Follow
RODOSLOVLJE OBITELJI KAČIĆ (Kachich,Kacich,Kacic,Cacich)
Ovo je projekt o povijesti, podrjetlu i rodoslovlju obitelji prezimena Kačić, njenim precima, potomcima i srodnicima.
Cijelo rodoslovno stablo obitelji pl. Kačić se može pogledati ovdje Rodoslovno stablo obitelji pl. Kačić | The whole family tree pl. Kacic can be found here Family tree of the Noble family Kacic
Povijest
Kačići (lat. Chacichorum, genere Chacittorum, generatione Cacich, genus Chacittorum, nobiles de Cacich), hrvatski plemički rod, jedno od hrvatskih plemena nastanjenih u 12. stoljeću u gradu Omišu (Almissa). Vladali su područjem Omiškog kneštva kao svojevrsni nasljednici drevnih Neretvanaca od kojih su baštinili sklonost gusarenju.
Kačići su kroz povjest nosili naslov dux (što bi se na našem jeziku moglo najbolje prevesti kao knez iako neki prevode i kao vojvoda).
Negdje oko 15. stoljeća (kada je bio potres i u Dubrovniku) potres je razrušio luku (današnji Gradac) sa galijama. Kačići naglo osiromašuju. Kao siromašni više ne mogu imati dodatne ljubavnice (mahom su to bile sluškinje i sl.) vec moraju spavati sa vlastitim ženama. To dovodi do dva rezultata. Jedan je da su jedina (po muškoj liniji) dinastijska obitelj (na tlu približno kao bivša SFRJ) koja nije izumrla a drugi da su se tako razmonižili da su prezimenu Kačić morali neminovno dodavat nadimak (koji je kod njih ustvari bio patrominik) kao: Miošić, Žarković, Bartulović, Pekić.
Negdje oko 1760. godine fra Andrija Kačić-Miošić odlazi u Veneciju kako bi tamo (već osiromašenim Kačićima) Venecija podarila/potvrdila plemstvo. S tim su dobivene neke privilegije (nisu plaćali porez,...)
Prvo je plemstvo potvrđeno za Alesiće. Oni dobivaju naslov Nobile (Plemeniti - a što je u Veneciji bilo niže plemstvo). Nakon godinu dana to se odnosi i za sve ostale Kačiće i oni dobivaju pri tome naslov Konte (Conte) (što je u Veneciji bila titula za više plemstvo). Diploma o dodjeli plemstva Cacich-Alexich od strane Venecije nalazi se u Državnom arhivu Zadar - DAZ Zadar (Historijski arhiv Zadar): consultore veneto ,fasc V - se odnosi na 10.12.1760. godinu.
O obitelji Alesić: Od Alesića - Prvi je bio Stipan Alesić (Rodio se i umro u Bristu), redom rođeni od njega potomci su bili: Stipe Alesić (rođen u Bristu - umro u Novom Zelandu), Ivan Alesić (rođen 1870 Brist - umro 1937 Brist) i Petar Alesić.
Stipe Alesić,( rođen u Bristu - umro u Novom Zelandu), imao je u Novom Zelandu potomke: sina Đino i kćerku Đina.
Ivan Alesić (rođen 1870 Brist - umro 1937 Brist) je imao:
Stipan Alesić (rođen u Bristu - umro u Brist) (živio dosta vremena u Zagrebu, tamo se i oženio) (nije poznato zašto su fratri spominjali Beograd - jedini razumni je razlog da bi sakrili ulogu njegova sina koji je u II. svjetskom ratu bio u Francetičevoj Crnoj legiji). Imao je sina Zvonka (Zvonimir) Aleksić koji se pri kraju rata nije dao nasanjkati već je krenuo za Francusku i od tamo ga je Stric Mate privukao u Argentinu.
Petar Alesich (rođen u Brist - umro Novi Zeland) imao je dosta naljednika: Mare Alesić (rođena Brist - umrla Brist), Mate Alesich (rođen Brist - umra Argentina) -nije bio oženjen i imao nasljednika, prihvatio je Zvonka Alesića - za svog nećaka), Luka Alesich (rođen Brist - umro Argentina) (Imao sina i kćerku). Spomenutu djecu je Ivan Alesić ( dva puta se ženio) iz prvog braka imao sa Drina Alesić (rođena Bartulović) (poznata kao i Andrijana )(rođena u Gradac - umrla 1916 Brist).
Ivan Alesić iz drugog braka sa Pera Alesić (rođena Alesić) (rođena 1881 Brist - umire 1964 Split); iz drugog braka Ivan Alesić je bio vjenčan sa Pera Alesić (rođena Alesić) (rođena 1881 Brist - umire 1964 Split) imali djecu: Miroslava Aleksić (Alesić) (rođen 1918 Brist - umro u Splitu) vjenčan sa suprugom Dobrila/Agata/Lucija Aleksić - ( rođena Šeparović 'Šćerban')- rođena 1920 Blato/Korčula) i imali djecu Rusmir Kačić-Alesić rođen 1944. u Blatu na Korčuli i Stanko Kačić Alesić rođen 1947. u Blatu na Korčuli), kćerku Drinka Aleksić (Alesić) (rođena 1920 Brist - umire/poginula 1943. Sarajevo), Ante Aleksić (Alesić) (rođen 1922. Brist - umire 1931. Brist).
Petar Alesić je imao: sina Andriju Aleksić (Alesić) (rođen Brist - živio jedno vrijeme u Vojvodina/Srbija - umro Brist) koji je imao sina Mladen Aleksić i dvije kćerke (? imena).
Stipan Alesić (rođen u Bristu - umro u Brist) (živio dosta vrimena u Zagrebu, tamo se i oženio) (neznam zašto su fratri spominjali Beograd - jedini razumni mi je razlog da bi sakrili ulogu njegova sina koji je u II. svjetskom ratu bio u Franceticevoj crnoj legiji) Imao je sina Zvonka (Zvonimir) Aleksić koji se pri kraju rata nije dao nasanjkati vec je krenuo za Francusku i od tamo ga je Stric Mate privukao u Argentinu.
Petar Alesić je imao djecu: Andrija Aleksić (Alesić) (rođen Brist - živio jedno vrjeme u Vojvodina/Srbija - umro Brist), koji je imao sina Mladen Aleksić i dvije kćerke (? imena).
Podrjetlo
Povijesni izvori raspoznaju plemenite Kačiće na prostoru Lučke županije u zadarsko-biogradskom zaleđu i omiške knezove.[1] Omiški su Kačići navodno došli s područja između Zrmanje i Krke na omiško primorje negdje u 12. stoljeću, gdje ih je po svoj prilici naselio kralj Petar Krešimir IV.[2]
Spominju se u Supetarskom kartularu kao jedan od šest rodova iz kojeg su birani banovi, a koji su birali kralja ako umre bez nasljednika.[3] Također, u istom kartularu spominje se neki ban iz roda Kačića koji je tu dužnost obnašao u drugoj polovici 11. stoljeća. Kačići se također ubrajaju među dvanaest istaknutih hrvatskih rodova koji su, prema sadržaju Pacte convente, usuglasili sporazum s ugarskim kraljem Kolomanom 1102. godine.[4]
Omiški knezovi
- Kačići su bili poznati po gusarstvu, a bili su toliko smioni da su se s brodovima zalijetali sve do Boke kotorske i Italije.[5] Godine 1167. Kotorani su morali s njima potpisati ugovor da će im plaćati danak za slobodnu plovidbu. Nešto kasnije, 1190. godine pogodila je slična sudbina i Dubrovnik koji pristaje plaćati godišnji danak da njihovi trgovački brodovi ne bi bili pljačkani.
U 13. stoljeću Mlečani su zaposjeli Zadar i Dubrovnik, no to Kačiće nije sprijećilo da nastave gusarsku aktivnost i nad njihovim brodicama, pače su se zalijetali i na talijansku obalu Jadrana. Ove pljačke počele su ljutiti sve njihove susjede, pa i samog papu Honorija III. (1216.-1227.) koji se za pomoć obratio hrvatsko-ugarskom kralju Andriji II. te gradovima Splitu i Dubrovniku.[6] Kačići su napadali čak i brodove koji su prevozili križare prema Palestini i nazad se vraćali s opljačkanim blagom.
U 13. stoljeću su se toliko osilili da su napadali sva plovila u akvatoriju koji su nadzirali što je naposlijetku izazvalo oštre reakcije susjeda. Godine 1235. napali su ih brodovljem Dubrovčani i prisilili ih na sklapanje ugovora. Međutim, Kačići nisu poštivali ugovor pa su Dubrovčani 1245. opet intervenirali. Do sukoba nije došlo, jer su Kačići obećali da neće napadati dubrovačke brodove od Molunta do Stona i da će im nadoknaditi odštetu.[7]
Pogled na Omiš i utvrdu
Godine 1259. Splićani su sklopili savez s Trogirom i banom Butkom protiv Kačića.[8] Međutim, ovaj sukob za Omišane nije bio toliko težak kao onaj iz 1240. kada su Splićani gotovo do temelja uništili omiško brodovlje.[9] Kačići su se i ovoga puta oporavili i ponovno nastavili pljačkati po Jadranu, čak do Apulije što je izazvalo napuljskog kralja. Zbog toga dolazi ponovno do akcije koju poduzima 1274. kralj Karlo Napuljski i gradovi Split i Šibenik. Kačići su sada prisiljeni sklopiti savez sa Mlečanima. Dana 25. kolovoza 1274. potpisali su knezovi Radoš i Bogdan iz roda Kačića mirovni ugovor s Mletcima u Zadru.[10]
Od sredine 13. stoljeća Neretvanska kneževina polako nestaje pod pritiskom okolnih snaga. Prvo se iz sastava kneževine izdvojila Korčula, a 1278. godine Hvar i Brač su prihvatili vlast Mletačke Republike.[11] Nakon toga Mlečani su zaratili s Omišanima i konačno, 1280. godine uspjeli zauzeti sam Omiš. Kačići su ipak brzo došli k sebi i počeli nasrtati na mletačke galije i sam Omiš želeći osloboditi svoj grad. Njihovi susjedi pokušavaju se još jednom udružiti protiv ove prijetnje, pa 1286.-1287. Mlečani angažiraju Dubrovčane i Bribirce da im pomognu u borbi protiv Kačića.[12] godine 1287. Pavao I. Bribirski zavladao je Omišem i čitavim njegovim područjem.[13] Kačići sada na tri godine sklapaju (1290.) mir s Venecijom, ali i dalje ne odustaju od pljački. Mlečanima su dojadila ova gusarenja i na koncu su prisiljeni 1323. predati Trogir i Šibenik, a nešto kasnije i sam Split.
Kačići u Makarskom primorju
- Poslije pada središta njihove vlasti, grada Omiša, 1280. godine, Kačići ne igraju važnu ulogu u hrvatskoj povijesti. U 15. stoljeću javljaju se u izvorima na prostoru Makarskog primorja.[14] Godine 1417. bosanski kralj Ostoja prava Kačića na Makar, Drvenik, Pasičinu, Miluse i Lapčanj (Gradac), koja su im prethodno potvrdili bosanski ban Stjepan II. i kralj Tvrtko I.
U srpnju 1452. pripadnik roda Grubiša odlazi u Veneciju gdje dobiva od mletačke vlade potvrdu starih prava i običaja, oprost od nasilja i pljačke, pravo na podizanje utvrde u Makaru i osnivanje luke za izvoz robe i obvezu plačanja poreza i vojnog sudjelovanja o svom trošku na području između Neretve i Cetine.[15] U studenom iste godine Mlečani im dopuštaju izbor vlastitog kneza.
Godine 1499. Kačići i područje Krajine padaju pod tursku vlast. U to vrijeme starješina Kačića je knez Juraj Marković kod kojega je splitski plemić Dmine Papalić (Dominicus Papalis, živio na prijelazu 15. u 16. st.) pronašao hrvatsku redakciju Ljetopisa popa Dukljanina.[16]
Za turske uprave Primorjem, Kačići se rijetko spominju, no iz izvora je vidljivo da zadržavaju mjesna kneštva. Od početka 17. stoljeća opet se pojavljuju kontinuirano u izvorima, ali tada su već razgranati na niz ogranaka koji su potekli od primorskih knezova. Nakon toga spominje se u Makarskoj Radoš Kačić Jurčević 1650., te je prezime Jurčević i službeno priznato od strane Hrvatskog plemićkog društva kao plemićko prezime, naslijeđeno od Kačića, a i grb Jurčevića je vrlo sličan grbu Kačića. Hrvatski književnik Andrija Kačić Miošić u svojem djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga spominje podjelu Kačića na potomke, od prvog sina Jure nazvaše se Jurčević, od drugih sinova i rođaka nazvaše se Pekići, Peko, Viskići, Andrijaševići, Bartulovići, Stipići, Alesići, Miošići. Kačićeve rodove navodi i Vjekoslav Klaić u knjizi "Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća", tiskanoj u Zagrebu 1897. složenih abecenim redom.
Kačići, gledano po njihovoj naravi i kulturi, nevjerojatno su slični starim Neretljanima iz 9. i 10. stoljeća, jednima od najpoznatijih jadranskih gusara. Uspjehu Kačića na moru puno je pridonijela brodica nazvana strijela. (Vidi [17] )
Kačići u zadarsko-biogradskom zaleđu
- U 12. i 13. stoljeću pripadnici roda imali su posjede u zadarskom zaleđu, na širem prostoru Tinja, Nadina, Kačine Gorice, te vjerojatno u Kokičanima i Kamenjanima. Neki članovi roda živjeli su i u Blaćanima, Zadru, Ninu i Pagu.[18] Kačići se spominju zadnji puta u Zadru 1527. godine, a u zadarskoj okolici 1492. godine
Kačići u Ugarskoj
- Postoji još jedan ogranak Kačića koji je davno otišao u Ugarsku, mađarski izvori taj ogranak obitelji zovu Kacsics.Ta obitelj se odselila u grad Szecseny kraj rijeke Ipel na sjeveru današnje Mađarske, obitelj je dobila plemićki status, te čak i imala jednog slavonskog bana Mihovila Kačića, te hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana Šimuna Kačića, od ove obitelji su poslije nastale mnoge ugarske plemićke obitelji, a najpoznatije su Szecseny, Gereb od Vingarta, Farkaš, Liberscei, Hollokoi.
Poznati Kačići
- Brečko Kačić (12. stoljeće) - bračko-hvarski knez
- Nikola Kačić (12. stoljeće) - omiški knez
- Sebena Kačić (12./13. stoljeće) - omiški knez
- Miroslav Kačić (13. stoljeće) - omiški knez
- Malduč Kačić (13. stoljeće) - omiški knez
- Bartul Kačić Žarković (1572.-1645.) - makarski biskup (1615.-1645.)
- Petar Kačić Šiljić (1605.-1660.) - makarski biskup (1646.-1660.)
- Antun Kačić (1686.-1745.) - trogirski biskup (1722.-1730.) i splitski nadbiskup i metropolit (1730.-1745.)
- Andrija Kačić Miošić (1704.-1760.) - franjevac i književnik
- Pavao Klement Miošić(1786.-1837.) - splitsko-makarski biskup (1829.-1837.)
- Miro Kačić (1946.-2001.) - hrvatski jezikoslovac, matematički lingvist, romanist i kroatist
- Hrvoje Kačić (r. 1932.) - sveučilišni profesor i odvjetnik i vaterpolist
Spominjanja u izvorima
U izvorima do sada obrađenim u projektu Acta Croatica, ime se spominje preko deset puta, a prvi put 1725. godine u izvoru Matične knjige Katoličke crkve.
Prezime Kačić u modernoj Hrvatskoj
Kačići u Hrvatskoj su Hrvati, dobrim dijelom s otoka Brača. U prošlom stoljeću relativno najviše hrvatskih stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u gradovima Splitu i Dubrovniku.
Rasprostranjenost prezimena
U Hrvatskoj
U Hrvatskoj danas živi oko 160 Kačića u 90 domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno 210, pa se njihov broj smanjio za 20 posto. Prisutni su u sedam hrvatskih županija, u 14 grada i jedanaest manjih naselja, najviše u Splitu (65), Zagrebu (35), Pučišćima na otoku Braču (20), Dubrovniku (15), te u Rijeci (<10).
Izvan Hrvatske
Najmanje pet obitelji s ovima prezimenom iselilo je iz Hrvatske u: Australiju (2), Novi Zeland (1), Ameriku (1), te u Švedsku (1). Prezime Kačić (uključujući: Kacic, Kachnic, Kacich, Kachic, Kachich, Kachlic, Kacici, Kacicz, Kacick i Kacsics) prisutno je u 48 država širom svijeta. Prezime "Kacic" nosi oko 500 osoba u Americi, približno 300 u Čileu, te oko 200 osoba u Brazilu. "Kachic" nosi manji broj osoba u Americi. "Kacich" nosi oko 70 osoba u Americi.
Karakteristična imena
Ljubomir Kačić, Zdravko Kačić, Miro Kačić, Hrvoje Kačić, Sonja Kačić, Smiljana Kačić, Augustin Kačić, Eli Kačić, Inge Kačić, Zoran Kačić, Mira Kačić, Smiljka Kačić, Donald Kačić, Edi Kačić, Mislav Kačić, Josip Kačić, Milivoj Kačić, Dražen Kačić, Miranda Kačić
- Kačići
- KAČIĆI, pleme (XII–XVI. st.), Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
- O plemenu obitelji Kačić
- Kačić prezime
- Kačić, Acta Croatica
- Novak, G., Prošlost Dalmacije, str. 137.
- Novak, G., Prošlost Dalmacije, str. 138.
- Novak, G., Prošlost Dalmacije, str. 138.
- Novak, G., Jadransko more, str. 194.
- Novak, G., Jadransko more, str. 194.
- Novak, G., Jadransko more, str. 196.
- Povijest Hrvata, srednji vijek, str. 209.
- Novak, G., Prošlost Dalmacije, str. 141.
- Povijest Hrvata, srednji vijek, str. 209.
Poveznice / Links
RODOSLOVLJE OBITELJI KAČIĆ (Kachich,Kacich,Kacic,Cacich)
Ovo je projekt o povijesti, podrjetlu i rodoslovlju obitelji prezimena Kačić, njenim precima, potomcima i srodnicima.
Cijelo rodoslovno stablo obitelji pl. Kačić se može pogledati ovdje Rodoslovno stablo obitelji pl. Kačić | The whole family tree pl. Kacic can be found here Family tree of the Noble family Kacic
Povijest
Kačići (lat. Chacichorum, genere Chacittorum, generatione Cacich, genus Chacittorum, nobiles de Cacich), hrvatski plemički rod, jedno od hrvatskih plemena nastanjenih u 12. stoljeću u gradu Omišu (Almissa). Vladali su područjem Omiškog kneštva kao svojevrsni nasljednici drevnih Neretvanaca od kojih su baštinili sklonost gusarenju.
Kačići su kroz povjest nosili naslov dux (što bi se na našem jeziku moglo najbolje prevesti kao knez iako neki prevode i kao vojvoda).
Negdje oko 15. stoljeća (kada je bio potres i u Dubrovniku) potres je razrušio luku (današnji Gradac) sa galijama. Kačići naglo osiromašuju. Kao siromašni više ne mogu imati dodatne ljubavnice (mahom su to bile sluškinje i sl.) vec moraju spavati sa vlastitim ženama. To dovodi do dva rezultata. Jedan je da su jedina (po muškoj liniji) dinastijska obitelj (na tlu približno kao bivša SFRJ) koja nije izumrla a drugi da su se tako razmonižili da su prezimenu Kačić morali neminovno dodavat nadimak (koji je kod njih ustvari bio patrominik) kao: Miošić, Žarković, Bartulović, Pekić.
Negdje oko 1760. godine fra Andrija Kačić-Miošić odlazi u Veneciju kako bi tamo (već osiromašenim Kačićima) Venecija podarila/potvrdila plemstvo. S tim su dobivene neke privilegije (nisu plaćali porez,...)
Prvo je plemstvo potvrđeno za Alesiće. Oni dobivaju naslov Nobile (Plemeniti - a što je u Veneciji bilo niže plemstvo). Nakon godinu dana to se odnosi i za sve ostale Kačiće i oni dobivaju pri tome naslov Konte (Conte) (što je u Veneciji bila titula za više plemstvo). Diploma o dodjeli plemstva Cacich-Alexich od strane Venecije nalazi se u Državnom arhivu Zadar - DAZ Zadar (Historijski arhiv Zadar): consultore veneto ,fasc V - se odnosi na 10.12.1760. godinu.
O obitelji Alesić: Od Alesića - Prvi je bio Stipan Alesić (Rodio se i umro u Bristu), redom rođeni od njega potomci su bili: Stipe Alesić (rođen u Bristu - umro u Novom Zelandu), Ivan Alesić (rođen 1870 Brist - umro 1937 Brist) i Petar Alesić.
Stipe Alesić,( rođen u Bristu - umro u Novom Zelandu), imao je u Novom Zelandu potomke: sina Đino i kćerku Đina.
Ivan Alesić (rođen 1870 Brist - umro 1937 Brist) je imao:
Stipan Alesić (rođen u Bristu - umro u Brist) (živio dosta vremena u Zagrebu, tamo se i oženio) (nije poznato zašto su fratri spominjali Beograd - jedini razumni je razlog da bi sakrili ulogu njegova sina koji je u II. svjetskom ratu bio u Francetičevoj Crnoj legiji). Imao je sina Zvonka (Zvonimir) Aleksić koji se pri kraju rata nije dao nasanjkati već je krenuo za Francusku i od tamo ga je Stric Mate privukao u Argentinu.
Petar Alesich (rođen u Brist - umro Novi Zeland) imao je dosta naljednika: Mare Alesić (rođena Brist - umrla Brist), Mate Alesich (rođen Brist - umra Argentina) -nije bio oženjen i imao nasljednika, prihvatio je Zvonka Alesića - za svog nećaka), Luka Alesich (rođen Brist - umro Argentina) (Imao sina i kćerku). Spomenutu djecu je Ivan Alesić ( dva puta se ženio) iz prvog braka imao sa Drina Alesić (rođena Bartulović) (poznata kao i Andrijana )(rođena u Gradac - umrla 1916 Brist).
Ivan Alesić iz drugog braka sa Pera Alesić (rođena Alesić) (rođena 1881 Brist - umire 1964 Split); iz drugog braka Ivan Alesić je bio vjenčan sa Pera Alesić (rođena Alesić) (rođena 1881 Brist - umire 1964 Split) imali djecu: Miroslava Aleksić (Alesić) (rođen 1918 Brist - umro u Splitu) vjenčan sa suprugom Dobrila/Agata/Lucija Aleksić - ( rođena Šeparović 'Šćerban')- rođena 1920 Blato/Korčula) i imali djecu Rusmir Kačić-Alesić rođen 1944. u Blatu na Korčuli i Stanko Kačić Alesić rođen 1947. u Blatu na Korčuli), kćerku Drinka Aleksić (Alesić) (rođena 1920 Brist - umire/poginula 1943. Sarajevo), Ante Aleksić (Alesić) (rođen 1922. Brist - umire 1931. Brist).
Petar Alesić je imao: sina Andriju Aleksić (Alesić) (rođen Brist - živio jedno vrijeme u Vojvodina/Srbija - umro Brist) koji je imao sina Mladen Aleksić i dvije kćerke (? imena).
Stipan Alesić (rođen u Bristu - umro u Brist) (živio dosta vrimena u Zagrebu, tamo se i oženio) (neznam zašto su fratri spominjali Beograd - jedini razumni mi je razlog da bi sakrili ulogu njegova sina koji je u II. svjetskom ratu bio u Franceticevoj crnoj legiji) Imao je sina Zvonka (Zvonimir) Aleksić koji se pri kraju rata nije dao nasanjkati vec je krenuo za Francusku i od tamo ga je Stric Mate privukao u Argentinu.
Petar Alesić je imao djecu: Andrija Aleksić (Alesić) (rođen Brist - živio jedno vrjeme u Vojvodina/Srbija - umro Brist), koji je imao sina Mladen Aleksić i dvije kćerke (? imena).
Podrjetlo
Povijesni izvori raspoznaju plemenite Kačiće na prostoru Lučke županije u zadarsko-biogradskom zaleđu i omiške knezove.[1] Omiški su Kačići navodno došli s područja između Zrmanje i Krke na omiško primorje negdje u 12. stoljeću, gdje ih je po svoj prilici naselio kralj Petar Krešimir IV.[2]
Spominju se u Supetarskom kartularu kao jedan od šest rodova iz kojeg su birani banovi, a koji su birali kralja ako umre bez nasljednika.[3] Također, u istom kartularu spominje se neki ban iz roda Kačića koji je tu dužnost obnašao u drugoj polovici 11. stoljeća. Kačići se također ubrajaju među dvanaest istaknutih hrvatskih rodova koji su, prema sadržaju Pacte convente, usuglasili sporazum s ugarskim kraljem Kolomanom 1102. godine.[4]
Omiški knezovi
- Kačići su bili poznati po gusarstvu, a bili su toliko smioni da su se s brodovima zalijetali sve do Boke kotorske i Italije.[5] Godine 1167. Kotorani su morali s njima potpisati ugovor da će im plaćati danak za slobodnu plovidbu. Nešto kasnije, 1190. godine pogodila je slična sudbina i Dubrovnik koji pristaje plaćati godišnji danak da njihovi trgovački brodovi ne bi bili pljačkani.
U 13. stoljeću Mlečani su zaposjeli Zadar i Dubrovnik, no to Kačiće nije sprijećilo da nastave gusarsku aktivnost i nad njihovim brodicama, pače su se zalijetali i na talijansku obalu Jadrana. Ove pljačke počele su ljutiti sve njihove susjede, pa i samog papu Honorija III. (1216.-1227.) koji se za pomoć obratio hrvatsko-ugarskom kralju Andriji II. te gradovima Splitu i Dubrovniku.[6] Kačići su napadali čak i brodove koji su prevozili križare prema Palestini i nazad se vraćali s opljačkanim blagom.
U 13. stoljeću su se toliko osilili da su napadali sva plovila u akvatoriju koji su nadzirali što je naposlijetku izazvalo oštre reakcije susjeda. Godine 1235. napali su ih brodovljem Dubrovčani i prisilili ih na sklapanje ugovora. Međutim, Kačići nisu poštivali ugovor pa su Dubrovčani 1245. opet intervenirali. Do sukoba nije došlo, jer su Kačići obećali da neće napadati dubrovačke brodove od Molunta do Stona i da će im nadoknaditi odštetu.[7]
Pogled na Omiš i utvrdu
Godine 1259. Splićani su sklopili savez s Trogirom i banom Butkom protiv Kačića.[8] Međutim, ovaj sukob za Omišane nije bio toliko težak kao onaj iz 1240. kada su Splićani gotovo do temelja uništili omiško brodovlje.[9] Kačići su se i ovoga puta oporavili i ponovno nastavili pljačkati po Jadranu, čak do Apulije što je izazvalo napuljskog kralja. Zbog toga dolazi ponovno do akcije koju poduzima 1274. kralj Karlo Napuljski i gradovi Split i Šibenik. Kačići su sada prisiljeni sklopiti savez sa Mlečanima. Dana 25. kolovoza 1274. potpisali su knezovi Radoš i Bogdan iz roda Kačića mirovni ugovor s Mletcima u Zadru.[10]
Od sredine 13. stoljeća Neretvanska kneževina polako nestaje pod pritiskom okolnih snaga. Prvo se iz sastava kneževine izdvojila Korčula, a 1278. godine Hvar i Brač su prihvatili vlast Mletačke Republike.[11] Nakon toga Mlečani su zaratili s Omišanima i konačno, 1280. godine uspjeli zauzeti sam Omiš. Kačići su ipak brzo došli k sebi i počeli nasrtati na mletačke galije i sam Omiš želeći osloboditi svoj grad. Njihovi susjedi pokušavaju se još jednom udružiti protiv ove prijetnje, pa 1286.-1287. Mlečani angažiraju Dubrovčane i Bribirce da im pomognu u borbi protiv Kačića.[12] godine 1287. Pavao I. Bribirski zavladao je Omišem i čitavim njegovim područjem.[13] Kačići sada na tri godine sklapaju (1290.) mir s Venecijom, ali i dalje ne odustaju od pljački. Mlečanima su dojadila ova gusarenja i na koncu su prisiljeni 1323. predati Trogir i Šibenik, a nešto kasnije i sam Split.
Kačići u Makarskom primorju
- Poslije pada središta njihove vlasti, grada Omiša, 1280. godine, Kačići ne igraju važnu ulogu u hrvatskoj povijesti. U 15. stoljeću javljaju se u izvorima na prostoru Makarskog primorja.[14] Godine 1417. bosanski kralj Ostoja prava Kačića na Makar, Drvenik, Pasičinu, Miluse i Lapčanj (Gradac), koja su im prethodno potvrdili bosanski ban Stjepan II. i kralj Tvrtko I.
U srpnju 1452. pripadnik roda Grubiša odlazi u Veneciju gdje dobiva od mletačke vlade potvrdu starih prava i običaja, oprost od nasilja i pljačke, pravo na podizanje utvrde u Makaru i osnivanje luke za izvoz robe i obvezu plačanja poreza i vojnog sudjelovanja o svom trošku na području između Neretve i Cetine.[15] U studenom iste godine Mlečani im dopuštaju izbor vlastitog kneza.
Godine 1499. Kačići i područje Krajine padaju pod tursku vlast. U to vrijeme starješina Kačića je knez Juraj Marković kod kojega je splitski plemić Dmine Papalić (Dominicus Papalis, živio na prijelazu 15. u 16. st.) pronašao hrvatsku redakciju Ljetopisa popa Dukljanina.[16]
Za turske uprave Primorjem, Kačići se rijetko spominju, no iz izvora je vidljivo da zadržavaju mjesna kneštva. Od početka 17. stoljeća opet se pojavljuju kontinuirano u izvorima, ali tada su već razgranati na niz ogranaka koji su potekli od primorskih knezova. Nakon toga spominje se u Makarskoj Radoš Kačić Jurčević 1650., te je prezime Jurčević i službeno priznato od strane Hrvatskog plemićkog društva kao plemićko prezime, naslijeđeno od Kačića, a i grb Jurčevića je vrlo sličan grbu Kačića. Hrvatski književnik Andrija Kačić Miošić u svojem djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga spominje podjelu Kačića na potomke, od prvog sina Jure nazvaše se Jurčević, od drugih sinova i rođaka nazvaše se Pekići, Peko, Viskići, Andrijaševići, Bartulovići, Stipići, Alesići, Miošići. Kačićeve rodove navodi i Vjekoslav Klaić u knjizi "Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća", tiskanoj u Zagrebu 1897. složenih abecenim redom.
Kačići, gledano po njihovoj naravi i kulturi, nevjerojatno su slični starim Neretljanima iz 9. i 10. stoljeća, jednima od najpoznatijih jadranskih gusara. Uspjehu Kačića na moru puno je pridonijela brodica nazvana strijela. (Vidi [17] )
Kačići u zadarsko-biogradskom zaleđu
- U 12. i 13. stoljeću pripadnici roda imali su posjede u zadarskom zaleđu, na širem prostoru Tinja, Nadina, Kačine Gorice, te vjerojatno u Kokičanima i Kamenjanima. Neki članovi roda živjeli su i u Blaćanima, Zadru, Ninu i Pagu.[18] Kačići se spominju zadnji puta u Zadru 1527. godine, a u zadarskoj okolici 1492. godine
Kačići u Ugarskoj
- Postoji još jedan ogranak Kačića koji je davno otišao u Ugarsku, mađarski izvori taj ogranak obitelji zovu Kacsics.Ta obitelj se odselila u grad Szecseny kraj rijeke Ipel na sjeveru današnje Mađarske, obitelj je dobila plemićki status, te čak i imala jednog slavonskog bana Mihovila Kačića, te hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana Šimuna Kačića, od ove obitelji su poslije nastale mnoge ugarske plemićke obitelji, a najpoznatije su Szecseny, Gereb od Vingarta, Farkaš, Liberscei, Hollokoi.
Poznati Kačići
- Brečko Kačić (12. stoljeće) - bračko-hvarski knez
- Nikola Kačić (12. stoljeće) - omiški knez
- Sebena Kačić (12./13. stoljeće) - omiški knez
- Miroslav Kačić (13. stoljeće) - omiški knez
- Malduč Kačić (13. stoljeće) - omiški knez
- Bartul Kačić Žarković (1572.-1645.) - makarski biskup (1615.-1645.)
- Petar Kačić Šiljić (1605.-1660.) - makarski biskup (1646.-1660.)
- Antun Kačić (1686.-1745.) - trogirski biskup (1722.-1730.) i splitski nadbiskup i metropolit (1730.-1745.)
- Andrija Kačić Miošić (1704.-1760.) - franjevac i književnik
- Pavao Klement Miošić(1786.-1837.) - splitsko-makarski biskup (1829.-1837.)
- Miro Kačić (1946.-2001.) - hrvatski jezikoslovac, matematički lingvist, romanist i kroatist
- Hrvoje Kačić (r. 1932.) - sveučilišni profesor i odvjetnik i vaterpolist
Spominjanja u izvorima
U izvorima do sada obrađenim u projektu Acta Croatica, ime se spominje preko deset puta, a prvi put 1725. godine u izvoru Matične knjige Katoličke crkve.
Prezime Kačić u modernoj Hrvatskoj
Kačići u Hrvatskoj su Hrvati, dobrim dijelom s otoka Brača. U prošlom stoljeću relativno najviše hrvatskih stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u gradovima Splitu i Dubrovniku.
Rasprostranjenost prezimena
U Hrvatskoj
U Hrvatskoj danas živi oko 160 Kačića u 90 domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno 210, pa se njihov broj smanjio za 20 posto. Prisutni su u sedam hrvatskih županija, u 14 grada i jedanaest manjih naselja, najviše u Splitu (65), Zagrebu (35), Pučišćima na otoku Braču (20), Dubrovniku (15), te u Rijeci (<10).
Izvan Hrvatske
Najmanje pet obitelji s ovima prezimenom iselilo je iz Hrvatske u: Australiju (2), Novi Zeland (1), Ameriku (1), te u Švedsku (1). Prezime Kačić (uključujući: Kacic, Kachnic, Kacich, Kachic, Kachich, Kachlic, Kacici, Kacicz, Kacick i Kacsics) prisutno je u 48 država širom svijeta. Prezime "Kacic" nosi oko 500 osoba u Americi, približno 300 u Čileu, te oko 200 osoba u Brazilu. "Kachic" nosi manji broj osoba u Americi. "Kacich" nosi oko 70 osoba u Americi.
Karakteristična imena
Ljubomir Kačić, Zdravko Kačić, Miro Kačić, Hrvoje Kačić, Sonja Kačić, Smiljana Kačić, Augustin Kačić, Eli Kačić, Inge Kačić, Zoran Kačić, Mira Kačić, Smiljka Kačić, Donald Kačić, Edi Kačić, Mislav Kačić, Josip Kačić, Milivoj Kačić, Dražen Kačić, Miranda Kačić
- Kačići
- KAČIĆI, pleme (XII–XVI. st.), Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
- O plemenu obitelji Kačić
- Kačić prezime
- Kačić, Acta Croatica
- Novak, G., Prošlost Dalmacije, str. 137.
- Novak, G., Prošlost Dalmacije, str. 138.
- Novak, G., Prošlost Dalmacije, str. 138.
- Novak, G., Jadransko more, str. 194.
- Novak, G., Jadransko more, str. 194.
- Novak, G., Jadransko more, str. 196.
- Povijest Hrvata, srednji vijek, str. 209.
- Novak, G., Prošlost Dalmacije, str. 141.
- Povijest Hrvata, srednji vijek, str. 209.