Start My Family Tree Welcome to Geni, home of the world's largest family tree.
Join Geni to explore your genealogy and family history in the World's Largest Family Tree.
Follow

Hrvatski dvorci i utvrde - Croatian castles and fortresses

Project Tags

Vukovarsko-srijemska županija

Dvorac Odescalchi središnje je zdanje srednjevjekovne jezgre Iloka, u njemu je smješten Muzej grada Iloka dok se ipod zgrade nalaze poznati stari iločki podrumi
Dvorac Odescalchi impresivna je građevina nastala na osnovama dvora kralja Nikole Iločkog iz 15 stoljeća. Naime, kao naknadu za pomoć u oslobađanju Iloka od Turaka car Leopold darovao je srednjovjekovni Nikolin dvor s cjelokupnim iločkim vlastelinstvom, koje je tada zauzimalo veći dio Srijema, papi Inocentu XI Odescalchi, odnosno njegovoj kneževskoj obitelji. Papini nećaci, aristokrati iz Italije, nadograđuju dvorac i stilski ga mijenjaju u više navrata, a u konačnici u barokno-klasicističkom stilu. Ispod dvorca uređuju, za to doba izuzetno moderne, vinske podrume te daju snažan zamah vinogradarstvu i vinarstvu. Nakon 1945. godine Odescalchi napuštaju svoje iločko vlastelinstvo, a njihovi potomci su i danas dio talijanskog plemstva i žive u blizini Rima.

Unutar Iločkog Gornjeg grada nalazi se kasnobarokna kurija koju je u 18. stoljeću izgradio barun Brnjaković. Kurija je 1967. godine srušena zbok velikih pukotina u zidovima i svodovima, nastalih nakon poremećaja u tlu. Na istom je mjestu prije Domovinskog rata izgrađena nova zgrada istog vanjskog izgleda.Kurija Brnjaković bila je jednokatna zgrada pravokutnoga izduženog tlorisa, prislonjena s unutrašnje strane na gradske zidine nadomak Franjevačkoj crkvi. Pročelja su joj bila jednostavna, samo s ritmom prozora, zaštićenim lijepo oblikovanim baroknim rešetkama od kovanog željeza i razdjelnim međukatnim vijencem na glavnom, južnom pročelju. Nakon 1803. godine, kada umire posljednji član barunske obitelji Brnjaković, kurija dolazi u posjed iločkog vlastelinstva knezova Odescalchi. Do 1914. godine u kuriji je bio smješten sud. Poslije se u njoj nalazi škola, đađki dom i 1952.-1966. godine Muzej grada Iloka, koji je nakon rušenja kurije preseljen u dvorac.

Gradnju dvorca započeo je vlasnik vukovarskog feuda grof Anzelmo Kazimir Eltz na mjestu stare kurije. U izvornom obliku izgrađen je između 1749. i 1751. godine kao jednostavni barokno-ranoklasicistički dvor. Već 1781. godine izvršeno je prvo veće proširenje dvorca, a konačan izgled dvorac je dobio krajem 19. i početkom 20. stoljeća te se tako razvio od skromne kurije do reprezentativnoga dvorca srednjoeuropskoga izgleda. Raskošna neobarokna pročelja u doba kasnog historicizma (1895. - 1907.) izveo je bečki arhitekt Viktor Siedek. Središnji dio dvorca tada je nadograđen, izveden je rizalit na tri razine, čime je dotadašnji jednostavni oblik zgrade poprimio dostojanstven i svečaniji izgled. Posljednja veća obnova dvorca bila je između 1968. i 1970. godine, kada je dvorac obnovljen za potrebe Muzeja grada Vukovara koji je bio smješten u dvorcu do razaranja grada u Domovinskom ratu 1991. godine.Kada je austrijski general Ferdinand Gobert grof Aspremont ušao 1687. godine bez otpora u Vukovar,našao je oštećeni stari grad,koji su Turci prije povlačenja djelomičnozapalili.Nakon oslobođenja Slavonije od Turaka,potkraj 17. stoljeća, u Vukovaruje uspostavljena vlast Dvorske komore preko upravitelja. Kralj Karlo VI. potpisao je 1728. povelju kojom daje Ivanu Ferdinandu grofu von Kueffstein(Küfstein), kao zamjenu za posjed Dioszeg u Mađarskoj, Stari i Novi Vukovar sa 23 sela, te 8 sela na području osječkoga okružja. Grof Kueffstein kupio je 1728. od Ivana Wilhelma baruna Pfeffershofena sela Sotin i Tovarnik, te ih pripojio vukovarskom posjedu. Karlo VI. darovnicom od 26. travnja 1731. potvrdio je grofu Kueffsteinu vukovarskiposjed (uključujući Sotin i Tovarnik) s ukupno 35 naselja. Grof Kueffstein prodao je 1736. vukovarski posjed Filipu Karlu grofu Eltzu, nadbiskupu i knezu iz Mainza. Tu je prodaju podržao kralj Karlo VI., odužujući se tako grofovima Eltz za njihove zasluge u ratu protiv Francuske. Filip Karlo Eltz uveden je u posjed 5.svibnja 1737. godine. Vukovarski je posjed naslijedio Anzelmo Kazimir, nećak Filipa Karla. Vukovar je u posjedu grofova Eltz bio 208 godina, do 1945. kada su im i dvorac i posjed oduzeti.

Dvorac u Nuštru počeo se graditi dvadesetih godina 18. stoljeća kada je vlasnik nuštarskoga imanja bio grof Gosseau d'Heneff. On gradi kapelu i jednokatni dvorac izduženoga pravokutnog oblika (na mjestu današnjega zapadnoga krila). U dvorcu se stanovalo već 1729. godine. Iz opisa dvorca, nastaloga prilikom zapljene Trenkova imanja sredinom 18. stoljeća, saznajemo da je dvorac bio jednokatna zgrada s deset soba na katu i sedam soba s kuhinjom u prizemlju, da je bio djelomično zidan, a djelomično od kanatne drvene konstrukcije i da je pod zidanim dijelom dvorca bio podrum.Do 1860. godine bila je to župna crkva, a kad je izgrađena nova crkva, stara je postala dvorska kapela. Inventar kapele i grobnica obitelji Khuen-Belasi uništeni su u godinama nakon Drugoga svjetskog rata. U drugoj polovici 18. stoljeća, kada je nuštarski posjed pripadao barunima Šandor, dvorac je korjenito pregrađen, o čemu svjedoče križni i koritasti svodovi u prizemlju. Od kraja 18. stoljeća te tijekom cijeloga 19. i prve polovice 20. stoljeća za dvorac i vlastelinstvo Nuštar vezano je ime grofovske obitelji Khuen- Belasi-Hedervary . Posljednji vlasnik vlastelinstva do nacionalizacije poslije Drugoga svjetskog rata bio je Hinko II. (Heinrich-Jacob II.).

Osječko-baranjska županija

Lovački dvorac u baranjskom selu Bilje, što je udaljeno desetak kilometara od Osijeka, dao je u 18. stoljeću sagraditi austrijski vojskovođa Karl Eugen od Croya, poznat kao princ Eugen Savojski.Prema podacima iz knjige »Osmanski pečat« koja je nastala u belomanastirskom Zavodu za baranjsku povjesnicu, proslavljeni vojskovođa je rođen 1663. u Parizu, a 20 godina poslije stupio je u službu austrijskog cara Leopolda I. i kao dragovoljac sudjelovao u obrani Beča. Upravo se ta, 1683. godina, smatra početkom Velikog rata protiv Turaka. Kao najznačajnije razdoblje iz vremena ovoga princa koji je proslavio 73 godine života, spominje se njegovo sudjelovanje u bitci kod Mohača 1687. godine kada je osmanska vojska pretrpjela snažan poraz. Bio je to zapravo i kraj njihove vladavine na ugarskom tlu. Među brojnim vojnim pohodima i pobjedama pripisuje mu se i osvajanje Beograda 1717. godine, a 16 godina poslije ovjenčan je kao vrhovni zapovjednik carske vojske.Dvorac se nalazi na rubu močvarnog i poplavnog područja Kopačkog rita, a u njegovu se tlocrtu navodi četvorina veličine 55,86×56,89 metara s unutrašnjim kvadratičnim dvorištem. Njegovi oklopi, tvrde poznavatelji, podsjećaju na renesansni način obrane, odnosno na kasno srednjovjekovne i renesansne nizinske burgove. Nakon što ste se uputili cestom sjeveroistočno od Osijeka (a mnogi se uvijek osvrnu na tlo u ratu porušenog i nekada svima poznatog ugostiteljskog objekta Čingi Lingi Čarda) ubrzo ćete dospjeti do perivoja dvorca u kojem su od 1977. godine i ranije prevladavale četinjače i listače. Inače, ovom objektu koji pripada prvoj spomeničkoj kategoriji, a zapravo je nastao između 1705. i 1712. godine - pristupa se mostom preko Grabišta. Također, Taslidžić u knjizi »Na vratima naroda, na granici svjetova« bilježi kako se perivoj prostire na površini od oko osam hektara, a dvorac je 1824. godine bio okružen šljivikom i šumom i tek poslije preoblikovan u perivoj. »Livade, šume i gajevi u okolici dvorca sa svojim kultiviranim prizorima također su u službi parka i to najviše lovačkoga«, dodaje autor spomenute knjige.U sklopu građevine 1720. godine izgrađena je i dvorska kapela posvećena Majci Božjoj i do izgradnje župne crkve imala je ulogu župne kapele. U vremenu prije Domovinskoga rata posljednji je put dvorac značajno obnovljen 1974. godine, a bio je i sjedištem Radne organizacije za lovnu privredu »Jelen«.

Tikveš je naselje ili pustara na 19 kilometara od Bilja. Nalazi u središtu sjevernog dijela Parka prirode u blizini crpne postaje Tikveš na Vemeljskom Dunavcu. Nastalo je izgradnjom niza samostojećih prizemnih građevina obodno uz prometnicu.
Izgrađen je u duhu romantičarskog historicizma u drugoj polovici 19. stoljeća. Oko dvorca je perivoj i šetnica povezana sa lovačkom vilom ladanjske arhitekture. Tikveš je najmlađi baranjski dvorac. Tridesetih godina dvadesetoga stoljeća podigli su ga Karađorđevići kao ladanjsku kuriju pa je tako i oblikovano zdanje pomalo rustičnog izgleda. Građen je od opeke s istaknutim žbukanim uglovima koji izgledaju kao da su načinjeni od kamenih blokova. Prvi i jedini stalni stanar dvorca bio je Đorđe, prvorođeni sin kralja Petra kojeg su u dvorac u kućni pritvor smjestili mlađi brat i Nikola Pašić, dugogodišnji predsjednik vlade. Rešetke na prozorima podsjećaju na boravak jedinog Karađorđeviča koji je nakon Drugog Svjetskog rata živio u Beogradu, kao, kako mu je pisalo u radnoj knjižici, umirovljeni princ.Nakon 1945. godine Tikveš je bio omiljeno boravište Josipa Broza Tita koji je tamo dolazio u lov, ali je po istom poslu dovodio i goste, domaće i inozemne političare, državnike. Zanimljivost je više od 300 godina star brijest kakvoga se gotovo ne može sresti nigdje u Baranji ali ni u Europi. Drvo je gotovo izumrlo nakon takozvane Holandske bolesti početkom dvadesetog stoljeća. Bolest od koje nema spasa napada stabla starija od sedam ili osam godina, a ona se osuše i propadnu. Danas taj kompleks služi novoj namjeni kao Europski centar za okoliš.

  • Bizovac – Kurija Normahn-Ehrenfels Kurija Normann Ehrenfels u Bizovcu, koja je sagrađena 1830. god. za potrebe vlastelinskih činovnika najvrjedniji je kulturno-povijesni spomenik na području bizovačke općine. Iako je pregrađivana u više mahova, očuvala je osobine stila i vremena u kojemu je nastala. Dugo godina koristila se kao osnovna škola, sve dok nije sagrađena nova školska zgrada na mjestu perivoja i vrta dvorca. U kuriji je danas sjedište bizovačke općinske uprave. U prizemlju općinska administracija koristi 270 četvornih metara, a preostalih je 250 četvornih metara neiskorišteno.
  • Čepin – Dvorac Adamović
  • Darda – Dvorac Esterházy - Biskup Imre (Mirko) Esterházy de Galántha

Dvorac Esterházy nalazi se u općini Darda, kraj Osijeka.Prvi posjednici vlastelinstva Darda bili su Janos i Friedrich Veterani, koji su imanje stekli u doba kralja Karla VI. Kraljica Marija Terezija daruje Dardu obitelji Esterházy 1749. godine, te oni ostaju vlasnici čitavo stoljeće.Nije poznato točno vrijeme izgradnje dvorca, ali se pretpostavlja da je podignut na prijelazu 18. u 19. stoljeće za vrijeme Franje Esterházyja. U literaturi spominje Ivan Kazimir Esterházy kao mogući graditelj dvorca 1813. godine.Dvorac je jednokatna građevina površine od 1.700 četvornih metara. Izgrađen je u klasicističkom stilu. Ima trokrilan U-tlocrt, gdje se prostorije vežu na uzdužni hodnik uz dvorišno pročelje. Na glavnom je ulazu središnji rizalit s altanom i trokutnim zabatom. Bočna krila dvorca jednostavnih su linija, a u dvorišnom dijelu nastavljaju se u prizemnim gospodarskim zgradama. U kompleks dvorca i perivoja ulazi se kroz secesijska vrata - rad nepoznatog majstora.Iako dvorac u Dardi po vrijednosti spada u drugu spomeničku kategoriju, u lošem je stanju. Za vrijeme Domovinskog rata devastiran je i opljačkan te čeka obnovu. Uz adaptaciju dvorca, bila je planirana i aktivnija briga o zaštićenom perivoju, ali još nije ostvareno ništa od toga. Dvorac je u novije vrijeme koristilo poduzeće Belje kao sjedište Agroindustrijskog razvoja. U svibnju 2009. poduzeće Belje (koncern Agrokor) darovao je dvorac općini Darda s ciljem da ga se učini dostupnijim javnosti.

Dvorac Mailáth nalazi se u Donjem Miholjcu. Smatra se jednim od najočuvanijih dvoraca u Hrvatskoj. Dvorac je građen od 1905. do 1914. za mađarsku obitelj Mailáth, uz raniji prizemni barokni dvorac Prandau s kojim čini jedinstvenu cjelinu. Arhitekt dvorca je István Möller. Uz dvorac je uređen perivoj.Vlastelinstvo Donji Miholjac formirano je 1831. godine i bilo je u vlasništvu valpovačke obitelj Hilleprand von Prandau. Prandauova kći Stefanija udala se za mađarskog grofa Georga Mailátha te Donji Miholjac tako pripao grofovima Mailáth von Székhely.Dvorac ima prvaokutan tlocrt sa središnjim hodnikom uz koji se s obje strane nižu prostorije. U sredini je veliko predvorje. Cijeli se dvorac ističe bogatim ukrasima u neogotičkom stilu, s elementima stila Tudor. Sačuvani su bogati detalji: dekorativna stolarija, ograde stubišta, stropne i podne obloge, štukature i ugrađeni ormari, koji čine tek dio nekadašnje opreme u pedesetak prostorija. Dvorac bio uređen Mailáthovim trofejima iz Slavonije i putovanja po Africi i Aziji.Danas je u dvorcu Prandau smještena geodetska uprava te se unutrašnjost ne može turistički posjetiti, a u prostorijama dvorca Mailáth nalaze se uredi Općine.

  • Erdut – Dvorac Adamović

Obitelj Adamović izgradila je na istočnom dijelu naselja Erduta poveću kuriju, koja im je služila kao središte posjeda, dakle, uz stambeni dio (manji dvorac) imala je i potrebne gospodarske zgrade te nekoliko velikih vinskih podruma koji se i danas koriste. Nepoznato je točno vrijeme izgradnje kurije. Naime, prilično skroman prizemni dvorac izgrađena je ili krajem 18. ili u prvoj polovici 19. stoljeća. Imao je tlocrt u obliku izduženog pravokutnika.Temeljno je obnovljen i dograđen u vrijeme Franciske pl. Adamović Čepinski i Ervina pl. Cséha, vjerojatno, u posljednjem desetljeću 19. stoljeća. Tada i mijenja svoj tlocrtni oblik, a pročelja dobivaju historicistička obilježja. Starom pravokutnom dvorcu dodaju se: osmerokutna kula na jugozapadnom uglu, trijem nad ulazom na jugozapadnom pročelju, dogradnja u obliku plitkoga krila na jugoistočnom uglu i jednokatna dogradnja na sjeveroistočnom pročelju.Na mjestu starog vrta, s južne strane dvorca, uređen je malen kasnohistoricistički perivoj. Njegov je nastanak vezan za dogradnju i obnovu dvorca. Početkom 20. stoljeća bio je gusto zasađen prostor raznolikim drvećem, grmljem i cvijećem. Sačuvani su samo neki izvorni dijelovi perivoja.

Dvorac u Kneževu, jedna od kasnobarokno-historicističkih i klasicističkih zgrada u samom središtu Kneževa, koje su od početka 19. stoljeća imale gospodarsku, a djelomično i upravnu namjenu na velikom Beljskom vlastelinstvu. Dvorac je izgrađen 1828. (po nekim izvorima 1818.) godine kao jednokatna zgrada skromnih klasicističkih obilježja s namjenom da bude gospodarsko sjedište vlastelinstva.Tlocrt dvorca ima oblik vrlo izduženog pravokutnika. Zapadno pročelje okrenuto je prema naselju, a istočno prema perivoju. Središnji, dvokatni dio dvorca s trokutastim završetkom, u širini tri prozorske osi, izdiže se iz osnovnog volumena. Na glavnom se pročelju pojavljuju ukrasi u obliku plitkog rizalita. Sva su pročelja jednostavno oblikovana, ali se ipak glavno pročelje ističe svojim ukrasima: ulazni portal sa segmentnim lukom, rustikalna obrada prizemlje, dvokatni pilastri na središnjem rizalitnom dijelu te razdjelni vijenac između prizemlja i kata.Perivoj iz 19. stoljeća, tik uz dvorac, zaštićen je kao hortikulturalni spomenik. U novije vrijeme, sve do danas, u dvorcu je smješten Arhiv Belja.

  • Kutjevo – Isusovački dvorac
  • Našice – Dvorac Pejačević - Grof/Count Vincencije Pejačević Dvorac Pejačević nalazi se u središtu Našica. Smješten je u perivoju, danas gradskom parku, zajedno s manjim dvorcem i gospodarskim objektima te recentno izgrađenim stambenim zgradama i hotelom. Ime nosi po znamenitoj plemićkoj obitelji Pejačević.Temelje prvotnog dvorca postavio je polovicom siječnja 1811. grof Vincencije Pejačević (1780.-1820.), a 11. ožujka blagoslovio ih je opat Stjepan Darašević, uz veliko mnoštvo naroda. U siječnju 1812. dvorac je bio gotov. Taj stari dvorac bio je građen u klasicističkom stilu i bio je manji od današnjeg. Dvorac je bio pravokutnog tlorisa, s devet prozorskih otvora na južnom ulaznom pročelju. Središnji dio dvorca, u širini tri prozorske osi, bio je istaknut većim prozorima i altanom, nošenom s tri luka.
  • Osijek – Retfala – Dvorac Pejačević - Grof/Count Žigmund Pejačević

Dvorac Pejačević nalazi se u nekadašnjem selu Retfala, danas potpada užem centru grada Osijeka.Dvorac je podigao grof Sigismund (Žigmund) Pejačević 1801. godine, sudeći prema natpisu na pročelju. No, gradnja je počela nekoliko godina ranije, vjerojatno 1796. godine.Vlastelinstvo Retfala pripalo je grofovima Pejačević darovnicom austrijske carice i hrvatsko-ugarske kraljice Marije Terezije 1750. godine. U početku je to bio relativno mali posjed.Otmjen klasicistički dvorac ima tri krila u obliku slova U. Unutrašnji je prostor organiziran oko središnjeg hodnika, gdje se sobe nižu s obje njegove strane. Središnja je os istaknuta velikom dvoranom i predvorjem u velikom paviljonu. Središnji paviljon uzdignut je na kat, dok je ostali dio dvorca s bočnim krilima prizeman. Paviljon je raščlanjen arkadama u prizemlju i jonskim pilastrima velikog reda, a izvorno je bio natkriven mansardom kao ostatak zgrade.U blizini dvorca, na retfalačkom groblju, nalazi se kapela-mauzolej obitelji Pejačević iz 1891. godine. Dvorac je od ulice odvojen trijumfalnim ulazom s kovanom željeznom ogradom.Usprkos tome što nije poznat arhitekt koji ga je gradio, dvorac se smatra značajnim djelom arhitekture klasicizma u Hrvatskoj

  • Petrijevci – Dvorac Jelengrad (srušen)
  • Podgorač – Kurija Pejačević (srušena)

Alvina Hilleprand von Prandau (1830.-1882.) udala se za grofa Pavla I. Pejačevića (1813.-1907.) koji je nakon 1848. godine napustio vojnu karijeru i posvetio se upravi naslijeđenih dijelova irovitičkog i srijemskog vlastelinstva, a između ostalih imanja posjedovao i Podgorač. I nakon udaje ona je glavnom živjela u Budimpešti, gdje se ranije obrazovala. Rijetko je dolazila u Podgorač, jer u staroj baroknoj kuriji nije imala željenu udobnost.Prema njezinim je naputcima arhitekt Alajos Hauszmann načinio nacrt s kojim je došao u Podgorač i s grofom Pavlom I. Pejačevićem dogovorio gradnju obnovljene kurije. Obnova je trajala dvije godine (1877.-1879.). Zidari su stigli iz Osijeka, a radnici iz okolice Podgorača i tako je stara lovačka kurija ugrađena u novu. Opeka je dovezena iz Osijeka, a pijesak za gradnju iz rijeke Drave. Kada su poslovi gradnje bili dovršeni grofica Alvina Pejačević zamolila je arhitekta Hauszmanna da pođe s njom u Beč na izložbu namještaja, gdje je od tvrtke Portois&Fix kupila pokućstvo za dvorac u Podgoraču. Međutim, nakon jedne prehlade Alvina je iznenadno umrla godine 1882. ne namjestivši dvorac. Ali je na molbu grofa Pavla Pejačevića Hauszman poslao namještaj pokojne Alvine iz njezinog budimpeštanskog stana u Podgorač. Složivši ga u dvorcu na isti način kao u Budimpešti, Pavao Pejačević čuvao je sjećanje s velikim poštovanjem na svoju preminulu suprugu, i posvetio se i dalje donatorstvu.Budući da nisu imali djece, Podgorač je nakon Pavlove smrti (1907.) naslijedio po liniji njegove supruge Alvine Hilleprand von Prandau, njihov nećak – valpovački vlastelin grof Rudolf I. Normann-Ehrenfels, koji je nastavio uzorno voditi i Podgorač. Obnovljena kurija u Podgoraču prvi put je stradala 1918. godine od skupine zelenog kadra koja je uz pomoć nekih seljaka provalila u dvorac i opljačkala ga.Sasvim su ga uništili partizani jedne noći u lipnju 1944.godine, opkolili su ga i zapalili. Poslije Drugog svjetskog rata (1945.) kurija je potpuno srušena, a na njezinom mjestu podignut je zadružni dom, u koji su kasnije smješteni još ambulanta i ljekarna.

  • Tenja – Dvorac Adamović
  • Valpovo – Dvorac Hilleprand-Prandau

Bjelovarsko-bilogorska županija / Bjelovar-bilogora county

Antun grof Janković dao je izgraditi velebni barokni dvorac, građen od 1771. do 1777. godine prema projektu zasad nepoznatih bečkih arhitekata. Gospodarske zgrade i perivoj podignuti su nekoliko godina poslije. Nedvojbeno možemo ga smatrati jednim od najvrednijih i najljepših baroknih dvoraca Hrvatske, zasigurno srednjoeuropskoga izgleda. Još od 18. stoljeća dvorac je dobivao pohvale. U godini završetka dvorca (1777.) Nijemac Friedrich Wilhelm von Taube tiska u Leipzigu knjigu "Historische und Geographische Beschreibung des Königreiches Slavonien",u kojoj opisuje daruvarski dvorac kao najljepši u cijeloj kraljevini te tvrdi da se ne bi trebao skrivati ni u Beču

The castle of Daruvar was built in the 18th century at an elevated point in the center of luxurious gardens probably dating back to the same period. The castle was widely known for its beauty, and it is in fact after this castle that the town of Daruvar was named. The edifice was built by the noble Janković family whose coat-of-arms feature the bird crane (which in Hungarian is called "daru"). The castle later changed many owners and, in recent times, it used to be a high school building.

Kontovci je ime za ruševine kaštela koji se nalazio kod Ivanova Sela kod Grubišnog Polja.Ime je dobio po nekom od roda Konta, roda palatina Nikole Konta, visokog dužnosnika na kraljevskom dvoru koji je obnašao razne dužnosti od 1345. sve do 1367. godine. Nikola Kont je bio pradjedom Nikole Iločkoga (kasnijeg bosanskog kralja). Smatra se da je ovaj kaštel vjerojatno bio sjedištem tog plemenitaškog roda. Kaštel je postojao sve do turskih osvajanja hrvatskih krajeva, nakon čega ga povijesni dokumenti ne spominju. Danas su od tog kaštela ostale samo ruševine. Hrvatski povjesničar Josip Bösendorfer misli da je upravo današnji Katinac srednjovjekovno naselje Kontovci. Đuro Szabo misli da su nekadašnji Kontovci bili smješteni u blizini današnje Končanice. Upravo u blizini Končanice ima nekoliko lokaliteta koji bi to mogli i potvrditi. Međutim usprkos svemu ne može se izuzeti činjenica da je Katinac bio Kontovac, tim više što zasad nema dokaza kojima se to možemo potvrditi, ali niti pobiti.

Garić grad ili stari grad Garić jedan je od najstarijih hrvatskih burgova, a spominje se već 1256 kao Garig. Gradio se približno istodobno kad i Medvedgrad na Medvednici. Grad se sastojao od dva dijela: vanjskog i unutarnjeg, koji su bili opasani zidovima. Imao je i dvije kule za obranu. Zanimljivo je spomenuti da su zidovi veće kule, koja je visoka 18m debeli 2,5 metara! Ta je kula prilično uščuvana i danas. Tokom povijesti izmjenjivali su se mnogi vlasnici: ugarsko-hrvatski kraljevi, zagrebački biskupi, slavonski banovi, a od 1412.-15. pripadao je Barbari Celjskoj (poznatija kao Crna kraljica). Godine 1545. Osmanlije u prolazu osvajaju i pale Garić te ga prepuštaju zaboravu i propadanju. Garić ostaje izvan novih trgovačkih putova te postaje sklonište hajducima ( u 19.stoljeću najpoznatiji Moslavački hajduk Joco Udmanić krio se u utvrdi i njezinim tunelima), a kasnije i omiljeno izletište.

Garić grad(or old town Garić) is one of the oldest Croatian's burgs. In 1256 it is mentioned as Garig.Garig was built almoust at the same time as Medvedgrad on Medvednica (Hill of capital town in Croatia, in Zagreb). Town had inner and outer part surrounded by walls. Garić had two defense towers. Walls of bigger tower, which is 18 meters high, has walls which are 2,5 meters thick. Tower is very well preserved even today. During history time Garić grad had many owners: hungarian and croatian kings, bishops from Zagreb, bans from Slavonia and Barbara Celjska(known as Black Queen) at 1412 to 1415. Turks conquered and burned Garić in 1545 and Garić was abandoned. In 19 th century Garić became brigands shelter(Joco Udmanic, croatian brigand was hiding in it's walls and tunnels), and later favorite tourist destination outside the merchants roads.

  • Končanica - Dioš (Marijin dvor - dvorac Tüköry) Dioš je jedan od najmlađih slavonskih dvoraca, smješten na istoimenom brežuljku oko sedam kilometara sjeverno od Daruvara, pokraj sela Končanice. Sagradili su ga početkom 20. stoljeća tadašnji posjednici daruvarskoga vlastelinstva - Alojz pl. Tüköry i njegova žena, rođena princeza Schleswig-Holstein - za svoju kćerku Mariju. Dvorac su nazvali Marijin dvor, ali to se ime nije održalo. Stanovnici toga kraja nazivali su ga Dioš, kao i brežuljak na kojemu je izgrađen.

Brodsko-posavska županija / Slavoski brod-posavina county

Nalazi se poviše sela Bijele Stijene, na zapadnim obroncima planine Psunja.U povijesnim spisima se prvi put spominje 1231. godine pod imenom Fejerkö. Izgrađena je na posjedu reda ivanovaca (hospitalaca). S obzirom na opatske naslove, pretpostavlja se da su u blizini imali i opatiju. Graditelj nije pouzdan: u znanosti postoji dvojba jesu li prvi graditelji bili ivanovački red ili obitelj Svetački. Poslije je u 14. stoljeću pripadala obitelji Svetački koja je imala prizivak Zimpche i Zynche, pa je zbog toga i tvrđava također nosila to ime. Zabilježeno je da je utvrda u to vrijeme imala i podgrađe. Kroz to stoljeće utvrda je u vlasništvu obitelji Kaštelanovića. Svetački i Kaštelanovići su se dugo borili za posjed nad tom utvrdom, a 1453. dodijeljene su Janosu Hunyadiju. Nakon toga je pripadala Brankovićima, Berislavićima Grabarskim, Keglevićima i Banffyjima.Tursko osvajanje je išlo postupno. Nekoliko desetljeća su Turci sustavno pustošili okolicu, a 1543. ju zauzimaju bez otpora. Nakon toga je kroz dva stoljeća bila jakim turskim vojnim uporištem. Pod kršćansku ju vlast kratko vraćaju hrvatski hajduci Marko i Mato Lapsanović, a konačni povratak pod hrvatsku krunu dolazi 1685. suradnjom hrvatske banske vojske i hajduka Franje Ilinića.Nakon oslobađanja, naglo gubi značaj te ju general Aenea Caprara daje srušiti već 1688. godine, a u spisima iz 1700. se već vodi kao ruševina.Nadzirala je cestovnu prometnicu Okučani-Lipik. Utvrda je bila ovalna oblika. Ulaz se nalazio na jugu. Na ulazu je bila branič-kula, a osim nje, bile su još dvije.

Dvorac Cernik smješten je u općini Cernik, u Brodsko-posavskoj županiji. Na mjestu dvorca se u srednjem vijeku spominje tvrđava, prvi put 1372. godine. Cernikom vlada obitelj Deževački sve do dolaska Turaka 1536. godine. Za turske okupacije Slavonije, Cernik je sjedište cerničkog sandžaka i kadiluka u sklopu Bosanskog elajeta.Nakon oslobođenja, prvi je vlasnik tvrđave krajiški pukovnik Maksimilijan Petraš, koji je 1707. stekao Cernik radi vojnih zasluga. Petraš je dao porušiti staru tvrđavu i sagraditi novi dvorac. Novi je dvorac sagrađen na temeljima starog zdanja, a ponovljen je i nekadašnji pravokutni tlocrtni oblik s četiri ugaone kule.Godine 1753. od Petraša je dvorac kupio Marko pl. Marković, u čijoj će obitelji dvorac ostati sve do sredine 19. stoljeća. Obitelj Marković obnovila je dvorac u baroknom stilu 1756. godine, kako o tome svjedoči grb plemićke obitelji nad ulazom u dvorac i inicijalima tadašnjeg vlasnika Ignaca Markovića. Iako je dvorac zadržao prostornu koncepciju nekadašnje tvrđave, vanjska pročelja dobila su baroknu dekoraciju. Posljednjih 150 godina dvorac je često mijenjao vlasnike.

  • Slavonski Brod–tvrđava Brod

Dubrovačko-neretvanska županija / Dubrovnik - Neretva county

Gradske zidine su jedan od najmonumentalnijih fortifikacijskih spomenika u Europi i primjer razvoja arhitekture tvrđava. Gradnja prvih utvrda započela je već u 8. stoljeću, ali je najintenzivnija izgradnja bila od sredine 15. do kraja 16. stoljeća. Veliki potres 1667. nije ih mnogo oštetio.Zidine opasuju grad u obliku nepravilnog višekutnika, s kulom Minčetom na najvišem sjeverozapadnom kopnenom uglu grada i tvrđavom Sv. Ivana s morske, jugoistočne strane. Jake tvrđave poput Lovrijenca na Pilama i Revelina na Pločama, mada su odvojene od zidina, spadaju u obrambeni sustav. Zid je na pojedinim mjestima visok 22 m. Debljina zida s kopnene strane je od 4 do 6 m, a s morske strane jedan i pol do 3 m. S kopnene strane pred glavnim zidom je predziđe s 10 polukružnih bastiona, a pred njima je u prošlosti bio i jarak. Glavni zid ima 14 četverouglastih kula, 2 okrugle kule, 2 ugaone utvrde i 4 bastiona. Tri su ulaza na gradske zidine: na Stradunu kod vrata od Pila, kod Tvrđave sv. Ivana i kod Tvrđave sv. Luke.

The city ramparts are considered to be one of the most grandiose fortification monuments in Europe and are an example of how fort architecture developed. The first fortifications were built already in the 8th century, but the most intense construction took place from the mid-15th to the end of the 16th century. The huge earthquake in 1667 did not do much damage. The ramparts encompass the city in an irregularly shaped polygon, with Fort Minčeta at the highest northwestern landward corner of the city and with Fort St. Johns on the southeastern seaside. Strong forts, such as Fort Lawrence at Pile and Fort Revelin at Ploče, are also part of the defence system, even though they are separated from the ramparts. The ramparts are 22 metres high in places, and from 4 to 6 m. thick on the landward side and from 1-1/2 to 3 m. thick on the seaside. In front of the main wall on the mainland side is an outer wall with 10 semi-circular bastions, in front of which used to be a moat. The main wall has 14 quadrangular and 2 circular towers, 2 angular fortifications and 4 bastions. There are three entrances to the city ramparts: on Stradun by the Pile gate, by Fort St. Johns and by Fort St. Luke, Od sv. Dominika street.

  • Dubrovnik –tvrđava od Pila(srušena-demolished)
  • Dubrovnik –tvrđava od Sv. Frana
  • Dubrovnik –tvrđava Gornji ugao
  • Dubrovnik –Minčeta

Najvišim sjeverozapadnim dijelom grada dominira velika okrugla tvrđava Minčeta s masivnim visećim kruništem koje drže kamene konzole. Prvu manju četverokutnu kulu sagradio je 1319. godine Nikifor Ranjina. Sadašnji monumentalni oblik dao joj je graditelj Michelozzo iz Firenze, a završena je 1464. godine prema projektu poznatog renesansnog graditelja Juraja Dalmatinca

. Minčeta Fortress dominates the highest north-western part of the City.It is a large circular tower with a massive battlement suspended by stone sup-porters.The first, smaller, quadrangular tower was constructed by Nikifor Ranjina in 1319. The Florentine architect Michelozzo Michelozzi gave the monumental present time form to the Fort, which was completed in 1464 according to the design of the renowned Renaissance builder Juraj Dalmatinac.

  • Dubrovnik –tvrđava Sv. Barbare
  • Dubrovnik –tvrđava Sv. Lucije
  • Dubrovnik –tvrđava Sv. Katarine
  • Dubrovnik –tvrđava Drezvenik(srušena-demolished)
  • Dubrovnik –tvrđava Sv. Jakova
  • Dubrovnik –tvrđava Asimon
  • Dubrovnik –tvrđava Sv. Luke
  • Dubrovnik –tvrđava Sv. Dominika
  • Dubrovnik –tvrđava Ribarnice(srušena-demolished)
  • Dubrovnik –Kaznena tvrđava
  • Dubrovnik –bastion Palača
  • Dubrovnik –Kneževa tvrđava

Jedan je od najznačajnijih spomenika profane arhitekture na hrvatskoj obali,... a bio je upravno-administrativno sjedište Dubrovačke Republike. U osnovi je to gotička palača s renesansnim i baroknim rekonstrukcijama. Tijekom 15. stoljeća dva je puta stradao u eksploziji baruta, a nakon prve eksplozije 1435. godine obnovio ga je Onofrio della Cava u stilu kasne gotike. Tada je tlocrt dvora dobio današnji opseg sa središnjim dvorištem i pročelnim trijemom. Kapitele je izradio Pietro di Martino iz Milana s naznakama renesansnog sloga, a njegov kapitel s Eskulapom sačuvan je na desnom polustupu trijema. U eksploziji 1463., zapadno pročelje je bilo srušeno, a na obnovi su kratko radila dva poznata graditelja: Juraj Dalmatinac i Michellozo iz Firenze. Mada je Michellozov nacrt nažalost bio odbijen, neosporan je njegov utjecaj kod obnove pročelja i trijema pretežito u renesansnom slogu. Nakon potresa 1667. atrij je djelomično rekonstruiran, s reprezentativnim baroknim stubištem. U dvoru je stanovao knez u vrijeme jednomjesečnog mandata. Palača je imala dvoranu za Malo vijeće, Vijeće umoljenih, stan za kneza, sudnicu, ured, bilježništvo, zatvore, oružanu i skladište. Iz Kneževa dvora ulazilo se u palaču Velikog vijeća, a nad očuvanim ulaznim vratima čitamo natpis: OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE (Zaboravite privatne, bavite se državnim poslovima). U atriju je spomenik bogatom pomorskom kapetanu i dobrotvoru Mihu Pracatu, kipara P. Giacomettija iz 1628. To je jedini javni spomenik koji je Republika podigla zaslužnom građaninu. Danas je u Kneževu dvoru kulturno-povijesni odjel Dubrovačkog muzeja s ambijentalno postavljenim dvoranama s antiknim namještajem i uporabnim predmetima, kao i slikama pretežito talijanskih i domaćih majstora. Muzej ima numizmatičku zbirku Dubrovačke Republike, zbirku oružja i predmete ljekarne "Domus Christi" iz 15. stoljeća. U atriju Kneževa dvora priređuju se koncerti jer se prostor osim ljepotom odlikuje i izvrsnom akustikom.

One of the most significant monuments of profane architecture on the Croatian coast, the Rectors Palace, was the administrative centre of the Dubrovnik Republic. Its style is basically Gothic, with the Renaissance and Baroque reconstructions. In the 15th century the Palace was destroyed twice in gunpowder explosions. Restored by Onofrio della Cava in the late Gothic style after the first explosion in 1435, the Palace got its present-day size with the central atrium and front portico. The capitals were carved in Renaissance style by Pietro di Martino of Milan, whose capital with Aesculapius has been preserved on the right half-column of the portico. The second gunpowder explosion in 1463 destroyed the western facade of the Palace, and the two famous architects Juraj Dalmatinac and Michelozzo of Florence were engaged in the reconstruction for a short period.Although the design of Michelozzo was unfortunately rejected, his influence in the restoration of the facade and portico, mainly in Renaissance style, can not be denied. After the earthquake of 1667 the atrium was partially reconstructed with an impressive Baroque staircase. During his one-month mandate the Rector of Dubrovnik lived in the Palace, which also housed the Minor and Major Council hall, the Rectors residence, the courtroom, administration office, prisons, an arsenal and gunpowder store-house. From the Rectors Palace one could enter the Great Council Palace. The inscription: OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE (Forgetting your private business, concern yourselves with public affairs) can still be seen above the well preserved entrance door. A bust of the rich sea captain and benefactor Miho Pracat, the work by P. Giacometti from 1628, stands in the atrium. It is the only public monument that the Dubrovnik Republic put up for a meritorious citizen. Today the Rectors Palace houses the Cultural-historic Department of the Dubrovnik Museum with exhibition halls arranged to display the original setting with antique furniture and objects for daily use, as well as paintings by local and Italian masters. The Museum also guards a collection of old coins used in the Dubrovnik Republic, a collection of arms and utensils of Domus Christi Pharmacy from the 15th century. Apart from being exceptionally beautiful, the Rectors Palace Atrium has excellent acoustics, and is often used as a concert venue.

  • Dubrovnik -Sveti Ivan
  • Dubrovnik –bastion Sv. Spasitelja
  • Dubrovnik –bastion Sv. Stjepana
  • Dubrovnik –bastion Margarita
  • Dubrovnik –tvrđava Zvijezda
  • Dubrovnik –utvrda Mrtvo zvono
  • Dubrovnik –tvrđava Sv. Marije
  • Dubrovnik –tvrđava Kalarinja
  • Dubrovnik –ugaona utvrda
  • Dubrovnik -Bokar
  • Dubrovnik –tvrđava Kalarinja
  • Dubrovnik –tvrđava Puncjela
  • Dubrovnik -Revelin
  • Dubrovnik –Lovrijenac
  • Dubrovnik -Imperial
  • Dubrovnik -Strinčjera
  • Dubrovnik -Gradci
  • Dubrovnik -Žarkovica
  • Dunave Konavle–kaštel Sokol
  • Komarna–austrijska utvrda u Komarnoj
  • Mali Ston–utvrda Koruna
  • Metković - Kula Norinska
  • Orašac–dvorac Arapovo
  • Prevlaka–austrijska utvrda na Prevlaci
  • ProžuraMljet–kula Prožurska
  • SobraMljet–talijanska utvrda
  • Ston–Gradske zidine
  • SuđurađŠipan–dvorac obitelji Stjepović - Skočibuha
  • SuđurađŠipan–kula Pakljena
  • SuđurađŠipan–utvrđena crkva Sv. Duh

Istarska županija/ Istria county

  • Bale-Kaštel
  • Barban-utvrđeno naselje
  • Boljun-utvrđeni castrumruševina
  • Buje-utvrđeno naselje
  • Dajla-kaštel Dajla Naselje Dajla stjecište je dugih i burnih povijesnih zbivanja koja se stoljećima odigravaju oko jednog od rijetkih istarskih ladanjskih kompleksa smještenih neposredno uz more. Riječ je o vrijednoj arhitektonskoj cjelini s kraja 18. i početka 19. stoljeća koja svoj današnji izgled dobiva 1839. godine na temelju nacrta francuskog arhitekta Gabriela Le Terriera de Manetota a čine ju reprezentativna zgrada u klasicističkom stilu u središnjem djelu, dvije bočne barokne zgrade koje među sobom formiraju dvorište i park koji kroz dekorativni portal vodi na obalu s manjim kamenim molom, crkva Svetog Ivana Krstitelja, kapelanov stan, te čitav niz gospodarskih zgrada kao i prostrano poljoprivredno zemljište. Najstariji tragovi prošlosti kompleksa vode u 5. i 6. stoljeće kada su grčki redovnici, zvani Kaluđeri, izgradili crkvu i samostan posvećene svetom Ivanu Krstitelju. U 9. stoljeću samostan naseljavaju benediktinci, a tijekom 13. stoljeća prelazi u vlasništvo novigradskih biskupa. 1273. godine biskup Nicoló posjed daruje koparskom plemiću Almericu Sabiniju te u nadolazećim godinama obitelj Sabini obnavlja posjed, a nekadašnji samostan dobiva naziv Kaštel Dajla (Castrum Dailae). Nakon smrti Francesca Sabinija, posljednjeg izdanka loze Sabini, 1736. godine posjed nasljeđuje koparska plemićka obitelj Grisoni, zahvaljujući kojoj čitav posjed kao i lokalno stanovništvo doživljavaju svoj preporod. Ostavši bez nasljednika, grof Grisoni čitavu svoju ostavštinu u Dajli zavjetovao je redu benediktinaca iz samostana Sv. Marije u Pragli koji Dajlu pretvaraju u ugledno središte, stvarajući mjesto visoke razine duhovnosti te pružajući veliku i potrebnu pomoć siromašnoj dijecezi. Benediktinsko monaštvo začetak je zapadne civilizacije i uspostave europske kulture koja se i danas baštini. Vođeni geslom „moli i radi“ te slijedeći Pravilo svojega osnivača svetog Benedikta, benediktinci su značajno obilježili vjerski, kulturni i društveni život te uvelike pridonijeli širenju kršćanstva, odgoju, školstvu, širenju naprednoga poljodjelstva kako u Europi tako i u Hrvatskoj. Na području Istre postojalo je sveukupno oko pedeset benediktinskih samostana koji su bili središta gospodarskog, kulturnog i političkog razvoja, te su, između ostalog, zaslužni za širenje i očuvanje glagoljaške baštine. Benediktinska je zajednica u Dajli djelovala od 1859. do 1948. godine o čijem prisustvovanju i djelovanju između ostalog svjedoči tiskana i rukopisna građa iz samostana i crkve Svetog Ivana Krstitelja u Dajli, među kojom se ističe ona glazbena, sastavljena od četrnaest glazbenih knjiga.
  • Draguć-utvrđeno naselje
  • Dvigrad-utvrđeni gradruševina
  • Grožnjan-utvrđeno naselje
  • Gračišće-kula
  • Hum-utvrđeno naselje
  • Kožljak-kaštel
  • Kršan-Kršanski kaštel
  • Labin-utvrđeno naselje
  • Lindar-utvrđeno naselje
  • Lovran-kula
  • Lupoglav-kaštel
  • Mali Brijun-utvrda Minor Brioni
  • Momjan-utvrda
  • Motovun-utvrđeno naselje
  • Mutvoran-utvrđeno naseljeruševina
  • Nezakcij-zidineruševina
  • Paz-kaštelruševina
  • Pazin-kaštel
  • Poreč-sjevero istočna kula sa zidinama
  • Poreč-peterokutna kula
  • Poreč-okrugla kula
  • PorečSveti Nikola (otok)-dvorac Isabella
  • Pula-kaštel
  • Roč-utvrda
  • Sv. Lovreč(Pazenatički)-gradina
  • Svetivinčenat-kaštel Grimani
  • Veli Brijun-Bizantski kastrum (ruševina-ruin)
  • Veli Brijun-tvrđava Tegetthoff
  • Vrsar-kaštel
  • Završje-zidineruševina
  • Žminj-kaštel

Karlovačka županija - Karlovac county

  • Barilović–Stari grad Barilović
  • Bosiljevo–Stari grad Bosiljevo
  • Brlog Ozaljski–Brlog-Grad(Brlog na Kupi)
  • Cetingrad– utvrdaCetin
  • Gornje Pokupje–Dvorac Turk
  • Drežnik Grad–Stari grad Drežnik
  • Gornji Furjan–Stari grad Furjan
  • Karlovac–Stari grad Dubovac
  • Klokoč–Stari grad Klokoč
  • Modruš– utvrdaTržan-grad
  • Novigrad na Dobri–Stari grad Novigrad na Dobri
  • Ogulin–Frankopanski kaštel
  • Ozalj–Stari grad Ozalj
  • Rečica–dvorac Drašković
  • Ribnik–Stari grad Ribnik
  • Slunj–Stari grad Slunj

Koprivničko-križevačka županija / Koprivnica-Križevci county

  • Bogačevo-Kurija Fodroczy(srušena-demolished )
  • Đurđevac–Stari grad Đurđevac
  • Gornja Rijeka–Dvorac Erdödy-Rubido
  • Gušćerovec–Dvorac Patačić(srušen-demolished )
  • Kalnik-Stari grad Veliki Kalnik
  • Križevci–Dvorac Kiepach(srušen-demolished )
  • Pusta Barbara-Stari grad Mali Kalnik (srušen-demolished)
  • Rasinja–Dvorac Inkey
  • Sveta Helena (Križevci) – Kurija svetohelenskih plemića(srušena-demolished)
  • Veliki Raven–Kurija Zdenčaj
  • Stari grad Đurđevac

Krapinsko-zagorska županija/ Krapina - zagorje county

  • Bedekovčina–kurija dvorac Donja Bedekovčina
  • Bedekovčina–dvorac Gornja Bedekovčina
  • Belec–dvorac Selnica
  • Bračak–dvorac Bračak
  • Donja Batina–kurija Jelačić
  • Donja Stubica–dvorac Stubički Golubovec
  • Donja Stubica–kaštel Tahyjev grad(ruševina-ruin)
  • Gornja Stubica–Dvorac Oršić
  • Gornja Stubica–Samci (utvrda, Oršić)(ruševina-ruin)
  • Hum Košnički–Veliki Tabor
  • Hum na Sutli–Mali Tabor
  • Jakovlje–dvorac Jakovlje
  • Klanjec–Novi Dvori Klanječki(ruševina-ruin)
  • Klanjec–utvrda Cesargrad(ruševina-ruin)
  • Klokovec–dvorac Klokovec
  • Kostel–Burg Kostelgrad(ruševina)
  • Krušljevo Selo–kurija Kanjiža
  • Kumrovec–kurija Razvor
  • Marija Bistrica–Dvorac Hellenbach
  • Oroslavje–dvorac Gornje Oroslavje(srušen-demolished)
  • Oroslavje–dvorac Donje Oroslavje
  • Poznanovec–dvorac Poznanovec
  • Pregrada– Valentinovo –dvorac Bežanec
  • Pregrada–dvorac Dubrava
  • Pregrada–dvorac Gorica
  • Prišlin–Mali Tabor
  • Sutlanska Poljana-Dvorac Miljana
  • Sveti Križ Začretje–dvorac Sveti Križ Začretje
  • Škarićevo–drvena kurija Škarićevo
  • Trnovec–kurija Trnovec
  • Tuheljske Toplice–kurija Mihanović
  • Velika Horvatska–dvorac Velika Horvatska
  • Velika Ves–dvorac Popovec
  • Vižovlje–kurija Galjuf
  • Zabok–dvorac Gredice (Dvorac Gredice)
  • Zajezda–dvorac Zajezda
  • Zlatar–dvorac Ščrbinec

Ličko-senjska županija / Lika-Senj county

  • Brinje–Sokolac (utvrda)
  • Perušić–Turska kula
  • Senj–kaštel
  • Senj–kula Lipica
  • Senj–kula Leonova
  • Senj–kula Šabac
  • Senj–tvrđava Nehaj

Međimurska županija / Međimurje county

  • Čakovec–Stari grad Zrinskih
  • Donja Dubrava–Novi Zrin(srušen-demolished)
  • Lapšina–dvorac Lapšina(srušen-demolished)
  • Pribislavec – Dvorac Feštetić
  • Štrigova – Dvorac Banfi
  • Štrigova – dvorac Tkalec
  • Železna Gora – dvorac Zichy-Terbocz

Požeško-slavonska županija

  • Brestovac – Kurija Trenk
  • Dragović – Čaklovac
  • Kamenski Vučjak - Kamengrad
  • Kaptol – Dvorac Požeškog kaptola
  • Kutjevo – Isusovačka rezidencija
  • Kuzmica – Kurija Hranilović
  • Pakrac – kurija Janković
  • Pakrac – Trenkov dvorac
  • Pakrac – Stari grad Pakrac (srušen)
  • Pleternica – Dvorac Trenk (srušen)
  • Stražeman – Dvorac Janković (srušen)
  • Trenkovo – Dvorac Trenk
  • Velika – Burg (ruševina)
  • Velika – Rimska nekropola (ruševina)

Primorsko-goranska županija

  • Bakar - kaštel
  • Baška - kaštel Baška
  • Bribir - kvadratna kula
  • Brod na Kupi - kaštel Zrinskih
  • Dobrinj- kaštel Dobrinj
  • Drivenik- kaštel
  • Grižane - kaštel
  • Grobnik - utvrđeni grad s kaštelom
  • Hreljin - utvrđeno naselje s kaštelom ruševina
  • Kastav - Fortica
  • Klana - kaštel ruševina
  • Kraljevica – dvorac Nova Kraljevica
  • Kraljevica – dvorac Stara Kraljevica
  • Krk (grad) - Frankopanski kaštel
  • Krk (grad) - šestorokutna kula
  • Ledenice- utvrda Frankopana ruševina
  • Omišalj- kaštel Omišalj
  • Ravna Gora – dvorac Stara Sušica
  • Rijeka – kaštel Trsat
  • Risika Krk – utvrda Gradec
  • Severin na Kupi - dvorac Frankopana
  • Sveti Marko (Kvarner) - utvrda ruševina
  • Vinodol - gradina Badanj ruševina
  • Vrbnik – bedemi i utvrda Glavina - Veli grad

Sisačko-moslavačka županija

  • Bojna (Glina) – kaštel Bojna
  • Bović – gradina Kiringrad
  • Čuntić – Čuntić grad
  • Dobra Njiva - kaštel kod Kuljana na unskom otoku
  • Donji Kukuruzari – Stari grad Prekovršac
  • Glina – Glinska utvrda
  • Gorička, Zrinska gora – gradina Osječenica
  • Gvozdansko – Gvozdansko (utvrda), utvrda Zrinskih (srušena)
  • Hrvatska Kostajnica – utvrda Zrinskih
  • Jamnica
  • Klinac – Klinac grad, gradina Klinac
  • Lešnica
  • Kliška tvrđava
  • Kutina – Kurija Erdödy
  • Mali Gradac, Zrinska gora – gradina Budim
  • Mikleuška – gradina Marić
  • Moslavačka gora – Bršljanovac utvrda (ruševina)
  • Moslavačka gora – Jelen grad (ruševina)
  • Moslavačka gora – Košuta grad (ruševina)
  • Moslavačka gora – Marić gradina (ruševina)
  • Pecki – Pecki grad
  • Pedalj (Dvor) – gradina Pedalj
  • Perna (Topusko) – Peranski grad
  • Petrinja – Petrinjska tvrđava
  • Podgarić Moslavačka gora – Garić grad (ruševina)
  • Podmilanski zamak
  • Popovača – Dvorac Erdödy
  • Popovača – Moslavina grad
  • Popovača – Tvrđava Jelengrad
  • Rastuša
  • Semigrad
  • Sisak – Stari grad Sisak
  • Stankovac – gradina Stankovac
  • Stupnica
  • Novi (Brodski, Novigrad, Zrinski Novi, Novi Novi), na Uni, ispod Dvora, nasuprot Bosanskom Novom (Stari Novi)
  • Unčani – gradina Unčani
  • Velika Vranovina – gradinsko naselje Turska kosa
  • Veliki Gradac – gradina Veliki Gradac
  • Završki
  • Zrin – Utvrda Zrinskih (ruševina)

Splitsko-dalmatinska županija

  • Cista Velika - gradina Vitrenik ruševina
  • Donje selo (Šolta) - Gradina prapovijesna utvrda ruševina
  • Drvenik Veliki - dvorac Moretti
  • Drvenik (Gradac) - utvrda na Gradini (Drvenik)
  • Glavaš (Vrlika) - gradina Glavaš (Dinarić) (Cetingrad) (ruševina)
  • Glavina Donja - turska kula u Glavini Donjoj
  • Gornje selo (Šolta) - kaštel Starina ruševina
  • Grohote (Šolta) - kaštel Slavić - Rossignoli
  • Grohote (Šolta) - kula Zabota
  • Hvar (grad) - Španjol (tvrđava)
  • Hvar (grad) - Napoleon (tvrđava)
  • Hvar (grad) - sat kula
  • Imotski - tvrđava Topana
  • Jelsa - Tor (utvrda)
  • Jelsa - Grad (tvrđava)
  • Kaštel Gomilica - kaštel sestara Benediktinskih i kula Kaštilca
  • Kaštel Gomilica - Kaštel Butković
  • Kaštel Kambelovac - kaštel Cambio
  • Kaštel Kambelovac - kaštel Lippeo
  • Kaštel Kambelovac - kaštel Piškera
  • Kaštel Lukšić - kaštel Vitturi
  • Kaštel Lukšić - kaštel dvorac Rušinac (Miljenkov dvorac)
  • Kaštel Lukšić - kaštel Tartalja
  • Kaštel Novi - kaštel Pavla Cipika
  • Kaštel Stari - kaštel Koriolana Cipika
  • Kaštel Stari - kaštel Celio Cega
  • Kaštel Stari - kaštel Andreis
  • Kaštel Sućurac - nadbiskupska palača
  • Kaštel Sućurac - kula Benzi
  • Kaštel Sućurac - kaštel Kuparić
  • Kaštel Sućurac - kaštel Urmaneo
  • Kaštel Štafilić - kaštel Štafileo
  • Kaštel Štafilić - kaštel Ferro
  • Kaštel Štafilić - kaštel Lodi
  • Kaštel Štafilić - kaštel Dragač
  • Kaštel Štafilić - kaštel Quarko
  • Klis - Kliška tvrđava
  • Komiža (Vis) - kula Grimaldi
  • Komiža (Vis) - utvrđena crkva sv. Nikole
  • Marina - kula (Marina)
  • Maslinica (Šolta) - dvorac Martinis - Marchi
  • Milna - Baterija (Milna)
  • Milna (Brač) - utvrda Voselei - Cerinić
  • Mrduja (Milna) - crkva-tvrđava na Mrduji
  • Omiš - Mirabela
  • Omiš - Stari grad (Omiš)
  • Pantan (Blato) - mlinice s kulom
  • Pantan (Blato) - ostatci kule na ušću Rike
  • Potravlje - Potravnik iliti Bićin grad
  • Pražnica - Aquilla (Pražnica)
  • Pučišća - kaštel Ciccarelli
  • Rogač (Šolta) - kaštel barutana
  • Rogač (Šolta) (Rt Gradina) - Gradina prapovijesna utvrda ruševina
  • Seget - kula Statilić
  • Sinj - Stari grad (Sinj)
  • Sinj - Kamičak (utvrda)
  • Split - Mletačka kula
  • Split - tvrđava Gripe
  • Stari Grad (Hvar) - Tvrdalj
  • Stomorska (Šolta) - kula Cindro
  • Sućuraj - tvrđava u Sućurju
  • Sutivan - kula Marijanović
  • Šolta uvala Senjska - Ilirska utvrda ruševina
  • Šolta uvala Tatinja - Gradina prapovijesna utvrda ruševina
  • Trogir – kaštel Kamerlengo
  • Trogir – kula Andreis
  • Trogir – kula Biskupije (srušena)
  • Trogir – kula Sv. Ivana (srušena)
  • Trogir – kula Lucić
  • Trogir – kula Malipera (srušena)
  • Trogir – kula Sv. Marka
  • Trogir – kula Sv. Nikole
  • Trogir – kula Vitturi
  • Trogir (Malo polje) - kula kapetana Jakova Kažotića
  • Trilj - tvrđava Nutjak
  • Velić - tvrđava Čačvina
  • Radmanove mlinice - Visuč
  • Vrboska (Hvar) - kula Kaštilac
  • Vrboska (Hvar) - utvrđena crkva sv. Marije
  • Vrgorac - kula Avala
  • Vrgorac - Dizdarevića kula (kula Tina Ujevića)
  • Vrgorac - Cukarinovićeva kula
  • Vrgorac - Pakerova kula
  • Vrgorac - Muminova kula
  • Vrgorac - Kapetanovića kula
  • Vrgorac - Raosova kula
  • Vrgorac - tvrđava Gradina
  • Vrlika - Prozor (utvrda, Vrlika)
  • Zadvarje - Zadvarje (tvrđava)

Šibensko-kninska županija

  • Bribir - Bribirska utvrda (srušena)
  • Drniš - Drniška gradina
  • Kijevo - Glavaš (Dinarić)
  • Knin – Kninska tvrđava
  • Krka – utvrda Ostrovica
  • NP Krka Čikola – utvrda Ključica (Ključ)
  • NP Krka Ivoševci – utvrda Burnum
  • NP Krka Krka – utvrda Bogočin (Vilin grad)
  • NP Krka Krka – utvrda Kamičak (Ramica)
  • NP Krka Krka – utvrda Nečven
  • NP Krka Krka – utvrda Trošenj (Čučevo)
  • NP Krka Krka – Uzdah-kula
  • Kornat – utvrda Tureta
  • Kovačić Krka – Topolje (gradina, rimski Curcum) (ruševina)
  • Ostrogašica – gradina Zvonik
  • Oton – gradina
  • Panitula Velika – Mletački kaštel
  • Piškera – Mletački kaštel
  • Plavno (Knin) – gradina
  • Podumci – utvrda Zvoničac
  • Skradin Rupe - utvrda Rog (Rogovo)
  • Skradin - utvrda Turina
  • Stankovci - Budak kula
  • Šibenik – (otok Ljuljevac) – tvrđava Sv.Nikola
  • Šibenik – Tvrđava Svetog Ivana
  • Šibenik – tvrđava Sv. Mihovila
  • Šibenik – tvrđava Šubićevac (Barone)
  • Tribunj - Jurjevgrad (utvrda)
  • Vodice – Čorića kula
  • Vodice (Rakitnica) – gradina Rakitnica

Varaždinska županija

  • Bela (Novi Marof) – dvorac Bela
  • Beretinec – dvorac Šaulovec
  • Dvorac Trakošćan
  • Stari grad Varaždin
  • Bisag – dvorac Bisag
  • Biškupec (Varaždin) – dvorac Biškupec
  • Čalinec– dvorac Čalinec
  • Čanjevo - tvrđava Čanjevo (ruševina)
  • Čanjevo Donje - dvorac grofa Merveldta (Črleni grad) (ruševina)
  • Gornje Ladanje – Bajnski dvori
  • Ivanec – Stari grad Ivanec
  • Jalkovec – dvorac Jalkovec
  • Jalžabet – dvorac Jalžabet
  • Klenovnik – dvorac Klenovnik
  • Kneginec – tvrđava i kula
  • Komar – kurija Ivana Draškovića
  • Komar – Pavlinska utvrda (ruševina)
  • Križovljan Raovečki – dvorac Križovljan - grad
  • Krkanec – dvorac Krkanec
  • Ludbreg – Dvorac Batthyany
  • Ljubeščica – dvorac Ljubeščica
  • Martijanec – dvorac Martijanec
  • Maruševec – dvorac Maruševec
  • Miljana – dvorac Miljana
  • Mirkovec – dvorac Mirkovec
  • Novi Marof – dvorac Erdoedy
  • Novi Marof – Utvrđeni grad Greben (Grebengrad) (ruševina)
  • Paka (Novi Marof) – Stari grad Paka
  • Petrijanec – dvorac Zelendvor (srušen)
  • Pišćanovec – kurija Piščanovec
  • Radovečki Križovljan – Križovljangrad
  • Seketin – dvorac Seketin
  • Sveti Ilija (Varaždinska županija) – kurija Patačić
  • Dvorac Trakošćan
  • Varaždin – Gradska kula
  • Varaždin – Stari grad Varaždin
  • Veliki Bukovec – dvorac Drašković
  • Dvorac Pejačević u Virovitici
  • Vidovec – dvorac Vidovec
  • Vinica – tvrđava Vinica (ruševina)
  • Vinica – dvorac Opeka
  • Vinica – dvorac Donja Vinica
  • Vinica – dvorac Gornja Vinica
  • Vinica – kurija Dolansky
  • Vinica – kurija Patačić

Virovitičko-podravska županija

  • Cabuna – Dvorac Janković
  • Lukač – Kapela Dvor
  • Nuštar – dvorac Nuštar
  • Orahovica – Kurija Mihalović
  • Orahovica - Ružica grad
  • Orahovica - Stari grad
  • Orahovica - plemićka kurija (pod Ružicom gradom)
  • Suhopolje – Dvorac Janković
  • Špišić Bukovica – Kurija Špišić
  • Virovitica – Dvorac Pejačević

Urbanistička i arhitektonska jezgra Virovitice je srednjovjekovna tvrđava koja se nalazila gdje je današnji dvorac. Unatoč ostalim gradnjama koje su bile intenzivne 60-tih i 70-tih godina (uglavnom stambene zgrade) dvorac je dan-danas ostao glavno obilježje grada - identitet Virovitice. Darovnicom kraljice Marije Terezije (1749., 1750.) virovitičko imanje i utvrdu dobivaju Marko III. barun Pejačević (prvi srijemski župan) te njegovi rođaci Henrik, Josip i Ignjat. Muškom je potomstvu kraljica dodijelila Viroviticu u trajno vlasništvo, a ženskom uz plaćanje svote od 37 000 forinti i uz nakladu za melioraciju zemlje. Povijest obitelji Pejačević seže još u 14. stoljeće. Čak se povezuju s bosanskim kraljem Stjepanom Dabišom (1391.-1395.), odnosno da potječu od njegovog sina Parčije, čiji su se potomci nazivali Parčevići, a kao jedan od ogranaka te obitelji nastali su Pejačevići.

Dvorac je započeo gradili Antun III. grof Pejačević (sin Josipa II.) 1800. godine Glavni arhitekt dvorca bio je N. (Nikola?) Roth. Međutim, Antun III. umire pa gradnju do 1804. nastavlja njegov sin Antun IV. Do završetka 1804. Pejačevići su živjeli u već trošnoj srednjovjekovnoj tvrđavi koja se nalazila u sklopu srednjovjekovnoga graditeljskog okružja grada. Antun IV. sa suprugom Marijom Sidonijom (grofica Janković od Voćina) uselio se u dvorac 1804. godine. Smatra se da počiva na temeljima srednjovjekovne utvrde. Sobe su smještene na sjevernoj strani dok je hodnik okrenut prema jugu. Do početka 20. stoljeća bio je okružen vodom.

U obliku izdužena pravokutnika, dvorac je oko 88 metara duljine i 13 metara širine. Altana, nošena sa 16 stupova najdominantniji je i središnji dio dvorca. U prizemlju nalazile su se pomoćne i gospodarske zgrade, dok su na katu bile grofovske sobe. Godine 1831. Dvorac je imao 38 soba.

Godine 1841. za 35 000 000 kruna dvorac i imanja Pejačevića kupuje njemački knez Georg Wilhelm Schaumburg-Lippe. Od tada virovitički posjedi dobivaju najjači gospodarski uspon. Tomu svjedoči činjenica da je tada bilo jedno od najvećih vlastelinstava u Hrvatskoj. Zapremalo je čak 77 450 jutara od čega je bilo 60 000 jutara šuma, 8 500 jutara oranica, 3 000 jutara livada, 2 850 jutara pašnjaka i 177 jutara vinograda. Od 1846. postojala je čak omanja šećerana na parni pogon, a još su utemeljene tvornice žestice, pecara rakije i nekoliuko manjih cigalana. Georga Wilhelma nasljeđuje sin Adolf Georg, pa zatim Georg. Oni su dvorac nešto preuredili i doveli ga u današnje stanje. Njihovim odlaskom (1910.) dvorac prestaje gubiti svoju primarnu namjenu. Općinsko je zastupstvo tada mislilo pretvoriti dvorac u Hrvatski dom, no Prvi svjetski rat ih je omeo u tom naumu. Grof Drašković pokušao je kupiti dvorac poslije rata no gradsko ga je zastupstvo odbilo. Godine 1931. u njega je smješteno gradsko poglavarstvo.

Posebice je vrijedno okružje dvorca - perivoj. Na starijim fotografijama (1896.) već se vide niži cvjetni i grmoliki nasadi. Posebice je uobičen tijekom Schaumburg-Lippeove vladavine. Od 1962. perivoj je zaštićen kao spomenik kulture te 1967. kao spomenik parkovne arhitekture. Ove će se godine (konačno) temeljito obnoviti. Godine 1942. (nažalost) izgrađen je bazen i time je narušen cjelokupan sklad perivoja. Time je bitno narušen i povijesni identitet središta grada.

Od 1972. u dvorcu je smješten Gradski muzej. Godine 1976. postavljen je prvi stalni postav u potkrovlju ispod središnje kupole, a 1984. uređeno je istočno krilo prema rasporedu iz 1909. Osim muzeja, u dvorcu se danas nalazi restoran, kuglana, prostorije HPD „Rodoljub"...Usroko će biti postavljen i stalni postav za Domovinski rat našega kraja.

  • Voćin – Dvorac Janković (srušen)

Zadarska županija

  • Benkovac (okolica) – utvrda Kličevica
  • Benkovac – kaštel Benković
  • Islam Grčki – kula Jankovića
  • Iž – dvorac Canagietti
  • Ostrovica (Lišane Ostrovičke) - Tvrđava Ostrovica
  • Novigrad (općina) - utvrda Fortica
  • Podgrađe (Benkovac) – Asseria gradina i bedemi
  • Preko (Ugljan) – tvrđava Sv. Mihovila (Preko)
  • Sutomišćica (Ugljan) – ljetnikovac Lantana
  • Starigrad – Većka kula (ruševina)
  • Tkon (Pašman) – utvrda Pustograd ruševina
  • Tkon (Pašman) – dvorac Ugrinić ruševina
  • Ugrinić (Pašman) – utvrda Crnike ostaci
  • Vrana (Pakoštane) – Vranska gradina
  • Veliki Sikavac – bizantska utvrda ostaci
  • Zadar – kaštel na ulazu u luku
  • Zadar – kula Baba
  • Zadar – kula Bovo d'Antona

Zagrebačka županija

  • Dvorac Lužnica
  • Lovrečina Grad
  • Božjakovina – Dvorac Blahimir
  • Božjakovina – Dvorac Drašković
  • Božjakovina – Kurija Dvorišće
  • Božjakovina – Kurija Ostrna
  • Božjakovina - tvrđava Božjakovina
  • Božjakovina - kaštel u Božjakovini
  • Brezje (Sveta Nedelja) – kurija Glück
  • Brdovec – dvorac Januševec
  • Donja Topličica – Kurija Domin
  • Donja Zelina – Kurija Barać
  • Donja Zelina – Kurija Domjanić
  • Dugo Selo – Kurija Drašković
  • Gornja Bistra – Dvorac Oršić
  • Gornji Tkalec – Dvorac Križevačke biskupije (srušen)
  • Gradec – Dvorac Zagrebačke nadbiskupije
  • Jakovlje – dvorac Jakovlje
  • Jastrebarsko – Dvorac Erdödy
  • Jastrebarsko – stari grad Slavetić
  • Jastrebarsko Okić (Plešivica) – Okić grad
  • Kerestinec – Dvorac Erdödy
  • Laduč – dvorac Laduč
  • Lukavec (Velika Gorica) – Stari grad Lukavec
  • Marija Bistrica – Dvorac Hellenbach
  • Nespeš – Kurija Schwartz
  • Paukovec – Isusovački dvorac (srušen)
  • Prečec – Kurija zagrebačkog nadbiskupa
  • Pušća – kurija Rauch
  • Rakitje – kurija Türok
  • Samobor – Stari grad Samobor
  • Sveta Helena (Sveti Ivan Zelina) – Dvorac Adamović (srušen)
  • Sveti Ivan Zelina – Kurija Omilje
  • Sveti Ivan Zelina Medvednica – Zelin grad
  • Štakorovec – Kurija Erdödy
  • Vrbovec – Lovrečina Grad
  • Vrbovec – Stari grad
  • Zaprešić – dvorac Lužnica
  • Zaprešić – dvorac Novi dvori
English (US)   eesti   Svenska   Español (España)   Français   עברית   Norsk (bokmål)   dansk   Nederlands   Deutsch   »
To enable the proper functioning and security of the website, we collect information via cookies as specified in our Cookie Policy. Geni does not use any third-party cookies.