ISABEGOVIĆ FAMILY

(Isajbegović, the Turkish Isabegzade)

• Founding a family

Isabegović is an Ottoman branch of an old Bosnian aristocratic family from the Kosača tribe.[1] The family founder was Ottoman governor and soldier Ishak beg Hranić in the 14th century but the family name is named after his son Isa-beg Ishaković Hranić and it is Isabegović. So, after him, all members of family Isabegović in their surname carry his name of Isa (Isa mean Jesus). Hıstorıan Jorga classifies Ishak as part of "Bosnian Turks" (die bosnischen Türken)[2].

Although it is not known exactly how Ishak-beg arrived in the city of Edirne, which at the time was the capital of the Ottoman Empire, he was likely sent as a pledge of loyalty to the Sultan. There is also a possibility that during the incursion of the Akinci corps into the territory of Bosnia, he was abducted and taken into slavery and then released. He is adopted[3] by the Jigit-bey in the court and thus enters the famous Turahanaoglu family which was one of the four families that led the Akıncı corps in the Ottoman Empire between the 15th-16th centuries and which were of Anatolian Christian origin known as Yörüks.

• Relationship with the Kosača tribe

Arm of Coat On August 16, 1452, in a document relating to Isa-beg's visit, the people of Dubrovnik recorded for the first time his full name with the patronymic, together with his father's (Ishak) and his grandfather's (Hrana) name: Isabech Isachovich Cranusich.[4] In two Osman documents, his father Ishak-bey is referred to as "Ishak-bey ibn Koç"[5] and It is also referred to in some documents as "Ishak-bey Kosaç".[6] Dr. Ljudevit pl. Thalloczy says of Ishak-beg “that he is the grandson of Vuk Kosača, that this Izak-beg is Vukac. “ In a letter dated 01.02.1455. through the form of the stylization framework, Isa-bey Ishakovic publicly states that he is Herceg's brother and that Duke Petar Pavlovic is his relative.[7] In the letter, he is actually proud of his origins, citing kinship with the Kosace tribe. That's uncovering that family roots are out from Hrana and his Kosača tribe. The oral tradition of Muteveli out of Isa-beg's Skopje vakuf also brings knowledge about his name and origin - they called him Kotromanli (Kotromanic). In the war between Kosač and Pavlovic, Ishak-beg openly sided with Kosac. He constantly helped the Pataren nobles against the influence of Rome and the Hungarian threat. In the charter, Sandalj Hranić puts him side by side with the sultan himself and writes: "By the grace of God, and by the great Emperor Mehmed and Duke Ishak Bey ..." Records of Dubrovnik city decisions (Partes Consilii Rogatorum) also tell us about the good relations within two houses of the same tribe, which testify to us that Ali-beg Isabegović, the son of Isa-beg Ishaković, stayed in the house of Sandalj Hranić during his visit to Dubrovnik.[24]

• Religion&roots

Ishak-beg Hranic tombIt is not documented that the ancestors of the Isabegzade family practiced any religion before the family founder of Ishak-bey Hranić converted to Islam.

They lived in the surroundings of the Bosnian Church, the Catholic Church, the Orthodox Church, Islam and Judaism. It is only documented that they supported the Bosnian Church.

They married women of different confessions. Thus, through the ancestors along the female line, we have the presence of the Christian Comneno ​​line, although Siebmacher states that the root of the Kosače tribe to which the Isabegzade belongs, along with male origin are also of Comneno and Flavius.[18]

Curiosity:

In Isa-beg's retinue and among his most loyal people, we find non-Muslims such as Herak Vraneš, Brailo Stjepanović, Živan Pripčinović, Vlaho Svinjarević.

Thuroczy Janos, Hungarian chronicler, with King Tvrtko II. mentions Ishak-beg as king of Bosnia.

• Y-DNA

I2a1 haplogroup

The Isabegovic family belongs to haplogroup I2a1, namely I2a1b3-L621. According to this finding, it is assumed that family members originated in present-day Europe during the Late Paleolithic period (26,000 to 19,000 years ago). So, the firstborn of the family was born somewhere on the slopes of Dinara in the Paleolithic periods. Because of the migration that has taken place in the meantime, family blood relatives become constituent members of many nations that are forming in the territory of Europe and Minor Asia.

Haplogroup prevalence map by genetic markers for Isabegovic family members[15]

The prevalence of the family in terms of an absolute match by ethnic-racial to the Y-DNA haplogroup is homogeneous. The coverage area is limited by:

- in the north by Denmark, Germany, Poland

- in the south by the peninsula of Asia Minor and extends along the Mediterranean to Israel

- in the east by the territory of Ukraine

- on the west by the line Italy, France, British Isles

In addition to the homogeneous entity indicated, there are two enclaves; one of them in Russia and another one in the USA

Who are the "I2a" people?

Although it is believed that the haplogroup "I2a" was the haplogroup of the first anatomically modern humans to inhabit Europe, Cro-Magnon, we do not yet have a unique common name for all "I2a" humans. However, "I2a1 people" still represent a separate, distinct ethnic-racial group, and have always been and will be "I2a1 people," regardless of the subclade or nation to which they belong to, the passage of time, the migrations of their ancestors, the place where they live or the language they speak! Nations are a mix of different haplogroups, but the haplogroups themselves cannot be mixed! All family members are and will be I2a1b3-L621

Haplogroup Map I2a1 [16]

The "Disles" phenomenon

Within I2a1, the family belongs to a very rare group called "Disles". Nickname "Disles" was created because branch is related to the very common Dinaric group but it is found very often in the British Isles while the Dinaric group is usually in Eastern and Central Europe. (Disles= D for Dinaric + isles for British Isles). [17]

Phylogenetic tree [16] - Full Y-DNA path: I2a1b3-L621-C1S10936-C1S10228-S17250(PH908)

• The emergence of surname Isabegzade family

The family name is a credible monument of the material and spiritual culture of both the people and the person who created it and who preserves it as an expression of uninterrupted memory. As the family name is linked to the feudal order at the moment when the family is organized as a blood and production unit included in the privileged or the oppressed, since the birth charts of births, weddings and deaths began to be kept from the Council of Triden (1545-1563) in which surnames were entered for all social classes, it can be concluded that in the countries under the Ottoman Empire at the beginning of the 16th century the surname became permanent at one point, invariable and hereditary. The name Isabegzade, Isabegović, Isajbegović was also created at that moment by a patronym carried by the sons of Isa-beg Ishaković: Mehmed-beg, Ali-beg, Muhamed-beg, Husein-beg and Hasan-beg Isabegović. After them, all generations of their descendants have the same last name. Thus, it can be established that the surname belongs to the group of surnames expressing blood kinship, ie descendence through the parent-child relationship. Along with the last name they are proud of, family members cherish the oral tradition of belonging to the Kosača tribe and thus cherished the heritage, reputation and property.

• Genealogy tree with genealogical hypothesis 14th to 16th century [22]

• Isabegovic or Ishakovic - dilemma?

Some documents state that the name of the family founded by Ishak beg is Ishakovići. That's wrong. Ishak was the founder of the family and the first generation by patronym after him, is called Ishakovići. In this period of founding the family was not yet known for marking families by surname, but it happens over time both in Europe and in the Ottoman Empire in the next generation, which at that moment bears the patronym of the strongest representative of that moment - Isa beg, and from then everyone will be Isabegovic . The turning point in Europe was the Council of Trent 1545-1563, after which the recording of the surname for all feudal classes began. In parallel during this period we have Ali Beg Isabegovic, Mehmed Beg Isabegovic aka Celebi, Muhamed Beg Isabegovic[13] and Hasan Beg Isabegovic, and then the first generations after them Barak Beg Isabegovic, Bali Beg Isabegovic and all other generations who will came later carry heritage a lasting memory in their surname Isabegovic on patronym from the time the surname was created. Family name Isabegović belongs to the family of surnames which were formed on the basis of blood connection designation and belonging to the father-son relationship.

The Slavized surname with patronized suffix "- ić" is in accordance with the time, place and manner of surname creation, unlike the archaic Turkish versions with the suffix "- zade" and "- oglu" which have not survived anywhere in practical use except form "Isabegzade", in a case when we want to cover all forms of surname or indicate that something applies to all forms of surname, or Isabeyzade in the territory of today Turkey. For the Isabeyzade family, we do not currently have Y-DNA confirmation that they are related to others with Bosnia roots. As a rule, when one wanted to emphasize the non-Slavic origin of the family then the writer would use this Turkish form of surname Isabegzade or Isabeyoglu, even though the Isabegovic family has neither Slavic or Turkish origin. The prefix "Hadži" (Haji, Haci) or abbreviated "h." was in use only in the 19th century but was quickly put out of practical use. "Hadži" indicated that the person has performed the "Hajj" or he was descended from the person who performed the Hajj.

The family name has five correct forms:

Isabegović - Slavic version - still in use

Isajbegović - Slavic version with letter "j" - still in use

Hadži-Isabegović - Slavic version with the prefix "Hadži" indicating that the person performed the Hajj or he was descended from the person which performed the Hajj - not in use

Isabegzade - Turkish version - not in use in personal documents - it indicating the role that something applies to all forms of surname after their founder Ishak Beg Hranić

Isabeyzade&Isabeyoglu - possible branch in today Turkey - still in use

The wrong forms of family names are: Ishaković, Isaković, Ishakbeyzade.

Ishakbeyoglu is a possible branch in the Turkish territory behind the sons of Ishak bey Hranić who settled there in the 15th century. Further DNA research will confirm or challenge the present findings and at the same time open up new ones knowledge. For DNA confirmed persons from Turkey, we do not know whether they settled in Asia Minor during the Ottoman Empire or whether they arrived there from Europe thousands of years before or are a mixture of both.

• Role in history

Members of the Isabegzade family played a leading role in the 15th and mid 16th centuries in the territory of Bosnia and Herzegovina and the Sanjak of Üsküp (Skopje). From Istambul, "Sublime Porte" limited influence and worked on diminished the power of local Bosnian nobility and the Isabegovic family in order to more easily control the area under their administration to prevent anyone from becoming too strong and out of control. Their century domination over the town of Skopje, were replaced by governors of "devşirme" origin[8]. During two main eras of administrative organization of Ottoman Empire final the consequences of such a policy was the depletion and disappearance of even entire family sub-branches so that the entry of the Austro-Hungarian Monarchy into these areas in its worthy aristocratic and landowners status Isabegzade were survived in two branches [22]: Isabegović from Gornji Rahić behind Isa-beg Isabegovic (married Adila Hanuma Gazibegović) and Isabegovic branch from Rainci near Tuzla after Hasan-beg Isabegovic[9]. The size of their landholdings, the number and size of serf settlements and serfs number is indicated in the archives of the Habsburg Monarchy until the end of 1918. The policy of the Kingdom of Yugoslavia, through looting agrarian reform and other social pressures, openly destroyed both the Bosnian nobility and the Bosnian non-Orthodox population. By the end of WWII, the Communist Party of Yugoslavia had completely destroyed all Bosnian nobility by the time of the exhalation, and the Isabegović family was adjusting to the new social circumstances. Deprived of material possessions, the Isabegović family maintained pride and honor by passing a tradition about its origin on their to the new generations. The members of the Isabegovic family have been great benefactors (Waqif) since its inception and have donated their properties for the needs of society and the religious community. Much of the inherited property from the period of the Kingdom of Bosnia and extended during the Ottoman Empire was donated in accordance with the regulations of the new adopted faith of Islam. They hit the foundations of many cities, built infrastructures, streets, hamams, hotels, shelters, sacral objects, mills, hundreds of shopping malls, and generously donated it.

• Famous members

The biggest and most famous of them are Ishak-beg Hranić (14th&15th c.), Isa-beg Ishakovič Hranić (15th c.), Mehmed-beg Isabegović Čelebi (15th&16th c.) Hasan-beg Isabegovic (19th. c.) and Isa-beg Isabegović(19th c.). It was the custom to name children mostly after their grandfather or other ancestors so we have many family members with the same names.

• Family relationships

The endogamy in Ottoman Bosnia was inherited from the medieval Kingdom of Bosnia nobility, and was most extensively implemented by members of noble "bey" families. In addition, the "Kufva" Institute was present, where noblemen must be married "an equal with an equal" ("akran" with "akran").

Although the beys families were considered to be the leading strata and avoided any interference with the lower social classes during marriages, and that resulted in some standalone class closure, the family Isabegovic is related with their marriages to other Bosnian aristocratic families so that today the descendants of the Isabegovic family carry the origin along of their mother's line with noble families: Šahinpašić, Gradaščević, Gazibegović, Sokolović, Ljubović, Sijerčić, Salihbegović, Ibrahimbegović...

Endogamy and "kufva" was the case until the Second World War, and it is interesting that the beys called all other Muslims than their class lineage - Balija. [19]

From a genetic point of view, the above as an extreme example of endogamy, like historically the continuation of the millennial inbreeding in limited gene pool didn’t just keep traits within a bloodline, it also kept power. This has strengthened the already well-established domestic haplogroup I2a.

• The Isabegović family and the Sarukhanid dynasty

The Isabegović family is not related to members of the Turkish dynasty Sarukhanid dynasty, founded by Saruhan. Ishak-bey Hranić (1374-1444) and other members of the Isabegović family together with him have nothing in common with Ishak-bey (1362-1388) from Saruhan, and it is a wrong thesis of some historians that the family originates from that dynasty (Saruhanoğulları) and that they are to Bosnia came from Anatolia.

• The French branch of Isabey

Jean-Baptiste Isabey



In France, we find a possible branch of the Isabegović family that appears there as Isabey at the beginning of the 16th century. The first we find in the written records is Claude Vouillot Isabey and with his wife Françoise Roy he had a son Claude Antoine Vouillot Isabey b. 10/18/1692 and all descend from him.

The Isabey family spreads in France in an area that overlaps with the haplogroup prevalence map according to the genetic markers of members of the Isabegović family and represents its western wing.

The most famous representative of this branch is Jean-Baptiste Isabey (1767–1855), a painter.

• The Isabegović family and the Kaljević and Mišić families
  

The Kaljević family and the Mišić family coincide genetically with the Isabegović family, namely Y-DNA in 16/17 STR markers. The Kaljevićs belong to the Drobnjak tribe, which is believed to have arrived in Herzegovina from the Travnik area. The tribe is genetically heterogeneous and medieval records state that they were in the service of the Kosač family[20], which imposes a historical possible scenario of Kaljević's origin and genetic matching of the male line of Kaljević with the Ottoman branch of the Kosača family. A famous persons from that bloodline are Ljubomir Kaljević and Zivojin Mišić. The Mišić branch was named after Mišo Kaljević at the turn of the 18th and 19th centuries.

PowerPlex Y-STR17 test - comparison of 10/17 markers[21]

• Noble titles

Since the 15th century, most of the Bosnian nobility have embraced the new faith and become actively involved in the administrative system of the Ottoman Empire. The right of nobility and clergy in European feudal states is not founded as such in the Ottoman Empire because Islam does not recognize class or racial differences between people. This is why Muslim law does not define the rights and privileges enjoyed by representatives of the ruling class. The Ottoman nobility was exclusively a military nobility and the noble title belonged to representatives of the military order. Any person could enter the nobility if he proved to be of merit to the state.

Members of the Isabegzade family carry the name "beg" in their surname, which means "duke". Sometimes the title "beg" (duke) is emphasized and put after the name. Example: Isa-beg, Ali-beg, Mehmed-beg, Idris-beg ...

The title "vojvoda" (duke) was inherited from the pre-Ottoman times of medieval Bosnia, so until the 16th century the titles "vojvoda" and "beg" were often put together in same documents. Example: "vojvoda Ali-beg Isabegovic"

The title "Gazi" means "warrior" and / or "winner" and is usually placed in front of the name. "Gazi" is an honorary title and designates a military commander. Example: Gazi Ishak-bey, Gazi Isa-bey, Gazi Mehmed-bey ...

Some of them carry special title "sanjak-bey". Example: Sanjak-bey Gazi Isa-bey Ishaković Hranić

The noble title "beg" (duke) have three variations: "beg", "bey" and "beigh" and they are hereditary.

• Regions with family member population

Base on records from 2014.Today, members of the Isabegzade family inhabit Bosna and Herzegovina, Croatia, the EU, Vojvodina, USA, and Turkey. There are indications that they exist in Serbia after WWII and Montenegro from medieval age but we do not have the exact information about the number.

Members of related families: "Cossaza" inhabit Italy, "Hersekszade" inhabit Turkey and "Hercegović" Bosnia.

The possible related branch is "Ishakbeyoglu". There are 105 members and they only inhabit Istanbul and the neighboring Kastamonu province. It is a possible branch of the sons of Ishak-beg Hranic who went to Turkey in the 15th century and stayed there.

• House of bey Isabegovic

Kuca Isabegovic So far no historical sources have been found to find out exactly when the house was built, but based on historical connections it is assumed that at the turn of the Middle Ages into the early Ottoman period the brothers Murad-bey and Mehmed-bey Isabegović settled next to each other in two Ottoman summer houses in Gornji Rahić, which were either built by themselves or by their father Husein-beg Isabegović in the 16th century. Both summer houses were in nature imposing three-storey Bey family houses that belonged to the type of feudal fortification intended for permanent or occasional residence and the type of building with a central hall modeled on the influence of Anatolian-Ottoman architecture of large buildings. They were a reflection of the past and proof of the strength and spirituality of its builder. The last of the houses is the bey's house of the landowner and merchant Husnija Husein-bey Isabegović (1892-1954), which was demolished by the new owner after its purchase in 1969. from his wife.

• Old folk songs

Old folk songs about Isabegovic family members

Very old traditional folk songs [14] with Isabegzade famıly members in the main role. Some of the poems recount historical events of the 15th century. Ballad „Ja kakva je sjajna mjesečina“ (Oh, what a beautiful, bright moonlight!) is one of the saddest where love, loyalty and passion found no way out of the imposed traditional frameworks, except into the epilogue of the triple death. The song "Istom zora na iztoku rudi" is one of the most famous Bosnian patriotic songs.

• Dvore mela Isajbegovica
• Ja kakva je sjajna mjesečina
• Kad umrije beže Isaj-beže
• Istom zora na iztoku rudi
• Vino piju dva mila jarana
• Ja kakva je sjajna mjesečina ver.2
• Knjigu pišu gusinjske djevojke

  ---

• Citations

1. ^ Emecen, Ferıdun (2000), Ishak bey - Osmanlı uç beyi (in Turkish), Istanbul: TDV İslâm Ansiklopedisi, p. 524, Hıristiyan bir aileye mensup olup Bosnalı aristokrat ailelerden Kosac ve Pavlovicler’le akrabalığından söz edilir

2. ^ Jorga, Prof. Nicolas (1908), Geschichte Des Osmanischen Reiches (in German), Gotha: Gotha, p. 367, Auch als die bosnischen Türken im Februar 1415 unter einem gewissen Schach Melik das zerplitterte und von den Ungarn nur schwach verteidigte Bosnien angriffen, um Hrvoje vor völligem Niedergange zu bewahren, und dann Anfang August ein zweiter vom Woiwoden Isak in Usküb selbst geführter Zug die ungarischen Kräfte so entscheidend schlug, dafs die Venezianer die Nachricht erhielten, ,,von dem ganzen Heere seien nur fünf Ritter geblieben", und die Befehlshaber Johann von Gara, Johann Marothy, der Graf von Segna in türkische Gefangenschaft gerieten, rührte sich Venedig nicht.)

3. ^ Hakki, Dr. Ekrem (2000), Ayerverdi, Avrupa’da Osmanli MİMARÎ Eserlerİ Yugoslavya III 3. KİTAP (in Turkish), Istanbul: İstanbul Fetih Cemiyeti, p. 255, Tâcü’t-Tevârîh’de Üsküb şehrinin ve tevâbimin eyâlet ve hükumetini Paşa Yiğit nâm emîr-i namdâra ki İshak Bey’in efendisi ve' mürebbisidir tafsîlâtıyle Paşa Yiğit’i ve İshak Bey’i anlatır (6). Bu ifâdelerden Paşa Yiğit’in İshak Bey’in efendisi, binâenaleyh İshak Bey’in esir alınmış bir zât olduğu aşikârdır. Cami kitabesinde ise oğlu sıfatını taşır; ammâ kitabe boya ile yazılmışdır; belki hatâlı olabilir; fekat bir nokta daha var, Paşa Yiğit Bey’in kendisi, Mora Fâtihi meşhûr Büyük Turhan Bey’in babası olan zât midir? Zîrâ Turhan Bey’in vakfiyesinde «Elhâc Turhan Bey bin’ül-Emîr’ülmerhûm Paşa Yiğit» olarak geçer.

4. ^ The people of Dubrovnik recorded for the first time Isa-beg's full name with the patronymic, together with his father's Ishak and his grandfather's Hrana name on August 16, 1452 (in Latin), Dubrovnik: State Archives of Dubrovnik, 1452, Isabech Isachovich Cranusich

5. ^ Gökbilgin, Tayyib (1952), Edirne Ve Pasha Livasi (in Turkish), Edirne: İstanbul Üniversitesı Edebiyat Fakültesi Yayinlarindan No.508, p. 333, Ishak beyın, Isa bezden başka, Mehmed Bey ve Hüsvın Bey adında ıkı oğlu daha olduğu ve babasının da Koç Bey ısmınde bırı bulunduğu, Fatıh devrıne aıt ıkı vesıkadan anlaşılmaktadır (krş. Alı Emırı tasnıfıö Fatıh, n. 23,26). Başlıkları şöyledır

6. ^ Emecen, Ferıdun (2000), Ishak bey - Osmanlı uç beyi (in Turkish), Istanbul: TDV İslâm Ansiklopedisi, p. 524,525, "Kosac" ile "Koç" lakabının benzerliği böyle bir irtıbatın bulunabileceği ihtımalini ortaya koyarsa da burada adı geçen şahsın uç beyi İshak’la ilgisi şüphelidir

7. ^ Ishakovic, Isa bey (1455), Historical letter out of Isa bey Ishakovic from 01.02.1455. (in Bosnian), Dubrovnik: State Archives of Dubrovnik, Takoger ako bigde kto hoteo mu žao učiniti ali bi bio sluga brata hercega ali sinovca mi voevode Petra, da mu ne voln niedno zlo učinit, kto ne suprotiv mene voevode Esebegu

8. ^ Fleet, Kate (2009), The Cambridge History of Turkey, Vol 1, Cambridge: Cambridge University Press, p. 205, Pasa Yigit was in charge of the western uc throughout Yıldırım Bayezid’s reign (1389–1402) and subsequently under Emir Suleyman, Musa and Mehmed I, and is mentioned as such in the early Ottoman chronicles. He was succeeded by his son, or adopted son, Ishak, who is the founder of the noble family of Ishakovic, which dominated the town for almost a century, before being replaced by governors of devširme origin.

9. ^ Kamberović, Dr. Husnija (2003), Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878-1918 (in Croatian), Zagreb: Hrvatski institut za povijest u Zagrebu, p. 187, Nasljednici Hasan-bega H. Isabegovića iz Rajinaca (Selim-beg, Mahmut-beg, Aga-beg, Ali-beg, Hasiba, udata Ganibegović, Hasija, udata Skopljaković i Almasa, udata Mehmedović) imali su 1918. godine 686,27 dunuma begluka u Prnjavoru kod Zvornika. Rašid-beg H. Isabegović iz Tuzle)

10. ^ Truhelka, Dr. Ćiro (1911), Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive (in Bosnian), Sarajevo: Glasnik Zemaljskog muzeja BiH XXIII., p. 446, Mehmedbega Isabegovića, novog sandžaka krajišnika, karakteriše dragoman Skenderbeg u spomenutom pismu ovako: „a tai sadašni sandžak Esebegovik krotak je človek, kako no za Sinanbega. Na nega da se nešto vele ne tratíte i ne spenžate, nego što mu je zákon od pregašneh vrjemeni. S nim je lasno. Takoj da znáte.“ I to malo riječi je u doba, kada bakšiš u turskoj carevini postaje glavnim državničkim načelom, najbolja pohvala državniku. Ovaj sandžak bio je sin glasovitog Isabega Isabegovića, kóji je pod imenom Mehmed-Čelebije bio gospodar Pavloviča zemlje (1466.—1468.)

11. ^ Kamberović, Dr. Husnija (2003), Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878-1918 (in Croatian), Zagreb: Hrvatski institut za povijest u Zagrebu, p. 188, Ova porodica 1918., osim 675,964 dunuma begluka u Bukviku Donjem, imala je 38 selišta u kotaru Brčko (23 kmetskih selišta u Bukviku Donjem, pet u Bukviku Gornjem, u Gajevima jedno selište i u Lukavcu devet selišta). Vlasnici selišta bili su: Hadžira Isabegović, udovica iza h. Selim-bega H. Ibrahimbegovića iz Rahića Gornjeg, Isa-beg Isabegović, oženjen sa Adila-hanumom Gazibegović iz Rahića Gornjeg, čija su djeca Bećir-beg, Mehmed-beg, Vasva, udata za Mustafu Žunića iz Tuzle, Derva, udata za Aliju Koprića iz Rapatnice kod Gračanice, Zilha i Devleta, koja je umrla 2. 12. 1924. bez nasljednika, Bećirbeg Isabegović iz Rahića Gornjeg, čija su djeca Muhamed-beg, Idriz-beg, i Zaim-beg, umro 25. 10. 1921., oženjen sa Zumretom Salihbegović, koga su naslijedili Mehmed, Sefija, Šefka, Begajeta udata Suljić, Izeta i Hanumica udata Imširagić. (ABiH, Evidencija, br. 69, 3809, 7086.)

12. ^ Zemaljsko vakufsko povjerenstvo za Bosnu i Hercegovinu, Evidence No. 529, Brčko 19.02.1891. (in Bosnian), Zaimbeg Isabegović uveden je u gruntovnicu kao neograničeni vlasnik prepornog zemljišta na temelju toga, da imade na ovu zemlju tapiju od god. 1884. Nasljedio istu zemlju iza svojega oca Bečirbega, koji je opet istu naslijedio iza svog oca Isabega. Da nadalje Zaimbeg sam posjeduje ovu zemlju od preko 10 godina od okupacije, dočim su njegovi predčasnici posjednici zemlje od pamtivjeka. - English version - Zaim beg Isabegovic was brought into the cadastar as an unrestricted owner of the disputed land on the grounds, that he have in possesion a certificat of ownership of this land from 1884., Inherited the same land from his father Becir beg, who inherited the same land from his father Isa beg again. Furthermore, Zaim beg has owned this land for over 10 years since occupation (Habsburg Monarchy), and his ancestors have been owners of the land since time immemorial.)

13. ^ Zubčević, Doc.Dr. Asim (2015), Book Ownership in Ottoman Sarajevo, 1707-1828, Leiden: Leiden University, p. 86, ... They included: the Muḥammad-bey Isabegović Madrasa (established around 926/1520),...

14. ^ O. Bradarić, Smajl (2018), Narodne umotvorine (Iz Dervente i okolice) (in Bosnian), Sarajevo: Slavistički komitet Sarajevo&Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, p. 89, 90, 101, 102, 140, 155-157, 239, 247, 256, 640, 653

15. ^ Prof. Damir Marjanovic, Prof. Dr. Sc. Dragan Primorac, Prof. Salmedin Mesihovic, Project: „Ancestors in Us“ 2019/2020., Method: PowerPlex® Y23, Software „Jim Cullen Predictor“ and „Whit Athey's Predictor“, Sample No. ML876 Laboratory: IBU International Burch University

16. ^ Eupedia I2a1 Map - link http://www.eupedia.com/europe/Haplogroup_I2_Y-DNA.shtml

17. ^ Bernie Cullen&Zdenko Markovic, I-P37.2 haplogroup research, Blogspot https://i2aproject.blogspot.com/2018/12/brief-description-of-haplog... „I-L621 is one of the major branches of I-P37. I-L621 contains the very large I-CTS10228 Dinaric haplogroup which reaches a maximum in Bosnia and Herzegovina and which is common throughout Eastern and Central Europe. I-L621 also contains several small branches known as "Disles", these branches are especially common in Great Britain and Ireland but they also have been found in Germany, Poland, and Sweden. I-PH908 is part of the I-CTS10228 "Dinaric" haplogroup. I-PH908 is exactly the same as the Dinaric South cluster: this is the group of Dinarics with DYS448=19 and usually DYS449=30 or some other low value.“

18. ^ Johann Ambrosius Siebmacher, Siebmachers Wappenbuch (1605.)

Dalmatiner Adel, p.115 „Ein altbosnisches Adelsgeschlecht, welches mit den oströmischen Kaisern aus dem Hause der Comneno"

Der Adel von Kroatien und Slavonien, p.94 "Die familie stammt angeblich von den Comnenen ab und geborte auch dem Adel der venetianischen"

19. ^ Dr. Muhamed Hadžijahić, Bračne ustanove bosanskih Muslimana prije 1946. godine, Contributions to Oriental Philology, Issue: 31/1981, p.158 "Endigamičnost muslimanskog braka u Bosni još se više sužavala sprovođenjem ustanove kufva, po kojoj se imao ženiti akran s akranom (ravan s ravnim). Tamo je dolazilo do izvjesne staleške zatvorenosti. U ovom pogledu najekstremnije su postupale begovske porodice. Begovi su se ženili isključivo iz begovskih porodica. Samo se izuzetno događalo da bi se pripadnici visoke uleme (muftije, muderisi, kadije i sl.) oženili begovicom. Još u vrijeme prije drugog svjetskog rata rijetki su bili pojedinci iz begovskih porodica koji bi se odvažili da se ožene ‘balinkom’ (begovi su naime sve muslimane koji nisu begovi interno nazivali ‘balijama’)"

20. ^ Kurtović, Esad (2011). "Seniori hercegovačkih vlaha". Hum i Hercegovina kroz povijest. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa održanog u Mostaru 5. i 6. studenoga 2009 (in Croatian). Zagreb: Hrvatski institut za povijest. p. 672 "Drobnjaci su bili ljudi vojvode Sandalja Hranića Kosače i njegovog nasljednika Stjepana Vukčića Kosače"

21. ^ Siniša Jerković, Genetsko poreklo Živojina Mišića, Portal Poreklo, 13.10.2012. p. 4

22. ^ Amir Isajbegović, Although many criticized me for associating Isabegović / Isajbegović from Rainac with Isabegović / Isajbegović from Rahić and often referred to the quotation from the work of Dr. Husnija Kamberović “Today this family is only called Isabegović (without the prefix Hadži), but it has no relations with the Isabegović family from Rahić Gornji near Brčko ”(Bey land holdings in Bosnia and Herzegovina from 1878 to 1918, page 188), I connect them as two branches of the same family. Although we do not yet have documented historical links, I decided to stand as two branches until the dilemma is resolved by the YDNA method. The YDNA finding will undoubtedly confirm or nullify the common continuity and heritage of the bearers of the same surname.

23. ^ Gligorije „Gliša“ Elezović, Turski spomenici, Beograd, 1940., p. 363 (Natpis na nadgrobnom spomeniku u groblju iza Isa-begove džamije u Skoplju datiran (19. XII 1503.) na kome stoji: Bali-beg, sin Mehmed-bega, sina Isa-begova (sina) Hadži Ishak-bega)

24. ^ 21.07.1431. Prima pars est de honorando Alibeg teucrum hue venturum in faciendo expensam prout alijs hactenus factum est per manus officialium nostrorum. (R. V. 23.) Prima pars est, quod ipse Alibeg allogiari et hospitari debeat in domo voiuode Sandagl. (ib.) Dubrovnik Partes Consilii Rogatorum

25. ^ dr. Ljudevit pl. Thalloczy, Povijest Jajca 1450.– 1527. Preveo dr. Milan pl. Šufflay, Zagreb 1916. , „da je on unuk Vuka Kosače, da je taj Izak-beg Vukac.“

• References

• Amir Isajbegović, Kuća onih što sade dud – rekonstrukcija, Zagreb 2022., ISBN: 978-953-49425-0-5

• Prof. Dr. Feridun Emecen, TDV İslâm Ansiklopedisi, Turkish academic encyclopedia for Islamic studies, p. 524,525

• Prof. Dr. Feridun Emecen&Prof. Dr. Enes Pelidija, TDV İslâm Ansiklopedisi, Turkish academic encyclopedia for Islamic studies, Olarak 2000 senesinde İstanbul'da basılan TDV İslâm Ansiklopedisi’nin 22. cildinde, p. 475-476

• State Archives of Dubrovnik, Historical letter out of Isa bey Ishakovic from 01.02.1455.

• State Archives of Dubrovnik, document relating to Isa-beg's visit from August 16, 1452, recorded patronymic name: "Isabech Isachovich Cranusich"

• Dr. Husnija Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878-1918,Hrvatski institut za povijest u Zagrebu , 2003. ISBN 9958-9571-8-3 p. 182, 187, 188, 193, 194, 197

• State Archives of Bosnia&Hercegovina, Evidention No. 69, 3809, 7086

• Evlya Čelebi Seyahatname

• Dr. Hazim Šabanović, Putopis : Odlomci o jugoslavenskim zemljama, 1967, p. 108, 109, 111, 263-264, 265, 282-283, 284, 286, 291

• Dr. Behija Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni u XV. i XVI. stoljeću – p. 92, 93, 94

• Dr. Behija Zlatar, Vakuf Gazi Mehmed-bega Isabegovića u Sarajevu, UDK 94(497.15 Sarajevo) 061.27 Isabegović, Mehmed-beg

• Dr. Ćiro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH XXIII. 1911. Sarajevo p. 437-484

• Dr. Ćiro Truhelka, Historijska podloga agrarnog pitanja u Bosni, 1915. Sarajevo p. 15, 20

• Dr. Ćiro Truhelka, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH XXIX. 1917. Sarajevo p. 213-217

• Babinger, Franz (1992), Mehmed the Conqueror and His Time, Princeton University Press, ISBN 978-0-691-01078-6 p. 25

• Babinger, Franz (1987) [1936]. "Turakhān Beg". In Houtsma, Martijn Theodoor (ed.). E.J. Brill's first encyclopaedia of Islam, 1913–1936, Volume VIII. Leiden: BRILL. ISBN 90-04-09794-5 p. 876–878

• Ahmed Mehmedović, Upravljanje vakufima 1847-2017, Sarajevo 2017., p. 9, 25, 27, 28, 29-31, 33, 34, 47, 55, 78, 85, 99, 121, 190, 195, 207-209, 237, 270, 273

• Prof. Tayyib Gökbilgin, Edirne ve Paşa Livası, Istanbul 1952. p. 333-334

• Kâtip Çelebi in, Cihannümâ (Kâtip Çelebi) 1632., p. 161, 165, 168

• Nakaš&Župarić&Lalić&Dautović&Kurtović, Codex Diplomaticus Regni Bosnae, 2018., Mladinska knjiga Sarajevo, ISBN 978-9958-9398-9-1, Ishak bey Hranić document no. 163, 30.05.1420. Grad Sokol, page 409; Barak bey Ishaković document no. 249, 20.03.1436. Dubrovnik, page 630-636

• Emir O. Filipović, Bosansko kraljevstvo, 2017., Mladinska knjiga Sarajevo, ISBN 978-9958-9398-4-6 Ishak beg Hranić p. 359; Isa beg Ishaković p. 385, 442, 443, 610; Ali beg Isabegović p. 425, 442; Mehmed beg Isabegović Čelebi p. 443, 445

• Dr. Behija Zlatar, The importance and role of family Isabegovic in the urban development of Sarajevo

• Hasan Gazıbegovıc, Famılıja Gazıbegovıc u prostoru ı vremenu 2004. p. 159

• Smajl O. Bradarić, Narodne umotvorine (Iz Dervente i okolice), Sarajevo 2018. p. 89, 90, 101, 102, 140, 155-157, 239, 247, 256, 640, 653 ISBN 978-9958-648-19-9 (Slavistički komitet)& ISBN 978-9958-502-22-4 (Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine)

• Dr. Ekrem Hakki Ayerverdi, Avrupa’da Osmanli MİMARÎ Eserlerİ Yugoslavya III (3. KİTAP ), İstanbul Fetih Cemiyeti Istanbul 2000. year, ISBN 975-7618-34-9 Ishak bey p. 255

• Hoca Sadeddin Efendi, Tâcü't-tevârih, İsmet Parmaksızoğlu, vols. 2/5, Kültür Bakanlığı, Ankara, 1974-1979. (Tâc üt-Tevârîh, “Crown of Histories”, a history of the Ottoman Empire in prose and verse) İshak Bey p. 165, 168, 191, 192, 196, 197, 198, 199; Isa Bey ishak Beyoğlu p. 195, 239

• Prof. Nicolas Jorga, Geschichte Des Osmanischen Reiches, Gotha 1908. p. 362, 367, 393, 394, 402, 410, 415, 417, 418, 424, 454, 455

• Kate Fleet, The Cambridge History of Turkey, Vol 1, Cambridge University Press, Cambridge 2009. ISBN 978-0-521-62093-2 p. 205

• The funds of Gazi Husrev-bey Library Sarajevo, Zemaljsko vakufsko povjerenstvo za Bosnu i Hercegovinu, Evidence ZVP-No. 529, Brčko 19.02.1891.

• Doc.Dr. Asim Zubčević, Book Ownership in Ottoman Sarajevo, 1707-1828, Leiden University, 2015.

• Prof. Damir Marjanovic, Prof. Dr. Sc. Dragan Primorac, Prof. Salmedin Mesihovic, Preci u nama: generičko blago Bosne i Hercegovine, Sarajevo: Mladinska knjiga 2019., ISBN 978-9926-8422-0-8

• I2 haplogroup – Eupedia - https://www.eupedia.com/europe/Haplogroup_I2_Y-DNA.shtml

• Johann Ambrosius Siebmacher, Siebmachers Wappenbuch 1605., Dalmatiner Adel, p.115, Der Adel von Kroatien und Slavonien, p.94

• Dr. Muhamed Hadžijahić, Bračne ustanove bosanskih Muslimana prije 1946. godine, Contributions to Oriental Philology, Issue: 31/1981, p.158

• I2a1>L621 Istočni Staroevropljani - Usame Zukorlić & Bosniak Coordination Team DNA Project - Bosniak DNA Project - https://bosnjackidnk.com/i2-staroevropski-istocni/?fbclid=IwAR2_QPv...

• Siniša Jerković, Genetsko poreklo Živojina Mišića, Portal Poreklo, 13.10.2012.

• Amir Isajbegović, Kuća onih što sade dud (Kuća begova Isabegovića iz Gornjeg Rahića), Zagreb, 2021.

• Mavro Orbini, Il Regno De Gli Slavi, Pesaro 1601t . p. 379-389..

• Gligorije „Gliša“ Elezović, Turski spomenici, Beograd, 1940., p. 363

• dr. Ljudevit pl. Thalloczy, Povijest Jajca 1450.– 1527. Preveo dr. Milan pl. Šufflay, Zagreb 1916., p. 40

This project is a place to meet and exchange knowledge and information about the Isabegovic family.

ISABEGOVIĆ PORODICA

(Isajbegović, turski Isabegzade)

• Osnivanje porodice

Isabegovići su otomanska grana stare bosanske aristokratske porodice iz plemena Kosača.[1] Osnivač porodice je turski guverner i vojnik Ishak beg Hranić u 14. stoljeću a ime porodice je nastalo poslije njegovog sina Isa-bega Ishakovića Hranića i to Isabegović. Znači poslije njega svi članovi porodice Isabegović u svom prezimenu nose njegovo ime Isa (Isa znači Isus). Povjesničar Jorga označava Ishaka djelom „bosanskih Turaka“ (die bosnischen Türken)[2].

Iako se ne zna kako je točno odnosno na koji način Ishak-beg došao u grad Edirne koje je u tom momentu bila prijestolnica Otomanskog carstva, postoji vjerovatnost da je po običaju iz tog vremena poslan kao zalog odanosti sultanu. Postoji i mogućnost da je prilikom upada akinđija na teritorij Bosne otet i odveden u roblje, a zatim oslobođen. Na dvoru ga je posvojio[3] Jigit-bey i tako ulazi u čuvenu obitelj Turahanaoglu koja je bila jedna od četiri vodeće koje su između 15. i 16. stoljeća predvodile akinđijski korpus u Otomanskom carstvu a bile su anadolskog krščanskog porijekla znane kao Joruci - Yörüks.

• Odnosi s plemenom Kosača

Arm of Coat 16.08.1452. u dokumentu koji se odnosi na posjet Isa-bega, građani Dubrovnika zabilježili su po prvi put njegovo puno ime s patronimom i oca (Ishak) i patronimom njegova djeda (Hrana): Isabech Isachovich Cranusich.[4] U dva osmanska dokumenta Ishak-begov otac referiran je kao "Ishak-bey ibn Koç"[5] a također se u nekim dokumentima navodi kao "Ishak-bey Kosaç".[6] Dr. Ljudevit pl. Thalloczy kaže za Ishak-bega „da je on unuk Vuka Kosače, da je taj Izak-beg Vukac. “[25] U pismu od 01.02.1455. kroz oblik stilizacijskog okvira i izričaja Isa-beg Ishaković javno izjavljuje da je Hercegov brat i da je vojvoda Petar Pavlović njegov rođak. [7] On se u pismu zapravo ponosi svojim porijeklom navodeći rodbinsku vezu s Kosačama. To nedvojbeno otkriva da obiteljski korijeni potječu od Hrane i njegovog plemena Kosača, a i demistificira druge teorije koje su plasirali što slučajno i pogrešno a što namjerno skretničari povjesti. I usmena predaja Mutevelija Isa-begovog skopskog vakufa donosi spoznaju o njegovom imenu i porijeklu – zvali su ga Kotromanli (Kotromanić). U ratu između Kosača i Pavlovića Ishak-beg je otvoreno stao na stranu Kosača. Stalno je pomagao patarenske velikaše protiv utjecaja Rima i ugarske ugroze. Sandalj Hranić ga u povelji stavlja uz bok sa samim sultanom pa piše: “Milošću božjom, velikog cara Mehmeda i vojvode Ishak bega...” O dobrim odnosima unutar dvaju kuća istog plemena govore nam i zapisi dubrovačkih gradskih odluka (Partes Consilii Rogatorum) koje nam svjedoče da je Ali-beg Isabegović sin Isa-bega Ishakovića prilikom posjeta Dubrovniku boravio u kući Sandalja Hranića.[24]

• Religija i korjeni

Ishak-beg Hranic grobNigdje nije dokumentirano da su preci porodice Isabegzade prakticirali bilo koju religiju prije nego što je osnivač Ishak-beg Hranić prihvatio Islam.

Oni su živjeli u okruženju Bosanske Crkve, Katoličke Crkve, Pravoslavne Crkve, Islama i Judaizma. Jedino što je dokumentirano da su podržavali Bosansku Crkvu ali ne i prakticirali.

Sklapali su brakove sa ženama različitih konfesija. Tako prema precima po ženskoj liniji imamo prisutnost krščanske linije Comneno, a Siebmacher navodi s obzirom na korijen Kosača kojem Isabegzade pripadaju da i po muškoj liniji vuku pripadnost Comneno i dublje Flavius krvnoj liniji.[18]

Kuriozitet:

U sviti Isa-bega i među njegovim najodanijim ljudima nalazimo nemuslimane kao Herak Vraneš, Brailo Stjepanović, Živan Pripčinović, Vlaho Svinjarević..

Thuroczy Janos, ugarski kroničar, uz Tvrtka II. spominje Ishak-bega kao kralja bosanskog.

• Y-DNA

I2a1 haplogrupa

Isabegović porodica pripada haplogrupi I2a1, točnije I2a1b3-L621. Prema ovom nalazu, smatra se da su članovi obitelji podrijetlom s prostora današnje Europe još iz doba kasnog paleolitika (26,000 do 19,000 godina). Prema tome prvorođenac obitelji je rođen negdje na obroncima Dinare u vrijeme paleolitika. Zbog migracija koje su se u međuvremenu događale obiteljski krvni srodnici postaju konstitutivni članovi mnogih nacija koje se formiraju na području Europe i Male Azije.

'Karta prevalencije haplogrupe prema genetskim markerima članova obitelji Isabegović [15]

Prevalencija obitelji u smislu apsolutnog podudaranja po etničko-rasnoj pripadnosti Y-DNA haplogrupi je homogena. Područje pokrivanja ograničeno je:

- na sjeveru Danskom, Njemačkom, Poljskom

- na jugu poluotokom Male Azije produžujući obalnom linijom Mediterana i završavajući s Izraelom

- na istoku područjem Ukrajine

- na zapadu linjom Italija, Francuska, Britansko otočje

Pored naznačene homogene cjeline postoje dvije enklave: jedna u Rusiji, a druga u SAD-u.

Tko su "I2a" ljudi?

Iako se vjeruje da je haplogrupa "I2a" bila haplogrupa prvih anatomski modernih ljudi koji su naseljavali Europu, kromanjonaca (Cro-Magnon), još uvijek nemamo jedinstveno zajedničko ime za sve "I2a" ljude. Međutim, "I2a1 ljudi" ipak znanstveno nepogrešivo predstavljaju zasebnu, različitu etničko- rasnu skupinu, i uvijek su bili i bit će "I2a1 ljudi", bez obzira na podrazred ili naciju kojoj pripadaju, prolaznost vremena, migracije njihovih predaka, mjesta u kojem žive ili jezika kojim govore! Nacije i narodi su mješavine različitih haplogrupa, ali same Y-DNA haplogrupe ne mogu se miješati! Svi članovi obitelji su, i bit će uvijek i samo I2a1b3-L621.

Karta haplogrupe I2a1 [16]

Fenomen "Disles"

Unutar haplogrupe I2a1 obitelj pripada vrlo rijetkoj skupini koja se zove "Disles". Nadimak "Disles" nastao je jer je grana povezana s vrlo neobičnom Dinarskom skupinom koju vrlo često nalazimo i na Britanskim otocima, dok je Dinarska matična skupina obično na prostoru u Istočnoj i Srednjoj Evropi. (Disles= D za dinarski + isles za Britansko otočje). [17]

Filogenetsko stablo[16] - Potpuna Y-DNA putanja: I2a1b3-L621-C1S10936-C1S10228-S17250(PH908)

• Nastanak prezimena obitelji Isabegzade

Prezime je vjerodostojan spomenik materijalne i duhovne kulture ljudi i osobe koja ga je stvorila i koja ju čuva kao izraz neprekinute uspomene. Kako je prezime povezano s feudalnim poretkom u trenutku kada se obitelj organizira kao krvna i proizvodna jedinica uključena u povlaštene ili potlačene, budući da su se matične karte rođenih, vjenčanih i umrlih počele čuvati od Vijeća Tridena (1545.-1563.) u koje su upisana prezimena za sve društvene klase, može se zaključiti da je također i u zemljama pod Osmanskim carstvom početkom 16. stoljeća prezime postalo u jednom trenutku trajno, nepromjenjivo i nasljedno. Prezime Isabegzade, Isabegović, Isajbegović nastalo je u tom trenutku i to po patronimu koji su nosili sinovi Isa-bega Ishakovića: Mehmed-beg, Ali-beg, Muhamed-beg, Husein-beg i Hasan-beg Isabegović. Nakon njih sve generacije njihovih potomaka imaju isto prezime. Dakle, može se utvrditi da prezime pripada grupi prezimena koja izražavaju krvno srodstvo, tj. potomstvo kroz odnos roditelj-dijete. Uz prezime na koje su ponosni članovi obitelji njeguju i usmenu tradiciju pripadnosti plemenu Kosača te tako baštine ugled i imovinu.

• Genealoško stablo s genealoškom hipotezom od 14. do 16. stoljeća [23]

• Isabegović ili Ishaković - dvojba?

U nekim dokumentima se navodi da je ime obitelji koju je osnovao Ishak beg Ishakovići. To je pogrešno. Ishak je bio utemeljitelj obitelji i prva generacija po prezimenu poslije njega se patronimom zove Ishakovići. U ovom razdoblju utemeljenje obitelji još nije bilo poznato po obilježavanju obitelji prezimenom, ali to se s vremenom događa kako u Evropi tako i u Osmanskom Carstvu u sljedećoj generaciji, koja u tom trenutku nosi patronim najjačeg predstavnika tog trenutka Isa-bega, i od tada će svi nadalje biti Isabegović. Prijelomni moment u Evropi je bio ekumenski Tridentski koncil s prekidima u razdoblju 1545.-1563., nakon čega je započelo evidentiranje prezimena za sve feudalne klase. Paralelno u ovom vremenskom periodu prisutni su Ali-beg Isabegović, Mehmed-beg Isabegović aka Čelebi, Muhamed-beg Isabegović [13] i Hasan-beg Isabegović, a zatim nastaju i i prve generacije nakon njih Barak-beg Isabegovic, Bali-beg Isabegović i sve ostale generacije koje dolaze kasnije pronose baštinu kroz trajno sjećanje u prezimenu Isabegović na patronim iz vremena kada je prezime nastalo. Prezime Isabegović pripada obitelji prezimena koja su nastala na osnovu oznake krvne veze koja pripada odnosu oca i sina.

Slavenizirano prezime s patroniziranim sufiksom "- ić" u skladu je s vremenom, mjestom i načinom stvaranja prezimena za razliku od arhaične turske verzije sa sufiksima "- zade" i "- oglu" koje nigdje nisu preživjele u praktičnoj upotrebi osim oblika "Isabegzade" koje je u upotrebi kada želimo pokriti sve oblike prezimena, objediniti ili naznačiti da se nešto odnosi na sve oblike prezimena, ili Isabeyzade koje je na području današnje Turske. Za obitelj Isabeyzade trenutno nemamo potvrdu Y-DNA da su oni povezani s maticom bosanskih korijena. U pravilu, kad se želi naglasiti neslavensko podrijetlo obitelji pisac bi često upotrijebio ovaj turski oblik prezimena Isabegzade ili Isabeyoglu, iako obitelj Isabegović nema niti slavensko niti tursko porijeklo. Prefiks "Hadži" (Haji, Haci) ili skraćeno "h" je bio u upotrebi samo u 19. stoljeću, ali je brzo stavljen van praktične uporabe. "Hadži" je naznačio da je osoba obavila hadž ili da je potomak od osobe koja je obavila hadž.

Porodično ime ima pet korektnih formi:

Isabegović - slavenska inačica - još uvijek u upotrebi

Isajbegović - slavenska inačica sa slovom "j" - još uvijek u upotrebi

Hadži-Isabegović - slavenska inačica s prefiksom "Hadži"ukazuje da je osoba obavila hodočašće ili da potječe od osobe koja je bila na Hadžu – nije više u upotrebi

Isabegzade - turska inačica - nije u upotrebi u osobnim dokumentima - ima ulogu da se nešto odnosi na sve oblike prezimena nakon njihova osnivača Ishak Bega Hranića

Isabeyzade&Isabeyoglu - moguće grane u današnjoj Turskoj - još uvijek u upotrebi

Pogrešne forme prezimena su: Ishaković, Isaković, Ishakbeyzade.

Ishakbeyoglu je moguća grana na teritoriju Turske nastala poslije sinova Ishak bega Hranića koji su se nastanili tamo u 15. stoljeću. Daljnja DNK istraživanja će potvrditi ili osporiti sadašnje nalaze i ujedno otkriti nova saznanja. Za potvrđene DNK osobe iz Turske ne znamo jesu li se nastanile u Maloj Aziji za vrijeme Osmanskog carstva ili su tamo stigle iz Europe tisućama godina prije ili su mješavina obadva scenarija.

• Uloga u povijesti

Članovi obitelji Isabegzade igrali su vodeću ulogu u 15. i polovici 16. stoljeća na području Bosne i Hercegovine i Skopskom Sandžaku (Skoplje). Iz Istambula je "Velika porta" ograničavala utjecaj i radila na smanjenju moći kako lokalnog bosanskog plemstva tako i obitelji Isabegović kako bi lakše kontrolirala područje pod svojom upravom te kako bi spriječila da itko postane prejak i da se otme kontroli. Njihovu stoljetnu dominaciju nad gradom Skoplje zamijenili su guverneri "devşirme" podrijetla [8]. Tijekom dvije glavne ere konačnog administrativnog ustrojstva Osmanskog carstva kao posljedica takve politike bilo je iscrpljivanje i nestanak čak čitavih obiteljskih podružnica tako da su ulazak Austro-Ugarske monarhije u ta područja u svom dostojnom aristokratskom i vlastelinskom statusu Isabegzade preživjeli u dvije grane [22]: Isabegović iz Gornjeg Rahića iza Isa-bega Isabegovića (oženjen Adila Hanumom Gazibegović) i Isabegović ogranak iz Rainaca kod Tuzle nakon Hasan-bega Isabegovića [9]. Veličina njihovih posjeda, broj i veličina kmetskih naselja i broj kmetova naznačen je u arhivima Habsburške monarhije do kraja 1918. godine. Politika Kraljevine Jugoslavije kroz pljačku agrarne reforme i kroz druge društvene pritiske otvoreno je uništavala i bosansko plemstvo i bosansko nepravoslavno stanovništvo. Krajem drugog svjetskog rata Komunistička partija Jugoslavije je do izdisaja potpuno uništila cijelo plemstvo na području novonastale države, a obitelj Isabegović prilagođavala se novim društvenim okolnostima. Lišena materijalnih posjeda obitelj Isabegović zadržala je ponos i čast prenoseći tradiciju o njenom podrijetlu na nove generacije. Članovi obitelji Isabegović bili su veliki dobročinitelji (Waqif) od svog osnutka i donirali su svoja imanja za potrebe društva i vjerske zajednice. Veliki dio naslijeđene imovine iz razdoblja Kraljevine Bosne i proširene za vrijeme Osmanskog carstva darovan je u skladu s propisima nove usvojene vjere Islama. Udarili su temelje mnogih gradova, izgradili infrastrukturu, ulice, hamame, hotele, skloništa, sakralne objekte, mlinove, stotine trgovačkih centara i velikodušno su ih darivali zajednici.

• Poznati članovi

Najveći i najpoznatiji od njih su Ishak-beg Hranić (14. i 15. st.), Isa-beg Ishaković Hranić (15. st.), Mehmed-beg Isabegović Čelebi (15. i 16. st.), Hasan-beg Isabegović (19. st.) I Isa-beg Isabegović (19. st.). Pošto je bio običaj djecu imenovati uglavnom po djedu ili drugim precima, tako imamo pojavu velikog broja članova obitelji s istim imenima.

• Odnosi s drugim obiteljima

Endogamija u osmanskoj Bosni naslijeđena je od srednjovjekovnog plemstva Kraljevine Bosne, a najviše su je ekstremno provodili pripadnici plemićkih begovskih obitelji. Pored toga bio je prisutan i Institut "Kufva" gdje su se plemići morali ženiti uvijek "jednak s jednakim" ("akran" s "akran"). Kako su se obitelji begova smatrale vodećim slojevima društva i izbjegavale svako miješanje s nižim društvenim klasama prilikom sklapanja brakova, to je rezultiralo jednom vrstom samostalnog zatvaranja genetskog bazena, obitelj Isabegović povezana je sa svojim brakovima s drugim bosanskim plemićkim obiteljima tako da su danas potomci obitelji Isabegović podrijetlom po majčinom rodu u vezi s plemićkim obiteljima: Šahinpašić, Gradaščević, Gazibegović, Sokolović, Ljubović, Sijerčić, Salihbegović, Ibrahimbegović ... Endogamija i "kufva" su prisutni sve do Drugog svjetskog rata, a zanimljivo je da su begovi nazivali sve ostale muslimane koji nisu bili njihova klasa - balija. [19]

Sa stajališta genetike gore navedena pojava je ekstremni primjer endogamije, ujedno i povijesni nastavak tisućljetnog križanja u ograničenom genskom bazenu, nije samo zadržala osobine unutar krvne linije već je zadržala i stvorila snagu. To je ojačalo već etabliranu domaću haplogrupu I2a.

• Porodica Isabegović i Sarukhanid dinastija

Porodica Isabegović nije u srodstvu s članovima turske dinastije Sarukhanid dynasty osnivača Saruhana. Ishak-bey Hranić (1374-1444) i zajedno s njim ostali članovi porodice Isabegović nemaju ništa zajedničko s Ishak-bey (1362-1388) iz Saruhana te je pogrešna teza nekih povjesničara da porodica vuče porijeklo iz te dinastije (Saruhanoğulları) te da su na ove prostore došli iz Anadolije..

• Francuski ogranak Isabey

Jean-Baptiste Isabey



U Francuskoj nalazimo mogući ogranak porodice Isabegović koji se tamo pojavljuje kao Isabey početkom 16. stoljeća. Prvi na kojeg nalazimo u pisanim zapisima je Claude Vouillot Isabey i sa ženom Françoise Roy imao je sina Claude Antoine Vouillot Isabey rođ. 18.10.1692. i dalje svi potječu od njega.

Porodica Isabey prostire se u Francuskoj na području koje se preklapa s mapom prevalencije haplogrupe prema genetskim markerima članova obitelji Isabegović i predstavlja njeno zapadno krilo.

Najpoznatiji predstavnik te grane je Jean-Baptiste Isabey (1767–1855) slikar

• Porodica Isabegović i porodice Kaljević i Mišić
  

Porodica Kaljević nastavno i porodica Mišić se podudaraju genetski s porodicom Isabegović.i to Y-DNA u 16/17 STR markera. Kaljevići pripadaju plemenu Drobnjaka za koje se vjeruje da su na područje Hercegovine dospijeli s područja Travnika. Pleme je genski heterogeno a u srednjevjekovnim zapisima stoji da su bili u službi kod obitelji Kosača[20] što nam nameće povijesni mogući scenarij nastajanja Kaljevića i genskog podudaranja muške linije Kaljevića s otomanskom granom porodice iz plemena Kosača. Poznate ličnosti iz te krvne linije su Ljubomir Kaljević i Živojin Mišić. Ogranak Mišić su dobili prezime po Miši Kaljeviću negdje na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće.

PowerPlex Y-STR17 test - usporedba preklapanja markera - prikaz 10/17 markera[21]

• Plemeniti naslovi

Od 15. stoljeća većina bosanskog plemstva prihvatila je novu vjeru i aktivno se uključila u administrativni sustav Osmanskog carstva. Pravo plemstva i svećenstva u europskim feudalnim državama nije prisutno kao takvo i u takvom obliku u Osmanskom carstvu jer islam ne priznaje klasne ili rasne razlike među ljudima. Zbog toga muslimanski zakon ne definira prava i privilegije koje uživaju predstavnici vladajuće klase. Osmansko plemstvo bilo je isključivo vojno plemstvo i plemićka titula pripadala je predstavnicima vojnog reda. Bilo koja osoba mogla je ući u plemstvo ako se dokazala zaslugama za državu. Članovi obitelji Isabegzade u svom prezimenu nose naziv "beg" što znači "vojvoda". Ponekad se naglašava naslov „beg“ (vojvoda) i stavlja se iza imena. Primjer: Isa-beg, Ali-beg, Mehmed-beg, Idris-beg ... Titula "vojvoda" naslijeđena je iz vremena pred-osmanskog doba srednjovjekovne Bosne, pa su do 16. stoljeća naslovi "vojvoda" i "beg" često bili stavljani u istim dokumentima. Primjer: "vojvoda Ali-beg Isabegović" Naslov "Gazi" znači "ratnik" i / ili "pobjednik" i obično se stavlja ispred imena. "Gazi" je počasna titula i označava vojnog zapovjednika. Primjer: Gazi Ishak-beg, Gazi Isa-beg, Gazi Mehmed-beg ... Neki od njih nose poseban naslov "sandžak-beg". Primjer: Sandžak-beg Gazi Isa-beg Ishaković Hranić Plemićki naslov "beg" (duke) ima tri varijacije: "beg", "bey" i "beige" i on je nasljedan.

• Regije s populacijom članova obitelji

Base on records from 2014. Danas članovi obitelji Isabegzade naseljavaju Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, EU, Vojvodinu, SAD i Tursku. Postoje pokazatelji da u Srbiji postoje nakon Drugog svjetskog rata a u Crnoj Gori još iz srednjovjekovnog doba, ali nemamo točne podatke o njihovom broju i postojnosti.

Članovi srodnih obitelji: "Cossaza" naseljava Italiju, "Hersekszade" naseljava Tursku, a "Hercegović" Bosnu i Hercegovinu. Moguća povezana grana je "Ishakbeyoglu". Ima 105 članova i oni naseljavaju samo Istanbul i susjednu provinciju Kastamonu. To je moguća grana sinova Ishak-bega Hranića koji su u 15. stoljeću otišli u Tursku i tamo ostali.

• Kuća begova Isabegovića

Kuca Isabegovic Do sada nisu pronađeni povijesni izvori na osnovu kojih bi saznali kada je točno kuća sagrađena ali na osnovu povijesnih poveznica pretpostavka je da su se na prijelazu iz srednjeg vijeka u ranoosmanski period braća Murad-beg i Mehmed-beg Isabegović nastanili jedan do drugoga u dva osmanska ljetnikovca u mjestu Gornji Rahić koje su ili sami podigli ili ih je podigao njihov otac Husein-beg Isabegović u XVI stoljeću. Oba ljetnikovca su u naravi bile impozantne troetažne begovske porodične kuće koje su pripadale tipu feudalne fortifikacije namijenjene stalnom ili povremenom boravku i tipu objekta sa središnjim holom po uzoru i prema utjecaju anatolsko-osmanske arhitekture velikih građevina. One su bile odraz prošlosti i dokaz snage i duhovnosti svog graditelja. Zadnja od kuća se očuvala begovska kuća veleposjednika i trgovca Husnije Husein-bega Isabegovića (1892-1954) koju je po kupovini 1969. godine od njegove žene novi vlasnik srušio.

• Tradicionalne stare narodne pjesme

Stare narodne pjesme o članovima obitelji isabegović

Vrlo stare tradicionalne narodne pjesme [14] s poznatim članovima Isabegzade porodice u glavnoj ulozi. Neke pjesme pripovijedaju povijesne događaje iz 15. stoljeća. Balada „Ja kakva je sjajna mjesečina“ jedna je od najtužnijih gdje ljubav, odanost i strast nisu pronašli nikakav izlaz iz nametnutih tradicionalnih okvira osim u epilogu trostruke smrti. Pjesma „Istom zora na iztoku rudi“ je jedna od najpoznatijih bosanskih budnica.

• Dvore mela Isajbegovica
• Ja kakva je sjajna mjesečina
• Kad umrije beže Isaj-beže
• Istom zora na iztoku rudi
• Vino piju dva mila jarana
• Ja kakva je sjajna mjesečina ver.2
• Knjigu pišu gusinjske djevojke

  ---

• Citations

1. ^ Emecen, Ferıdun (2000), Ishak bey - Osmanlı uç beyi (in Turkish), Istanbul: TDV İslâm Ansiklopedisi, p. 524, Hıristiyan bir aileye mensup olup Bosnalı aristokrat ailelerden Kosac ve Pavlovicler’le akrabalığından söz edilir

2. ^ Jorga, Prof. Nicolas (1908), Geschichte Des Osmanischen Reiches (in German), Gotha: Gotha, p. 367, Auch als die bosnischen Türken im Februar 1415 unter einem gewissen Schach Melik das zerplitterte und von den Ungarn nur schwach verteidigte Bosnien angriffen, um Hrvoje vor völligem Niedergange zu bewahren, und dann Anfang August ein zweiter vom Woiwoden Isak in Usküb selbst geführter Zug die ungarischen Kräfte so entscheidend schlug, dafs die Venezianer die Nachricht erhielten, ,,von dem ganzen Heere seien nur fünf Ritter geblieben", und die Befehlshaber Johann von Gara, Johann Marothy, der Graf von Segna in türkische Gefangenschaft gerieten, rührte sich Venedig nicht.)

3. ^ Hakki, Dr. Ekrem (2000), Ayerverdi, Avrupa’da Osmanli MİMARÎ Eserlerİ Yugoslavya III 3. KİTAP (in Turkish), Istanbul: İstanbul Fetih Cemiyeti, p. 255, Tâcü’t-Tevârîh’de Üsküb şehrinin ve tevâbimin eyâlet ve hükumetini Paşa Yiğit nâm emîr-i namdâra ki İshak Bey’in efendisi ve' mürebbisidir tafsîlâtıyle Paşa Yiğit’i ve İshak Bey’i anlatır (6). Bu ifâdelerden Paşa Yiğit’in İshak Bey’in efendisi, binâenaleyh İshak Bey’in esir alınmış bir zât olduğu aşikârdır. Cami kitabesinde ise oğlu sıfatını taşır; ammâ kitabe boya ile yazılmışdır; belki hatâlı olabilir; fekat bir nokta daha var, Paşa Yiğit Bey’in kendisi, Mora Fâtihi meşhûr Büyük Turhan Bey’in babası olan zât midir? Zîrâ Turhan Bey’in vakfiyesinde «Elhâc Turhan Bey bin’ül-Emîr’ülmerhûm Paşa Yiğit» olarak geçer.

4. ^ The people of Dubrovnik recorded for the first time Isa-beg's full name with the patronymic, together with his father's Ishak and his grandfather's Hrana name on August 16, 1452 (in Latin), Dubrovnik: State Archives of Dubrovnik, 1452, Isabech Isachovich Cranusich

5. ^ Gökbilgin, Tayyib (1952), Edirne Ve Pasha Livasi (in Turkish), Edirne: İstanbul Üniversitesı Edebiyat Fakültesi Yayinlarindan No.508, p. 333, Ishak beyın, Isa bezden başka, Mehmed Bey ve Hüsvın Bey adında ıkı oğlu daha olduğu ve babasının da Koç Bey ısmınde bırı bulunduğu, Fatıh devrıne aıt ıkı vesıkadan anlaşılmaktadır (krş. Alı Emırı tasnıfıö Fatıh, n. 23,26). Başlıkları şöyledır

6. ^ Emecen, Ferıdun (2000), Ishak bey - Osmanlı uç beyi (in Turkish), Istanbul: TDV İslâm Ansiklopedisi, p. 524,525, "Kosac" ile "Koç" lakabının benzerliği böyle bir irtıbatın bulunabileceği ihtımalini ortaya koyarsa da burada adı geçen şahsın uç beyi İshak’la ilgisi şüphelidir

7. ^ Ishakovic, Isa bey (1455), Historical letter out of Isa bey Ishakovic from 01.02.1455. (in Bosnian), Dubrovnik: State Archives of Dubrovnik, Takoger ako bigde kto hoteo mu žao učiniti ali bi bio sluga brata hercega ali sinovca mi voevode Petra, da mu ne voln niedno zlo učinit, kto ne suprotiv mene voevode Esebegu

8. ^ Fleet, Kate (2009), The Cambridge History of Turkey, Vol 1, Cambridge: Cambridge University Press, p. 205, Pasa Yigit was in charge of the western uc throughout Yıldırım Bayezid’s reign (1389–1402) and subsequently under Emir Suleyman, Musa and Mehmed I, and is mentioned as such in the early Ottoman chronicles. He was succeeded by his son, or adopted son, Ishak, who is the founder of the noble family of Ishakovic, which dominated the town for almost a century, before being replaced by governors of devširme origin.

9. ^ Kamberović, Dr. Husnija (2003), Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878-1918 (in Croatian), Zagreb: Hrvatski institut za povijest u Zagrebu, p. 187, Nasljednici Hasan-bega H. Isabegovića iz Rajinaca (Selim-beg, Mahmut-beg, Aga-beg, Ali-beg, Hasiba, udata Ganibegović, Hasija, udata Skopljaković i Almasa, udata Mehmedović) imali su 1918. godine 686,27 dunuma begluka u Prnjavoru kod Zvornika. Rašid-beg H. Isabegović iz Tuzle)

10. ^ Truhelka, Dr. Ćiro (1911), Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive (in Bosnian), Sarajevo: Glasnik Zemaljskog muzeja BiH XXIII., p. 446, Mehmedbega Isabegovića, novog sandžaka krajišnika, karakteriše dragoman Skenderbeg u spomenutom pismu ovako: „a tai sadašni sandžak Esebegovik krotak je človek, kako no za Sinanbega. Na nega da se nešto vele ne tratíte i ne spenžate, nego što mu je zákon od pregašneh vrjemeni. S nim je lasno. Takoj da znáte.“ I to malo riječi je u doba, kada bakšiš u turskoj carevini postaje glavnim državničkim načelom, najbolja pohvala državniku. Ovaj sandžak bio je sin glasovitog Isabega Isabegovića, kóji je pod imenom Mehmed-Čelebije bio gospodar Pavloviča zemlje (1466.—1468.)

11. ^ Kamberović, Dr. Husnija (2003), Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878-1918 (in Croatian), Zagreb: Hrvatski institut za povijest u Zagrebu, p. 188, Ova porodica 1918., osim 675,964 dunuma begluka u Bukviku Donjem, imala je 38 selišta u kotaru Brčko (23 kmetskih selišta u Bukviku Donjem, pet u Bukviku Gornjem, u Gajevima jedno selište i u Lukavcu devet selišta). Vlasnici selišta bili su: Hadžira Isabegović, udovica iza h. Selim-bega H. Ibrahimbegovića iz Rahića Gornjeg, Isa-beg Isabegović, oženjen sa Adila-hanumom Gazibegović iz Rahića Gornjeg, čija su djeca Bećir-beg, Mehmed-beg, Vasva, udata za Mustafu Žunića iz Tuzle, Derva, udata za Aliju Koprića iz Rapatnice kod Gračanice, Zilha i Devleta, koja je umrla 2. 12. 1924. bez nasljednika, Bećirbeg Isabegović iz Rahića Gornjeg, čija su djeca Muhamed-beg, Idriz-beg, i Zaim-beg, umro 25. 10. 1921., oženjen sa Zumretom Salihbegović, koga su naslijedili Mehmed, Sefija, Šefka, Begajeta udata Suljić, Izeta i Hanumica udata Imširagić. (ABiH, Evidencija, br. 69, 3809, 7086.)

12. ^ Zemaljsko vakufsko povjerenstvo za Bosnu i Hercegovinu, Evidence No. 529, Brčko 19.02.1891. (in Bosnian), Zaimbeg Isabegović uveden je u gruntovnicu kao neograničeni vlasnik prepornog zemljišta na temelju toga, da imade na ovu zemlju tapiju od god. 1884. Nasljedio istu zemlju iza svojega oca Bečirbega, koji je opet istu naslijedio iza svog oca Isabega. Da nadalje Zaimbeg sam posjeduje ovu zemlju od preko 10 godina od okupacije, dočim su njegovi predčasnici posjednici zemlje od pamtivjeka. - English version - Zaim beg Isabegovic was brought into the cadastar as an unrestricted owner of the disputed land on the grounds, that he have in possesion a certificat of ownership of this land from 1884., Inherited the same land from his father Becir beg, who inherited the same land from his father Isa beg again. Furthermore, Zaim beg has owned this land for over 10 years since occupation (Habsburg Monarchy), and his ancestors have been owners of the land since time immemorial.)

13. ^ Zubčević, Doc.Dr. Asim (2015), Book Ownership in Ottoman Sarajevo, 1707-1828, Leiden: Leiden University, p. 86, ... They included: the Muḥammad-bey Isabegović Madrasa (established around 926/1520),...

14. ^ O. Bradarić, Smajl (2018), Narodne umotvorine (Iz Dervente i okolice) (in Bosnian), Sarajevo: Slavistički komitet Sarajevo&Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, p. 89, 90, 101, 102, 140, 155-157, 239, 247, 256, 640, 653

15. ^ Prof. Damir Marjanovic, Prof. Dr. Sc. Dragan Primorac, Prof. Salmedin Mesihovic, Project: „Ancestors in Us“ 2019/2020., Method: PowerPlex® Y23, Software „Jim Cullen Predictor“ and „Whit Athey's Predictor“, Sample No. ML876 Laboratory: IBU International Burch University

16. ^ Eupedia I2a1 Map - link http://www.eupedia.com/europe/Haplogroup_I2_Y-DNA.shtml

17. ^ Bernie Cullen&Zdenko Markovic, I-P37.2 haplogroup research, Blogspot https://i2aproject.blogspot.com/2018/12/brief-description-of-haplog... „I-L621 is one of the major branches of I-P37. I-L621 contains the very large I-CTS10228 Dinaric haplogroup which reaches a maximum in Bosnia and Herzegovina and which is common throughout Eastern and Central Europe. I-L621 also contains several small branches known as "Disles", these branches are especially common in Great Britain and Ireland but they also have been found in Germany, Poland, and Sweden. I-PH908 is part of the I-CTS10228 "Dinaric" haplogroup. I-PH908 is exactly the same as the Dinaric South cluster: this is the group of Dinarics with DYS448=19 and usually DYS449=30 or some other low value.“

18. ^ Johann Ambrosius Siebmacher, Siebmachers Wappenbuch (1605.)

Dalmatiner Adel, p.115 „Ein altbosnisches Adelsgeschlecht, welches mit den oströmischen Kaisern aus dem Hause der Comneno"

Der Adel von Kroatien und Slavonien, p.94 "Die familie stammt angeblich von den Comnenen ab und geborte auch dem Adel der venetianischen"

19. ^ Dr. Muhamed Hadžijahić, Bračne ustanove bosanskih Muslimana prije 1946. godine, Contributions to Oriental Philology, Issue: 31/1981, p.158 "Endigamičnost muslimanskog braka u Bosni još se više sužavala sprovođenjem ustanove kufva, po kojoj se imao ženiti akran s akranom (ravan s ravnim). Tamo je dolazilo do izvjesne staleške zatvorenosti. U ovom pogledu najekstremnije su postupale begovske porodice. Begovi su se ženili isključivo iz begovskih porodica. Samo se izuzetno događalo da bi se pripadnici visoke uleme (muftije, muderisi, kadije i sl.) oženili begovicom. Još u vrijeme prije drugog svjetskog rata rijetki su bili pojedinci iz begovskih porodica koji bi se odvažili da se ožene ‘balinkom’ (begovi su naime sve muslimane koji nisu begovi interno nazivali ‘balijama’)"

20. ^ Kurtović, Esad (2011). "Seniori hercegovačkih vlaha". Hum i Hercegovina kroz povijest. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa održanog u Mostaru 5. i 6. studenoga 2009 (in Croatian). Zagreb: Hrvatski institut za povijest. p. 672 "Drobnjaci su bili ljudi vojvode Sandalja Hranića Kosače i njegovog nasljednika Stjepana Vukčića Kosače"

21. ^ Siniša Jerković, Genetsko poreklo Živojina Mišića, Portal Poreklo, 13.10.2012. p. 4

22. ^ Amir Isajbegović, Mada su mi mnogi spočitavali što dovodim u vezu Isabegoviće/Isajbegoviće iz Rainaca s Isabegovićima/Isajbegovićima iz Rahića i pri tome su se često pozivali na navod iz djela dr. Husnije Kamberovića „Danas se ova porodica preziva samo Isabegović (bez prefiksa Hadži), ali nema nikakve veze sa porodicom Isabegović iz Rahića Gornjeg kod Brčkog“ (Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. strana 188.), ja ih dovodim u vezu kao dva ogranka iste familije. Iako zasad nemamo dokumentiranih povijesnih poveznica odlučio sam da stoje kao dva ogranka sve dok se ne riješi dilema metodom YDNA nalaza. YDNA nalaz će nedvojbeno potvrditi ili poništiti zajednički kontinuitet i baštinu nosilaca istog prezimena

23. ^ Gligorije „Gliša“ Elezović, Turski spomenici, Beograd, 1940., p. 363 (Natpis na nadgrobnom spomeniku u groblju iza Isa-begove džamije u Skoplju datiran (19. XII 1503.) na kome stoji: Bali-beg, sin Mehmed-bega, sina Isa-begova (sina) Hadži Ishak-bega)

24. ^ 21.07.1431. Prima pars est de honorando Alibeg teucrum hue venturum in faciendo expensam prout alijs hactenus factum est per manus officialium nostrorum. (R. V. 23.) Prima pars est, quod ipse Alibeg allogiari et hospitari debeat in domo voiuode Sandagl. (ib.) Dubrovnik Partes Consilii Rogatorum

25. ^ dr. Ljudevit pl. Thalloczy, Povijest Jajca 1450.– 1527. Preveo dr. Milan pl. Šufflay, Zagreb 1916. , „da je on unuk Vuka Kosače, da je taj Izak-beg Vukac.“

• References

• Amir Isajbegović, Kuća onih što sade dud – rekonstrukcija, Zagreb 2022., ISBN: 978-953-49425-0-5

• Prof. Dr. Feridun Emecen, TDV İslâm Ansiklopedisi, Turkish academic encyclopedia for Islamic studies, p. 524,525

• Prof. Dr. Feridun Emecen&Prof. Dr. Enes Pelidija, TDV İslâm Ansiklopedisi, Turkish academic encyclopedia for Islamic studies, Olarak 2000 senesinde İstanbul'da basılan TDV İslâm Ansiklopedisi’nin 22. cildinde, p. 475-476

• State Archives of Dubrovnik, Historical letter out of Isa bey Ishakovic from 01.02.1455.

• State Archives of Dubrovnik, document relating to Isa-beg's visit from August 16, 1452, recorded patronymic name: "Isabech Isachovich Cranusich"

• Dr. Husnija Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878-1918,Hrvatski institut za povijest u Zagrebu , 2003. ISBN 9958-9571-8-3 p. 182, 187, 188, 193, 194, 197

• State Archives of Bosnia&Hercegovina, Evidention No. 69, 3809, 7086

• Evlya Čelebi Seyahatname

• Dr. Hazim Šabanović, Putopis : Odlomci o jugoslavenskim zemljama, 1967, p. 108, 109, 111, 263-264, 265, 282-283, 284, 286, 291

• Dr. Behija Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni u XV. i XVI. stoljeću – p. 92, 93, 94

• Dr. Behija Zlatar, Vakuf Gazi Mehmed-bega Isabegovića u Sarajevu, UDK 94(497.15 Sarajevo) 061.27 Isabegović, Mehmed-beg

• Dr. Ćiro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH XXIII. 1911. Sarajevo p. 437-484

• Dr. Ćiro Truhelka, Historijska podloga agrarnog pitanja u Bosni, 1915. Sarajevo p. 15, 20

• Dr. Ćiro Truhelka, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH XXIX. 1917. Sarajevo p. 213-217

• Babinger, Franz (1992), Mehmed the Conqueror and His Time, Princeton University Press, ISBN 978-0-691-01078-6 p. 25

• Babinger, Franz (1987) [1936]. "Turakhān Beg". In Houtsma, Martijn Theodoor (ed.). E.J. Brill's first encyclopaedia of Islam, 1913–1936, Volume VIII. Leiden: BRILL. ISBN 90-04-09794-5 p. 876–878

• Ahmed Mehmedović, Upravljanje vakufima 1847-2017, Sarajevo 2017., p. 9, 25, 27, 28, 29-31, 33, 34, 47, 55, 78, 85, 99, 121, 190, 195, 207-209, 237, 270, 273

• Prof. Tayyib Gökbilgin, Edirne ve Paşa Livası, Istanbul 1952. p. 333-334

• Kâtip Çelebi in, Cihannümâ (Kâtip Çelebi) 1632., p. 161, 165, 168

• Nakaš&Župarić&Lalić&Dautović&Kurtović, Codex Diplomaticus Regni Bosnae, 2018., Mladinska knjiga Sarajevo, ISBN 978-9958-9398-9-1, Ishak bey Hranić document no. 163, 30.05.1420. Grad Sokol, page 409; Barak bey Ishaković document no. 249, 20.03.1436. Dubrovnik, page 630-636

• Emir O. Filipović, Bosansko kraljevstvo, 2017., Mladinska knjiga Sarajevo, ISBN 978-9958-9398-4-6 Ishak beg Hranić p. 359; Isa beg Ishaković p. 385, 442, 443, 610; Ali beg Isabegović p. 425, 442; Mehmed beg Isabegović Čelebi p. 443, 445

• Dr. Behija Zlatar, The importance and role of family Isabegovic in the urban development of Sarajevo

• Hasan Gazıbegovıc, Famılıja Gazıbegovıc u prostoru ı vremenu 2004. p. 159

• Smajl O. Bradarić, Narodne umotvorine (Iz Dervente i okolice), Sarajevo 2018. p. 89, 90, 101, 102, 140, 155-157, 239, 247, 256, 640, 653 ISBN 978-9958-648-19-9 (Slavistički komitet)& ISBN 978-9958-502-22-4 (Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine)

• Dr. Ekrem Hakki Ayerverdi, Avrupa’da Osmanli MİMARÎ Eserlerİ Yugoslavya III (3. KİTAP ), İstanbul Fetih Cemiyeti Istanbul 2000. year, ISBN 975-7618-34-9 Ishak bey p. 255

• Hoca Sadeddin Efendi, Tâcü't-tevârih, İsmet Parmaksızoğlu, vols. 2/5, Kültür Bakanlığı, Ankara, 1974-1979. (Tâc üt-Tevârîh, “Crown of Histories”, a history of the Ottoman Empire in prose and verse) İshak Bey p. 165, 168, 191, 192, 196, 197, 198, 199; Isa Bey ishak Beyoğlu p. 195, 239

• Prof. Nicolas Jorga, Geschichte Des Osmanischen Reiches, Gotha 1908. p. 362, 367, 393, 394, 402, 410, 415, 417, 418, 424, 454, 455

• Kate Fleet, The Cambridge History of Turkey, Vol 1, Cambridge University Press, Cambridge 2009. ISBN 978-0-521-62093-2 p. 205

• The funds of Gazi Husrev-bey Library Sarajevo, Zemaljsko vakufsko povjerenstvo za Bosnu i Hercegovinu, Evidence ZVP-No. 529, Brčko 19.02.1891.

• Doc.Dr. Asim Zubčević, Book Ownership in Ottoman Sarajevo, 1707-1828, Leiden University, 2015.

• Prof. Damir Marjanovic, Prof. Dr. Sc. Dragan Primorac, Prof. Salmedin Mesihovic, Preci u nama: generičko blago Bosne i Hercegovine, Sarajevo: Mladinska knjiga 2019., ISBN 978-9926-8422-0-8

• I2 haplogroup – Eupedia - https://www.eupedia.com/europe/Haplogroup_I2_Y-DNA.shtml

• Johann Ambrosius Siebmacher, Siebmachers Wappenbuch 1605., Dalmatiner Adel, p.115, Der Adel von Kroatien und Slavonien, p.94

• Dr. Muhamed Hadžijahić, Bračne ustanove bosanskih Muslimana prije 1946. godine, Contributions to Oriental Philology, Issue: 31/1981, p.158

• I2a1>L621 Istočni Staroevropljani - Usame Zukorlić & koordinacioni tim Bošnjačkog DNK projekta - Bošnjački DNK projekt - https://bosnjackidnk.com/i2-staroevropski-istocni/?fbclid=IwAR2_QPv...

• Siniša Jerković, Genetsko poreklo Živojina Mišića, Portal Poreklo, 13.10.2012.

• Amir Isajbegović, Kuća onih što sade dud (Kuća begova Isabegovića iz Gornjeg Rahića), Zagreb, 2021.

• Mavro Orbini, Il Regno De Gli Slavi, Pesaro 1601. p. 379-389.

• Gligorije „Gliša“ Elezović, Turski spomenici, Beograd, 1940., p. 363

• dr. Ljudevit pl. Thalloczy, Povijest Jajca 1450.– 1527. Preveo dr. Milan pl. Šufflay, Zagreb 1916., str. 40

This project is a place to meet and exchange knowledge and information about the Isabegovic family.