Start My Family Tree Welcome to Geni, home of the world's largest family tree.
Join Geni to explore your genealogy and family history in the World's Largest Family Tree.

Obitelj Karaman (Caraman)

« Back to Projects Dashboard

view all 16

Profiles

  • Ljubo Vladimir Zvonimir Trpimir Karaman (1886 - 1971)
    Rodio se u Splitu, 15. lipnja 1886. godine. Studirao je u Beču, gdje je doktorirao iz povijesti umjetnosti. Zajedno sa don Franom Bulićem od 1926. godine organizirao je i vodio u Splitu konzervat...
  • Anka (Netty) Trumbić (Karaman) (1879 - 1957)
    MKV pod rd. br. 5 -> MKR 49 ->
  • Dr. Srećko Karaman (1840 - 1904)
    KARAMAN, Srećko (Fortunato ), političar (Split, 7. VII. 1840 — Split, 26. XII. 1904). Klasičnu gimnaziju završio u Splitu 1859, studij prava u Grazu 1863, odvjetničku praksu obavio u Veneciji te 1865. ...
  • Dujam Karaman (1809 - 1885)
    Dujam Karaman, trgovac i građevinski poduzetnik je od 1846–47. vodio radove na uređenju gradskoga zatvora u Splitu, 1849. rekonstrukciju Ul. Cambi (Calla Cambi), 1850–51. gradnju vojarne »Gripe«, potom...
  • Dr. med. Eduard Karaman (1849 - 1923)
    KARAMAN, Eduard (Edi) , entomolog i liječnik (Split, 29. XII. 1849 — Split, 9. II. 1923). Klasičnu gimnaziju završio u Splitu 1867, medicinu studirao u Pragu, Beču i Grazu, gdje je i doktorirao 1875. V...

RODOSLOVLJE OBITELJI KARAMAN (Caraman)

Ovo je projekt o povijesti, podrjetlu i rodoslovlju splitske obitelji prezimena

KARAMAN (Caraman), splitska građanska obitelj podrijetlom iz Poljica. Prvi pripadnik obitelji Karaman u Splitu, je Marko Bilinić iz primorskih Poljica, vjerojatno Jesenica, u vrelima je zabilježen 1652. Pripadnici splitskoga ogranka obitelji u XVII. i XVIII. st. nastanili su se u Velom Varošu i pretežno bili težaci. U svećeničkoj službi istaknuli su se splitski svećenik Frane (spominje se 1714–39), nadbiskup → MATEJ te od 1763. moderator zadarskoga dominikanskoga veleučilišta i od 1771. opat samostana sv. Kuzme i Damjana Antonio. U XIX. st. pripadnici obitelji spominju se kao drvodjelci, građevinski poduzetnici, tkalci, mesari, trgovci i gostioničari. U javnom životu grada istaknuli su se trgovci i građevinski poduzetnici braća Dujam (Duje; 1809–1885) i Antun (rođ. 1822), sinovi Vickovi. Od 1862. bili su članovi Promicateljnoga odbora za otvaranje Slavjanske čitaonice, a zatim i Odbora za osnivanje Prve pučke dalmatinske banke (osnovana 1871. i najposlije smještena u Dujmovoj kući). Dujam je 1846–47. vodio radove na uređenju gradskoga zatvora, 1849. rekonstrukciju Ul. Cambi (Calla Cambi), 1850–51. gradnju vojarne »Gripe«, potom je sudjelovao u radovima na utvrdama u Kotoru. Od 1851. dioničar je Društva za gradnju novoga kazališta u Splitu. Kao pripadnik Narodne stranke, od 1865. bio je općinski vijećnik, a 1883. član odbora za osnivanje Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva. Pisao je o aferi oko gradnje gradskoga vodovoda (Narodni list, 1880–81). Više ga je puta portretirao Vlaho Bukovac. Njegovi su sinovi bili političar → SREĆKO, entomolog → EDUARD, odvjetnik Vjekoslav (u. oko 1888; na poč. 1880-ih član uprave društva Slavjanski napredak, 1883. blagajnik Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva) te prirodoslovac Felice (Feliks). Posljednja dvojica preselili su se u Trst. Među Srećkovim potomcima istaknutiji su sin mu, povjesničar umjetnosti → LJUBO, te unuk, povjesničar → IGOR, a njegova kći Anka (Netty) bila je supruga Ante Trumbića. Od Eduardovih sinova poznatiji su sudski savjetnik Ugo (Hugo; 1882–1972), koji je nakon protivljenja talijanskim oblastima u Puli 1919. interniran na Sardiniji, Srećko (Felice; 1890–1973), glazbeni pedagog, te Dujam (1876–1962), liječnik i ravnatelj splitske bolnice u II. svjetskom ratu. Ugov sin Eduard (1917–2003) bio je pravnik i sudac u Splitu. — Vickov sin Antun ugovorio je 1861. s autonomaškom općinskom upravom gradnju gradskoga vodovoda; otežući s početkom radova i tražeći veća sredstva pridonio je nastanku političke afere koja je narodnjacima omogućila da gradonačelnika A. Bajamontija optuže za financijske nepravilnosti i pobijede na općinskim izborima 1882. Od 1873. bio je član uprave Slavjanskoga napredka. Njegov sin bio je folklorist → DUJAM SREĆKO. Vickov najstariji sin Nikola nije bio javno djelatan, a među njegovim sinovima istaknuli su se pedagog → LUKA, snimatelj → JOSIP te trgovac i preparator Mitre (1873–1963). Njegove preparirane divlje životinje bile su izložene u splitskim dućanima, a od 1924. i u tamošnjem Prirodoslovnom muzeju. Sa sestrom Palminom (u. 1864) opjevan je u narodnoj pjesmi. Od Josipove djece poznatija je pijanistica i pedagoginja → VJERA (SOKOLIĆ), a među Lukinom zoolog → STANKO. Njegovi su sinovi biolog i ekolog Mladen (1937–1991), te biolog Gordan (r. 1937). — Stupanj srodstva sa spomenutima ne može se utvrditi za preporodne prvake iz druge pol. XIX. st. i članove Narodne stranke Petra i Luju. Neki pripadnici obitelji raselili su se po Hrvatskoj, Italiji, Srbiji i Makedoniji, a dio potomaka i danas živi u Splitu. Obiteljska ostavština u DA i Znanstvenoj knjižnici u Zadru sadržava uglavnom spise nadbiskupa Mateja i dominikanca Antonija, a arhivsko se gradivo vezano uz obitelj dijelom čuva i u ostavštini Dujma Srećka u Muzeju grada Splita.

Ulazak obitelj Karaman u Split

Ulazak obitelji Karaman u grad Split zabilježeno je 1652. godine kada u maticama krštenih se nailazi na Marka Bilinića Karamana iz Primorja (Donja Poljica), najvjerojatnije iz Jesenica. Iz ovog podatka je evidentno da je riječ o prezimenu nadimačkog podrijetla, koji stoji u vezi sa turskim izrazom kara (crn). Obitelj Karaman je nastanjena u Velom Varošu i do kraja osamnaestog stoljeća su pretežno težaci.

Godine 1832. u Splitu živi devet članova ove obitelji, među kojima nalazimo drvodjelce, mesara, tkalca i trafikanta. U drugoj polovici 19. stoljeća obitelj će napraviti značajan socijalni skok te će dati advokate, liječnike, posjednike (čuveni Mitre Karaman), suca i povjesničara. Obitelj je vlasnik 19.345 m2 na području Smokovika, Mejaša, Kocunara, Bola i Velog varoša, dok kao koloni obrađuju 9682 m2 na Mejašima, koje kolonatsko pravo su kupili od obitelji Kragić, dok su vlastito kolonatsko pravo na Visokoj (11.877 m2) prodali obitelji Čulić-Viskota. Karamani koji napuštaju obradu zemlje uživaju prosječan prihod po glavi s 1558 m2.

  • izvor: feljton Slobodne Dalmacije, 17.3.2002. i knjiga " Splićani - obitelji i prezimena, prema zemljišniku Splita iz 1832. godine", autor: M.N. Kuzmanić)

Arhivski fond obitelji Karaman:

Podaci o obitelji Karaman i njezinim istaknutijim predstavnicima s posebnim naglaskom na osobe iz XIX. i XX. st.

Pripremio, izradio, pronašao za projekt: Ozren

Suradnici: Ozren, Jadra, David,