Follow
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u 345 naselja Republike Hrvatske prebiva 659 obitelji Begovića s 1980 duša. Za uvod i jedno moje skromno razmišljanje: nemoguće je sve Begoviće krvno povezati iz jednostavnog razloga jer je sigurno postojalo više begova od jednog, prema kojima je nastajalo to prezime.
Begović je po učestalosti 197. prezime u Hrvatskoj. Najviše ih je u Zagrebu (113 obitelji, 236 duša), potom u Pitomači (54, 150), Splitu (31, 81), Vinkovcima (21, 69), Cerni pokraj Vukovara (17, 60), Rijeci (26, 59), Drškovcima pokraj Požege (17, 56), Makarskoj (18, 56), Karlovcu (13, 41), Zadru (13, 40).
Prezime je s jezičnog motrišta nastalo od posvojnog pridjeva begov, izvedenog od imenice beg iz turskog jezika (u turskom je bey, ali kad se piše arapskim slovima onda glasi bek, od čega je nastalo i hrvatsko naše beg). Ta imenica i ima više značenja:
a) plemić, plemićki naslov; građanska i vojnička titula u Osmanskoj Carevini;
b) kao naslov pridaje se muslimanskom imenu iz poštovanja, iako nositelj imena i nije beg. To je vrlo čest običaj u bosansko-hercegovačkim gradovima i selima; beg kao naslov dodaje se iza osobnog imena i spaja se s njim crticom: Osman-beg, Mehmed-beg ili posve srasta Osman-beg, Muhamed-beg. Ako se pak osobno ime završava –ja, onda taj dometak redovito ispada Alija-Alibeg, Hamdija-Hamdibeg;
c) gospodin, gospodar, odličnik (i u muslimana i u nemuslimana),
d) zapovjednik sandžaka (sandžakbeg);
e) prva sastavnica u nekim ženskim imenima sa značenjem begova supruga, begovica, gospodarica: Begajeta od Beg-Ajeta, Begemina od Beg-Emina itd.
Dakako prezime je moglo nastati i od muslimanskog imena Bego.
Imenica beg rabi se i u ekonimiji: pokraj Petrinje nalazi se naselje Begovići s 52 stanovnika 2001. godine, od kojih se 31 u 11 obitelji preziva Begović; pokraj Trebinja (Hercegovina) je selo Begović Kula.
Slična jezičnog postanja su i prezimena: Beg, Begač, Begaj, Began, Begenaj, Begani, Beganić, Beganović, Begatović, Begčević, Begedini, Begeši, Begg, Begič. Begičević, Begić, Begiqi, Begler, Beglerbegović, Beglerović, Beglijato, Begner, Bego, Begonja, Begoski, Begovac, Begri, Begtašević, Begu, Begulić, Begunić, Begura, Begušić, Begzić; Alajbegović, Alibegović, Hadžibegović, Mustajbegović itd.
Priču o Begovićima započinjemo povijesnim crticama iz doba osmanlijske vladavine bosansko-hercegovačkim prostorima.
Livanjski serdar-beg Durak Begović, koji je postavljen za serdara nad pet-šest tisuća ljudi, piše 1684. godine knezovima u zagorskom dijelu Dalmacije da im se paša s 10.000 Osmanlija primiče te ih pozivlje u Cetinu s jamstvom da im se neće ništa dogoditi, bez obzira na opći ustanak kršćana u sjevernoj Dalmaciji protiv Osmanske Carevine, kao posljedici velikog turskog poraza pod Bečom 1683. godine.
Među zapovjednicima turske vojske prilikom posljednjeg osamnlijskog napada na Sinj 1717. godine nalazio se i arbanaški paša Mamut Begović.
U vrijeme osmanlijske vladavine dijelom Slavonije gospodarile su bogate spahije Begovići sa stalnim prebivalištem u Slavonskom Brodu, a posjede su imali u Tomići i Slobodnići, čiji su im stanovnici, primjerice, morali godišnje kupiti konja za 20 florina, zatim svaki stanovnik raditi besplatno tri dana u godini, a svaka kuća mu je morala osigurati i kilogram i pol maslaca. Ove Begoviće spominjemo da bismo podsjetili da je prijelaz s katoličke vjere na islam bio povijesnom činjenicom.
Starina Begovića na sisačkom području je selo Begovići pokraj Petrinje, po kojima je naselje dobilo i naziv.
Popis iz 2001. godine je i potvrda da su se Begovići održali na svojoj starini u Begovićima, gdje prebiva 11 njihovih obitelji s 31 dušom. Dakako i proširili su se u 16 naselja tog dijela Hrvatske, gdje živi 45 Begovića obitelji sa 113 duša. Najviše ih je u spomenutim Begovićima (11, 31), zatim u Sisku (9, 27), Petrinji (11, 26), Dvoru (2, 6) itd.
I na susjednom karlovačkom prostoru popis iz 2001. godine zatekao je Begoviće u pet naselja sa 32 obitelji i 105 duša, a najviše ih je u Karlovcu (13 obitelji, 41 duša), a potom u Podmelnici pokraj Slunja (9, 35); Gornjoj Glini (7, 21) itd.
U 15 naselja zagrebačkog područja popis iz 2001. godine zabilježio 131 Begovića obitelj s 307 duša. Najviše ih je u Zagrebu (113 obitelji, 307 duša), a u Sesvetama (8, 20), Velikoj Gorici (4, 12), Zaprešiću (2, 7) itd.
Begović je i učestalo prezime slavonske ravnice. U popisima stanovništva brodsko-gradiškog kraja zabilježeni su: godine 1698. u Šagovini Cerničkoj obitelj Jure Begovića; godine 1760. u Sibinju je kuća Mije Begovića s četiri bračna para i ukupno 14 duša; u Kaniži pokraj Bebrine sedmočlana obitelj Andrije Begovića; godine 1702. u Valpovu obitelji: Andraševa i Matina; u Bižaniji pokraj Đakova obitelj Tome Begovića s napomenom da je to selo 1730. godine posve raselio biskup bosanski (stolovao je u Đakovu) Petar Bakić de Lak (1716-1749); godine 1736. u Radikovcima pokraj Donjeg Miholjca obitelj Pave Begovića; godine 1758. u Đurđancima pokraj Đakova tri obitelji: Antunova, Ivina i Lukina; u Beketincima obitelji Đure i Mare Begović; u Kešincima obitelj Nikole Begovića.
Prema popisu iz 2001. godine u 61 naselju pet slavonskih županija živi 250 Begovića obitelji sa 719 duša, što je podosta više od trećine svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj. Pojedinačno po županijama to je ovako: u Vukovarsko-srijemskoj (16 naselja, 70 obitelji, 222 duše), Osječko-baranjskoj (25, 76, 198), Virovitičko-podravskoj (9, 68, 190), Požeško-slavonskoj (6, 26, 76) i Slavonsko-posavskoj županiji (5, 10, 33). Ovom prigodom izdvajamo samo mjesta s 10 i više Begovića: u Vukovaru (pet obitelji, 12 duša), Cernoj (17, 60), Mirkovcima (4, 13), Soljanima (5, 11), Vinkovcima (21, 69); u Osijeku (11, 20), Beketincima (8, 24), Đakovu (7, 28), Đurđancima (7, 17), Petrijevcima (9, 23), Valpovu (7, 19); u Pitomači pokraj Virovitice (54, 150), Otrovanecu (4, 12); u Drškovcima pokraj Požege (17, 56), Vetovu (2, 10).
U 33 pak dalmatinska naselja popis iz 2001. godine zatekao je 109 Begovića obitelji s 357 duša.
U Luci pokraj Stona, u kojoj postoji i zaselak Begovići, godine 1664. upisana obitelj Jakova Markova Begovića; i u popisima iz 1673/1674. i 1683. godine navodi se obitelj tog domaćina; godine 1802. spominje se Antun Jakovljev Begović; godine 1880. Jakov Antunov Begović. Također godine 1664. u Dubi Stonskoj spominje se obitelj Marka Pavlova Begovića; godine 1673/1674. obitelj Frana Markova Begovića; isti domaćin i njegov brat Nikola Markov Begović upisani su u popisu iz 1683. godine.
U Podgorju, također na Pelješcu, u kojem također postoji zaselak Begovići, godine 1751. upisane su dvije Begovića obitelji: Ivanova i Đurova; godine 1832. zabilježen je domaćin obitelji Ivan Antunov Begović; godine 1880. Antun Ivanov Begović.
Popis iz 2001. godine zabilježio je Begoviće na dubrovačkom području u 13 naselja s 38 obitelji i 90 duša, a najviše ih je u Dubrovniku (devet obitelji, 19 duša), potom Platu (3, 12), Solinama (5, 11), Novoj Mokošici (4, 9), Luci pokraj Stona (2, 8), Brašini (2, 8) itd.
U popisu vjernika Splitske nadbiskupije iz 1725. godine nadbiskup Ivan Krstitelj Laghi zabilježio je u Donjem Selu na Šolti četiri Begovića obitelji: Ivanovu i Margaritinu s po dva te Antinu i Magdaleninu s po jednom dušom.
Popis iz 2001. godine zatekao je na Šolti Begoviće u tri naselja s osam obitelji i 19 duša: u Donjem Selu (pet obitelji, 12 duša), Grohotama (1, 2) i Maslinici (2, 5).
U popisu stanovništva Makarsko-neretvanskog primorja u Baćini je godine 1802. upisana šestočlana obitelj Marka Begovića pokojnog Natka. Na tom području popis iz 2001. godine zatekao je Begoviće u devet naselja s 13 obitelji i 85 duša, a najviše ih je: u Makarskoj (18 obitelji, 56 duša), Baćini (6, 16) itd.
Istih su korijena i Begovići u vrgorskom kraju: u Kozici (7, 16) i Podprologu (1, 1).
Na splitskom području popis iz 2001. zatekao Begoviće različita krvnog i mjesnog podrijetla u šest naselja s 39 obitelji i 101 dušom, a najbrojniji su: u Splitu (31 obitelj, 81 duša), Kaštelima (4, 10) itd.
Najpoznatiji nositelj prezimena je Vrličanin Milan Begović (1976-1948), hrvatski književnik, plodni pisac gotovo svih književnih vrsta hrvatske moderne: pjesnik (knjiga Bocacadoro), dramatičar (Bez trećeg, Pustolov pred vratima), prozaik (Giga Barićeva). Begovićeva djela su prevedena na mnoge jezike, a njegove su drame izvođene na pozornicama dvadesetak zemalja.
U rodnoj mu Vrlici danas nema stanovnika s prezimenom Begović.
Begovići su zabilježeni i u oba biskupska popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću: godine 1741/1742. biskup fra Pavo Dragićević je u selima spojenih naziva Rudino-Žabari pokraj Majdana (Mrkonjić Grad) upisao petočlanu obitelj Ivana Begovića; godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanović zabilježio je u Jajcu jednu osobu (Ana Begović) i u Travniku šestočlanu obitelj Marka Begovića.
Dio Begovića iz okolice Sanskog Mosta preselio je u drugoj polovici 20. stoljeća na zadarsko područje, u čijih je šest naselja popis iz 2001. godine zatekao 23 obitelji sa 65 duša, a najviše ih je u Zadru (13 obitelji, 40 duša); Rašteviću (5,8), Islamu Grčkom (2,8) itd.
U 23 naselja primorsko-istarskog područja živi 59 Begovića obitelji sa 158 duša, a najbrojniji su: u Rijeci (25 obitelji, 69 duša), Umagu (4, 13), Vinežu (3, 10), Vodnjanu(2, 10), Puli (3, 7) itd.
Prema popisu iz 2001. godine na bjelovarskom području prebiva 39 Begovića obitelji s 85 duša, a najviše ih je: u Bjelovaru (15 obitelji, 37), Međurači (2, 9), Dominkovici (4, 6) itd.
Spominjemo još i četiri male skupine Begovića: koprivničko-križevačku (19 naselja, 39 obitelji, 85 duša), međimursku (8, 9, 25), varaždinsku (2, 6, 19) i ličku (2, 6), 15). Najbrojniji su: u Križevcima (3, 11), Koprivnici (3, 10), Ferdinandovcu (3, 8); Čakovecu (2, 8), Pleškovecu (2, 4); Varaždinu (4, 10), Gornjem Makojišću (2, 9); Otočcu (5, 14) itd.
Prema: Ante Ivanković, publicist