Kosanovići

Rodoslovno stablo i istrazivanja obitelji Kosanovic iz Dreznik grada Istraživanje svojih predaka u mojem slučaju bilo je motivirano usmenom predajom o značaju i važnosti obitelji Kosanović za Drežnik grad.

Osnovni problem u cijelom istraživanju predstavljao je nedostatak matičnih knjiga. Matične knjige župe Drežnik grad prije 1900 godine izgubljene su u domovinskom ratu. Za razdoblje nakon 1900 postoje u Matičnom uredu cjeloviti podaci. U Državnom arhivu Hrvatske postoje presnimljeni podaci od 1900 do 1939. godine. Također ne postoje niti katastarska niti Gruntovna povijest K.O. Drežnik grad koja bi također mogla biti korisna za proučavanje obitelji. Tako sam za razdoblje devetnaestog stoljeća ostao jako ograničen. Tako su mi ostali slijedeći dostupni izvori:

• Matica rodjenih, umrlih i vjenčanih za Drežnik grad od 1900
• Parice matičnih knjiga u Senjskoj nadbiskupiji za razdoblje od 1826 do 1842
• Arhiv Ogulinske pukovnije u Državnom arhivu Hrvatske
• Katastarski plan K.O. Drežnik grad iz 1873 i 1896. u Državnom arhivu Hrvatske
• Moderni katastarski plan i gruntovnica dostupni na internetu preko ARKOD-a i e-pravosudja.
• Usmena predaja i kontakt s živim članovima obitelji.
• Razna povijesna literatura.
• Terenski obilazak.

Istraživanje mi je djelomično olakšano jer je Drežnik grad relativno mlado naselje oslobođeno „malim turskim ratom“ godine 1788 do 1791., te je Svištovskim mirom pripalo Austriji. Naseljavanje Drežnik grada datira od oko 1804. godine. Početak istraživanja bazirao sam na matičnim knjigama koje su dostupne. Provjerom u Matičnom uredu u Rakovici ustanovio sam da u Drežnik gradu početkom dvadesetog stoljeća postoje dva kućna broja s prezimenom Kosanović. Kućni broj 28 i kućni broj 143. Uvidom u katastar iz 1873 došao sam do osnovane pretpostavku da je kućni broj 143 nastao dijeljenjem kućne zadruge koja je bila na kućnom broju 28. Na kućnom broju 143 stanovali su Bogomir Kosanović rođen 1874 i umro 1956. Oženjen za Baricu Kosanović to je bio moj pradjed

Oni su ukupno imali devetero djece: Bogdan Kosanovic od kojih je sedmero preživjelo dječačku dob. Za najstariju čerku Milku nisam pronašao podatke jer je rođena prije 1900 a nije se vjenčala u župi Drežnik a ostala djeca rađana su u rasponu od 1901 do 1915 godine. Na kućnom broju 28 stanovao je Nikola Kosanović rođen vjerojatno 1869 i ubijen 1935 Oženjen za Mariju Kosanović s kojom je imao troje djece te za Ljubicu Kosanović s kojom je imao još četvero djece. On je moguće bio bratić mojeg pradjeda što bi značilo da su njihovi očevi bili braća. Putem matice rodjenih, umrlih i vjenčanih relativno lako sam došao do godina rođenja djece ove dvojice kućedomačina.

Usporedbom katastarskih čestica iz 1873 i današnjih koje se nisu promijenile osim što su dijeljenjem dobile dodatne razlomske brojeve pronašao sam i današnje vlasnike koji su potomci Nikole Kosanovića s kućnog broja 28. Kontaktiranjem s njima relativno lagano napravio sam rekonstrukciju potomaka Nikole Kosanovića. Također prema sječanjima moje majke i prema uvidu u matice relativno lagano sam rekonstruirao i potomke Bogomira Kosanovića s kućnog broja 143. Sada je ostao teži dio od oko 1800 do 1900. Polazište mi je bila priča o tome da je naš predak naseljavao Drežnik i da je umjesto nekog plemićkog naziva odabrao više zemlje i ostanak u Drežniku.

U kontaktima na terenu uspio sam doći do spomenice škole Drežnik grad iz 1953 godine u kojoj je priču o naseljavanju Drežnika tamošnjem učitelju ispričao moj pradjed. U toj priči taj Kosanović je bio Kapetan austrijske vojske i mjernik te je premjerio novostečenu zemlju i iz okoline Brinja doveo naseljenike. No nakon turske provale pri čemu je većina novonaseljenih pobijena ponovno je proveo naseljavanje ovaj put uspješno. U jednom razgovoru moja je majka spomenula da bi taj Kosanović mogao biti Dimitrije ili Dmitar. Proučavanjem knjiga koje se bave Ogulinskom pukovnijom našao sam na podatke da je Demeter Kosanovic oberleutant u ogulinskoj pukovniji ranjen u borbi protiv francuza15.08.1799. godine. Pored toga spominje se i u borbama oko Venecije u ožujku 1814 godine kad je kao satnik vodio jedan napad. U novoj knjizi Željka Holjevca o povijesti Ogulinske pukovnije objavljena je i pjesma koju je Demeter Kosanović objavio 1805 godine i čuva se u trezoru NSK. U Shematizmima austrijske vojske za 1804 i 1814 nalazim Demetera Kosanovica kao natporucnika i satnika u Ogulinskoj pukovniji. U ovom trenutku počinje duboka pretraga po Državnom arhivu Hrvatske i fondu Ogulinske pukovnije. No prije toga stupio sam u kontakt s gospodinom Dragom Brajdićem koji se bavi proučavanjem genealogije na prostoru Rakovice i koji ima puno iskustava u pretrazi arhiva jer je u svojim istraživanjima naišao na jako slične probleme kao i ja. Uz njegovu pomoć pronašao sam dvojicu sinova od Demetra Kosanovića koji stanuju u Drežnik gradu na kućnom broju 28. To su Leopold, Joseph i Johan Kosanović rodjeni oko 1800 godine. Za Leopolda Kosanovica pronasao sam u Literaturi da je 1848 godine bio u Ogulinskoj pukovniji natporucnik i da je 1849 prekomandovan u ličku pukovniju s činom satnika. Joseph Kosanović bio je 1848 godine potporučnik prve klase da bi nakon rata u Italiji godine 1849 bio s činom kapetana druge klase. Johan Kosanovic (ako je to taj) bio je dugo godina porucnik u lickoj pukovniji. Pretpostavka da je netko od sinova ovih Kosanovića bio otac mojeg pradjeda i Nikole Kosanovića jer tada su vojno sposobni muškarci relativno brzo sklapali brakove tako da su već oko 1830 mogli biti oženjeni i imati djecu.

Pored ovih podataka pronašao sam još i podatak o Josipu Kosanoviću koji je umro u Drežniku 20.07.1918 a bio je pukovnik u dobi od 50 godina to jest rodjen je ili 1867 ili 1868 godine. I bio je na kućnom broju 28. Pored toga pronašao sam podatak da se Jelena Kosanović koja je bila udovica stara 53 godine vjenčala za Ivana Vukovića također udovca starog 54 godine s adresom Rakovica 125 04.05.1902. godine.

Na Hrvatskom rodoslovnom portalu objavili su dio istraživanja [http://www.rodoslovlje.hr/istaknuta-vijest/prilozi-citatelja-kosano...]