Follow Us
Like Us
view all
Immediate Family
-
father -
-
About Archbishop Lawrence Dalmatinac, of Split
Lovre Dalmatinac (Lovro Dalmatinac)
Lovre (lat. Laurentinus) (? - Split, 8. srpnja 1099.), benediktinac, splitski nadbiskup i metropolit (1060. – 1099.) u vrijeme hrvatskih narodnih vladara. Prvotno je vršio dužnost osorskog biskupa, ali se zbog svojih reformističkih stavova morao povući. Godine 1060. izabran je na sinodi za splitskog nadbiskupa i time ustoličen na čelo dalmatinsko-hrvatske crkvene hijerarhije.
Bio je agilni provoditelj crkvenih reformi pape Grgura VII. Propagirao je latinski jezik u bogoslužju, pa je naložio Adamu Parižaninu koji se zatekao u Splitu na putu iz Pariza prema Ateni da preradi stare životopise (žića) sv. Dujma i sv. Anastazija u ljepšu latinštinu.[1]
Splitska je Crkva za vrijeme nadbiskupa Lovre bila veoma bogata, jer tada su Lovru kojeg su poštovali "kraljevi i knezovi Slavonije, darivali crkvi sv. Dujma mnoge zaseoke i imanja...".[2] Bio je prijatelj i savjetnik kralja Zvonimira koji ga je smatrao duhovnim ocem. [3]
Lovro je, kao vrhovna crkvena vlast u Hrvatskoj, nakon smrti Stjepana II. i izbijanja sukscesijske krize popraćene ratom došao u posjed hrvatske krune (k.), koja je ostala u Splitu sve do Lovrine smrti 1099. Nije poznato koga je Lovro u ratu podržavao. Stoga povjesničari vjeruju da se kralj Petar (Petar Svačić Slavac) (ispravnije: Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov), a ne druga osoba kralj Petar Snačić (?) sa kojom je prethodni spomenuti pogrešno poistovjećen, predvodnik anti-arpadovićevskih snaga nije formalno okrunio, kada ga je veći dio plemstva 1093. izabrao za kralja. Nakon Lovrine smrti kruna je odnešena iz Splita u Biograd gdje se njome za kralja Hrvatske, nakon potpisivanja Pacte Convente okrunio ugarski kralj Koloman 1102. godine.
- [1] Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 79.
- [2] Goldstein I., Hrvatski rani srednji vijek, str. 362.
- [3] Šišić F., Povijest Hrvata, pregled povijesti hrvatskog naroda, str. 150.
- (k.) (hrv. Starohrvatska kruna - Zvonimirova kruna, (eng.)
Literatura
- Goldstein, I., Hrvatski rani srednji vijek, Novi Liber, Zagreb, 1995. ISBN 953-6045-02-8
- Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, Škuna, Split, 2005. ISBN 953-97861-7-7
- Šišić, F., Povijest Hrvata, pregled povijesti hrvatskog naroda, 600.-1526, Marjan tisak, Split, 2004. ISBN 953-214-197-9
- Lovro (Laurentius, Lovrjenac), splitski nadbiskup, Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
- Lovro (Laurentinus), splitski nadbiskup, Proleksis enciklopedija
- History of the Bishops of Salona and Split, by Thomas Spalatensis, (ed. Damir Karbić, Mirjana Matijević-Sokol, and James Ross Sweeney). Budapest: Central European University Press, 2006), p. 73-77, 87-91
See also : Kralj Petar Snačić
About Nadbiskup Lovre Dalmatinac, of Split (Hrvatski)
Lovre Dalmatinac (Lovro Dalmatinac)
Lovre (lat. Laurentinus) (? - Split, 8. srpnja 1099.), benediktinac, splitski nadbiskup i metropolit (1060. – 1099.) u vrijeme hrvatskih narodnih vladara. Prvotno je vršio dužnost osorskog biskupa, ali se zbog svojih reformističkih stavova morao povući. Godine 1060. izabran je na sinodi za splitskog nadbiskupa i time ustoličen na čelo dalmatinsko-hrvatske crkvene hijerarhije.
Bio je agilni provoditelj crkvenih reformi pape Grgura VII. Propagirao je latinski jezik u bogoslužju, pa je naložio Adamu Parižaninu koji se zatekao u Splitu na putu iz Pariza prema Ateni da preradi stare životopise (žića) sv. Dujma i sv. Anastazija u ljepšu latinštinu.[1]
Splitska je Crkva za vrijeme nadbiskupa Lovre bila veoma bogata, jer tada su Lovru kojeg su poštovali "kraljevi i knezovi Slavonije, darivali crkvi sv. Dujma mnoge zaseoke i imanja...".[2] Bio je prijatelj i savjetnik kralja Zvonimira koji ga je smatrao duhovnim ocem. [3]
Lovro je, kao vrhovna crkvena vlast u Hrvatskoj, nakon smrti Stjepana II. i izbijanja sukscesijske krize popraćene ratom došao u posjed hrvatske krune (k.), koja je ostala u Splitu sve do Lovrine smrti 1099. Nije poznato koga je Lovro u ratu podržavao. Stoga povjesničari vjeruju da se kralj Petar (Petar Svačić Slavac) (ispravnije: Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov), a ne druga osoba kralj Petar Snačić (?) sa kojom je prethodni spomenuti pogrešno poistovjećen, predvodnik anti-arpadovićevskih snaga nije formalno okrunio, kada ga je veći dio plemstva 1093. izabrao za kralja. Nakon Lovrine smrti kruna je odnešena iz Splita u Biograd gdje se njome za kralja Hrvatske, nakon potpisivanja Pacte Convente okrunio ugarski kralj Koloman 1102. godine.
- [1] Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 79.
- [2] Goldstein I., Hrvatski rani srednji vijek, str. 362.
- [3] Šišić F., Povijest Hrvata, pregled povijesti hrvatskog naroda, str. 150.
- (k.) (hrv. Starohrvatska kruna - Zvonimirova kruna, (eng.)
Literatura
- Goldstein, I., Hrvatski rani srednji vijek, Novi Liber, Zagreb, 1995. ISBN 953-6045-02-8
- Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, Škuna, Split, 2005. ISBN 953-97861-7-7
- Šišić, F., Povijest Hrvata, pregled povijesti hrvatskog naroda, 600.-1526, Marjan tisak, Split, 2004. ISBN 953-214-197-9
- Lovro (Laurentius, Lovrjenac), splitski nadbiskup, Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
- Lovro (Laurentinus), splitski nadbiskup, Proleksis enciklopedija
- History of the Bishops of Salona and Split, by Thomas Spalatensis, (ed. Damir Karbić, Mirjana Matijević-Sokol, and James Ross Sweeney). Budapest: Central European University Press, 2006), p. 73-77, 87-91
See also : Kralj Petar Snačić
About Arcivescovo Lorenzo Dalmatian, de Spalato (italiano)
Lovre Dalmatinac (Lovro Dalmatinac)
Lovre (lat. Laurentinus) (? - Split, 8. srpnja 1099.), benediktinac, splitski nadbiskup i metropolit (1060. – 1099.) u vrijeme hrvatskih narodnih vladara. Prvotno je vršio dužnost osorskog biskupa, ali se zbog svojih reformističkih stavova morao povući. Godine 1060. izabran je na sinodi za splitskog nadbiskupa i time ustoličen na čelo dalmatinsko-hrvatske crkvene hijerarhije.
Bio je agilni provoditelj crkvenih reformi pape Grgura VII. Propagirao je latinski jezik u bogoslužju, pa je naložio Adamu Parižaninu koji se zatekao u Splitu na putu iz Pariza prema Ateni da preradi stare životopise (žića) sv. Dujma i sv. Anastazija u ljepšu latinštinu.[1]
Splitska je Crkva za vrijeme nadbiskupa Lovre bila veoma bogata, jer tada su Lovru kojeg su poštovali "kraljevi i knezovi Slavonije, darivali crkvi sv. Dujma mnoge zaseoke i imanja...".[2] Bio je prijatelj i savjetnik kralja Zvonimira koji ga je smatrao duhovnim ocem. [3]
Lovro je, kao vrhovna crkvena vlast u Hrvatskoj, nakon smrti Stjepana II. i izbijanja sukscesijske krize popraćene ratom došao u posjed hrvatske krune (k.), koja je ostala u Splitu sve do Lovrine smrti 1099. Nije poznato koga je Lovro u ratu podržavao. Stoga povjesničari vjeruju da se kralj Petar (Petar Svačić Slavac) (ispravnije: Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov), a ne druga osoba kralj Petar Snačić (?) sa kojom je prethodni spomenuti pogrešno poistovjećen, predvodnik anti-arpadovićevskih snaga nije formalno okrunio, kada ga je veći dio plemstva 1093. izabrao za kralja. Nakon Lovrine smrti kruna je odnešena iz Splita u Biograd gdje se njome za kralja Hrvatske, nakon potpisivanja Pacte Convente okrunio ugarski kralj Koloman 1102. godine.
- [1] Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 79.
- [2] Goldstein I., Hrvatski rani srednji vijek, str. 362.
- [3] Šišić F., Povijest Hrvata, pregled povijesti hrvatskog naroda, str. 150.
- (k.) (hrv. Starohrvatska kruna - Zvonimirova kruna, (eng.)
Literatura
- Goldstein, I., Hrvatski rani srednji vijek, Novi Liber, Zagreb, 1995. ISBN 953-6045-02-8
- Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, Škuna, Split, 2005. ISBN 953-97861-7-7
- Šišić, F., Povijest Hrvata, pregled povijesti hrvatskog naroda, 600.-1526, Marjan tisak, Split, 2004. ISBN 953-214-197-9
- Lovro (Laurentius, Lovrjenac), splitski nadbiskup, Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
- Lovro (Laurentinus), splitski nadbiskup, Proleksis enciklopedija
- History of the Bishops of Salona and Split, by Thomas Spalatensis, (ed. Damir Karbić, Mirjana Matijević-Sokol, and James Ross Sweeney). Budapest: Central European University Press, 2006), p. 73-77, 87-91
See also : Kralj Petar Snačić
About Archiepiscopus Laurentinus Dalmatian, de Spalato (Latin)
Lovre Dalmatinac (Lovro Dalmatinac)
Lovre (lat. Laurentinus) (? - Split, 8. srpnja 1099.), benediktinac, splitski nadbiskup i metropolit (1060. – 1099.) u vrijeme hrvatskih narodnih vladara. Prvotno je vršio dužnost osorskog biskupa, ali se zbog svojih reformističkih stavova morao povući. Godine 1060. izabran je na sinodi za splitskog nadbiskupa i time ustoličen na čelo dalmatinsko-hrvatske crkvene hijerarhije.
Bio je agilni provoditelj crkvenih reformi pape Grgura VII. Propagirao je latinski jezik u bogoslužju, pa je naložio Adamu Parižaninu koji se zatekao u Splitu na putu iz Pariza prema Ateni da preradi stare životopise (žića) sv. Dujma i sv. Anastazija u ljepšu latinštinu.[1]
Splitska je Crkva za vrijeme nadbiskupa Lovre bila veoma bogata, jer tada su Lovru kojeg su poštovali "kraljevi i knezovi Slavonije, darivali crkvi sv. Dujma mnoge zaseoke i imanja...".[2] Bio je prijatelj i savjetnik kralja Zvonimira koji ga je smatrao duhovnim ocem. [3]
Lovro je, kao vrhovna crkvena vlast u Hrvatskoj, nakon smrti Stjepana II. i izbijanja sukscesijske krize popraćene ratom došao u posjed hrvatske krune (k.), koja je ostala u Splitu sve do Lovrine smrti 1099. Nije poznato koga je Lovro u ratu podržavao. Stoga povjesničari vjeruju da se kralj Petar (Petar Svačić Slavac) (ispravnije: Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov), a ne druga osoba kralj Petar Snačić (?) sa kojom je prethodni spomenuti pogrešno poistovjećen, predvodnik anti-arpadovićevskih snaga nije formalno okrunio, kada ga je veći dio plemstva 1093. izabrao za kralja. Nakon Lovrine smrti kruna je odnešena iz Splita u Biograd gdje se njome za kralja Hrvatske, nakon potpisivanja Pacte Convente okrunio ugarski kralj Koloman 1102. godine.
- [1] Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 79.
- [2] Goldstein I., Hrvatski rani srednji vijek, str. 362.
- [3] Šišić F., Povijest Hrvata, pregled povijesti hrvatskog naroda, str. 150.
- (k.) (hrv. Starohrvatska kruna - Zvonimirova kruna, (eng.)
Literatura
- Goldstein, I., Hrvatski rani srednji vijek, Novi Liber, Zagreb, 1995. ISBN 953-6045-02-8
- Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, Škuna, Split, 2005. ISBN 953-97861-7-7
- Šišić, F., Povijest Hrvata, pregled povijesti hrvatskog naroda, 600.-1526, Marjan tisak, Split, 2004. ISBN 953-214-197-9
- Lovro (Laurentius, Lovrjenac), splitski nadbiskup, Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
- Lovro (Laurentinus), splitski nadbiskup, Proleksis enciklopedija
- History of the Bishops of Salona and Split, by Thomas Spalatensis, (ed. Damir Karbić, Mirjana Matijević-Sokol, and James Ross Sweeney). Budapest: Central European University Press, 2006), p. 73-77, 87-91
See also : Kralj Petar Snačić
view all
Archbishop Lawrence Dalmatinac, of Split's Timeline
| 1034 |
1034
|
Dalmatia, Dalmatia, Croatia
|
|
| 1099 |
July 8, 1099
Age 65
|
Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia
|
|
|
July 9, 1099
Age 65
|
Sv. Duje, Split, Općina Split, Split-Dalmatia County, Croatia
|