta useljava se 1974. g. Razvojem Medicinskog studija u Splitu, Odjel za dječje bolesti je 1987. g. prerastao u Kliniku za dječje bolesti.

Dosadašnji voditelji/predstojnici Odjela/Klinike za dječje bolesti:

  • prim. dr. Vera Bekavac Škarica 1934. – 1954. god.
  • prim. dr. Goroslava Anđelinović 1954. – 1961. god.
  • prof. dr. Miro Juretić 1961. – 1965. god.
  • prim. dr. Marija Novak 1965. – 1978. god.
  • prim. dr. Marija Bešker 1978. – 1987. god.
  • prof. dr. Livio Balarin 1988. – 2002. god.
  • prof. dr. Vjekoslav Krželj 2002. – 2006. god.
  • prof. dr. Neven Pavlov 2006. – 2014. god.
  • prof. dr. Marijan Saraga 2014. –

Izvor / Source: KB Split

Nahodište Split / Foundling Home Split

This is a project for orphaned and abandoned children who were taken care in orphanage in Split

This project is a part and subproject of Hrvatsko Rodoslovlje, Dalmacija, Split / Croatian Genealogy, Dalmatia, Split

UVOD

Nahodišta su bile ustanove namijenjene prihvaćanju i zbrinjavanju napuštene djece. Prvi spomen o postojanju nahodišta datira iz 785. godine kada je nadbiskup Datheus u Milanu, zabrinut brojem napuštene dojenčadi izložene na ulici, otvorio azil u blizini svoje crkve (1, 2). U Montpellieru je nahodište osnovano 1062. godine, a u Parizu 1070. godine (1, 2). Papa Inocent III. je utemeljio nahodište u Rimu 1198. godine u bolnici Ospedale di San Spirito potaknut time što je šetajući obalom Tibera susretao ribare koji bi u mrežu sakupljali ne ribu nego veliki broj nasilno utopljene dojenčadi (1).

Začetnik je ideje o uvođenju obrtaljke pomoću koje su roditelji anonimno prepuštali svoju djecu institucionaliziranoj skrbi nahodišta. Obrtaljka je bila drveni cilindar koji je na jednom kraju bio šupalj i koji se okretao oko svoje osi. Nepoznata osoba bi donosila dijete obično noću, stavila ga u šupljinu obrtaljke, pozvonila i najčešće pobjegla. Potom bi službena osoba okrenula obrtaljku i primila dijete u nahodište (1, 2). Navedenim tajnim načinom predavanja djece bez traganja za njihovim roditeljima nastojali su se spriječiti onodobni mnogobrojni pobačaji i čedomorstva (3). Ukoliko je majka bila nepoznata, što je bilo najčešće, uprava nahodišta bi dala ime djetetu koje je vrlo često bilo i podrugljivo.

SPLITSKO NAHODIŠTE

OSNUTAK SPLITSKOG NAHODIŠTA

Split se u razdoblju od 1420. do 1797. godine nalazio pod mletačkom upravom. Vrhovna građanska i vojna vlast u splitskoj komuni pripadala je predstavniku mletačke vlade, gradskom načelniku, koji se nazivao knez - kapetan (conte - capitano, odnosno od 16. stoljeća i generalnom providuru u Dalmaciji i Albaniji (Provveditore generale in Dalmazia ed Albania sa sjedištem u Zadru (4, 5). Splitsko nahodište utemeljio je nadbiskup Stjepan Cosmi 1704. godine u koju svrhu je kupio dvije kuće u blizini Nadbiskupske palače i zadužio bratovštinu sv. Sakramenta za brigu o njegovom daljnjem djelovanju (3, 6-8). Njegovom osnutku doprinijela je i mletačka vlast, gradska općina, bratimi sv. Sakramenta, te pojedini građani (9).

Dana 29. lipnja 1704. godine je tadašnji generalni providur u Dalmaciji i Albaniji Marin Zane odobrio postojanje splitskog nahodišta i odredio da će ova institucija imati šest upravitelja od kojih je po dvojicu trebala birati bratovština sv. Sakramenta i Veliko vijeće, dok je dvojicu morao imenovati knez iz redova građana. Postojanje splitskog nahodišta potvrdila je i mletačka vlada dana 19. srpnja 1704. godine s ciljem da mušku djecu odgojenu u ovoj ustanovi osposobi za vojsku i rad u ostalim državnim službama (9, 10). Međutim, u ovoj instituciji su gotovo sva djeca brzo umirala zbog neodgovarajuće skrbi i prehrane (6, 7).

  • Izvor / Source: SPLITSKO NAHODIŠTE, studija o istraživanju početka rada splitskog nahodišta utemeljenog 1704. godine,Paediatr Croat 2009; 53 (Supl 1), Livia Brisky, 2009

Zaklada i Zavod Martinis-Marchi (Salezijanci)

Vila Schiller - Pansion Split

media.geni.com/p13/43/f5/7d/92/53444846db8f4281/1501711_1412578999009411_1600109531675989368_n_original.jpg?hash=49d9d84c5469c823995a98dab359616c187205b345a1a1afc9ace40724973c82.1715669999

Stacionarno liječenje djece

Početak organiziranog stacionarnog liječenja djece u Splitu datira od 1926. godine kada je prim.dr. Vera Bekavac Škarica preuzela zbrinjavanje djece u nahodištu. Te godine nahodište premješta u malu novu zgradu na zidinama stare Bolnice. Nahodište se 1934. godine organizira u Dječji odjel s 15 postelja za dojenčad i malu djecu, dok se veća djeca liječe u okviru Internog odjela. 1945. godine Dječji odjel prelazi u „Sanatorij dr. Račić“ i proširuje se na 50 postelja. U srpnju 1946. Dječji odjel se premješta u prikladne prostorije prizemlja nove Bolnice na Firulama. Sukladno potrebama, 1950. godine Odjel povećava kapacitet na 70 postelja uz bolju tehničku opremeljenost te formiranje mliječne kuhinje, laboratorija i rendgena. Prvi subspecijalistički odsjeci (kardiologija i neurologija) osnovani su 1965. godine.

U sadašnji prostor na 4. katu nove bolničke zgrade, Dječji odjel sa 120 kreveta useljava se 1974. g. Razvojem Medicinskog studija u Splitu, Odjel za dječje bolesti je 1987. g. prerastao u Kliniku za dječje bolesti.

Dosadašnji voditelji/predstojnici Odjela/Klinike za dječje bolesti:

  • prim. dr. Vera Bekavac Škarica 1934. – 1954. god.
  • prim. dr. Goroslava Anđelinović 1954. – 1961. god.
  • prof. dr. Miro Juretić 1961. – 1965. god.
  • prim. dr. Marija Novak 1965. – 1978. god.
  • prim. dr. Marija Bešker 1978. – 1987. god.
  • prof. dr. Livio Balarin 1988. – 2002. god.
  • prof. dr. Vjekoslav Krželj 2002. – 2006. god.
  • prof. dr. Neven Pavlov 2006. – 2014. god.
  • prof. dr. Marijan Saraga 2014. –

Izvor / Source: KB Split