King Petar Snačić (Elder)

Petar Snačić (missp. Svačić*) (stariji) (c. 1057 - 1097)

Petar Snačić (stariji), (lat. Petrum de genere Snacithorum)

Hrvatski ban, neokrunjeni kralj, posljednji hrvatski ban, posljedni hrvatski kralj narodne krvi (?) pogrešno poistovjećen sa Petrom: Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) (mlađi), također posljednji hrvatski kralj narodne krvi.

Hrv: Kralj Hrvatske Petar Snačić, posljed. hrv. kralj narodne krvi, En: King of Croatia Petar Snačić, the last Croatian king of the national's blood, Lat: Rex Petrum de genere Snacithorum, ultima Croatica rex in sanguine patriae (?)

!!! Napomena: Ne brkati i poistovjećivati ovog Petra Snačića sa Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), i obrnuto !!!

!!! Note: Do not confuse and identify this Petar Snačić with Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), and vice versa !!!

Činjenice o ovom Petru Snačiću (c. 1057- 1097.) (stariji)

• Bio je porijeklom iz plemena Snačić i kao ban najstariji spomenuti član iz istog plemena, te je bio srodnik Juraja Snačića, starješine i predstavnika plemena i roda Snačić, kasnije potpisnika 1102. Pacta Conventu u ime Hrvatskog sabora.
• Posljednji hrvatski Ban i savjetnik kralja Dmitra Zvonimira za vrijeme Zvonimirove vladavine (1075. – 1089.).
• U službi kralja Dmitra Zvonimira, njegove supruge Jelene, prijatelj sa nadbiskupom Lovrom.
• Poginuo 1097. godine na planini Gvozd, a ne u blizini Knina kada je očito bio pogubljen Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) ili Nije (?)
• Sudionik i suradnik, saveznik u protu-arpadavskoj invaziji na Hrvatsku sa Petra Svačića (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) odnosno možebitno sa njegovim ocem Slavcem (?), no upitno je da li je ovaj Petar Snačić bio odan Petru Svačiću (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) i njegovom ocu Slavcu. (?)
• Dinastički rat u Hrvatskoj 1091. – 1105., Prva faza rata: ... U vrijeme u južnim predjelima kraljevstva počela se stvarati anti-mađarska koalicija centrirana oko Petra Snačića i (možebitno) Slavca.
• Rival za hrvatsku krunu nakon smrti kralja Dmitra Zvonimira i očito najvjerojatnije saveznik Petra Svačića (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) nakon nagovora nadbiskupa Lovre.
• Bio odabran od jednog dijela hrvatskih plemena (12 hrvatska plemena) za hrvatskog kralja
• Kao posljednji hrvatski ban u hrvatskoj te svjetskoj povijesti i historiografiji poistovjećen je s posljednjim hrvatskim kraljem Petrom: Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) († 1097.), - riječ je o dvije različite osobe porijeklom iz dva različitog hrvatskog plemićkog roda, izgleda da je najvjerojatnije možda postojao još jedan Petar Snačić koji je bio mlađi od obojice i također hrvatski ban, pa je na taj način došlo lako moguće najvjerovatnije do pogrešnog poistovjećivanja (?) sa obojicom.
• Ime ovog Petra Snačića spomenutog kao posljedni hrvatski ban u Supetarskom kartularu, pogrešno je očito protumačen od strane povjesničara pa tako i od strane Franje Račkog, koji je prigodom objave spomenutog dokumenta, n je pretvorio u v pa je od Snačića postalo Svačić, i na taj način je očito također poistovjećen sa Petrom: Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), te za kojeg se spominje i pretpostavlja se da je kao kasniji kralj Petar (ovaj Petar Snačić) bio na funkciji hrvatskog bana u vrijeme kralja Zvonimira, za što ne može sa sigurnošću tvrditi.
• Odabran za kralja od strane jednog dijela hrvatskog plemstva (12 hrvatska plemena) naklonjen kraljici Jeleni.
• Bio je neokrunjeni hrvatski kralj. Hrvatska kruna se nalazila kod nadbiskupa Lovre.
• Nije bio samoprozvan hrvatskim kraljem.
• Smatran i nazivan kao posljednji hrvatski kralj narodne krvi od strane onog jednog dijela hrvatskog plemstva (12 hrvatska plemena) naklonjen kraljici Jeleni.
• Bio je stariji od Petra: Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov).
• Vladao je od 1093. do 1097. godine, kao ban i kralj (neokrunjen)
• Ovaj Petar Snačić i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) su bili dvije različite osobe u hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti i neokrunjeni hrvatski kraljevi, jer se hrvatska kruna tada nalazila kod nadbiskupa Lovre, koji je hrvatsku krunu čuvao do svoje smrti u Splitu.

__________________________________________________________________________________

Petar Snačić (lat. Petrum de genere Snacithorum), posljednji hrvatski kralj narodne krvi

Petar Snačić (missp. Svačić), hrvatski kralj, vladao je od 1093. do 1097. godine. Kao vođa anti-mađarskog otpora u Hrvatskoj izabran je za kralja 1093., u jeku sukscesijskog sukoba uzrokovanog smrću Zvonimira i Stjepana II..

Bio je posljednji hrvatski kralj narodne krvi.

Hr, En

(* missp.= misspelled, hrv. pogrešno napisano) (see explanation below, vidi pojašnjenje dolje u nastavku)

Podrijetlo

Navodno je podrijetlom iz tvrdog grada Kamička s padina Miljevačkog platoa uz rijeku Krku gdje je u njegovu čast podignut veleban spomenik. Međutim nema nikakvih dokaza da je Petar bio član obiteljske loze Svačića, nego je to posljedica neosnovane tvrdnje jednog hrvatskog povjesničara iz druge polovice 19. stoljeća.

• Kamičak (razdvojba)
• Miljevci (razdvojba): Miljevci (Miljevački plato), naselje i visoravan u Zagori, između rijeka Krke i Čikole, te planine Promine.

U Supetarskom kartularu se nabrajaju hrvatski banovi u vrijeme nekih kraljeva. Tamo se kao posljednji hrvatski ban navodi Petar Snačić. Franjo Rački prigodom objave spomenutog dokumenta, n je pretvorio u v pa je od Snačića postao Svačić. Snačići su bili jedan od poznatih rodova hrvatskog plemstva.

!!! Kralj Petar Snačić nije bio Petar Svačić (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov). !!!

Vladavina i smrt

Iako se ne može sa sigurnošću tvrditi, pretpostavlja se da je kasniji kralj Petar bio na funkciji hrvatskog bana u vrijeme kralja Zvonimira.[2] Taj podatak proizlazi iz Supetarskog kartulara.

Poslije smrti kralja Stjepana II., posljednjeg izdanka dinastije Trpimirovića, Jelena Lijepa, udovica kralja Zvonimira poziva svoga brata, ugarskog kralja Ladislava da zauzme Hrvatsku, kao Zvonimirov legalni nasljednik. To izaziva revolt većeg dijela hrvatskog plemstva koje se vojno odupire Mađarima. Supetarski kartular spominje kralja Slavca (Petar Svačić Slavac (kralj Slavac Slavić), te dio povjesničara smatra da je Slavac bio kralj odabran od strane plemstva kao anti-ugarski vođa. Moguće je da mu je Petar Snačić bio odan, ali i da mu je bio rival u borbi za hrvatsku krunu. Pošto o Slavcu van konteksta kartulara nema nikakvih podataka, povjesničari o njemu ne znaju praktički ništa. Ono što se zna je da je jedan dio plemstva i naroda izabrao oko 1093. godine Petra za novog hrvatskog kralja, nastavljajući sukob sa Arpadovićima i njima odanom hrvatskom plemstvu.

Kralj Petar stolovao je u Kninu i pretpostavlja se da je u njegovoj vlasti bila stara jezgra hrvatske države, bez dalmatinskih gradova i područja između Save i Drave, iako neki povjesničari misle da je Petar Snačić uspio prognati Almoša sa sjevera Hrvatske. Zasigurno nikad nije okrunjen za kralja, jer se Zvonimirova kruna (k.) nalazila u rukama splitskog nadbiskupa Lovre koji je umro 1099. godine (nadbiskup od 1060. – 1099.).

(k.) (hrv. Starohrvatska kruna - Zvonimirova kruna, (eng.)

Nakon smrti ugarskog kralja Ladislava 1095. godine, na prijestolje dolazi njegov najstariji nećak Koloman, koji je nakon pomirbe s papom Urbanom II. krenuo u vojni pohod na Hrvatsku.

Potkraj travnja, odnosno početkom svibnja 1097. godine došlo je do bitke na Gvozdu (najvjerojatnije na sjevernom podnožju gore Gvozd, današnje Petrove gore), u kojoj je kralj Petar izgubio život na bojištu i tako ostao zapamćen kao posljednji hrvatski kralj narodne krvi. U spomen na nesretnog hrvatskog junaka planina dotada nazivana Gvozd, naziva se Petrov gvozd, odnosno Petrova gora.

Nedosljednosti o mjestu smrti

O pravom mjestu odigravanja bitke gdje je poginuo Petar Snačić znanstvenici se nisu usuglasili.(3)

Petar Snačić u umjetnosti

• Oslikan je u djelima slikara Otona Ivekovića
• Skladatelj Jakov Gotovac je 1969. skladao operu "Petar Svačić"

Petar, hrvatski vladar (? – ?, 1097). Nisu poznate točne godine njegove vladavine, kao ni činjenica je li bio okrunjen za kralja. Prijestolnica mu je bila u Kninu, a na vlast je došao u nemirnim vremenima nakon smrti posljednjega Trpimirovića, Stjepana II. Vladao je vjerojatno samo središnjom Hrvatskom. Poginuo je u borbi protiv ugarske vojske, vjerojatno 1097. na Petrovoj gori (Gvozd), koja je, navodno, po njemu tako i nazvana. Njegova je smrt otvorila Arpadovićima put do krune Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije. Jedini pouzdan spomen o Petru potječe iz ugarske kronike Šimuna de Keze iz XIII. st. Podatak koji se navodi u Supetarskom kartularu (dopisan u XIV. st.), a prema kojem je za Zvonimirove vladavine ban bio neki Petar iz roda Snačićâ, nije dovoljno pouzdan da bi se kralja Petra moglo poistovjetiti sa spomenutim banom. Ipak je zahvaljujući krivom čitanju F. Račkoga, u dijelu historiografije i u javnosti bilo prihvaćeno ime kralja Petra Svačića (Snačića). Bezuspješan je bio i pokušaj F. Šišića da poistovjeti Petra sa sinovcem kralja Slavca, Petrom Slavenom.

• Hr, En, wikipedia
• Kralj Petar bio je vjerojatno iz roda Snačića (Svačića) (?)
• Hrvatska radiotelevizija Hrvatski kraljevi - šesta epizoda,
  • vidi na: Hrvatski kraljevi - šesta epizoda
• (3) Župa Miljevci Zbornik. Vladimir Sokol: Petar Svačić i mjesto njegove pogibije
• Benedikta Zelić-Bučan, Povijesni osvrt na "Kartular sv. Petra u selu", u: Članci i rasprave iz starije hrvatske povijesti, Zagreb, 1994., str. 191.
• Petar, hrvatski vladar (? – ?, 1097), Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

Snačići (Svačići, Svadčići), hrvatski plemićki rod koji se spominje u Pacti conventi kao dio saveza "dvanaest plemena Kraljevine Hrvatske". Imali su matične posjede na području Cetinske županije. Među najstarijim poznatim članovima roda navodi se hrvatski ban Petar, za vladavine kralja Dmitra Zvonimira (1075.–1089.), kojeg se u historiografiji poistovjećuje s posljednjim hrvatskim kraljem Petrom († 1097.).[1]

Od članova roda, ističe se u prvoj polovici 14. stoljeća [Nelipac II.] (generationis Suadcich), glavar obitelji Nelipčića, knezova Cetinskih. Pored tog ogranka, postoji podatak iz 1343. godine o izvjesnom Gojslavu, sinu Prodijevu de Saucichorum u Kliškoj županiji, a pretpostavka da je i [knez Domald] (u. o. 1243.) bio član roda nije pouzdano dokazana. Po svemu sudeći, Snačići su izumrli u muškoj lozi 1435. godine, smrću kneza Ivaniša Nelipčića.[1]

English

Petar Snačić (commonly misspelt (cro. uobičajeno pogrešno napisano) Petar Svačić) was a feudal lord, notable for being one of the claimants of the Croatian throne during the [wars of succession] (c. 1093–1097). It is assumed that he began as a ban serving under king Demetrius Zvonimir of Croatia and was then elected king by the Croatian feudal lords in 1093. Petar's seat of power was based in Knin. His rule was marked by a struggle for control of the country with Coloman of Hungary, dying at the Battle of Gvozd Mountain in 1097.

Petar's ancestry

Early scholars, specifically Franjo Rački misread the letter "n" as a "v", creating a mistake which is common until today. There never existed a Svačić family, yet existed the Snačić family who were one of the Twelve noble tribes of Croatia, and certain Petar Snačić is mentioned in Supetar Cartulary (14th century addition) as Croatian ban during the rule of King Zvonimir.[2][3] However the connection between Petar and this Petar Snačić is disputed, as is attempt by Ferdo Šišić to relate him to Petar Slaven, son of Slavac who was also a pretender to the throne.([1])

Struggle for the succession

He assumed the throne amid deep tension throughout the Kingdom. His predecessor, Stephen II (1089–1091) died without leaving an heir, sparking a major political crisis. Jelena (or hu. Ilona), the widow of King Dmitar Zvonimir (1074–1089) supported her brother, King Ladislaus I of Hungary, in the inheritance of the throne of Croatia. Croatia was invaded in 1091 by Ladislaus I, encountering opposition only upon reaching mountain Gvozd, where he successfully engaged in warfare with the local nobility. Meanwhile, as a part of Croatia's dignitaries and clergy did not support Ladislaus' claim, they elected nobleman Petar as King.

Croatian Kingdom during Petar Snačić reign.

Shortly after his army's success, Ladislaus died (1095), leaving his nephew Coloman to continue the campaign. In 1097, Petar departed from Knin to meet Coloman in battle, resulting in Coloman's victory and Petar's death. According to Pacta conventa, whose authenticity is debated, a historic settlement was subsequently reached by which the Croats agreed to recognize Coloman as king. In return, he promised to guarantee Croatia's self-governance under a ban (royal governor), and to respect all the rights, laws and privileges of the Croatian Kingdom. Petar was the last native king of Croatia, and the personal union with Kingdom of Hungary lasted until 1918.

Dinastički rat u Hrvatskoj 1091. -1105.

• Događaji u Hrvatskoj nakon 997. godine
• Dmitar Zvonimir postaje kralj
• Prva faza rata
• Kralj Slavac
• Druga faza rata, kralj Petar Snačić i Bitka na Gvozdu Petar Snačić, (često krivo nazivan Svačić), se proglasio kraljem 1093. uz podršku protu-ugarskog dijela plemstva, iako se nije okrunio jer je kruna Hrvatske bila kod splitskog nadbiskupa Lovre, koji je umro 1099. godine. Nezna se kolikim je dijelom Hrvatske vladao. Bio je ban za vrijeme Zvonimira, te ako uzmemo u obzir sve nedoumice oko Slavca, vođa anti-mađarskih snaga u Hrvatskoj. Sjeverom zemlje je još uvijek vladao Almoš, Ladislavov nećak. Nije jasno što se dogodilo, prema jednoj verziji Petar je sa vojskom otjerao Almoša iz međurječja, drugi navode da ga je otjerao ili Koloman ili Ladislav pretkraj svoje vladavine. Godine 1095. Ladislav I. Sveti umire te ga naslijeđuje nećak Koloman, koji šalje 1097. vojsku na Hrvatsku. Presudna bitka dogodila se na planini Gvozd u kasnom travnju ili svibnju 1097., u kojoj su se sukobile ugarska vojska i pro-arpadovićevski orijentirano hrvatsko plemstvo sa vojskom Petra Snačića. Detalji bitke nisu poznati znamo samo da je kralj Petar Snačić u njoj poginuo. Ugarska vojska nastavila je do Biograda gdje je dočekala buduću suprugu Kolomana, normansku princezu Feliciju, zvanu Buzila.
• Treća faza i kraj rata
• Posljedice Vidi članak: Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom

Koloman je uspostavio personalnu uniju Hrvatske i Ugarske, ali to nije značilo da je Hrvatska izgubila svoju državnost. Hrvatsku i Ugarsku povezivala je samo osoba kralja, a koliko je slaba mađarska vlast bila, pogotovo u južnijim krajevima Hrvatske pokazuju brojni povijesni primjeri hrvatskih plemića koji su vladali gotovo samostalno. Još više od toga Ugarska nikad nije u nekim rubnim dijelovima Hrvatske uspila uspostaviti vlast pa je hrvatsko plemstvo u Bosni uspostavilo kroz par stoljeća samostalnu državu. Grad Dubrovnik je također bio uspješan u očuvanju samostalosti, te je od kraja 14. stoljeća prosperirao kao samostalna Dubrovačka Republika. Hrvati u Baranji i ostalim prekodravskim i prekodunavskim krajevima bili su i od prije pod ugarskom vlašću, a Istra je ostala podjeljena između Mletaka i Svetog Rimskog Carstva. Personalna unija kruna Hrvatske i Ugarske trajala je sve do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine.

__________________________________________________________________________________

Prilog rješavanju pojedinih Kontroverzi:

Petar Snačić i Petar Svačić (Krešimirov) (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) su bili dvije različite osobe iz različitog plemskog roda i plemena.

Petar Svačić (Krešimirov) (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) vs Petar Snačić

Napomena: Petar Svačić Slavac (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) nije bio ista osoba Petar Snačić koja je poginula na Gvozdu, već je bio pogubljen kod Knina po nalogu Kolomana.

Petar Svačić Slavac (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov)

Podrijetlo i srodnici

Mimo ideologiziranih jugoistoričara-'minimalista' s glavnim ciljem kompromitirati nepodobnoga i 'kontroverznog' Petra Svačića, naprotiv novije genealoške analize raznih pokazatelja nam sve jasnije pokazuju da je Petar Svačić itekako imao podužu vladarsku baštinu, kako po očevoj tako i po ženskoj lozi. Iako pristrani jugoistoričari i njihovi današnji epigoni na sve načine (lažno) dokazuju kako je Petar navodno bio nelegalni uzurpator hrvatskog prijestolja, u stvarnosti je ban Petar svakako bar po ženskoj liniji pravi biološki unuk kralja Petra Krešimira IV. (1056.- 1073.), tj. sin njegove kćerke Nede Krešimirove udane za neretvanskog bana Marjana IV. Slavca koji je vladao Neretvanskom banovinom od 1073.- 1076., a po toj neretvanskoj lozi Marjana je vjerojatno i dalji potomak (možda praunuk ?) ranijega dalmatinskog bana Branimira. Zato je taj zadnji naš kralj Petar II. Slavac-Krešimirov, barem po svojoj majci ipak bio zadnji živi djelomični nasljednik Trpimirovića, pa je stoga i dobio po svom djedu osobno ime Petar II.

Stoga on i po ženskoj i muškoj lozi ima bansko-kraljevsko podrijetlo (usp. pobliže: Ž. Jakić 1994, Ognjište 6), a nije tek neki bezvezni uzurpator kako nam to dosad uporno podvaljuju naši jugoistoričari. Kao i neki drugi starohrvatski vladari, tako je i mladi Petar Slavac prije kraljevanja bio najprije ban (1089.- 1092.), te admiral Hrvatske mornarice na Jadranu. Baš zato je po obiteljskom pravu i patriotskoj dužnosti ipak morao preuzeti vlast u ugroženoj Hrvatskoj, koja je nakon smrti zadnjega izravnog muškog potomka Trpimirovića, kralja Stjepana IV. (1089.- 1091.) istodobno dospjela u bezizlazni položaj zbog teritorialnih pretenzija Magjarske i Venecije. To njegovo pravo i dužnost je magjarskim spletkama uspješno osporavala snalažljiva Zvonimirova udovica Ilonka Arpadović, što je napokon završilo magjarskim osvajačkim napadima i pogibijom samog kralja Petra na Gvozdu 1097, te konačno gubitkom podpune nezavisnosti srednjovjeke Kraljevine Hrvatske.

Očito je da Nije točno zbog poistovjećivanja i pogrešnog tumačenja ličnosti dviju osoba u hrvatskoj povijesti: da je Petar Svačić (Krešimirov) (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) poginuo na Gvozdu, kako navode pojedini izvori, te kao što je prethodno spomenuto i kako očito pojedini povjesničari tako i današnja povijest smatraju i misle, već je očito bio zarobljen i pogubljen od strane Kolomana, za vrijeme bitke koja se dogodila kod Knina, gdje je kao ban i kralj stolovao, i gdje je kralj Petar Slavac bio očito možda rođen u Kninu. (vidi: POVIJESNE KONTROVERZE: Posljednji hrvatski kralj Petar bio je Snačić).

Činjenice koje idu u prilog za potvrdu prethodno navedenog i ispravljane netočnih navoda pojedinih izvora, povjesničara, kontroverzi, zabluda, itd.:

Sljedeće činjenice su navedene na temelju analize poznatih informacija i slijedom pojedinih događaja.

• Postojale su dvije osobe u hrvatskoj povijesti: Petar Snačić i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), također je postojao očito i Petar Snačić (očito najvjerojatnije mlađi te je bio nećak od ovog prvospomenutog Petra Snačića (poginulog na planini Gvozd, 1097.), koji se kao posljednji hrvatski ban navodi u Supetarskom kartularu, kojeg Franjo Rački je prigodom objave spomenutog dokumenta pogrešno pročitao, te n je pretvorio u v pa je od Snačića postalo Svačić, i na taj način se poistovjetila ličnost osobe Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) sa Petrom Snačićem (poginulog na Gvozdu, 1097.), na temelju kojeg je i nastala ustaljena pogreška kako u Hrvatskoj povijesti i literaturi tako i u svjetskoj do dana današnjeg.
• Samo jedna osoba imena Petar Snačić je poginula na planini Gvozd i to ovaj Petar Snačić, dok je drugi Petar tj. Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) bio pogubljen poslije u blizini Knina.
• Petar Snačić (c. 1057. - 1097.) (porijeklom iz plemena Snačić) je bio ban za vrijeme Zvonimirove vladavine, do i nakon njegove smrti, kada je započeo Dinastički rat u Hrvatskoj 1091. - 1105., isto je tako istovremeno bio i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) ban u Kninu, koji je bio porijeklom svojih predaka iz roda Kačića u okolici Omiša i Neretve.
• Posljednji hrvatski kralj Petar (Petar Svačić, Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) bio je Snačić = nije bio Snačić, već je pogreška koju je povijest kroz desetljeća poistovječila Petra Svačića (Slavac) sa ovim Petrom Snačićem, (vidi gore).
• Petar Snačić je u trenutku netom prije Zvonimirove smrti bio očito u Karinu, Ninu i Cetinskoj županiji odnosno u istoimenom gradu, pa tek onda poslije u Kninu, dok je Petar Slavac bio očito cijelo vrijeme samo u Kninu.
• Pravo na krunu su polagali i imali obojica, i Petar Snačić i Petar Svačić (Krešimirov) (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov), odabrani od pojedinih plemena i strana hrvatskog plemstva (12 plemena) poslije je jedan dio bio naklonjen jednim dijelom Mađarima (1102. Pacta Conventu u ime Hrvatskog sabora.), nakon pogiblje i pogubljenja Petra Slavca kod Knina, najvjerojantije krajem 1097. godine (ili možda čak 1098., odnosno u periodu od 1098. - 1101. ?).
• Petar Snačić je bio nakloljen više kralju Dmitru Zvonimiru, kao jedan od njegovih savjetnika kao što je to bio isto i nadbiskup Lovre, odnosno njegovoj udovici Jeleni, koji je očito na nagovor nadbiskupa Lovre u razdoblju od 1091 - 1096 postao saveznik Petru Svačiću (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), te ukoliko izvojevadi pobjedu na planini Gvozd, da će onda na taj način i ostvariti i potvrditi svoje pravo na krunu, iako je bio rival u borbi za hrvatsku krunu u odnosu na Petra Slavca. Petar Svačić (Petar Slavac,Petar II. Krešimirov) očito nije bio omiljen nadbikskupu Lovri jer je ovaj potonji mlađi tj. Petar Slavac htjeo doći do prijestolja i krune na silovit način (navodno?) - Da li se to tako uistinu dogodilo i zbilo, danas se sa sigurnošću to ne može potvrditi, no očito je da se nešto tada dogodilo, iako su tada postojale dvije suprotne strane i struje unutar 12 hrvatskih prlemena, jedna strana koja je bila iza ovog Petra Snačića i priznavala ga kao kralja, dok druga strana je bila iza Petra Slavca.
• Kralj Petar (Petar Slavac) stolovao je u Kninu i pretpostavlja se da je u njegovoj vlasti bila stara jezgra hrvatske države, bez dalmatinskih gradova i područja između Save i Drave, iako neki povjesničari misle da je Petar Snačić uspio prognati Almoša sa sjevera Hrvatske. Zasigurno nikad nije okrunjen za kralja, jer se Zvonimirova kruna (k.) nalazila u rukama splitskog nadbiskupa Lovre koji je umro 1099. godine (nadbiskup od 1060. – 1099.).
• Petar Snačić (porijeklom iz plemena Snačić) očito je da nije bio posljedni hrvatski kralj narodne krvi i potomak od Petra Krešimira IV, iako je podjednako istu titulu Kralja imao istovremeno kad i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), iako se pretpostavlja da za obojicu se možda spominjalo da su posljedni hrvatski kralj narodne krvi. Zasigurno što god bilo točno, iza jednog i drugog potomaka nema i niti ih je bilo.
• Obojica: I Petar Snačić i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) nikad nisu bili okrunjena, iako su polagali i imali pravo na krunu, nakon smrti kralja Dmitra Zvonimira.
• Petar Svačić (ispravnije: Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) nije bio rođen u Kamičaku, kako se pretpostavlja već je bio možda rođen u Kninu.
• Što povjesničari znaju o Petru Svačić (ispravnije: Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov), osim da je bio potamak Petra Krešimira IV, te njegovom smrću odnosno pogubljenjem da su se ugasile 2 starohrvatske dinastije: Krešimirovići i neretvanski Marjani.
• Nije točno da je Petar Svačić (Krešimirov) (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) poginuo na Gvozdu, kako navode pojedini izvori te kao što je prethodno spomenuto i kako očito pojedini povjesničari tako i današnja povijest smatraju i misle, već je očito bio zarobljen i pogubljen od strane Kolomana, za vrijeme bitke koja se dogodila kod Knina, gdje je kao ban i kralj stolovao, i gdje je kralj Petar Slavac bio rođen u Kninu.
• Petar Slavac je bio živ u trenutku pogiblje Petra Snačića na Gvozdu, i nalazio se u Kninu.
• Petar Slavac očito nikad nije bio na planini Gvozd.
• Kontradiktorno, kontroverzno i nepodudaranje podataka: Ukoliko je Petar Slavac, prema informaciji da je također isto bio najprije ban (1089.- 1092.), te admiral Hrvatske mornarice na Jadranu, potom izabran kraljem od jednog dijela 12 plemena, prema ovom podatku u odnosu na godinu smrti odnosno njegovog pogubljenja 1097. - ako je bio banom (1089.- 1092.) te rođen c. 1080 onda je imao 7-8 (9) godina (?), kada je postao banom, što je kontradiktorno, kontroverzno i nepodudaranje podataka, i ukoliko je njegova pogiblja tj. pogubljene bilo u 1097. godini, onda je u trenutku smrti je imao 17 godina. Veća je vjerojatnost da je možda najvjerojatnije bio rođen c. 1079 (koju godinu ranije ili možda čak c. 1076. ako je u trenutku smrti imao c. 20-21 godinu, možda čak i ranije ukoliko je u trenutku smrti možda imao navršenih c. 27 godina, onda bio rođen c. 1070. godine), što bi se moglo postaviti kao logični zaključak, jer ako se uzme u obzir da se banom postajalo u ondašnje vrijeme i povijesnom periodu u ranijom tj. prvom dijelu navršene i stečene punoljenosti od c. 19-22 navršene godine života.
• Tko je točno poginuo na planini Gvozd, a tko je bio pogubljen nakon bitke u blizini Knina, kako navode pojedini izvori: Da li je Petar Snačić ili Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov). Gdje se nalaze točno grobovi od obojice? Da li je grob na planini Gvozd grob od Petra Snačića ili Petra Svačića (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), ako je osoba bila Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) koja je bila pogubljena, nakon bitke u blizini Knina, da li je moguće da je hrvatska povijest i različiti povjesničari pa tako i hrvatski poistovjetili ličnsoti obje osobe jednu s drugom, i pri tome zamijenila njihovu povijesnu ličnost. (?)
• Koliko su imali točno otprilike godina u trenutku smrti obojica: Petar Snačić i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov). Petar Snačić je bio stariji od Petra Svačića (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov).

Zaključak (na temelju logičkog analiziranja):

• Očito je da ovaj Petar Snačić (stariji) (c 1057. - 1097.) i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) (mlađi) nisu bili ista osoba i povijesna ličnost u hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti, te su pogrešno oboje poistovjećeni jedan s drugim, i na taj način pogrešno protumačeni i interpretirani u hrvatskoj povijesti, te samim time također poistovjećena smrt i pogiblje od obojice kao i mjesto njihove pogiblje.

__________________________________________________________________________________

Izvori:

• The Roles and Loyalties of the Bishops and Archbishops of Dalmatia (1102–1301), Hungarian Historical Review 3, no. 3 (2014): 471–493,, autor gđa. Judit Gál, 2014

See also:

• Snačić family
• Croatian Kingdom during Petar Snačić reign
• Twelve noble tribes of Croatia
• List of rulers of Croatia
• Povijesne kontroverze - Posljednji hrvatski kralj Petar bio je Snačić, Vojna povijest, autor gosp. Zvonimir Despot, 06. ožujka 2014
• Cetina, stara hrvatska županija, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagtreb
• Kritički pregled historiografije o kralju Petru na kraju XI. stoljeća (o Petar Svačić Slavac (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov)), Mladen Švab ; Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, Hrvatska, Historical contributions = Historische Beiträge, Vol. 17 No. 17, 1998.
• Kralj Slavac: povijesni pregled i historiografske teze, Jasna Šarić, Pro tempore, No. 3, 2006.
• Petar Svačić (Krešimirov) (ispravnije: Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov), Slavac, Slavac, vladar Neretvanske kneževine (XI. st.), Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža,Zagreb, O rodu i porieklu posljednjeg hrvatskog Kralja
• Bitka na Gvozdu
• Petar Svačić borio se i protiv Hrvata
• Zagonetka drevne grobnice na vrhu Martinšćaka, Budni Div, Goran Majetić, 30.05.2022.
• Petar Snaćić posljednji hrvatski kralj po kojem je Petrova Gora dobila ime
• Grob Kralja Petra Svačića, Croatia / Sisak-Moslavina / Gvozd /, koordinate: 45°18'33"N, 15°48'59"E
• Grob kralja Petra Svačića
• Biciklom do groba kralja Petra Svačića // by bicycle to the tomb of King Petar Svačić
• TV Kalendar, HRT, 26.svibanj, hrvatski kralj Petar Svačić
• Kruna hrvatskih kraljeva - TV Kalendar 14.listopad, HRT
• POVIJEST HRVATA - kraljevi, Karmela Vajdoher Žilić
• Petar Snačić - Posljednji hrvatski kralj narodne krvi
• Petar Svačić - Heroj ili uzurpator?

Petar Snačić (missp. Svačić*) (stariji) (c. 1057 - 1097)

Petar Snačić (stariji), (lat. Petrum de genere Snacithorum)

Hrvatski ban, neokrunjeni kralj, posljednji hrvatski ban, posljedni hrvatski kralj narodne krvi (?) pogrešno poistovjećen sa Petrom: Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) (mlađi), također posljednji hrvatski kralj narodne krvi.

!!! Napomena: Ne brkati i poistovjećivati ovog Petra Snačića sa Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), i obrnuto !!!

!!! Note: Do not confuse and identify this Petar Snačić with Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), and vice versa !!!

Činjenice o ovom Petru Snačiću (c. 1057- 1097.) (stariji)

• Bio je porijeklom iz plemena Snačić i kao ban najstariji spomenuti član iz istog plemena, te je bio srodnik Juraja Snačića, starješine i predstavnika plemena i roda Snačić, kasnije potpisnika 1102. Pacta Conventu u ime Hrvatskog sabora.
• Posljednji hrvatski Ban i savjetnik kralja Dmitra Zvonimira za vrijeme Zvonimirove vladavine (1075. – 1089.).
• U službi kralja Dmitra Zvonimira, njegove supruge Jelene, prijatelj sa nadbiskupom Lovrom.
• Poginuo 1097. godine na planini Gvozd, a ne u blizini Knina kada je očito bio pogubljen Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) ili Nije (?)
• Sudionik i suradnik, saveznik u protu-arpadavskoj invaziji na Hrvatsku sa Petra Svačića (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) odnosno možebitno sa njegovim ocem Slavcem (?), no upitno je da li je ovaj Petar Snačić bio odan Petru Svačiću (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) i njegovom ocu Slavcu. (?)
• Dinastički rat u Hrvatskoj 1091. – 1105., Prva faza rata: ... U vrijeme u južnim predjelima kraljevstva počela se stvarati anti-mađarska koalicija centrirana oko Petra Snačića i (možebitno) Slavca.
• Rival za hrvatsku krunu nakon smrti kralja Dmitra Zvonimira i očito najvjerojatnije saveznik Petra Svačića (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) nakon nagovora nadbiskupa Lovre.
• Bio odabran od jednog dijela hrvatskih plemena ([12 hrvatska plemena]) za hrvatskog kralja
• Kao posljednji hrvatski ban u hrvatskoj te svjetskoj povijesti i historiografiji poistovjećen je s posljednjim hrvatskim kraljem Petrom: Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) († 1097.), - riječ je o dvije različite osobe porijeklom iz dva različitog hrvatskog plemićkog roda, izgleda da je najvjerojatnije možda postojao još jedan Petar Snačić koji je bio mlađi od obojice i također hrvatski ban, pa je na taj način došlo lako moguće najvjerovatnije do pogrešnog poistovjećivanja (?) sa obojicom.
• Ime ovog Petra Snačića spomenutog kao posljedni hrvatski ban u Supetarskom kartularu, pogrešno je očito protumačen od strane povjesničara pa tako i od strane Franje Račkog, koji je prigodom objave spomenutog dokumenta, n je pretvorio u v pa je od Snačića postalo Svačić, i na taj način je očito također poistovjećen sa Petrom: Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), te za kojeg se spominje i pretpostavlja se da je kao kasniji kralj Petar (ovaj Petar Snačić) bio na funkciji hrvatskog bana u vrijeme kralja Zvonimira, za što ne može sa sigurnošću tvrditi.
• Odabran za kralja od strane jednog dijela hrvatskog plemstva (12 hrvatska plemena) naklonjen kraljici Jeleni.
• Bio je neokrunjeni hrvatski kralj. Hrvatska kruna se nalazila kod nadbiskupa Lovre.
• Nije bio samoprozvan hrvatskim kraljem.
• Smatran i nazivan kao posljednji hrvatski kralj narodne krvi od strane onog jednog dijela hrvatskog plemstva (12 hrvatska plemena) naklonjen kraljici Jeleni.
• Bio je stariji od Petra: Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov).
• Vladao je od 1093. do 1097. godine, kao ban i kralj (neokrunjen)
• Ovaj Petar Snačić i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) su bili dvije različite osobe u hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti i neokrunjeni hrvatski kraljevi, jer se hrvatska kruna tada nalazila kod nadbiskupa Lovre, koji je hrvatsku krunu čuvao do svoje smrti u Splitu.

__________________________________________________________________________________

Petar Snačić (lat. Petrum de genere Snacithorum), posljednji hrvatski kralj narodne krvi

Petar Snačić (missp. Svačić), hrvatski kralj, vladao je od 1093. do 1097. godine. Kao vođa anti-mađarskog otpora u Hrvatskoj izabran je za kralja 1093., u jeku sukscesijskog sukoba uzrokovanog smrću Zvonimira i Stjepana II..

Bio je posljednji hrvatski kralj narodne krvi.

Hr, En

(* missp.= misspelled, hrv. pogrešno napisano) (see explanation below, vidi pojašnjenje dolje u nastavku)

Podrijetlo

Navodno je podrijetlom iz tvrdog grada Kamička s padina Miljevačkog platoa uz rijeku Krku gdje je u njegovu čast podignut veleban spomenik. Međutim nema nikakvih dokaza da je Petar bio član obiteljske loze Svačića, nego je to posljedica neosnovane tvrdnje jednog hrvatskog povjesničara iz druge polovice 19. stoljeća.

• Kamičak (razdvojba)
• Miljevci (razdvojba): Miljevci (Miljevački plato), naselje i visoravan u Zagori, između rijeka Krke i Čikole, te planine Promine.

U Supetarskom kartularu se nabrajaju hrvatski banovi u vrijeme nekih kraljeva. Tamo se kao posljednji hrvatski ban navodi Petar Snačić. Franjo Rački prigodom objave spomenutog dokumenta, n je pretvorio u v pa je od Snačića postao Svačić. Snačići su bili jedan od poznatih rodova hrvatskog plemstva.

!!! Kralj Petar Snačić nije bio Petar Svačić (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov). !!!

Vladavina i smrt

Iako se ne može sa sigurnošću tvrditi, pretpostavlja se da je kasniji kralj Petar bio na funkciji hrvatskog bana u vrijeme kralja Zvonimira.[2] Taj podatak proizlazi iz Supetarskog kartulara.

Poslije smrti kralja Stjepana II., posljednjeg izdanka dinastije Trpimirovića, Jelena Lijepa, udovica kralja Zvonimira poziva svoga brata, ugarskog kralja Ladislava da zauzme Hrvatsku, kao Zvonimirov legalni nasljednik. To izaziva revolt većeg dijela hrvatskog plemstva koje se vojno odupire Mađarima. Supetarski kartular spominje kralja Slavca (Petar Svačić Slavac (kralj Slavac Slavić), te dio povjesničara smatra da je Slavac bio kralj odabran od strane plemstva kao anti-ugarski vođa. Moguće je da mu je Petar Snačić bio odan, ali i da mu je bio rival u borbi za hrvatsku krunu. Pošto o Slavcu van konteksta kartulara nema nikakvih podataka, povjesničari o njemu ne znaju praktički ništa. Ono što se zna je da je jedan dio plemstva i naroda izabrao oko 1093. godine Petra za novog hrvatskog kralja, nastavljajući sukob sa Arpadovićima i njima odanom hrvatskom plemstvu.

Kralj Petar stolovao je u Kninu i pretpostavlja se da je u njegovoj vlasti bila stara jezgra hrvatske države, bez dalmatinskih gradova i područja između Save i Drave, iako neki povjesničari misle da je Petar Snačić uspio prognati Almoša sa sjevera Hrvatske. Zasigurno nikad nije okrunjen za kralja, jer se Zvonimirova kruna (k.) nalazila u rukama splitskog nadbiskupa Lovre koji je umro 1099. godine (nadbiskup od 1060. – 1099.).

(k.) (hrv. Starohrvatska kruna - Zvonimirova kruna, (eng.)

Nakon smrti ugarskog kralja Ladislava 1095. godine, na prijestolje dolazi njegov najstariji nećak Koloman, koji je nakon pomirbe s papom Urbanom II. krenuo u vojni pohod na Hrvatsku.

Potkraj travnja, odnosno početkom svibnja 1097. godine došlo je do bitke na Gvozdu (najvjerojatnije na sjevernom podnožju gore Gvozd, današnje Petrove gore), u kojoj je kralj Petar izgubio život na bojištu i tako ostao zapamćen kao posljednji hrvatski kralj narodne krvi. U spomen na nesretnog hrvatskog junaka planina dotada nazivana Gvozd, naziva se Petrov gvozd, odnosno Petrova gora.

Nedosljednosti o mjestu smrti

O pravom mjestu odigravanja bitke gdje je poginuo Petar Snačić znanstvenici se nisu usuglasili.(3)

Petar Snačić u umjetnosti

• Oslikan je u djelima slikara Otona Ivekovića
• Skladatelj Jakov Gotovac je 1969. skladao operu "Petar Svačić"

Petar, hrvatski vladar (? – ?, 1097). Nisu poznate točne godine njegove vladavine, kao ni činjenica je li bio okrunjen za kralja. Prijestolnica mu je bila u Kninu, a na vlast je došao u nemirnim vremenima nakon smrti posljednjega Trpimirovića, Stjepana II. Vladao je vjerojatno samo središnjom Hrvatskom. Poginuo je u borbi protiv ugarske vojske, vjerojatno 1097. na Petrovoj gori (Gvozd), koja je, navodno, po njemu tako i nazvana. Njegova je smrt otvorila Arpadovićima put do krune Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije. Jedini pouzdan spomen o Petru potječe iz ugarske kronike Šimuna de Keze iz XIII. st. Podatak koji se navodi u Supetarskom kartularu (dopisan u XIV. st.), a prema kojem je za Zvonimirove vladavine ban bio neki Petar iz roda Snačićâ, nije dovoljno pouzdan da bi se kralja Petra moglo poistovjetiti sa spomenutim banom. Ipak je zahvaljujući krivom čitanju F. Račkoga, u dijelu historiografije i u javnosti bilo prihvaćeno ime kralja Petra Svačića (Snačića). Bezuspješan je bio i pokušaj F. Šišića da poistovjeti Petra sa sinovcem kralja Slavca, Petrom Slavenom.

• Hr, En, wikipedia
• Kralj Petar bio je vjerojatno iz roda Snačića (Svačića) (?)
• Hrvatska radiotelevizija Hrvatski kraljevi - šesta epizoda,
  • vidi na: Hrvatski kraljevi - šesta epizoda
• (3) Župa Miljevci Zbornik. Vladimir Sokol: Petar Svačić i mjesto njegove pogibije
• Benedikta Zelić-Bučan, Povijesni osvrt na "Kartular sv. Petra u selu", u: Članci i rasprave iz starije hrvatske povijesti, Zagreb, 1994., str. 191.
• Petar, hrvatski vladar (? – ?, 1097), Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

Snačići (Svačići, Svadčići), hrvatski plemićki rod koji se spominje u Pacti conventi kao dio saveza "dvanaest plemena Kraljevine Hrvatske". Imali su matične posjede na području Cetinske županije. Među najstarijim poznatim članovima roda navodi se hrvatski ban Petar, za vladavine kralja Dmitra Zvonimira (1075.–1089.), kojeg se u historiografiji poistovjećuje s posljednjim hrvatskim kraljem Petrom († 1097.).[1]

Od članova roda, ističe se u prvoj polovici 14. stoljeća [Nelipac II.] (generationis Suadcich), glavar obitelji Nelipčića, knezova Cetinskih. Pored tog ogranka, postoji podatak iz 1343. godine o izvjesnom Gojslavu, sinu Prodijevu de Saucichorum u Kliškoj županiji, a pretpostavka da je i [knez Domald] (u. o. 1243.) bio član roda nije pouzdano dokazana. Po svemu sudeći, Snačići su izumrli u muškoj lozi 1435. godine, smrću kneza Ivaniša Nelipčića.[1]

English

Petar Snačić (commonly misspelt (cro. uobičajeno pogrešno napisano) Petar Svačić) was a feudal lord, notable for being one of the claimants of the Croatian throne during the [wars of succession] (c. 1093–1097). It is assumed that he began as a ban serving under king Demetrius Zvonimir of Croatia and was then elected king by the Croatian feudal lords in 1093. Petar's seat of power was based in Knin. His rule was marked by a struggle for control of the country with Coloman of Hungary, dying at the Battle of Gvozd Mountain in 1097.

Petar's ancestry

Early scholars, specifically Franjo Rački misread the letter "n" as a "v", creating a mistake which is common until today. There never existed a Svačić family, yet existed the Snačić family who were one of the Twelve noble tribes of Croatia, and certain Petar Snačić is mentioned in Supetar Cartulary (14th century addition) as Croatian ban during the rule of King Zvonimir.[2][3] However the connection between Petar and this Petar Snačić is disputed, as is attempt by Ferdo Šišić to relate him to Petar Slaven, son of Slavac who was also a pretender to the throne.([1])

Struggle for the succession

He assumed the throne amid deep tension throughout the Kingdom. His predecessor, Stephen II (1089–1091) died without leaving an heir, sparking a major political crisis. Jelena (or hu. Ilona), the widow of King Dmitar Zvonimir (1074–1089) supported her brother, King Ladislaus I of Hungary, in the inheritance of the throne of Croatia. Croatia was invaded in 1091 by Ladislaus I, encountering opposition only upon reaching mountain Gvozd, where he successfully engaged in warfare with the local nobility. Meanwhile, as a part of Croatia's dignitaries and clergy did not support Ladislaus' claim, they elected nobleman Petar as King.

Croatian Kingdom during Petar Snačić reign.

Shortly after his army's success, Ladislaus died (1095), leaving his nephew Coloman to continue the campaign. In 1097, Petar departed from Knin to meet Coloman in battle, resulting in Coloman's victory and Petar's death. According to Pacta conventa, whose authenticity is debated, a historic settlement was subsequently reached by which the Croats agreed to recognize Coloman as king. In return, he promised to guarantee Croatia's self-governance under a ban (royal governor), and to respect all the rights, laws and privileges of the Croatian Kingdom. Petar was the last native king of Croatia, and the personal union with Kingdom of Hungary lasted until 1918.

Dinastički rat u Hrvatskoj 1091. -1105.

• Događaji u Hrvatskoj nakon 997. godine
• Dmitar Zvonimir postaje kralj
• Prva faza rata
• Kralj Slavac
• Druga faza rata, kralj Petar Snačić i Bitka na Gvozdu Petar Snačić, (često krivo nazivan Svačić), se proglasio kraljem 1093. uz podršku protu-ugarskog dijela plemstva, iako se nije okrunio jer je kruna Hrvatske bila kod splitskog nadbiskupa Lovre, koji je umro 1099. godine. Nezna se kolikim je dijelom Hrvatske vladao. Bio je ban za vrijeme Zvonimira, te ako uzmemo u obzir sve nedoumice oko Slavca, vođa anti-mađarskih snaga u Hrvatskoj. Sjeverom zemlje je još uvijek vladao Almoš, Ladislavov nećak. Nije jasno što se dogodilo, prema jednoj verziji Petar je sa vojskom otjerao Almoša iz međurječja, drugi navode da ga je otjerao ili Koloman ili Ladislav pretkraj svoje vladavine. Godine 1095. Ladislav I. Sveti umire te ga naslijeđuje nećak Koloman, koji šalje 1097. vojsku na Hrvatsku. Presudna bitka dogodila se na planini Gvozd u kasnom travnju ili svibnju 1097., u kojoj su se sukobile ugarska vojska i pro-arpadovićevski orijentirano hrvatsko plemstvo sa vojskom Petra Snačića. Detalji bitke nisu poznati znamo samo da je kralj Petar Snačić u njoj poginuo. Ugarska vojska nastavila je do Biograda gdje je dočekala buduću suprugu Kolomana, normansku princezu Feliciju, zvanu Buzila.
• Treća faza i kraj rata
• Posljedice Vidi članak: Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom

Koloman je uspostavio personalnu uniju Hrvatske i Ugarske, ali to nije značilo da je Hrvatska izgubila svoju državnost. Hrvatsku i Ugarsku povezivala je samo osoba kralja, a koliko je slaba mađarska vlast bila, pogotovo u južnijim krajevima Hrvatske pokazuju brojni povijesni primjeri hrvatskih plemića koji su vladali gotovo samostalno. Još više od toga Ugarska nikad nije u nekim rubnim dijelovima Hrvatske uspila uspostaviti vlast pa je hrvatsko plemstvo u Bosni uspostavilo kroz par stoljeća samostalnu državu. Grad Dubrovnik je također bio uspješan u očuvanju samostalosti, te je od kraja 14. stoljeća prosperirao kao samostalna Dubrovačka Republika. Hrvati u Baranji i ostalim prekodravskim i prekodunavskim krajevima bili su i od prije pod ugarskom vlašću, a Istra je ostala podjeljena između Mletaka i Svetog Rimskog Carstva. Personalna unija kruna Hrvatske i Ugarske trajala je sve do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine.

__________________________________________________________________________________

Prilog rješavanju pojedinih Kontroverzi:

Petar Snačić i Petar Svačić (Krešimirov) (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) su bili dvije različite osobe iz različitog plemskog roda i plemena.

Petar Svačić (Krešimirov) (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) vs Petar Snačić

Napomena: Petar Svačić Slavac (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) nije bio ista osoba Petar Snačić koja je poginula na Gvozdu, već je bio pogubljen kod Knina po nalogu Kolomana.

Petar Svačić Slavac (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov)

Podrijetlo i srodnici

Mimo ideologiziranih jugoistoričara-'minimalista' s glavnim ciljem kompromitirati nepodobnoga i 'kontroverznog' Petra Svačića, naprotiv novije genealoške analize raznih pokazatelja nam sve jasnije pokazuju da je Petar Svačić itekako imao podužu vladarsku baštinu, kako po očevoj tako i po ženskoj lozi. Iako pristrani jugoistoričari i njihovi današnji epigoni na sve načine (lažno) dokazuju kako je Petar navodno bio nelegalni uzurpator hrvatskog prijestolja, u stvarnosti je ban Petar svakako bar po ženskoj liniji pravi biološki unuk kralja Petra Krešimira IV. (1056.- 1073.), tj. sin njegove kćerke Nede Krešimirove udane za neretvanskog bana Marjana IV. Slavca koji je vladao Neretvanskom banovinom od 1073.- 1076., a po toj neretvanskoj lozi Marjana je vjerojatno i dalji potomak (možda praunuk ?) ranijega dalmatinskog bana Branimira. Zato je taj zadnji naš kralj Petar II. Slavac-Krešimirov, barem po svojoj majci ipak bio zadnji živi djelomični nasljednik Trpimirovića, pa je stoga i dobio po svom djedu osobno ime Petar II.

Stoga on i po ženskoj i muškoj lozi ima bansko-kraljevsko podrijetlo (usp. pobliže: Ž. Jakić 1994, Ognjište 6), a nije tek neki bezvezni uzurpator kako nam to dosad uporno podvaljuju naši jugoistoričari. Kao i neki drugi starohrvatski vladari, tako je i mladi Petar Slavac prije kraljevanja bio najprije ban (1089.- 1092.), te admiral Hrvatske mornarice na Jadranu. Baš zato je po obiteljskom pravu i patriotskoj dužnosti ipak morao preuzeti vlast u ugroženoj Hrvatskoj, koja je nakon smrti zadnjega izravnog muškog potomka Trpimirovića, kralja Stjepana IV. (1089.- 1091.) istodobno dospjela u bezizlazni položaj zbog teritorialnih pretenzija Magjarske i Venecije. To njegovo pravo i dužnost je magjarskim spletkama uspješno osporavala snalažljiva Zvonimirova udovica Ilonka Arpadović, što je napokon završilo magjarskim osvajačkim napadima i pogibijom samog kralja Petra na Gvozdu 1097, te konačno gubitkom podpune nezavisnosti srednjovjeke Kraljevine Hrvatske.

Očito je da Nije točno zbog poistovjećivanja i pogrešnog tumačenja ličnosti dviju osoba u hrvatskoj povijesti: da je Petar Svačić (Krešimirov) (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) poginuo na Gvozdu, kako navode pojedini izvori, te kao što je prethodno spomenuto i kako očito pojedini povjesničari tako i današnja povijest smatraju i misle, već je očito bio zarobljen i pogubljen od strane Kolomana, za vrijeme bitke koja se dogodila kod Knina, gdje je kao ban i kralj stolovao, i gdje je kralj Petar Slavac bio očito možda rođen u Kninu. (vidi: POVIJESNE KONTROVERZE: Posljednji hrvatski kralj Petar bio je Snačić).

Činjenice koje idu u prilog za potvrdu prethodno navedenog i ispravljane netočnih navoda pojedinih izvora, povjesničara, kontroverzi, zabluda, itd.:

Sljedeće činjenice su navedene na temelju analize poznatih informacija i slijedom pojedinih događaja.

• Postojale su dvije osobe u hrvatskoj povijesti: Petar Snačić i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), također je postojao očito i Petar Snačić (očito najvjerojatnije mlađi te je bio nećak od ovog prvospomenutog Petra Snačića (poginulog na planini Gvozd, 1097.), koji se kao posljednji hrvatski ban navodi u Supetarskom kartularu, kojeg Franjo Rački je prigodom objave spomenutog dokumenta pogrešno pročitao, te n je pretvorio u v pa je od Snačića postalo Svačić, i na taj način se poistovjetila ličnost osobe Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) sa Petrom Snačićem (poginulog na Gvozdu, 1097.), na temelju kojeg je i nastala ustaljena pogreška kako u Hrvatskoj povijesti i literaturi tako i u svjetskoj do dana današnjeg.
• Samo jedna osoba imena Petar Snačić je poginula na planini Gvozd i to ovaj Petar Snačić, dok je drugi Petar tj. Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) bio pogubljen poslije u blizini Knina.
• Petar Snačić (c. 1057. - 1097.) (porijeklom iz plemena Snačić) je bio ban za vrijeme Zvonimirove vladavine, do i nakon njegove smrti, kada je započeo Dinastički rat u Hrvatskoj 1091. - 1105., isto je tako istovremeno bio i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) ban u Kninu, koji je bio porijeklom svojih predaka iz roda Kačića u okolici Omiša i Neretve.
• Posljednji hrvatski kralj Petar (Petar Svačić, Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) bio je Snačić = nije bio Snačić, već je pogreška koju je povijest kroz desetljeća poistovječila Petra Svačića (Slavac) sa ovim Petrom Snačićem, (vidi gore).
• Petar Snačić je u trenutku netom prije Zvonimirove smrti bio očito u Karinu, Ninu i Cetinskoj županiji odnosno u istoimenom gradu, pa tek onda poslije u Kninu, dok je Petar Slavac bio očito cijelo vrijeme samo u Kninu.
• Pravo na krunu su polagali i imali obojica, i Petar Snačić i Petar Svačić (Krešimirov) (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov), odabrani od pojedinih plemena i strana hrvatskog plemstva (12 plemena) poslije je jedan dio bio naklonjen jednim dijelom Mađarima (1102. Pacta Conventu u ime Hrvatskog sabora.), nakon pogiblje i pogubljenja Petra Slavca kod Knina, najvjerojantije krajem 1097. godine (ili možda čak 1098., odnosno u periodu od 1098. - 1101. ?).
• Petar Snačić je bio nakloljen više kralju Dmitru Zvonimiru, kao jedan od njegovih savjetnika kao što je to bio isto i nadbiskup Lovre, odnosno njegovoj udovici Jeleni, koji je očito na nagovor nadbiskupa Lovre u razdoblju od 1091 - 1096 postao saveznik Petru Svačiću (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), te ukoliko izvojevadi pobjedu na planini Gvozd, da će onda na taj način i ostvariti i potvrditi svoje pravo na krunu, iako je bio rival u borbi za hrvatsku krunu u odnosu na Petra Slavca. Petar Svačić (Petar Slavac,Petar II. Krešimirov) očito nije bio omiljen nadbikskupu Lovri jer je ovaj potonji mlađi tj. Petar Slavac htjeo doći do prijestolja i krune na silovit način (navodno?) - Da li se to tako uistinu dogodilo i zbilo, danas se sa sigurnošću to ne može potvrditi, no očito je da se nešto tada dogodilo, iako su tada postojale dvije suprotne strane i struje unutar 12 hrvatskih prlemena, jedna strana koja je bila iza ovog Petra Snačića i priznavala ga kao kralja, dok druga strana je bila iza Petra Slavca.
• Kralj Petar (Petar Slavac) stolovao je u Kninu i pretpostavlja se da je u njegovoj vlasti bila stara jezgra hrvatske države, bez dalmatinskih gradova i područja između Save i Drave, iako neki povjesničari misle da je Petar Snačić uspio prognati Almoša sa sjevera Hrvatske. Zasigurno nikad nije okrunjen za kralja, jer se Zvonimirova kruna (k.) nalazila u rukama splitskog nadbiskupa Lovre koji je umro 1099. godine (nadbiskup od 1060. – 1099.).
• Petar Snačić (porijeklom iz plemena Snačić) očito je da nije bio posljedni hrvatski kralj narodne krvi i potomak od Petra Krešimira IV, iako je podjednako istu titulu Kralja imao istovremeno kad i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), iako se pretpostavlja da za obojicu se možda spominjalo da su posljedni hrvatski kralj narodne krvi. Zasigurno što god bilo točno, iza jednog i drugog potomaka nema i niti ih je bilo.
• Obojica: I Petar Snačić i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) nikad nisu bili okrunjena, iako su polagali i imali pravo na krunu, nakon smrti kralja Dmitra Zvonimira.
• Petar Svačić (ispravnije: Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) nije bio rođen u Kamičaku, kako se pretpostavlja već je bio možda rođen u Kninu.
• Što povjesničari znaju o Petru Svačić (ispravnije: Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov), osim da je bio potamak Petra Krešimira IV, te njegovom smrću odnosno pogubljenjem da su se ugasile 2 starohrvatske dinastije: Krešimirovići i neretvanski Marjani.
• Nije točno da je Petar Svačić (Krešimirov) (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) poginuo na Gvozdu, kako navode pojedini izvori te kao što je prethodno spomenuto i kako očito pojedini povjesničari tako i današnja povijest smatraju i misle, već je očito bio zarobljen i pogubljen od strane Kolomana, za vrijeme bitke koja se dogodila kod Knina, gdje je kao ban i kralj stolovao, i gdje je kralj Petar Slavac bio rođen u Kninu.
• Petar Slavac je bio živ u trenutku pogiblje Petra Snačića na Gvozdu, i nalazio se u Kninu.
• Petar Slavac očito nikad nije bio na planini Gvozd.
• Kontradiktorno, kontroverzno i nepodudaranje podataka: Ukoliko je Petar Slavac, prema informaciji da je također isto bio najprije ban (1089.- 1092.), te admiral Hrvatske mornarice na Jadranu, potom izabran kraljem od jednog dijela 12 plemena, prema ovom podatku u odnosu na godinu smrti odnosno njegovog pogubljenja 1097. - ako je bio banom (1089.- 1092.) te rođen c. 1080 onda je imao 7-8 (9) godina (?), kada je postao banom, što je kontradiktorno, kontroverzno i nepodudaranje podataka, i ukoliko je njegova pogiblja tj. pogubljene bilo u 1097. godini, onda je u trenutku smrti je imao 17 godina. Veća je vjerojatnost da je možda najvjerojatnije bio rođen c. 1079 (koju godinu ranije ili možda čak c. 1076. ako je u trenutku smrti imao c. 20-21 godinu, možda čak i ranije ukoliko je u trenutku smrti možda imao navršenih c. 27 godina, onda bio rođen c. 1070. godine), što bi se moglo postaviti kao logični zaključak, jer ako se uzme u obzir da se banom postajalo u ondašnje vrijeme i povijesnom periodu u ranijom tj. prvom dijelu navršene i stečene punoljenosti od c. 19-22 navršene godine života.
• Tko je točno poginuo na planini Gvozd, a tko je bio pogubljen nakon bitke u blizini Knina, kako navode pojedini izvori: Da li je Petar Snačić ili Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov). Gdje se nalaze točno grobovi od obojice? Da li je grob na planini Gvozd grob od Petra Snačića ili Petra Svačića (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), ako je osoba bila Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) koja je bila pogubljena, nakon bitke u blizini Knina, da li je moguće da je hrvatska povijest i različiti povjesničari pa tako i hrvatski poistovjetili ličnsoti obje osobe jednu s drugom, i pri tome zamijenila njihovu povijesnu ličnost. (?)
• Koliko su imali točno otprilike godina u trenutku smrti obojica: Petar Snačić i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov). Petar Snačić je bio stariji od Petra Svačića (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov).

Zaključak (na temelju logičkog analiziranja):

• Očito je da ovaj Petar Snačić (stariji) (c 1057. - 1097.) i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) (mlađi) nisu bili ista osoba i povijesna ličnost u hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti, te su pogrešno oboje poistovjećeni jedan s drugim, i na taj način pogrešno protumačeni i interpretirani u hrvatskoj povijesti, te samim time također poistovjećena smrt i pogiblje od obojice kao i mjesto njihove pogiblje.

__________________________________________________________________________________

Izvori:

• The Roles and Loyalties of the Bishops and Archbishops of Dalmatia (1102–1301), Hungarian Historical Review 3, no. 3 (2014): 471–493,, autor gđa. Judit Gál, 2014

See also:

• Snačić family
• Croatian Kingdom during Petar Snačić reign
• Twelve noble tribes of Croatia
• List of rulers of Croatia
• Povijesne kontroverze - Posljednji hrvatski kralj Petar bio je Snačić, Vojna povijest, autor gosp. Zvonimir Despot, 06. ožujka 2014
• Cetina, stara hrvatska županija, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagtreb
• Kritički pregled historiografije o kralju Petru na kraju XI. stoljeća (o Petar Svačić Slavac (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov)), Mladen Švab ; Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, Hrvatska, Historical contributions = Historische Beiträge, Vol. 17 No. 17, 1998.
• Kralj Slavac: povijesni pregled i historiografske teze, Jasna Šarić, Pro tempore, No. 3, 2006.
• Petar Svačić (Krešimirov) (ispravnije: Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov), Slavac, Slavac, vladar Neretvanske kneževine (XI. st.), Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža,Zagreb, O rodu i porieklu posljednjeg hrvatskog Kralja
• Bitka na Gvozdu
• Petar Svačić borio se i protiv Hrvata
• Zagonetka drevne grobnice na vrhu Martinšćaka, Budni Div, Goran Majetić, 30.05.2022.
• Petar Snaćić posljednji hrvatski kralj po kojem je Petrova Gora dobila ime
• Grob Kralja Petra Svačića, Croatia / Sisak-Moslavina / Gvozd /, koordinate: 45°18'33"N, 15°48'59"E
• Grob kralja Petra Svačića
• Biciklom do groba kralja Petra Svačića // by bicycle to the tomb of King Petar Svačić
• TV Kalendar, HRT, 26.svibanj, hrvatski kralj Petar Svačić
• Kruna hrvatskih kraljeva - TV Kalendar 14.listopad, HRT
• POVIJEST HRVATA - kraljevi, Karmela Vajdoher Žilić
• Petar Snačić - Posljednji hrvatski kralj narodne krvi
• Petar Svačić - Heroj ili uzurpator?

Petar Snačić (missp. Svačić*) (stariji) (c. 1057 - 1097)

Petar Snačić (stariji), (lat. Petrum de genere Snacithorum)

Hrvatski ban, neokrunjeni kralj, posljednji hrvatski ban, posljedni hrvatski kralj narodne krvi (?) pogrešno poistovjećen sa Petrom: Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) (mlađi), također posljednji hrvatski kralj narodne krvi.

!!! Napomena: Ne brkati i poistovjećivati ovog Petra Snačića sa Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), i obrnuto !!!

!!! Note: Do not confuse and identify this Petar Snačić with Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), and vice versa !!!

Činjenice o ovom Petru Snačiću (c. 1057- 1097.) (stariji)

• Bio je porijeklom iz plemena Snačić i kao ban najstariji spomenuti član iz istog plemena, te je bio srodnik Juraja Snačića, starješine i predstavnika plemena i roda Snačić, kasnije potpisnika 1102. Pacta Conventu u ime Hrvatskog sabora.
• Posljednji hrvatski Ban i savjetnik kralja Dmitra Zvonimira za vrijeme Zvonimirove vladavine (1075. – 1089.).
• U službi kralja Dmitra Zvonimira, njegove supruge Jelene, prijatelj sa nadbiskupom Lovrom.
• Poginuo 1097. godine na planini Gvozd, a ne u blizini Knina kada je očito bio pogubljen Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) ili Nije (?)
• Sudionik i suradnik, saveznik u protu-arpadavskoj invaziji na Hrvatsku sa Petra Svačića (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) odnosno možebitno sa njegovim ocem Slavcem (?), no upitno je da li je ovaj Petar Snačić bio odan Petru Svačiću (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) i njegovom ocu Slavcu. (?)
• Dinastički rat u Hrvatskoj 1091. – 1105., Prva faza rata: ... U vrijeme u južnim predjelima kraljevstva počela se stvarati anti-mađarska koalicija centrirana oko Petra Snačića i (možebitno) Slavca.
• Rival za hrvatsku krunu nakon smrti kralja Dmitra Zvonimira i očito najvjerojatnije saveznik Petra Svačića (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) nakon nagovora nadbiskupa Lovre.
• Bio odabran od jednog dijela hrvatskih plemena ([12 hrvatska plemena]) za hrvatskog kralja
• Kao posljednji hrvatski ban u hrvatskoj te svjetskoj povijesti i historiografiji poistovjećen je s posljednjim hrvatskim kraljem Petrom: Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) († 1097.), - riječ je o dvije različite osobe porijeklom iz dva različitog hrvatskog plemićkog roda, izgleda da je najvjerojatnije možda postojao još jedan Petar Snačić koji je bio mlađi od obojice i također hrvatski ban, pa je na taj način došlo lako moguće najvjerovatnije do pogrešnog poistovjećivanja (?) sa obojicom.
• Ime ovog Petra Snačića spomenutog kao posljedni hrvatski ban u Supetarskom kartularu, pogrešno je očito protumačen od strane povjesničara pa tako i od strane Franje Račkog, koji je prigodom objave spomenutog dokumenta, n je pretvorio u v pa je od Snačića postalo Svačić, i na taj način je očito također poistovjećen sa Petrom: Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), te za kojeg se spominje i pretpostavlja se da je kao kasniji kralj Petar (ovaj Petar Snačić) bio na funkciji hrvatskog bana u vrijeme kralja Zvonimira, za što ne može sa sigurnošću tvrditi.
• Odabran za kralja od strane jednog dijela hrvatskog plemstva (12 hrvatska plemena) naklonjen kraljici Jeleni.
• Bio je neokrunjeni hrvatski kralj. Hrvatska kruna se nalazila kod nadbiskupa Lovre.
• Nije bio samoprozvan hrvatskim kraljem.
• Smatran i nazivan kao posljednji hrvatski kralj narodne krvi od strane onog jednog dijela hrvatskog plemstva (12 hrvatska plemena) naklonjen kraljici Jeleni.
• Bio je stariji od Petra: Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov).
• Vladao je od 1093. do 1097. godine, kao ban i kralj (neokrunjen)
• Ovaj Petar Snačić i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) su bili dvije različite osobe u hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti i neokrunjeni hrvatski kraljevi, jer se hrvatska kruna tada nalazila kod nadbiskupa Lovre, koji je hrvatsku krunu čuvao do svoje smrti u Splitu.

__________________________________________________________________________________

Petar Snačić (lat. Petrum de genere Snacithorum), posljednji hrvatski kralj narodne krvi

Petar Snačić (missp. Svačić), hrvatski kralj, vladao je od 1093. do 1097. godine. Kao vođa anti-mađarskog otpora u Hrvatskoj izabran je za kralja 1093., u jeku sukscesijskog sukoba uzrokovanog smrću Zvonimira i Stjepana II..

Bio je posljednji hrvatski kralj narodne krvi.

Hr, En

(* missp.= misspelled, hrv. pogrešno napisano) (see explanation below, vidi pojašnjenje dolje u nastavku)

Podrijetlo

Navodno je podrijetlom iz tvrdog grada Kamička s padina Miljevačkog platoa uz rijeku Krku gdje je u njegovu čast podignut veleban spomenik. Međutim nema nikakvih dokaza da je Petar bio član obiteljske loze Svačića, nego je to posljedica neosnovane tvrdnje jednog hrvatskog povjesničara iz druge polovice 19. stoljeća.

• Kamičak (razdvojba)
• Miljevci (razdvojba): Miljevci (Miljevački plato), naselje i visoravan u Zagori, između rijeka Krke i Čikole, te planine Promine.

U Supetarskom kartularu se nabrajaju hrvatski banovi u vrijeme nekih kraljeva. Tamo se kao posljednji hrvatski ban navodi Petar Snačić. Franjo Rački prigodom objave spomenutog dokumenta, n je pretvorio u v pa je od Snačića postao Svačić. Snačići su bili jedan od poznatih rodova hrvatskog plemstva.

!!! Kralj Petar Snačić nije bio Petar Svačić (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov). !!!

Vladavina i smrt

Iako se ne može sa sigurnošću tvrditi, pretpostavlja se da je kasniji kralj Petar bio na funkciji hrvatskog bana u vrijeme kralja Zvonimira.[2] Taj podatak proizlazi iz Supetarskog kartulara.

Poslije smrti kralja Stjepana II., posljednjeg izdanka dinastije Trpimirovića, Jelena Lijepa, udovica kralja Zvonimira poziva svoga brata, ugarskog kralja Ladislava da zauzme Hrvatsku, kao Zvonimirov legalni nasljednik. To izaziva revolt većeg dijela hrvatskog plemstva koje se vojno odupire Mađarima. Supetarski kartular spominje kralja Slavca (Petar Svačić Slavac (kralj Slavac Slavić), te dio povjesničara smatra da je Slavac bio kralj odabran od strane plemstva kao anti-ugarski vođa. Moguće je da mu je Petar Snačić bio odan, ali i da mu je bio rival u borbi za hrvatsku krunu. Pošto o Slavcu van konteksta kartulara nema nikakvih podataka, povjesničari o njemu ne znaju praktički ništa. Ono što se zna je da je jedan dio plemstva i naroda izabrao oko 1093. godine Petra za novog hrvatskog kralja, nastavljajući sukob sa Arpadovićima i njima odanom hrvatskom plemstvu.

Kralj Petar stolovao je u Kninu i pretpostavlja se da je u njegovoj vlasti bila stara jezgra hrvatske države, bez dalmatinskih gradova i područja između Save i Drave, iako neki povjesničari misle da je Petar Snačić uspio prognati Almoša sa sjevera Hrvatske. Zasigurno nikad nije okrunjen za kralja, jer se Zvonimirova kruna (k.) nalazila u rukama splitskog nadbiskupa Lovre koji je umro 1099. godine (nadbiskup od 1060. – 1099.).

(k.) (hrv. Starohrvatska kruna - Zvonimirova kruna, (eng.)

Nakon smrti ugarskog kralja Ladislava 1095. godine, na prijestolje dolazi njegov najstariji nećak Koloman, koji je nakon pomirbe s papom Urbanom II. krenuo u vojni pohod na Hrvatsku.

Potkraj travnja, odnosno početkom svibnja 1097. godine došlo je do bitke na Gvozdu (najvjerojatnije na sjevernom podnožju gore Gvozd, današnje Petrove gore), u kojoj je kralj Petar izgubio život na bojištu i tako ostao zapamćen kao posljednji hrvatski kralj narodne krvi. U spomen na nesretnog hrvatskog junaka planina dotada nazivana Gvozd, naziva se Petrov gvozd, odnosno Petrova gora.

Nedosljednosti o mjestu smrti

O pravom mjestu odigravanja bitke gdje je poginuo Petar Snačić znanstvenici se nisu usuglasili.(3)

Petar Snačić u umjetnosti

• Oslikan je u djelima slikara Otona Ivekovića
• Skladatelj Jakov Gotovac je 1969. skladao operu "Petar Svačić"

Petar, hrvatski vladar (? – ?, 1097). Nisu poznate točne godine njegove vladavine, kao ni činjenica je li bio okrunjen za kralja. Prijestolnica mu je bila u Kninu, a na vlast je došao u nemirnim vremenima nakon smrti posljednjega Trpimirovića, Stjepana II. Vladao je vjerojatno samo središnjom Hrvatskom. Poginuo je u borbi protiv ugarske vojske, vjerojatno 1097. na Petrovoj gori (Gvozd), koja je, navodno, po njemu tako i nazvana. Njegova je smrt otvorila Arpadovićima put do krune Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije. Jedini pouzdan spomen o Petru potječe iz ugarske kronike Šimuna de Keze iz XIII. st. Podatak koji se navodi u Supetarskom kartularu (dopisan u XIV. st.), a prema kojem je za Zvonimirove vladavine ban bio neki Petar iz roda Snačićâ, nije dovoljno pouzdan da bi se kralja Petra moglo poistovjetiti sa spomenutim banom. Ipak je zahvaljujući krivom čitanju F. Račkoga, u dijelu historiografije i u javnosti bilo prihvaćeno ime kralja Petra Svačića (Snačića). Bezuspješan je bio i pokušaj F. Šišića da poistovjeti Petra sa sinovcem kralja Slavca, Petrom Slavenom.

• Hr, En, wikipedia
• Kralj Petar bio je vjerojatno iz roda Snačića (Svačića) (?)
• Hrvatska radiotelevizija Hrvatski kraljevi - šesta epizoda,
  • vidi na: Hrvatski kraljevi - šesta epizoda
• (3) Župa Miljevci Zbornik. Vladimir Sokol: Petar Svačić i mjesto njegove pogibije
• Benedikta Zelić-Bučan, Povijesni osvrt na "Kartular sv. Petra u selu", u: Članci i rasprave iz starije hrvatske povijesti, Zagreb, 1994., str. 191.
• Petar, hrvatski vladar (? – ?, 1097), Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

Snačići (Svačići, Svadčići), hrvatski plemićki rod koji se spominje u Pacti conventi kao dio saveza "dvanaest plemena Kraljevine Hrvatske". Imali su matične posjede na području Cetinske županije. Među najstarijim poznatim članovima roda navodi se hrvatski ban Petar, za vladavine kralja Dmitra Zvonimira (1075.–1089.), kojeg se u historiografiji poistovjećuje s posljednjim hrvatskim kraljem Petrom († 1097.).[1]

Od članova roda, ističe se u prvoj polovici 14. stoljeća [Nelipac II.] (generationis Suadcich), glavar obitelji Nelipčića, knezova Cetinskih. Pored tog ogranka, postoji podatak iz 1343. godine o izvjesnom Gojslavu, sinu Prodijevu de Saucichorum u Kliškoj županiji, a pretpostavka da je i [knez Domald] (u. o. 1243.) bio član roda nije pouzdano dokazana. Po svemu sudeći, Snačići su izumrli u muškoj lozi 1435. godine, smrću kneza Ivaniša Nelipčića.[1]

English

Petar Snačić (commonly misspelt (cro. uobičajeno pogrešno napisano) Petar Svačić) was a feudal lord, notable for being one of the claimants of the Croatian throne during the [wars of succession] (c. 1093–1097). It is assumed that he began as a ban serving under king Demetrius Zvonimir of Croatia and was then elected king by the Croatian feudal lords in 1093. Petar's seat of power was based in Knin. His rule was marked by a struggle for control of the country with Coloman of Hungary, dying at the Battle of Gvozd Mountain in 1097.

Petar's ancestry

Early scholars, specifically Franjo Rački misread the letter "n" as a "v", creating a mistake which is common until today. There never existed a Svačić family, yet existed the Snačić family who were one of the Twelve noble tribes of Croatia, and certain Petar Snačić is mentioned in Supetar Cartulary (14th century addition) as Croatian ban during the rule of King Zvonimir.[2][3] However the connection between Petar and this Petar Snačić is disputed, as is attempt by Ferdo Šišić to relate him to Petar Slaven, son of Slavac who was also a pretender to the throne.([1])

Struggle for the succession

He assumed the throne amid deep tension throughout the Kingdom. His predecessor, Stephen II (1089–1091) died without leaving an heir, sparking a major political crisis. Jelena (or hu. Ilona), the widow of King Dmitar Zvonimir (1074–1089) supported her brother, King Ladislaus I of Hungary, in the inheritance of the throne of Croatia. Croatia was invaded in 1091 by Ladislaus I, encountering opposition only upon reaching mountain Gvozd, where he successfully engaged in warfare with the local nobility. Meanwhile, as a part of Croatia's dignitaries and clergy did not support Ladislaus' claim, they elected nobleman Petar as King.

Croatian Kingdom during Petar Snačić reign.

Shortly after his army's success, Ladislaus died (1095), leaving his nephew Coloman to continue the campaign. In 1097, Petar departed from Knin to meet Coloman in battle, resulting in Coloman's victory and Petar's death. According to Pacta conventa, whose authenticity is debated, a historic settlement was subsequently reached by which the Croats agreed to recognize Coloman as king. In return, he promised to guarantee Croatia's self-governance under a ban (royal governor), and to respect all the rights, laws and privileges of the Croatian Kingdom. Petar was the last native king of Croatia, and the personal union with Kingdom of Hungary lasted until 1918.

Dinastički rat u Hrvatskoj 1091. -1105.

• Događaji u Hrvatskoj nakon 997. godine
• Dmitar Zvonimir postaje kralj
• Prva faza rata
• Kralj Slavac
• Druga faza rata, kralj Petar Snačić i Bitka na Gvozdu Petar Snačić, (često krivo nazivan Svačić), se proglasio kraljem 1093. uz podršku protu-ugarskog dijela plemstva, iako se nije okrunio jer je kruna Hrvatske bila kod splitskog nadbiskupa Lovre, koji je umro 1099. godine. Nezna se kolikim je dijelom Hrvatske vladao. Bio je ban za vrijeme Zvonimira, te ako uzmemo u obzir sve nedoumice oko Slavca, vođa anti-mađarskih snaga u Hrvatskoj. Sjeverom zemlje je još uvijek vladao Almoš, Ladislavov nećak. Nije jasno što se dogodilo, prema jednoj verziji Petar je sa vojskom otjerao Almoša iz međurječja, drugi navode da ga je otjerao ili Koloman ili Ladislav pretkraj svoje vladavine. Godine 1095. Ladislav I. Sveti umire te ga naslijeđuje nećak Koloman, koji šalje 1097. vojsku na Hrvatsku. Presudna bitka dogodila se na planini Gvozd u kasnom travnju ili svibnju 1097., u kojoj su se sukobile ugarska vojska i pro-arpadovićevski orijentirano hrvatsko plemstvo sa vojskom Petra Snačića. Detalji bitke nisu poznati znamo samo da je kralj Petar Snačić u njoj poginuo. Ugarska vojska nastavila je do Biograda gdje je dočekala buduću suprugu Kolomana, normansku princezu Feliciju, zvanu Buzila.
• Treća faza i kraj rata
• Posljedice Vidi članak: Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom

Koloman je uspostavio personalnu uniju Hrvatske i Ugarske, ali to nije značilo da je Hrvatska izgubila svoju državnost. Hrvatsku i Ugarsku povezivala je samo osoba kralja, a koliko je slaba mađarska vlast bila, pogotovo u južnijim krajevima Hrvatske pokazuju brojni povijesni primjeri hrvatskih plemića koji su vladali gotovo samostalno. Još više od toga Ugarska nikad nije u nekim rubnim dijelovima Hrvatske uspila uspostaviti vlast pa je hrvatsko plemstvo u Bosni uspostavilo kroz par stoljeća samostalnu državu. Grad Dubrovnik je također bio uspješan u očuvanju samostalosti, te je od kraja 14. stoljeća prosperirao kao samostalna Dubrovačka Republika. Hrvati u Baranji i ostalim prekodravskim i prekodunavskim krajevima bili su i od prije pod ugarskom vlašću, a Istra je ostala podjeljena između Mletaka i Svetog Rimskog Carstva. Personalna unija kruna Hrvatske i Ugarske trajala je sve do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine.

__________________________________________________________________________________

Prilog rješavanju pojedinih Kontroverzi:

Petar Snačić i Petar Svačić (Krešimirov) (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) su bili dvije različite osobe iz različitog plemskog roda i plemena.

Petar Svačić (Krešimirov) (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) vs Petar Snačić

Napomena: Petar Svačić Slavac (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) nije bio ista osoba Petar Snačić koja je poginula na Gvozdu, već je bio pogubljen kod Knina po nalogu Kolomana.

Petar Svačić Slavac (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov)

Podrijetlo i srodnici

Mimo ideologiziranih jugoistoričara-'minimalista' s glavnim ciljem kompromitirati nepodobnoga i 'kontroverznog' Petra Svačića, naprotiv novije genealoške analize raznih pokazatelja nam sve jasnije pokazuju da je Petar Svačić itekako imao podužu vladarsku baštinu, kako po očevoj tako i po ženskoj lozi. Iako pristrani jugoistoričari i njihovi današnji epigoni na sve načine (lažno) dokazuju kako je Petar navodno bio nelegalni uzurpator hrvatskog prijestolja, u stvarnosti je ban Petar svakako bar po ženskoj liniji pravi biološki unuk kralja Petra Krešimira IV. (1056.- 1073.), tj. sin njegove kćerke Nede Krešimirove udane za neretvanskog bana Marjana IV. Slavca koji je vladao Neretvanskom banovinom od 1073.- 1076., a po toj neretvanskoj lozi Marjana je vjerojatno i dalji potomak (možda praunuk ?) ranijega dalmatinskog bana Branimira. Zato je taj zadnji naš kralj Petar II. Slavac-Krešimirov, barem po svojoj majci ipak bio zadnji živi djelomični nasljednik Trpimirovića, pa je stoga i dobio po svom djedu osobno ime Petar II.

Stoga on i po ženskoj i muškoj lozi ima bansko-kraljevsko podrijetlo (usp. pobliže: Ž. Jakić 1994, Ognjište 6), a nije tek neki bezvezni uzurpator kako nam to dosad uporno podvaljuju naši jugoistoričari. Kao i neki drugi starohrvatski vladari, tako je i mladi Petar Slavac prije kraljevanja bio najprije ban (1089.- 1092.), te admiral Hrvatske mornarice na Jadranu. Baš zato je po obiteljskom pravu i patriotskoj dužnosti ipak morao preuzeti vlast u ugroženoj Hrvatskoj, koja je nakon smrti zadnjega izravnog muškog potomka Trpimirovića, kralja Stjepana IV. (1089.- 1091.) istodobno dospjela u bezizlazni položaj zbog teritorialnih pretenzija Magjarske i Venecije. To njegovo pravo i dužnost je magjarskim spletkama uspješno osporavala snalažljiva Zvonimirova udovica Ilonka Arpadović, što je napokon završilo magjarskim osvajačkim napadima i pogibijom samog kralja Petra na Gvozdu 1097, te konačno gubitkom podpune nezavisnosti srednjovjeke Kraljevine Hrvatske.

Očito je da Nije točno zbog poistovjećivanja i pogrešnog tumačenja ličnosti dviju osoba u hrvatskoj povijesti: da je Petar Svačić (Krešimirov) (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) poginuo na Gvozdu, kako navode pojedini izvori, te kao što je prethodno spomenuto i kako očito pojedini povjesničari tako i današnja povijest smatraju i misle, već je očito bio zarobljen i pogubljen od strane Kolomana, za vrijeme bitke koja se dogodila kod Knina, gdje je kao ban i kralj stolovao, i gdje je kralj Petar Slavac bio očito možda rođen u Kninu. (vidi: POVIJESNE KONTROVERZE: Posljednji hrvatski kralj Petar bio je Snačić).

Činjenice koje idu u prilog za potvrdu prethodno navedenog i ispravljane netočnih navoda pojedinih izvora, povjesničara, kontroverzi, zabluda, itd.:

Sljedeće činjenice su navedene na temelju analize poznatih informacija i slijedom pojedinih događaja.

• Postojale su dvije osobe u hrvatskoj povijesti: Petar Snačić i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), također je postojao očito i Petar Snačić (očito najvjerojatnije mlađi te je bio nećak od ovog prvospomenutog Petra Snačića (poginulog na planini Gvozd, 1097.), koji se kao posljednji hrvatski ban navodi u Supetarskom kartularu, kojeg Franjo Rački je prigodom objave spomenutog dokumenta pogrešno pročitao, te n je pretvorio u v pa je od Snačića postalo Svačić, i na taj način se poistovjetila ličnost osobe Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) sa Petrom Snačićem (poginulog na Gvozdu, 1097.), na temelju kojeg je i nastala ustaljena pogreška kako u Hrvatskoj povijesti i literaturi tako i u svjetskoj do dana današnjeg.
• Samo jedna osoba imena Petar Snačić je poginula na planini Gvozd i to ovaj Petar Snačić, dok je drugi Petar tj. Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) bio pogubljen poslije u blizini Knina.
• Petar Snačić (c. 1057. - 1097.) (porijeklom iz plemena Snačić) je bio ban za vrijeme Zvonimirove vladavine, do i nakon njegove smrti, kada je započeo Dinastički rat u Hrvatskoj 1091. - 1105., isto je tako istovremeno bio i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) ban u Kninu, koji je bio porijeklom svojih predaka iz roda Kačića u okolici Omiša i Neretve.
• Posljednji hrvatski kralj Petar (Petar Svačić, Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) bio je Snačić = nije bio Snačić, već je pogreška koju je povijest kroz desetljeća poistovječila Petra Svačića (Slavac) sa ovim Petrom Snačićem, (vidi gore).
• Petar Snačić je u trenutku netom prije Zvonimirove smrti bio očito u Karinu, Ninu i Cetinskoj županiji odnosno u istoimenom gradu, pa tek onda poslije u Kninu, dok je Petar Slavac bio očito cijelo vrijeme samo u Kninu.
• Pravo na krunu su polagali i imali obojica, i Petar Snačić i Petar Svačić (Krešimirov) (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov), odabrani od pojedinih plemena i strana hrvatskog plemstva (12 plemena) poslije je jedan dio bio naklonjen jednim dijelom Mađarima (1102. Pacta Conventu u ime Hrvatskog sabora.), nakon pogiblje i pogubljenja Petra Slavca kod Knina, najvjerojantije krajem 1097. godine (ili možda čak 1098., odnosno u periodu od 1098. - 1101. ?).
• Petar Snačić je bio nakloljen više kralju Dmitru Zvonimiru, kao jedan od njegovih savjetnika kao što je to bio isto i nadbiskup Lovre, odnosno njegovoj udovici Jeleni, koji je očito na nagovor nadbiskupa Lovre u razdoblju od 1091 - 1096 postao saveznik Petru Svačiću (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), te ukoliko izvojevadi pobjedu na planini Gvozd, da će onda na taj način i ostvariti i potvrditi svoje pravo na krunu, iako je bio rival u borbi za hrvatsku krunu u odnosu na Petra Slavca. Petar Svačić (Petar Slavac,Petar II. Krešimirov) očito nije bio omiljen nadbikskupu Lovri jer je ovaj potonji mlađi tj. Petar Slavac htjeo doći do prijestolja i krune na silovit način (navodno?) - Da li se to tako uistinu dogodilo i zbilo, danas se sa sigurnošću to ne može potvrditi, no očito je da se nešto tada dogodilo, iako su tada postojale dvije suprotne strane i struje unutar 12 hrvatskih prlemena, jedna strana koja je bila iza ovog Petra Snačića i priznavala ga kao kralja, dok druga strana je bila iza Petra Slavca.
• Kralj Petar (Petar Slavac) stolovao je u Kninu i pretpostavlja se da je u njegovoj vlasti bila stara jezgra hrvatske države, bez dalmatinskih gradova i područja između Save i Drave, iako neki povjesničari misle da je Petar Snačić uspio prognati Almoša sa sjevera Hrvatske. Zasigurno nikad nije okrunjen za kralja, jer se Zvonimirova kruna (k.) nalazila u rukama splitskog nadbiskupa Lovre koji je umro 1099. godine (nadbiskup od 1060. – 1099.).
• Petar Snačić (porijeklom iz plemena Snačić) očito je da nije bio posljedni hrvatski kralj narodne krvi i potomak od Petra Krešimira IV, iako je podjednako istu titulu Kralja imao istovremeno kad i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), iako se pretpostavlja da za obojicu se možda spominjalo da su posljedni hrvatski kralj narodne krvi. Zasigurno što god bilo točno, iza jednog i drugog potomaka nema i niti ih je bilo.
• Obojica: I Petar Snačić i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) nikad nisu bili okrunjena, iako su polagali i imali pravo na krunu, nakon smrti kralja Dmitra Zvonimira.
• Petar Svačić (ispravnije: Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) nije bio rođen u Kamičaku, kako se pretpostavlja već je bio možda rođen u Kninu.
• Što povjesničari znaju o Petru Svačić (ispravnije: Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov), osim da je bio potamak Petra Krešimira IV, te njegovom smrću odnosno pogubljenjem da su se ugasile 2 starohrvatske dinastije: Krešimirovići i neretvanski Marjani.
• Nije točno da je Petar Svačić (Krešimirov) (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) poginuo na Gvozdu, kako navode pojedini izvori te kao što je prethodno spomenuto i kako očito pojedini povjesničari tako i današnja povijest smatraju i misle, već je očito bio zarobljen i pogubljen od strane Kolomana, za vrijeme bitke koja se dogodila kod Knina, gdje je kao ban i kralj stolovao, i gdje je kralj Petar Slavac bio rođen u Kninu.
• Petar Slavac je bio živ u trenutku pogiblje Petra Snačića na Gvozdu, i nalazio se u Kninu.
• Petar Slavac očito nikad nije bio na planini Gvozd.
• Kontradiktorno, kontroverzno i nepodudaranje podataka: Ukoliko je Petar Slavac, prema informaciji da je također isto bio najprije ban (1089.- 1092.), te admiral Hrvatske mornarice na Jadranu, potom izabran kraljem od jednog dijela 12 plemena, prema ovom podatku u odnosu na godinu smrti odnosno njegovog pogubljenja 1097. - ako je bio banom (1089.- 1092.) te rođen c. 1080 onda je imao 7-8 (9) godina (?), kada je postao banom, što je kontradiktorno, kontroverzno i nepodudaranje podataka, i ukoliko je njegova pogiblja tj. pogubljene bilo u 1097. godini, onda je u trenutku smrti je imao 17 godina. Veća je vjerojatnost da je možda najvjerojatnije bio rođen c. 1079 (koju godinu ranije ili možda čak c. 1076. ako je u trenutku smrti imao c. 20-21 godinu, možda čak i ranije ukoliko je u trenutku smrti možda imao navršenih c. 27 godina, onda bio rođen c. 1070. godine), što bi se moglo postaviti kao logični zaključak, jer ako se uzme u obzir da se banom postajalo u ondašnje vrijeme i povijesnom periodu u ranijom tj. prvom dijelu navršene i stečene punoljenosti od c. 19-22 navršene godine života.
• Tko je točno poginuo na planini Gvozd, a tko je bio pogubljen nakon bitke u blizini Knina, kako navode pojedini izvori: Da li je Petar Snačić ili Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov). Gdje se nalaze točno grobovi od obojice? Da li je grob na planini Gvozd grob od Petra Snačića ili Petra Svačića (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov), ako je osoba bila Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) koja je bila pogubljena, nakon bitke u blizini Knina, da li je moguće da je hrvatska povijest i različiti povjesničari pa tako i hrvatski poistovjetili ličnsoti obje osobe jednu s drugom, i pri tome zamijenila njihovu povijesnu ličnost. (?)
• Koliko su imali točno otprilike godina u trenutku smrti obojica: Petar Snačić i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov). Petar Snačić je bio stariji od Petra Svačića (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov).

Zaključak (na temelju logičkog analiziranja):

• Očito je da ovaj Petar Snačić (stariji) (c 1057. - 1097.) i Petar Svačić (Petar Slavac, Petar II. Krešimirov) (mlađi) nisu bili ista osoba i povijesna ličnost u hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti, te su pogrešno oboje poistovjećeni jedan s drugim, i na taj način pogrešno protumačeni i interpretirani u hrvatskoj povijesti, te samim time također poistovjećena smrt i pogiblje od obojice kao i mjesto njihove pogiblje.

__________________________________________________________________________________

Izvori:

• The Roles and Loyalties of the Bishops and Archbishops of Dalmatia (1102–1301), Hungarian Historical Review 3, no. 3 (2014): 471–493,, autor gđa. Judit Gál, 2014

See also:

• Snačić family
• Croatian Kingdom during Petar Snačić reign
• Twelve noble tribes of Croatia
• List of rulers of Croatia
• Povijesne kontroverze - Posljednji hrvatski kralj Petar bio je Snačić, Vojna povijest, autor gosp. Zvonimir Despot, 06. ožujka 2014
• Cetina, stara hrvatska županija, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagtreb
• Kritički pregled historiografije o kralju Petru na kraju XI. stoljeća (o Petar Svačić Slavac (Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov)), Mladen Švab ; Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, Hrvatska, Historical contributions = Historische Beiträge, Vol. 17 No. 17, 1998.
• Kralj Slavac: povijesni pregled i historiografske teze, Jasna Šarić, Pro tempore, No. 3, 2006.
• Petar Svačić (Krešimirov) (ispravnije: Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov), Slavac, Slavac, vladar Neretvanske kneževine (XI. st.), Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža,Zagreb, O rodu i porieklu posljednjeg hrvatskog Kralja
• Bitka na Gvozdu
• Petar Svačić borio se i protiv Hrvata
• Zagonetka drevne grobnice na vrhu Martinšćaka, Budni Div, Goran Majetić, 30.05.2022.
• Petar Snaćić posljednji hrvatski kralj po kojem je Petrova Gora dobila ime
• Grob Kralja Petra Svačića, Croatia / Sisak-Moslavina / Gvozd /, koordinate: 45°18'33"N, 15°48'59"E
• Grob kralja Petra Svačića
• Biciklom do groba kralja Petra Svačića // by bicycle to the tomb of King Petar Svačić
• TV Kalendar, HRT, 26.svibanj, hrvatski kralj Petar Svačić
• Kruna hrvatskih kraljeva - TV Kalendar 14.listopad, HRT
• POVIJEST HRVATA - kraljevi, Karmela Vajdoher Žilić
• Petar Snačić - Posljednji hrvatski kralj narodne krvi
• Petar Svačić - Heroj ili uzurpator?