Follow
Prezime je izvedeno od Kata, hipokoristika osobnog imena Katarina.
Ime je grčkog podrijetla Aikaterina, a očuvano je u ruskom imenu Jekaterina. Grčko ime je izvedeno od pridjeva katharos sa značenjem čist. U nas se proširilo štovanjem Svete Katarine Aleksandrijske (3-4. stoljeće) i Svete Katarine Sijenske (1347-1380), talijanske redovnice, književnice i mističarke koja je odigrala veliku ulogu oko povratka papa iz avinjonskog sužanjstva. Zanimljivo je spomenuti da je ta svetica rođena kao blizanka i bila 24. po redu dijete od ukupno 25-ero djece u roditelja.
U Hrvatskoj danas živi 4.500 osoba s prezimenom Katić (Lastovo, Slunj, Duga Resa, južna i srednja Dalmacija). Istog su postanja i prezimena: Katica (srednja Dalmacija), Katič (Kaštela, Rijeka i istočna Slavonija), Katičić (190, Dubrovnik, Nova Gradiška, Labin), Katičin (Dalmacija), Katinčić (Koprivnica), Katinić (120, Slavonski Brod).
Danas Katići na dalmatinskom području žive u sljedećim mjestima: Postinje Gornje, Bračev Dolac, Koljane, Korita, Otišić, Otok (Cetinska krajina), Krnaza i Starigrad (Zadar), Biskupija (Knin), Lokvičići (Imotski), Baćina (Ploče) i Kozica (Vrgorac), Makarska, Smokovljani (Dubrovnik).
Najstariji spomeni prezimena Katić pojavljuje se na šibenskom području: u Šibeniku je 1586. godine zabilježan Antonius Chatich, prezime Catich zabilježeno je i 1656 u Vodicama, a iz godine 1627. ostao je spomen o Joani Catich iz Šibenika. Inače osobno ime Kata zabilježeno je u Šibeniku 1386. godine.
Na mućkom području u novom venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine u Postinju Gornjem je zabilježena obitelj Križana (Krste) Katića pokojnog Nikole, koji je ujedno haramabaš istoimene banderije u Postinju; on je tada imao i dio zemlje i u Bidniću.
U austrijskom pak zemljišniku iz 1835. godine u Postinju je upisano je 8 Katića obitelji: Franina, Ivanova, dvojice s imenom Jozo, Jurina, Matina, Nikolina i Petrova; godine 1948. prema popisu stanovništva Katići su u Postinju Gornjem narasli na 18 obitelji.
Danas u Postinju Gornjem živi 10 obitelj s prezimenom Katić, koje imaju ukupno 57 duša.
Starina je roda Katića, utvrdio je J. A. Soldo, duvanjsko područje, odakle su doselili s harambašom Jurom Doturovićem 1687/88. godine
Opći providur A. Mocenigo je 3. travnja 1697. godine na granici Turske Carevine i Mletačke Republike, u brdu iznad Hana, u Blacima i Koritima, odobrio brojnim obiteljima Mije Katića, Tome Bubala, Vida Živalja, Stojana i Nikole Vuletića prostrane predjele – od Mukrinjina vrila na sjeveru, Trgomile na istoku, Urinove kamenice i Hana na zapadu, kao i dva mlina na potoku Brljevac. Dvadesetak dana kasnije (25. travnja) u spisima općeg providura A. Moceniga, koji se čuvaju u Državnom arhivu u Zadru, upisana je ispravka te dodjele, pa je 15 kanapa zemlje od Mije Katića preuzeo Ilija Norčević.
Iz venecijanskog zemljišnika iz 1709. godine, u kojem su za područje Turjaka upisani pripadnici banderije harambaše Jure Doturovića, saznajemo da obitelj spominjanog Mije Katića ima 24 člana. Kada je Karlovačkim mirom 1699. godine Turskoj Carevini vraćeno područje današnje općine Otok, neke su se obitelji kao Norci, Barbarići i Katići sklonili u Turjake.
Oko 1720. godine izumrle su obitelji Pavla i Martina Katića, pa su venecijanske vlasti dale serdaru Justinu Vučkoviću 8 kanapa livade u Dubokoj, koja je za vrijeme turske vlasti pripadala spahiji Muhamedu Palikući i kuću s vrtom u Otoku, te 30 kanapa oranice s druge strane Cetine.
U sačuvanim maticama stare župe Otok na Cetini prezime se Katić prvi put pojavljuje 1748. i 1752. godine, i to u Otoku, a 1747. godine upisana je obitelj s dvočlanim prezimenom Maleš-Katić u Udovičiću ; prema A. Kroli dvočlana prezimena Katić-Jurela i Katić Kuređa prvi se put javljaju u maticama župe Otok 1751. godine.
Danas u Otoku živi 35 obitelji i 143 osobe s prezimenom Katić, ali i 6 obitelji s 19 članova koji se prezivaju Katić-Jurela, dok prezime Katić-Kuređa nije više u uporabi, dakako onoj službenoj.
Katići pak iz Imotske krajine su drugog krvnog podrijetla, doselili su iz Klobuka pokraj Ljubuškog, gdje je u sklopu popisa bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragićević zabilježio 10-članu obitelj Nikole Katića. Prema venecijanskom zemljišniku iz 1725. godine mletačke su vlasti dodijelile Martinu i Nikoli Katiću sa 16 čeljadi 29 kanapa zemlje u Prološcu. Stanja duša župe Proložac iz 1744. godine zabilježilo je u Nikole 9, Martina 8 i u Grge dvoje čeljadi. Jedni su Katići ostali u Prološcu, a drugi su se nastanili u susjednim Lokvičićima.
Što se pak tiče roda Katića u Lovreću, u zemljišniku iz 1725. godine zabilježana je 11-člana obitelj Ivana Katića rečenog Kalokan, a predaja kaže da su u Lovreć doselila dva brata Katića iz Klobuka, koji su odmah podijelili dobiveno od venecijanskih vlasti imanje.
Katići žive i u Baćini pokraj Ploča: -u popisu stanovništva iz 1695. godine zabilježene su dvije obitelji: Jure Katića sa 6 i udovice Marka Katića s 3 člana; -u popisu stanovništva iz 1744. godine u Baćini su upisane dvije Katića obitelji: Antina s 5 i Ivanova s 7 duša, -u popisu stanovništva iz 1802. godine u Baćini prebivalište ima 5 Katića obitelji s 27 duša: Joze i njegova brata Ivana, sinova pokojnog Petra s petočlanim obiteljima, braće Pavla (5) i Grge (2), sinova pokojnog Nikole i 8-čalna obitelj Dane Katića pokojnog Marka.
Katiće iz istočne Hercegovine i sa zapadnodubrovačkog područja bilježimo i stoga što njihovi korijeni dopiru čak do Srednjeg vijeka.
Jedna im se grana rano poturčila: 1625. godine spominje se Ibrahim-aga Katić iz Popova (polja). Godine 1651. Katići su zabilježeni u Smokovljanima, selu u zaleđu Slanog.
Godine 1663. spominje se uskočki harambaša Ivan Katić koji se često zalijeće u predjele pod osmanlijskom vlašću. Godine 1646. Stjepan Katić iz Ošlja, sela također u slanskom zaleđu, zabilježen je kao kmet Dubrovčanina Vituše, odakle preseljava u Hotanj, selo između Čapljine i Stoca.
Ostalo je zabilježeno da je Venecija oduzela zemlje Katićima iz Graca pokraj Neuma i Hotnja. U Ravnom pokraj Trebinja Katići se spominju 1766. godine. Na livanjskom području Katići su pravoslavne vjeroispovijesti, ali nisu istog krvnog podrijetla: oni iz Bogdaša nastali su od roda Injac, čiji su pripadnici doselili iz Gerzova pokraj Jajca; u Donjima Kazancima Katići su nastali od roda Kiso i tu su doselili iz Bojmunata, sela također na livanjskom području.